REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-574/2020-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Branimira Ždravca, odvjetnika u Zagrebu i zamjenika punomoćnice tuženika Stanislava Ostojića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče 10. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu sa osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 245,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče 10. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu sa osnove izgubljene zarade u iznosu od 251,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče 29. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu sa osnove troškova liječenja u iznosu od 172,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče 29. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.971,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 300,00

eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 28. studenoga 2017. do 09. studenoga 2020. kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete sa osnova izgubljene zarade i troškova liječenja za razdoblje od 28. studenoga 2017. do 28. veljače 2020. kao neosnovan.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. veljače 2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je 1. listopada 2017. stradao kao putnik u autobusu registarskih oznaka [registarska oznaka] na graničnom prijelazu Bajakovo na način da je JČ upravljajući navedenim autobusom izvršio naglo kočenje, a uslijed kojeg kočenja je tužitelj pao i zadobio teške tjelesne ozljede. Tužitelj je kao organizator putovanja nakon što su svi putnici/organizirana grupa ušli u autobus i dok je autobus bio u mirovanju krenuo podijeliti putnicima u autobusu njihove putne isprave te je u međuvremenu vozač autobusa krenuo i odmah potom izvršio naglo kočenje uslijed kojega je tužitelj pao te je u navedenoj nezgodi tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u trenutku predmetne nezgode bilo je obvezno osigurano Policom od auto odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio ozljede uslijed kojih je trpio intenzivne i dugotrajne boli, pretrpio je kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja tužitel j će morati ulagati pojačane napore u životu i radu s time da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah i tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja. Zbog pretrpljenih bolova u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj je radi oporavka bio na bolovanju u razdoblju od 02. listopada 2017. do 10. studenoga 2017. te je u navedenom periodu primao umanjeni iznos plaće te je za vrijeme bolovanja tužitelj primio ukupni iznos plaće od 26.009,97 kn, dok bi da je redovito radio primio plaću u ukupnom iznosu od 27.905,52 kuna. Stoga tužitelj potražuje sa naslova izgubljene zarade iz redovitog posla odnosno plaće u neto iznosu od 1.895,55 kn. Tužitelj je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi imao materijalne troškove liječenja sa naslova putnih troškova za odlazak na liječenje i to za 15 odlazaka iz Zagreba od tužiteljeva prebivališta u [adresa] na fizikalnu terapiju u Naftalan, Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju, Ivanić Grad, Omladinska 23a, u iznosu od 330,00 kn za cestarinu i 972,00 kn za gorivo zbog čega tužitelj sa naslova materijalnih troškova prijevoza na liječenje potražuje iznos od 1.302,00 kuna. Tužitelj se sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku obratio tuženiku 27. studenoga 2017., a primitak kojeg je tuženik potvrdio dopisom od 04. prosinca 2017. te tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od 27. studenoga 2017. sukladno članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 17.197,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. studenoga 2017. do isplate te mu naknaditi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je vozilo autobus registarske oznake [registarska oznaka] imalo kod tuženika sklopljenu ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporava tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata i trošak sastava odštetnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tužitelj je ročištu održanom 10. studenoga 2020. imajući u vidu izmjene Orijentacijskih kriterija koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske u lipnju 2020. povećao tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 14.000,00 kuna naveden u točki IV tužbe potražuje iznos od 21.000,00 kn tako da tužbeni zahtjev iznosi 24.197,55 kuna (stranica 56 spisa) te je sud rješenjem dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 24.197,55 kuna, dok je tužitelj podneskom od 28. travnja 2025. nakon dostavljenog nalaza i mišljenja po provedenom medicinskom vještačenju konačno uredio tužbeni zahtjev navodeći da sa osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinske štete) te osnova materijalne štete sa naslova tuđe pomoći i njege potražuje sa tog osnova s naslova pretrpljenih bolova 1.000,00 eura, pretrpljenog straha 700,00 eura, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 1.100,00 eura te tuđe pomoći i njege 245,00 eura odnosno ukupno 3.045,00 eura te sa osnova materijalne štete sa osnova izgubljene zarade iznos od 251,58 eura te troškova prijevoza na preglede 172,81 eura odnosno ukupno potražuje iznos od 3.469,39 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. studenoga 2017. do isplate.

4. Tuženik se na ročištu održanom 9. ožujka 2026. protivio preinaci tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare na preinačeni navodeći da zakonska zatezna kamata na preinačeni dio može teći tek od dana preinake zahtjeva.

5. Tužitelj je na ročištu održanom 10. studenoga 2020. povećao iznos štete i tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje: ZPP). Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeće zahtjeve) pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Nadalje, sud primjenom članka 190. stavak 3. ZPP-a može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te je sud, uzimajući u obzir sve navedeno, dopustio preinaku tužbe povećanjem postojećih zahtjeva.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata o organizaciji putovanja od 10.10.2019. (stranica 4 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (stranica 5-9 spisa), izračun plaće za tužitelja za mjesece srpanj 2017. do studenoga 2017. (stranica 10-14 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (stranica 15-16 spisa), računima Hrvatskih autocesta d.o.o. (stranica 17-21 spisa), zahtjev za naknadu štete (stranica 22-23 spisa), potvrdu o zaprimanju odštetnog zahtjeva od 04.12.2017. (stranica 24 spisa), i odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 12.12.2017. (stranica 43 spisa), potvrdu o zaprimanju zahtjeva za naknadu štete od tuženika od 27.11.2017. (stranica 41 spisa), saslušao je svjedoke OČ, ĐČ, JČ,

SČ, GČ i DČ (stranica 66-69, 72-74 spisa), tužitelja kao parničnu stranku (stranica 74-75 spisa), izveo je dokaz kombiniranim prometno- medicinsko vještačenjem po vještacima Berislavu Šimonoviću dipl. ing. i dr. med. Davoru Mayeru (stranica 85-86, 96-97 spisa) te medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. Jošku Filipušiću (stranica 113-115 spisa) te je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio ozljede kao putnik u autobusu osiguranog kod tuženika.

9. Između stranaka nije sporno da je vozilo-autobus registarske oznake [registarska oznaka] imao na dan štetnog događaja sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kod tuženika.

10. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, pravna osnova i visina zahtjeva , uzročna veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj zadobio opisanih u medicinskoj dokumentaciji, tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata, osnovanost zahtjeva za naknadom troškova za sastav odštetnog zahtjeva te je li potraživanje tužitelja nakon preinake tužbenog zahtjeva u zastari.

11. Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja sud je saslušao tužitelja i svjedoke. Svjedok OČ naveo je da je tajnik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, a tužitelj je predsjednik te Zajednice. Kao glavnom tajniku Zajednice poznato mu je da je Zavičajni klub Bešćana imao organizirani put u mjesto u Vojvodini i to je bilo 1.10.2017. jer se toga dana u tom mjestu održavao godišnji skup Beška i to na dan zaštitnika tog mjesta- Š. MČ. Put je bio organiziran tako da se išlo autobusom iz Zagreba u Bešku. Članovi njihove zajednice su se istog dana u poslijepodnevnim satima vraćali u Zagreb. Sutradan je čuo da je tužitelj u tom autobusu pao obzirom da je predsjednik Zajednice, on se u autobusu obraćao članovima odnosno putnicima, provjeravao da li su svi tu i drugo. Čuo je da je vozač autobusa prilikom vožnje naglo zakočio, uslijed čega je tužitelj pao u autobusu i ozlijedio se. U Potvrdi od 10.10.2019., uslijed omaške, naveo je da je Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijeme, Bačke i Banata i Zavičajni klub Bešćana dana 31.10. do 1.11.2017. organizirali posjet zavičaju povodom blagdana Š u selu Beška u Vojvodini, a pravilno je trebao pisati datum 31.9. do 1.10.2017. Sada je gledajući u tu potvrdu, shvatio da naprijed krivo iskazao, odnosno rekao je da posjet u mjesto Beška u Vojvodini bio 31.9.2017., a članovi su se vraćali u Zagreb autobusom 1.10.2017. Obzirom da je potvrda od 10.10.2019., odnosno izdana je dvije godine kasnije, očito je krivo napisao datum. Nadalje, rekao je da je sasvim siguran da se sporni događaj, kada je tužitelj ozlijeđen, dogodio 1.10.2017., u autobusu, pri povratku u Zagreb.

12. Svjedokinja ĐČ iskazala je da zbog proteka vremena više se ne može sjetiti točnog datuma, ali zna da je zajedno sa ostalim članovima Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijeme, Bačke i Banata jedne subote autobusom išla u mjesto Beška u Vojvodini, a vraćali su se kući sljedećeg dana. Vodič tog puta bio je ŠČ. Njemu su predavali osobne iskaznice, a on ih je zatim predavao vozaču, a vozač policiji. Kada su krenuli natrag za Zagreb, tužitelj je od vozača preuzeo osobne iskaznice kako bi ih njima vratio, međutim, u jednom trenutku autobus je krenuo i naglo se zaustavio, uslijed čega je tužitelj pao na pod autobusa i to na dio gdje se nalaze stepenice. Drugi ljudi su prišli tužitelju i pomogli mu da ustane. Tužitelj je nastavio put prema Zagrebu. Sjeća se da se žalio na jake bolove, tražio da mu se spusti sjedalo i pitao da li ima netko tablete za bolove. Misli da mu je netko od putnika dao tabletu. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je navela da je ista procedura u pogledu predavanja osobnih iskaznica tužitelju bila i kada su krenuli za Zagreb odnosno kada su prelazili granicu te da se sjeća da se tužitelj žalio da je ozlijedio leđa.

