REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-726/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Budmanijeva 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu Maju Buhin, odvjetnicu, i zamjenika punomoćnice tuženika Bojana Jovanovića, odvjetnika, dana 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/
Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 1.800,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (29.05.2024. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege od 210,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (29.05.2024. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 8. lipnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je kao radnik poslodavca Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, čiji je tuženik osiguravatelj, dana 19. kolovoza 2023. pretrpio ozljedu na radu, te u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da nije sporno da je osiguravatelj poslodavca tužitelja, s tim da se osporavala osnovanost te visina postavljenog tužbenog zahtjeva, osobito iz razloga što tužitelju u postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) predmetno ozljeđivanje nije priznato kao povreda na radu.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 26. rujna 2023. (str. 4-5 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 6- 9 spisa), Odgovor tuženika od 3. lipnja 2024., s prilogom (str. 11-15 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], uz privitak (str. 41-46 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (str. 47-52 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 53-54 spisa), kalkulator inflacije (str. 133 spisa) i kopiju spisa HZZO-a KLASA: UP/I-502-03/23-02/270 (str. 65-81 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 20. travnja 2026. (str. 160-162 spisa) te je također provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (nalaz i mišljenje od 31. kolovoza 2025. str. 98-100 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Među strankama pritom nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca čiji je osiguravatelj tuženik, kao što nije sporan niti nastanak štetnog događaja, međutim iz priložene dokumentacije posebno iz dokumentacije dostavljene uz dopis HZZO-a od 17. srpnja 2025. (str. 64 spisa) proizlazi da se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 19. kolovoza 2023. (štetni događaj povodom kojeg se vodi ovaj postupak) pod dijagnozom šifre prema MKB Dg. M54 0 ne priznaje kao ozljeda na radu, kako je to vidljivo iz rješenja od 13. listopada 2023. (str. 65-66 spisa) te mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva iz Uputnice broj 73/2023 (str. 69-70 spisa).
6. Pritom se ukazuje da je parnični sud vezan naprijed citiranom odlukom HZZO- a (koja je nesporno pravomoćna i izvršna), sve i u smislu istovrsnih pravnih stajališta izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. poslovnog broja Revr- 947/2017 od 11. rujna 2018., kada se ukazuje na vezanost parničnog suda odlukom HZZO-a, te posebno poslovnog broja Revd-2774/2025 od 20. kolovoza 2025., kada je Vrhovni sud odgovarao na sljedeće postavljeno pitanje:
"Je li radni sud u postupku naknade štete zbog ozljede na radu vezan izrekom odluke donesenom u upravnom postupku kojom nije priznata ozljeda na radu primjenom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ako se izrekom te odluke nije odlučivalo o odgovornosti poslodavca za štetu po odredbama Zakona o radu, Zakona o Zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima, pa je li u tom smislu tužitelju dopušteno dokazivati odgovornost tuženika za štetu u parničnom postupku iako je u upravnom postupku donesena odluka da se ne priznaje ozljeda na radu (postoji li identitet spora između sudskog radnog spora radi naknade štete i upravnog postupka radi ostvarenja prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju)?".
7. U vezi tako postavljenog pitanja zauzeto je pravno shvaćanje, kako slijedi: "Budući da je u ovom konkretnom slučaju donesena pravomoćna odluka u upravnom postupku kojom je utvrđeno da sporna ozljeda tužitelja ne predstavlja ozljedu na radu … pravilno je shvaćanje niže stupanjskih sudova da je primjenom čl. 12. st. 1. ZPP sud u ovom parničnom postupku kojeg je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade štete povodom ozljede na radu vezan navedenom pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i to neovisno o tome je li se u upravnom postupku odlučivalo o pravu na naknadu štete i visini štete i neovisno o tome je li se odlučivalo o uzroku nastanka zadobivenih ozljeda.
Prema shvaćanju ovog suda, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja od ozljede na radu s aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj, istoj ozljedi na radu, a tužitelj je imao pravo i mogućnosti dokazivati u upravnom postupku da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica te uzročne veze kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, posljedično čemu isključivo stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja odnosno presude upravnog suda nije vezana odlukom o tom pitanju donesenom u upravnom postupku. Stoga, ako su u upravnom postupku, kao stranke, sudjelovali tužitelj i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te ovdje tuženik/poslodavac kao zainteresirana osoba, tada parnični sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne (konačne) odluke nadležnog upravnog tijela ili suda kojom se tužitelju kao osiguraniku, priznaje ili ne priznaje neko pravo te je vezan njezinim sadržajem (tako i Rev-450/21), što je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje.".
8. Dakle, uzimajući u obzir citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da je o postojanju ili nepostojanju ozljede na radu (u vezi koje se potražuje naknada štete u ovoj parnici) već odlučeno u postupku pred HZZO-om, i ne postoji mogućnost da se predmetna okolnost iznova utvrđuje tijekom ovog postupka. U tom smislu ne postoji obveza tuženika, kao osiguravatelja poslodavca tužitelja, da nadoknađuje nastalu štetu tužitelju, mada je postojanje iste utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem po dr.sc. Šebečić (na koje vještačenje stranke nisu iznosile primjedbe), no koji vještak također povezuje nastale posljedice sa dijagnozom Dg. M54 0 (Dorsalgia), a koja dijagnoza je isključena od strane HZZO-a kao ozljeda na radu.
9. Na taj način se onda potraživanje tužitelja, kako je postavljeno konačnim tužbenim zahtjevom od 23. rujna 2025., ukazuje neosnovanim pri čemu nije primjenjiva niti sudska praksa na koju se poziva tužitelj, npr. u podnescima od 29. kolovoza 2024. te 12. prosinca 2025., budući da predmetne odluke ne uzimaju u obzir prethodno citirana stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu nisu odlučni niti navodi tužitelja iz vlastitog iskaza od 20. travnja 2026., kada opisuje da je do ozljeđivanja došlo prilikom obavljanja radnih zadataka, s obzirom da naprijed citiranom odlukom HZZO-a kojom je vezan i ovaj sud povreda od 19. kolovoza 2023. nije priznata kao ozljeda na radu.
10. Tim slijedom valjalo je onda odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, budući da nije utvrđeno da bi se u konkretnom slučaju radilo o naknadi štete vezanoj za ozljeđivanje na radu.
11. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
13. Punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav podnesaka od 7. ožujka 2025. i 23. prosinca 2025., za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 24. veljače 2025. i 20. travnja 2026., za svako ročište po 100 bodova (ročište zakazano za 13. veljače 2026. nije održano), što je ukupno 400 bodova, odnosno 800,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (200,00 eur) iznos od 1.000,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, uključivo niti na naknadu iznosa uplaćenog za medicinsko vještačenje, uzimajući u obzir da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva.
14. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 8. lipnja 2026.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika