Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-718/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, prema nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja Š A/S (ranije Novasol As), Kraljevina Danska, Virum, Virumgardsvej 27, OIB: 87687957339, zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 08. svibnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka, posl.br. Ovrv-2357/2022 od 12. srpnja 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Awaze A/S, OIB: 87687957339, isplati iznos od 3.856,00 EUR (tri tisuće osamsto pedeset šest eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku do isplate:

– na iznos od 182,00 EUR od 03. kolovoza 2016.

– na iznos od 195,00 EUR od 03. kolovoza 2016.

– na iznos od 280,00 EUR od 01. rujna 2016.

– na iznos od 413,00 EUR od 01. listopada 2016.

– na iznos od 750,00 EUR od 01. srpnja 2017.

– na iznos od 250,00 EUR od 08. srpnja 2017.

– na iznos od 160,00 EUR od 08. srpnja 2017.

– na iznos od 750,00 EUR od 08. srpnja 2017.

– na iznos od 376,00 EUR od 05. kolovoza 2017.

– na iznos od 250,00 EUR od 05. kolovoza 2017.

– na iznos od 250,00 EUR od 01. srpnja 2017.

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka, posl.br. Ovrv- 2357/2022 od 12. srpnja 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Š A/S, OIB: 87687957339, da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR (sto devedeset eura i sedamdeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.111,85 EUR (tisuću sto jedanaest eura i osamdeset pet centa), sa zakonskim zateznim kamatama od 11. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 19. svibnja 2022. radi naplate novčanog iznosa od 3.856,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Miljenka Katunar Zrinski 12. srpnja 2022. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-2357/2022.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući predmetno rješenje navodeći kako ne postoje nikakvi dokazi da tužitelj od njega ima bilo kakva potraživanja, odnosno ne postoji vjerodostojni temelj za potraživanje. Isti je prekršio pravila ponašanja po sklopljenom ugovoru te su ugovor sporazumno raskinuli. Predlaže odbacivanje predmetnog rješenja o ovrsi.

3. Općinski sud u Crikvenici se rješenjem posl.br. Povrv-109/2022-8 od 04. rujna 2024. oglasio nenadležnim te je predmet proslijeđen ovome sudu na daljnje postupanje. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, ovaj postupak se nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako je u toku 2023. godine promijenio svoju tvrtku iz NOVASOL A/S u AWAZE A/S. Tužitelj i tuženik su 30. studenog 2015. zaključili ugovor o posredovanju u uslugama smještaja za smještajnu jedinicu pod šifrom CKC 913 i CKC 914, sa pripadajućim općim uvjetima poslovanja. Ugovorna obveza tuženika je bila da u svoju smještajnu jedinicu prima goste koji su je rezervirali posredstvom tužitelja. Tuženik je 10. lipnja 2017. godine raskinuo ugovor s tužiteljem. Sukladno Općim uvjetima ukoliko vlasnik smještajne jedinice želi raskinuti ugovor, on to mora učiniti pisanim putem, najkasnije do 31. svibnja tekuće godine. Kada se raskid ugovora izjavi do 31. svibnja tekuće kalendarske godine, on stupa na snagu istekom kalendarske godine u kojoj je izjavljen te takav raskid smatra se pravovremenim. Ukoliko se raskid ugovora izjavi nakon 31. svibnja tekuće kalendarske godine, on stupa na snagu tek istekom sljedeće godine te se takav raskid smatra nepravovremenim. U konkretnom slučaju, tuženi je raskid predmetnog ugovora izjavio 10. lipnja 2017. Budući da je tuženi raskid izjavio nakon 31. svibnja tekuće godine, tako izjavljeni raskid ugovora stupio je na snagu tek istekom 2018. godine i ima se smatrati nepravovremenim, a sve sukladno citiranoj odredbi općih uvjeta poslovanja. Prema tome, tuženi je ugovorom bio vezan u 2017. i 2018. slijedom čega je bio dužan ispunjavati svoje ugovorne obveze sve do isteka 2018. godine. Jedan od učinaka nepravovremenog raskida je obveza vlasnika smještajne jedinice da isplati tužitelju naknadu u iznosu od 750,00 EUR.

5. Osim toga, vlasnik smještajne jedinice (u ovom slučaju tuženik), dužan je tužitelju naknaditi sve troškove premještaja pojedinih rezervacija kao i iznos od 250,00 EUR za svaku rezervaciju. Također, sukladno citiranoj odredbi općih uvjeta poslovanja, tuženik je dužan tužitelju naknaditi svu izgubljenu dobit koju mu je prouzročio. S obzirom da su u trenutku raskida ugovora za smještajnu jedinicu postojale tri rezervacije (442607, 4578459 i 4363418), za tužitelja su nastali sljedeći troškovi: rezervacije br. 442607 i 4578459 tužitelj je zbog izjavljenog raskida ugovora bio primoran premjestiti u zamjenske smještajne jedinice. Prilikom premještaja rezervacija, tužitelj pokušava naći zamjensku smještajnu jedinicu koja je cijenom ista ili barem približno slična prvotno rezerviranoj smještajnoj jedinici. No, ponekad to nije moguće. S obzirom na činjenicu da do premještaja rezervacije nije došlo krivnjom gosta, gost plaća istu cijenu kao i za prvotno rezerviranu smještajnu jedinicu, a ukoliko postoji razlika u cijeni, nju inicijalno namiruje tužitelj. Sukladno gore čl. 6. općih uvjeta poslovanja troškove koji su tužitelju nastali tuženikovim nepoštivanjem ugovorne obveze, tuženik je dužan naknaditi tužitelju. Gosti rezervacije br. 442607 na ime BI trebali su odsjesti u smještajnoj jedinici tuženika u periodu od 01.07.2017.-10.07.2017. Predmetna rezervacija premještena je u smještajnu jedinicu šifre CKC 778. S obzirom da nije bilo razlike u cijeni između dvije smještajne jedinice, tužitelj za predmetnu rezervaciju potražuje iznos od 250,00 EUR. Gosti rezervacije br. 4578459 na ime GI trebali su odsjesti u smještajnoj jedinici tuženika u periodu od 23.07.2017. -30.07.2017. Rezervacija je premještena u smještajnu jedinicu šifre CKC 006. Cijena smještajne jedinice tužitelja koju je gost platio iznosila je 490,00 EUR, dok je cijena zamjenske smještajne jedinice iznosila 650,00 EUR. Dakle, tužitelj je inicijalno namirio razliku u cijeni koja iznosi 160,00 EUR, te istu potražuje od tuženika. Također, sukladno čl. 6. općih uvjeta poslovanja tužitelj potražuje i naknadu u iznosu od 250,00 EUR. Gosti rezervacije br. 4363418 na ime HI trebali su odsjesti u smještajnoj jedinici tuženika u periodu od 06.08.2017.-18.08.2017. Pošto je tuženik raskinuo ugovor, gostima je ponuđena zamjenska smještajna jedinica, no gosti su istu odbili te otkazali svoju rezervaciju. Cijena smještajne jedinice tuženika iznosila je 1174,00 EUR. Dobit tuženika trebala je biti 798,00 EUR, dok je tužiteljeva dobit trebala iznosit 376,00 EUR. S obzirom da rezervacija nije bila odrađena zbog tuženikovog raskida ugovora, tužitelju je nastao gubitak zarade u iznosu od 376,00 EUR, koju isti potražuje od tuženika. Također, tužitelj potražuje i naknadu u iznosu od 250,00 EUR, a sve sukladno čl. 6. općih uvjeta poslovanja.

6. Osim toga, za smještajnu jedinicu tuženika zaprimljene su dvije reklamacije. Prilikom reklamacija na pojedine smještajne jedinice, tužitelj će inicijalno namiriti gostu određeni iznos reklamacije ali sukladno čl. 6. taj iznos je tuženik dužan naknaditi tužitelju. U konkretnom slučaju za smještajne jedinice tuženog zaprimljene su 3 reklamacije. Gosti rezervacije br. 4000745 i br. 4000753 obije na ime ĐI trebali su odsjesti u smještajnim jedinicama tuženika u periodu od 02.08.2016.- 03.08.2016. Prilikom dolaska u smještajne jedinice tuženika, gosti su se žalili na čistoću posteljina i namještaja, na činjenicu da se na posjedu nalazio građevinski materijal kao i na činjenicu da zidni roštilj nije bio dovršen pa samim time nije bio u uporabnom stanju. Zbog svega navedenog, gostima je odobren povrat najma u iznosu od 377,00 EUR. Gosti rezervacije br. 4128725 na ime MI trebali su odsjesti u smještajnoj jedinici tuženika u periodu od 08.08.2016. -14.08.2016. Gost se žalio na činjenicu da u smještajnoj jedinici nije bilo dovoljno ležajeva. S obzirom na tu činjenicu, gostu se odobrio povrat najma u iznosu od 280,00 EUR. Predlaže održavanje na snazi platnog naloga uz naknadu troška.

7. Tijekom postupka došlo je do promjene u odnosu na osobu tužitelja, i to na način da je prijašnje trgovačko društvo Novasol A/S promijenjeno nazivom i sada glasi AWAZE A/S. Da se radi o istom trgovačkom društvu razvidno je iz izvadaka iz sudskog registra, vidljivo je da se radi o istom sjedištu, istom matičnom broju kao i istom OIB-u.

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u spis posl.br. Ovrv-2357/2022, ugovor o iznajmljivanju apartmana šifre CKC 913 od 30. studenog 2015. sklopljen između tužitelja i tuženika (list 234- 235 spisa), ugovor o iznajmljivanju apartmana šifre CKC 914 od 30. studenog 2015. sklopljen između tužitelja i tuženika (list 236-238 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 239 spisa, dalje: Opći uvjeti), pisanu korespodenciju (list 240, 244-251 spisa), učinjene rezervacije (list 241-243 spisa), sačinjene fotografije apartmana (list 252- 269 spisa), ovjereni prijevod izvatka iz sudskog registra Novasol A/S i ovjereni prijevod izvatka iz sudskog registra Awaze A/S (list 182-219 spisa), te je saslušan svjedok EI (list 288 spisa).

9. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

10. U ovom postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik 30. studenog 2015. sklopili ugovor za iznajmljivanje apartmana koji se nalaze na adresi [adresa], a koji apartmani su označeni šiframa CKC 913 i CKC 914, te da je tuženik vlasnik obiju apartmana. Isto tako nije sporno da je tuženik raskinuo navedene ugovore sa datumom 10. lipnja 2017.

11. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa imajući u vidu datum raskida, kao što je sporna i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim i personalnim dokazima.

13. Saslušana je svjedokinja EI koja u svome iskazu u bitnome navodi da radi kod tužitelja kao administrator u odjelu financija. U odnosu na sklapanje ugovora tužitelja sa tuženikom nema nikakvih saznanja, međutim imala je uvid iz arhive predmeta a u svrhu naplate predmetnoga naplaćivanja. Poznato joj je da se radi o potraživanju u odnosu na dvije smještajne jedinice, te joj je poznato kako se potraživanje odnosi na nepoštivanje općih uvjeta poslovanja, nepoštivanja sklopljenoga ugovora, bilo je reklamacija, premještaja za te dvije smještajne jedinice te je bio i nepravovremeni raskid predmetnoga ugovora. Poznato joj je da ukupno potraživanje prema tuženiku iznosi 3.856,00 EUR za sve obveze tuženika koje nije podmirio. U odnosu na raskid ugovora navodi kako se spominje, u cjelokupnoj dokumentaciji, 10. lipnja 2017. kao neki datum kod kojeg je došlo do raskida ugovora. Nije joj poznato što je konkretno ugovoreno a budući se ugovor sastoji od brojnih stavaka kao na primjer koliko zvjezdica ima koji apartman, koliko ima spavaćih soba, što se sve nudi i slično. Poznato joj je da je ugovaratelj a sukladno ugovoru dužan poznavati te biti svjestan svih odredaba općih uvjeta poslovanja, a u konkretnom slučaju radilo se o dva nepravovremena raskida, a budući bi ugovaratelj bio dužan raskinuti ugovor, a bez da podmiruje bilo kakve penale, do 01. lipnja tekuće godine za iduću sezonu, pa je tako tuženik prema tome bio dužan raskinuti ugovor do 01. lipnja 2017. za sezonu 2018. Tužitelj je ispunjavao svoje ugovorne obaveze a u pogledu prezentacije samih objekata, davao je brojne prijedloge za poboljšanje same ponude odnosno one ponude koje bi bile bolje. Sa druge strane tuženik a prema priloženoj dokumentaciji nije ispunjavao svoje ugovorne obaveze, pa su tako gosti davali reklamacije i pritužbe za sam smještaj, održavanje objekta, stanje objekta i slično.