13. Svjedok SČ naveo je da je obzirom je rođen u mjestu Beška u Vojvodini, sa svojim prijateljima iz Zagreba išao na dan župe u mjestu Beška. Zbog proteka vremena više se točno ne sjeća kojeg datuma su išli u Bešku, ali obično su išli za vikend i obično su jednu noć prenoćili tj. obično su u Bešku išli subotom, a u nedjelju se vraćali. 1.10. je dan župe u mjestu Beška. Sjeća se da su prilikom povratka iz Beške, prije graničnog prijelaza u Bajakovu predali osobne iskaznice tužitelju ŠČ koji je bio vođa puta, a on je te osobne iskaznice dao vozaču, a vozač cariniku. To su bili večernji sati kada su se vraćali kući i već je bio mrak. Nakon što je carina vozaču vratila osobne dokumente putnika, vozač ih je predao tužitelju te je zatim tužitelj krenuo kako bi vratio njima osobne dokumente. U to vrijeme se autobus već kretao, a tužitelj se nalazio između redova sjedala u autobusu, međutim, u jednom trenutku vozač autobusa je naglo zakočio uslijed čega je tužitelj pao na stepenice na ulaz, obzirom da se nalazio na početku autobusa. On je bio u zadnjem dijelu autobusa i vidio je da je netko, tko je sjedio naprijed, priskočio u pomoć tužitelju i pomogao mu da ustane, nakon čega je tužitelj sjeo na svoje sjedalo. Nakon nekog vremena prišao je do sjedala gdje je sjedio tužitelj i pitao ga kako je, a tužitelj se žalio da ga bole leđa. Zna da su se tražile tablete za bolove, ali u vezi toga ni je ništa poslije vidio. Na upit svjedoku da odgovori da li je vozač bio svjestan da tužitelj dijeli osobne dokumente putnicima, svjedok je odgovorio da je bio iza i da na to pitanje ne može odgovoriti. Nadalje, naveo je da je u jednom trenutku naglo zakočio zbog čega su svi u autobusu inercijom tijela krenuli prema naprijed. Na upit punomoćnika tuženika svjedoku da odgovori o kakvom se autobusu radilo, svjedok je naveo da se radilo o klasičnom autobusu sa oko pedesetak sjedala te je li vidio da se tužitelj za vrijeme dok je dijelio osobne dokumente držao za nešto, svjedok je odgovorio da to nije vidio jer je sjedio iza.

14. Svjedokinja GČ navela je da je u organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Vojvodine bila u mjestu Beška u Vojvodini. Naime, u mjestu Beška se 1.10. slavi MČ te su običavali iz Zagreba ići u Bešku obično subotom, a vraćali su se u nedjelju. Tako je bilo i tom prilikom. Nakon što su prošli prijelaz Bajakovo vozač autobusa je dao tužitelju, koji je bio vođa puta, osobne iskaznice putnika kako bi im iste podijelio. Vozač je nakon tog prijelaza krenuo autobusom, a ŠČ je ustao kako bi im podijelio osobne iskaznice. U jednom trenutku je vozač autobusa naglo zakočio i svi su krenuli naprijed, a ŠČ je pao u prostor gdje se ulazi u autobus gdje se nalaze stepenice. Zajedno sa bratom tužitelja pomogla je izvući ga iz tog prostora te su ga spustili sjedalo na kojem je prethodno bio sjedio i polegli. Sjeća se da je tužitelj bio bijel "kao krpa", znojan i žalio se da ga jako boli. Obzirom da su do Zagreba imali oko 3 do 4 sata vožnje odmah je tužitelju dala tabletu za bolove. Tužitelj se nije mogao micati jer ga je sve boljelo. Na upit suca rekla je da je tužitelj sjedio iza vozača, a ona je sjedila pored njega i to do prozora. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinja je navela da su nakon naprijed opisanog događaja stali na odmorištu negdje nakon proteka 1 do 1 i pol sata. Nadalje, odgovara da je kao supruga tužitelju pružala pomoć u svemu što mu je bilo potrebno, a najviše su ga boljela leđa. Na upit punomoćnika tuženika navela je da je tužitelju pomagala oko 3 do 4 tjedna, sve dok nije krenuo na fizikalnu terapiju. Nadalje, navela je da su se iz Beške vraćali 1.10.2017. te da su se vozili u manjem autobusu koji je predviđen za manji broj putnika. Nadalje, na upit da li se tužitelj za nešto držao u trenutku kada je stajao sa ciljem da podijeli osobne dokumente, svjedokinja je navela da je bio naslonjen leđima na sjedalo. Na upit kako to da je pao u prostor stepenica, svjedokinja je navela da je to zato jer su svi putnici tijelima krenuli naprijed zbog naglog kočenja.

15. Tužitelj je iskazao da je predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata te su svake godine odlazili u Bešku obzirom da se 1.10. slavi J, zaštitnica župe. Tako su 30.9.2017. došli u Bešku, a vraćali su se 1.10.2017. u poslijepodnevnim satima. Kao predsjednik Zajednice, bio je i vođa puta te mu je vozač, nakon što su prešli granični prijelaz Bajakovo, predao osobne iskaznice putnika kako bi im iste vratio. Zbog toga se ustao i počeo dijeliti dokumente, međutim, u jednom trenutku vozač je naglo zakočio, uslijed čega je pao na sam ulaz u autobus i misli da je udario u stepenicu kičmom. Zna da su mu pomogli da se podigne i to supruga i brat i još neki ljudi i posjeli su ga na sjedalo na kojem je prethodno sjedio, s tim što su ga polegli koliko su mogli jer ni je mogao sjediti. Imao je jake bolove i bojao se da će ostati nepokretan. Supruga mu je dala tabletu protiv bolova i nekako je izdržao do Zagreba. Naknadno je vozač autobusa rekao da je tom prilikom naglo zakočio jer mu je neka službena osoba iza autobusa, a nakon što je autobus već krenuo, rukom mahala da stane, što je on i učinio, a to je bilo zbog toga jer mu je ta osoba zaboravila dati jednu osobnu iskaznicu jednog od putnika iz tog autobusa. Na upit suca da li se držao rukom za nešto, tužitelj je rekao da je dijelio osobne iskaznice tako da se nije mogao držati rukama, ali je bio naslonjen tijelom na sjedalo. Na upit punomoćnika tužitelja, tužitelj je naveo da je po povratku kući ponovno popio tabletu, međutim, ujutro je zvao svoju liječnicu koja ga je uputila u bolnicu gdje mu je utvrđena fraktura kralježnice, tri dana je ostao u bolnici i preporučeno mu je mirovanje uz tablete za bolove. Na kontrolu se trebao javiti za četiri tjedna, a za to vrijeme je pretežno ležao kod kuće. Supruga mu je u svemu pomagala što mu je bilo potrebno i što nije mogao sam činiti. Tužitelj je naveo da se kritične zgode vozio u manjem autobusu. Nakon kontrole je bio upućen na fizikalnu terapiju. Na bolovanju je bio od 2.10. pa negdje do polovine 11. mjeseca 2017., nakon čega je prekinuo bolovanje i uzeo godišnji odmor da ne bi previše izgubio na zaradi, a bolovanje je još mogao koristiti. Na fizikalnu terapiju je išao u [adresa] jer je tamo mogao prije dobiti termin nego u Zagrebu, a istu je obavio na teret HZZO-a. Sam je snosio trošak prijevoza do [adresa]. Nadalje, naveo je da ga je vozač odvezao pred kuću jer ga je to zamolio, a planirano je bilo da zadnja postaja bude negdje 1-2 km ranije. To je zamolio vozača jer nije mogao hodati. Nadalje, naveo je da je uobičajena procedura da vozač, nakon graničnog prijelaza, vođi puta da osobne iskaznice da ih podijeli. Na upit punomoćnika tuženika da li ima kakav dokaz o plaćanju prijevoza, smještaja i slično, tužitelj je naveo da su prijevoz platili na način da je svatko od putnika izvršio plaćanje vozaču, a sve je išlo preko njega (tužitelja). Ne sjeća se da li su dobili kakvu potvrdu o plaćanju. Na upit kojim prijevoznikom su putovali, tužitelj je naveo da ne zna naziv prijevoznika te da je vozač saslušan kod ovog suda. Na upit iz kojeg razloga nije prijavio policiji, tužitelj je naveo da je išao u bolnicu, a ne u policiju, te da je bolnica trebala, ako je smatrala to potrebnim, prijaviti događaj policiji.

16. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti, jer je isti suglasan iskazima svjedokinja OČ, ĐČ, SČ, DČ i GČ te iz istih nalazi utvrđenim da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i vođa puta te da su kritične zgode kao i svake godine putovali u Bešku obzirom na to da se 1. listopada slavi ZČ, zaštitnica župe. Prilikom povrata sa navedenog puta kada su prešli granični prijelaz Bajakovo tužitelj je trebao podijeliti osobne iskaznice putnicima koje mu je dao vozač autobusa te je tom prilikom se ustao sa sjedala u autobusu i počeo dijeliti osobne dokumente putnicima, nakon čega je vozač autobusa naglo zakočio obzirom na to da je kod službenika koji su pregledavali osobne dokumente putnika u autobusu ostao osobni dokument jednog od putnika koji nije vraćen. Kako je vozač autobusa naglo zakočio tužitelj je izgubio ravnotežu i pao u prostor stepenica autobusa , na sam ulaz u autobus te su mu supruga i brat pomogli da se ustane iz tog prostora i spustili ga na sjedalo na kojem je prije sjedio. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka JČ, vozača autobusa da se tužitelj nije ozlijedio prilikom pada te da mu nije bila potrebna pomoć jer je navedeno u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim u postupku i usmjereno na bolje pozicioniranje tuženika u postupku kao osigura telja autobusa kojim je upravljao navedeni svjedok. Stoga sud nalazi utvrđenim da se štetni događaj u kojem je ozlijeđen tužitelj dogodio na opisani način .

17. U odnosu na prigovor tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju i pravnu osnovu zahtjeva navodeći kako predmetni štetni događaj nije osigurani slučaj koji bi bio pokriven policom od auto odgovornosti ukazujući pri tome na odredbe o prijevozničkoj djelatnosti iz članka 697. Zakona o obveznim odnosima valja navesti da je neosnovan jer je odredbom čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14 i 155/23. - dalje: ZOOP) propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari u skladu sa odredbama toga Zakona (st. 1.), dok su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. toga članka pokrivene štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta (st. 3.).

17.1. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj u trenutku nezgode imao status putnika odnosno treće osobe u odnosu na tuženika odnosno njegova osiguranika. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da štetu koju pretrpe treće osobe u vezi sa pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Kako je vozilo u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, to je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na odštetni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari. U tom smislu ukazuje se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-x-878/2011, Rev-1809/1998, Rev-1510/2013-2 i dr.).

18. U odnosu na prigovor tuženika vezano za postojanje uzročne posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja te bi li tužitelj izbjegao ozljede da je sjedio u autobusu izveden je dokaz kombiniranim prometno medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. i dr. med. Davoru Mayeru. Vještak Berislav Šimunović je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 01.10.2017. kao putnik u autobusu, padom prilikom kočenja. U trenutku štetnog događaja tužitelj je stajao u autobusu i nije se pridržavao za naslon sjedala već je tijelom bio naslonjen na bočni dio sjedala. Prilikom intenzivnog kočenja autobus ostvaruje osporenje od oko b=5,5 do 6,5m/s2, pri čemu sve osobe u autobusu, uslijed inercije, imaju tendenciju kretanja prema naprijed, u smjeru kretanja autobusa. Da je u trenutku kočena tužitelj sjedio u sjedalo ne bi došlo do njegovog pada te posljedično tome ni ozljeđivanja.

18.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. med. Davora Mayera proizlazi da je tužitelj ŠČ stradao kao stojeći putnik u autobusu koji je tijekom vožnje naglo zakočio pri čemu je on pao, dok je medicinskom obradom tužitelja nakon događaja utvrđena ozljeda prijelom lijevog poprečnog nastavka 3. slabinskog kralješka. U uvjetima naglog kočenja pri pravocrtnom kretanju vozila, na tijela putnika djeluje usporenje (deceleracija) koje dovodi do polijetanja u smjeru dotadašnjeg smjera vožnje, to jest prema naprijed. Sama deceleracija izazvana kočenjem nije dostatna da izravno dovede do ozljeđivanja. Međutim, kod stojećih putnika ona može dovesti do gubitka ravnoteže i/ili pada s posljedičnim ozljeđivanjem. U dinamici konkretne prometne situacije, tužitelj je uslijed kočenja autobusa i njime uzrokovanog prisilnog polijetanja pao na pod putničkog prostora ispred mjesta dotadašnjeg stajnog položaja i udario leđima o čvrstu prepreku, pri čemu je nastala ozljeda. Da je tužitelj u trenutku kočenja autobusa sjedio na sjedalu za putnike, ne bi došlo do njegovog pada niti do posljedičnog ozljeđivanja.

18.2. Tužitelj se podneskom od 22. ožujka 2024. očitovao na nalaze i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića i dr. med. Davora Mayera navodeći da je sa istim suglasan, dok je tuženik na ročištu održanom 17. prosinca 2024. naveo da nema primjedbi na kombinirano prometno medicinsko vještačenje.

18.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing. i dr. med. Davora Mayera jer u njihovim nalazima i mišljenjima nema nelogičnosti i proturječnosti te su izrađeni u skladu sa dokumentacijom priloženom spisu i pravilima strake sukladno članku 258. ZPP, a i stranke nisu imale primjedbe na iste.

19. Provedenim vještačenjem po vještacima Berislavu Šimunoviću dipl. ing. i dr. med. Davoru Mayeru sud je utvrdio postojanje uzročne posljedične veze između štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja odnosno da je prema utvrđenoj dinamici nastanka štetnog događaja u situaciji kada je tužitelj u stojećem položaju uslijed naglog kočenja autobusa prisilno poletio naprijed zbog čega je pao na pod putničkog prostora ispred dotadašnjeg stajnog položaja i udario leđima u čvrstu prepreku , nastala ozljeda opisana u medicinskoj dokumentaciji zbog čega se prigovor tuženika o nepostojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja ukazuje neosnovanim.

20. Odredbom čl. 697. ZOO-a propisano je da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

21. Dovodeći u vezu nalaze vještaka iz kojih proizlazi da kod stojećih putnika u uvjetima naglog kočenja može doći do pada i posljedično ozljeđivanja te iskaze svjedoka i samog tužitelja koji su objasnili tijek događaja odnosno razloge zbog kojih je tužitelj stajao u autobusu u trenutku štetnog događaja (kao vođa puta dijelio je osobne dokumente putnicima nakon prelaska graničnog prijelaza pri čemu se nije mogao držati rukama za rukohvate u vozilu već je tijelom bio naslonjen na sjedalo), a koje je sud prihvatio kao uvjerljive i sukladne dokazima izvedenim u spisu ocjenjuje da šteta u ovom slučaju nije prouzročena radnjom putnika već nepravilnom vožnjom vozača autobusa odnosno radnjom naglog kočenja vozača autobusa.

21.1. Naglo kočenje autobusa ne predstavlja uzrok koji se nije mogao predvidjeti niti otkloniti s obzirom da je osiguranik tuženika kao profesionalni prijevoznik dužan postupati s povećanom pozornošću (čl. 10. st. 2. ZOO-a) i osigurati sve uvjete za normalan i nesmetan prijevoz putnika od početka do završetka prijevoza. Tim više što iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je vozač prilikom vožnje izbjegavao neku iznenadnu prepreku na putu već je do naglog kočenja došlo jer jednom od putnika u autobusu nije vraćen osobni dokument od strane djelatnika prilikom prelaska graničnog prijelaza, dakle, nije riječ o nekom naglom, iznenadnom događaju uslijed kojeg je vozač autobusa morao naglo zakočiti. Stoga ovaj sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika u nastanku štetnog događaja u kojem je ozlijeđen tužitelj te da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja odnosno štetni događaj nije uzrokovan radnjom tužitelja kao putnika, niti stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti zbog čega je tuženik kao osiguratelj dužan tužitelju naknaditi pretrpljenu štetu.

22. U odnosu na osnovu i visinu zahtjeva izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. med. Jošku Filipušiću, kirurgu koji je u nalazu i mišljenju naveo da je u štetnom događaju tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu u obliku koštane traume jednog slabinskog kralješka. Ozljeda je zbrinuta za vrijeme bolničkog liječenja konzervativnim načinom. Prema vlastitom navodu strogo je mirovao oko 2 tjedna,a imobilizaciju je sveukupno nosio 3-4 tjedna. Za troškove puta navodi da se isti odnos se odlaske na fizikalnu terapiju u Naftalanu kroz 3 tjedna (15x) te su kao takvi opravdani (računi na listovima 17 do 21 spisa). Zbog bolova u leđima i otežanog prigibanja još uvijek dva puta godišnje obavlja fizikalne terapije. Navodi da je ranije imao samo povremene bolove u donjem dijelu kralješnice, ali vrlo rijetko. Klinički pregled tužitelja od strane vještaka obavljen je 4.veljače 2025. Kod pregleda tužitelj je dao na uvid MR nalaz slabinske kralješnice od 10. ožujka 2023. koji opisuje amo opsežne difuzne degenerativne promjene. Rezultat kliničkog pregleda: mjerenjem pokretljivosti slabinske kralješnice po O iznosi kod maksimalne antefleksije 10/11,5 cm (normala je 10/15 cm).Opisano otežava prigibanje i vršenje težih fizičkih napora poput nošenja tereta i duljeg stajanja ili hodanja. Osim navedenog tužitelj pati i od hipoestezije u vanjskim djelovima obiju natkoljenica. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Tužitelj je pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta, a do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači strah 2 dana, strah srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozlijeđivanja. Kod tužitelja sukladno danas utvrđenom kliničkom statusu slabinske kralješnice u obliku ograničenja pokretljivosti u jakom stupnju postoji smanjenje životne aktivnosti od 15% trajno. Od ovog postotka potrebno je izuzeti utjecaj postojećih degenerativnih promjena koje nisu posljedica predmetne ozljede i koje kao takve u navedenom postotku participiraju sa otprilike ½, što znači da smanjenje životnih aktivnosti koje je izravna posljedica predmetne ozljede iznosi 7%. Kod tužitelja je u pitanju ozljeda slabinske kralješnice koja je od ranije opterećena degenerativnim promjena i kao takva puno vulnerabilnija i podložnija novim ozljedama od zdrave tako da i manja trauma u ovakvim slučajevima može dovesti do ozbiljnijih oštećenja i većih trajnih posljedica nego što je to kod zdrave kralješnice. Dok se nalazio na kućnom liječenju tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno kroz 14 dana jer je strogo mirovao. Nakon toga još 14 dana po 2 sata dnevno jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje kao posljedica štetnog događaja.

23. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 28. travnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev (list 123-124 spisa), dok se tuženik nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u dodijeljenom roku zbog čega sud smatra da nema primjedbi na isto.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Joška Filipušića, spec. kirurga, obzirom na to da je isti izrađen u skladu sa pravilima struke, medicinskom dokumentacijom i osobnim pregledom tužitelja sve u skladu sa odredbom čl. 258. ZPP.

25. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje . Tužbeni zahtjev temelji se na odredbi članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete) i odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškove prijevoza i izgubljenu zaradu).

26. Dakle, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavak 2. u vezi sa odredbom članka 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO -a. Također je utvrđeno da je tužitelju nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu, u vidu troškova prijevoza odnosno putnih troškova zbog odlaska na rehabilitaciju te šteta u vidu izgubljene zarade u razdoblju, dok je tužitelj uslijed štetnog događaja bio na bolovanju u smislu odredbe članka 1095. ZOO-a.

27. Stoga tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice

- kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana i manjeg intenziteta 30 dana (700,00 eura). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 8 dana i bolove manjeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana dok povremeni manji bolovi ulaze u pojačane napore (800,00 eura). Iz nalaza i mišljenja ovaj sud nalazi utvrđenim da su trajne posljedice umanjile opću životnu aktivnost tužitelja za 7% (1.000,00 eura). S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelja dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica te dob tužitelja (rođen 1953.) ovaj sud smatra da mu u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.500,00 eura.

28. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 14 dana po 3 sata dnevno jer je strogo mirovao te još 14 dana po 2 sata dnevno jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade i težih svakodnevnih aktivnosti, a što ukupno iznosi 70 sati. Tužitelj je iskazao da mu je pomoć pružala supruga. Uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu 3,50 eura po satu, a primjenjujući odredbu članka 223. ZPP-a, sud je na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a tužitelju dosudio zatraženi iznos od 245,00 eura kao naknadu imovinske štete u odnosu na tuđu pomoć i njegu.

29. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom naknade sa osnova izgubljene zarade valja navesti da je tuženik na ročištu održanom 9. ožujka 2026. učinio nespornim uzročnu vezu između izgubljene zarade i ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi te ekonomičnosti radi učinio je nespornim visinu troškova sa osnova izgubljene zarade tužitelja.

30. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan proizlazi da je na bolovanju bio uslijed štetnog događaja u razdoblju od 2. listopada pa do polovice 11 mjeseca 2017. godine nakon čega je prekinuo bolovanje i uzeo godišnji odmor da ne bi previše gubio na zaradi, a bolovanje je mogao još koristiti. Uvidom u obračunske liste utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje kada je bio na bolovanju od 02. listopada 2017. do 10. studenoga 2017. primio ukupni iznos naknade plaće u iznosu od 26.009,97 kuna, dok je u razdoblju prije primio sa naslova redovnog rada ukupan iznos od 27.905,52 kuna. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a ima pravo na naknadu izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad tijekom liječenja kao razlike između naknade plaće koju je dobivao za vrijeme bolovanja i plaće koju bi ostvarivao da je radio, u ukupnom iznosu od 1.895,55 kuna što prema fiksnom tečaju konverzije uslijed promjene službene valute u Republici Hrvatskoj od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 251,58 eura s time da visina izgubljene zarade među strankama nije sporna. Slijedom navedenog sud je tužitelju dosudio sa osnova izgubljene zarade iznos od 251,58 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

31. Tužitelj je za vrijeme bolovanja imao troškova liječenja za odlaske na fizikalnu terapiju u Naftalan kroz tri tjedna za koje je vještak dr. med. Joško Filipušić u nalazu i mišljenju naveo da su kao takvi bili opravdani s time da je tužitelj saslušan na ročištu naveo da je na fizikalnu terapiju odlazio u [adresa] jer je tamo mogao dobiti termin nego u Zagrebu, istu je obavio na teret HZZO, a sam je platio troškove prijevoza te tužitelj s osnova troškova prijevoza traži isplatu iznosa od 172,81 eura (ranije 1.302,00 kuna). Tuženik je na ročištu održanom 9. ožujka 2026. u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova liječenja učinio nespornim da zbroj pojedinačnih iznosa računa sa osnova troškova prijevoza za liječenje koji su dostavljeni uz tužbu iznosi 172,81 eura s time da je osporio osnovu navodeći da bi tužitelj eventualno imao pravo na naknadu troškova javnim prijevozom, a ne osobnim automobilom. Sud je imajući u vidu navod tuženika pribavio od Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Autobusni kolodvor podatke o visini cijene autobusne karte na relaciji [adresa] i [adresa] u razdoblju od 14.11.2017. do 04.12.2017. te je utvrđeno da cijena vozne karte iznosi 42,00 kuna odnosno 50,00 kuna povratna karta.

32. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

33. Sud ocjenjuje da tužitelju pripadaju zatraženi troškovi prijevoza osobnim automobilom u visini od 172,81 eura radi odlaska na liječenje, a ne troškovi javnim prijevozom u visini autobusne karte, uzimajući u obzir da tužitelj ima prebivalište u [adresa], u [adresa] što znači da bi prilikom svakog odlaska na liječenje trebao putovati javnim prijevozom do Autobusnog kolodvora u Zagrebu kako bi putovao u specijalnu bolnicu Naftalan, iz čega proizlazi da bi tužitelju i u tom dijelu nastali dodatni troškovi. Stoga je je ovaj sud imajući u vidu odredbu iz čl.1090. ZOO-a kojom je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja tužitelju dosudio zatražene troškove prijevoza radi odlaska na liječenje nastale korištenjem osobnog automobila u iznosu od 172,81 eura (točka IV. izreke presude).

33.1. Stoga je sud uzimajući u obzir naprijed navedeno tužitelju dosudio sa osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.500,00 eura (točka I. izreke presude), dok je odbio zahtjev za isplatom iznosa od 300,00 eura s navedenog osnova zbog čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

34. U odnosu na prigovor zastare tuženika na preinačeni dio tužbenog zahtjeva valja navesti da je isti neosnovan obzirom da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3756/2023-2 od 28.05.2024.). Stoga kako je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem odnosno povećao je tužbeni zahtjev ne ističući drugu činjeničnu osnovu od one navedene prilikom podnošenja tužbe, a sud je dopustio preinaku iz razloga navedenih u ranijem dijelu obrazloženja presude, to je do prekida zastare došlo podnošenjem same tužbe.

35. Odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.). Dakle, tuženik je u zakašnjenju i u obvezi plaćanja kamata od dana kada mu je podnesen zahtjev za isplatu štete te se ne primjenjuju opće odredbe o dospijeću štete iz ZOO-a.

36. Nije sporno da je tužitelj 21. studenoga 2017. podnio tuženiku odštetni zahtjev, a što je utvrđeno uvidom u odštetni zahtjev (stranica 22-23 spisa). Odštetnim zahtjevom tužitelj je potraživao naknadu neimovinske štete i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Odštetnim zahtjevom nije potraživao naknadu imovinske štete za troškove izgubljene zarade i troškove prijevoza na liječenje već takav zahtjev postavlja tek u tužbi.

37. Budući je tužitelj na ročištu održanom 10. studenoga 2020. (stranica 56 spisa) preinačio tužbeni zahtjev na ime neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) na iznos 21.000,00 kuna, umjesto utuženih 14.000,00 kuna, to je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate od dana postavljanja istog odnosno od 10. studenoga 2020. do isplate. Naime, tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen budući da ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-680/2023-2 od 4. prosinca 2024.) Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete sa naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 28. studenoga 2017. do 09. studenoga 2020. kao neosnovan (točka VII. izreke presude).

38. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na izgubljenu zaradu i troškova liječenja ističe se da se tužitelj odštetnim zahtjevom u mirnom postupku nije obratio tuženiku u vezi navedenih osnova zbog čega tuženik ne može biti u zakašnjenju od 27. studenoga 2017. (podnošenjem odštetnog zahtjeva) sa naknadom novčane imovinske štete sa naslova troškova liječenja i izgubljene zarade već njegova obveza dospijeva idućeg dana nakon dana podnošenja tužbe (28. veljače 2020.) do isplate, odnosno od 29. veljače 2020. do isplate, jer je ta obveza dospjela tek u trenutku podnošenja tužbe (točka III. i IV. izreke presude).

38.1. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate na izgubljenu zaradu i troškove liječenja od 29. veljače 2020. do isplate. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznose naknade imovinske štete sa osnova izgubljene zarade i troškova liječenja za razdoblje od 27. studenoga 2017. do 28. veljače 2020. kao neosnovan (točka VIII. izreke presude).

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je 100% uspio u osnovi i 91,35% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 95,67% (100+91,35=191,35:2=95,67). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 4,33% (100% - 95,67 uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 91,34% (95,67% uspjeha tužitelja umanjeno za 4,33% uspjeha tuženika).

40. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva za naknadu troškova za sastav odštetnog zahtjeva navodeći da je riječ o izdatku koji nije nužan za vođenje postupka.

40.1. Takav prigovor tuženika ukazuje se neosnovanim jer tužitelju pripada pravo na naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva jer se radi o parničnoj radnji i taj je trošak bio nužan za vođenje postupka budući da trošak sastava odštetnog zahtjeva upućenog tuženiku prije

pokretanja

ovog postupka predstavlja

parnični trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodu postupka.

40.2. Imajući u vidu da je u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZOOP-a oštećenik ovlašten podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog osiguranja vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama neposredno osiguratelju, radi se o izdatku koji je nastao povodom ovog (parničnog) postupka. Prema tome, riječ je o parničnom trošku za koji tužitelj ima pravo na naknadu prema Tbr. 32. st. 1. Tarife (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-147/10 od 7. veljače 2012.).

41. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to za

-sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-100 bodova),

-sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova),

-sastav podneska od 02.11.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 10.11.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 20.04.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 08.03.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-sastav podneska od 22.03.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 17.12.2024. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-sastav podneska od 28.04. 2025. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 09.03.2026. (Tbr. 9/1-100 bodova)

-zastupanja na ročištu 13.05.2026. (Tbr. 9/1-100 bodova). Ukupno je tužitelju priznato 1100 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 2.200,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 550,00 eura, iznosi 2.750,00 eura.

42. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 69,27 eura i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 142,83 eura sukladno Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26), odnosno ukupno priznati trošak iznosi 2.962,10 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 91,34%, pa on iznosi 2.705,58 eura. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura i trošak dostave poziva svjedoku OČ u iznosu od 15,46 eura priznat je u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 2.971,04 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan .

43. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. , 73/17., 131/20, 114/22 i 06/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

44. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP -a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tako tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 16. 03. 2023. kojim požuruje postupanje suda jer sud zakazuje ročišta i poduzima radnje u postupku sukladno zakonskim rokovima i raspoloživim terminima i podneska od 23. 12. 2024. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za izvođenje dokaza vještačenjem jer uvid u navedenu uplatu sud ostvaruje putem e-komunikacije zbog čega navedeni troškovi nisu bili potrebni, niti od utjecaja, na raspravljanje i donošenje sudske odluke. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e - Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

45. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova odbijen je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu 142,83 eura

2. Tuženiku po punomoćniku