14. Sud je ocijenio iskaz svjedokinje kao istinit i logičan a budući je isti u podudarnosti sa dokumentacijom koja prileži spisu.

15. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Sukladno čl. 368. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

16. Sukladno čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Tužitelj i tuženik sklopili su 30. studenog 2015. dva ugovora za dvije smještajne jedinice CKC 913 i CKC 914, koji se nalaze u vlasništvu tuženika. Predmetne ugovore tuženik je raskinuo 10. lipnja 2017. što su stranke učinile nespornim. Sukladno čl. 6. Općih uvjeta ugovor između vlasnika smještajne jedinice i tužitelja automatski se produljuje do trenutka u kojem jedna od ugovornih strana ne raskine ugovor. Sve promjene, kao i eventualni raskid ugovora za narednu sezonu dostavlja se u pismenom obliku putem elektroničke pošte ili preporučene poštanske pošiljke najkasnije do 31. svibnja tekuće godine. Ne bude li tužitelj mogao raspolagati smještajnom jedinicom tijekom ugovorenog vremenskog perioda, vlasnikovim nepoštivanjem odredbi ovog ugovora, odgovornost za izgubljenu dobit, nastale administrativne, proizvodne i druge troškove kojima se izložio tužitelj snosit će vlasnik u cijelosti kao i troškove premještaja potvrđenih rezervacija i opcija. Podrazumijeva se da je vlasnik obvezan platiti tužitelju 250,00 EUR za svaku već potvrđenu rezervaciju odnosno opciju te 750,00 EUR za pokrivanje troškova marketinških aktivnosti.

17. Drugim riječima, tuženik je bio u obvezi podnijeti zahtjev za raskidom ugovora do 31. svibnja tekuće godine, te imajući u vidu navedenu odredbu tuženik je podnio zahtjev za raskidom ugovora 10. lipnja 2017. odnosno nakon proteka propisanog roka, pa je isti u obvezi podmiriti troškove koji bi proizašli iz ne postupanja po ugovornim odredbama. Sukladno čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U konkretnom slučaju radi se o ugovornom odnosu a kojeg su stranke prihvatile potpisivanjem istog prihvaćajući s jedne strane ugovorne odredbe te sa druge strane i prateće Opće uvjete. Tuženik tijekom postupka ni na koji način nije osporavao da mu ne bi bilo poznato što je propisano općim uvjetima kao i ugovornim odredbama. Sukladno čl. 295. st. 1. ZOO- a Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. (st. 5.). Uvidom u sklopljeni Ugovor vidljivo je kako su stranke izjavile suglasnost u odnosu na prava i obveze koje su istaknute u općim uvjetima i rokovima otisnutima na poleđini Ugovora. Iz takve formulacije razvidno je da su Opći uvjeti poslovanja bili prezentirani tuženiku te da su oni bili sastavni dio sklopljenog Ugovora. Sud ponavlja kako se radi o volji stranaka na stupanje u pravni odnos a na koji je tuženik pristao stavljanjem svog potpisa.

18. Imajući u vidu prethodno navedene odredbe, te postupanje po načelu Pacta sunt servanda, to je razvidno da je tuženik u obvezi podmiriti troškove koji su nastali uslijed premještaja rezervacija za svaku smještajnu jedinicu, i to rezervacija označenih pod br. 442607 i 4578459, a koji troškovi se odnose na pojedinačne naknade u visini od 250,00 EUR sukladno Općim uvjetima, kao i razliku u cijeni između smještajne jedinice tužitelja i smještajne jedinice u koju je gost premješten, a što kod rezervacije br. 4578459 iznosi 160,00 EUR. Tužitelj također potražuje izgubljenu dobit za rezervaciju br. 4363418 u visini od 376,00 EUR obzirom zbog raskida ista nije realizirana. Tužitelj ističe kako su zaprimljene tri reklamacije i to kod rezervacija br. 4000745, 4000753 i 4128725. Uvidom u pisanu korespondenciju razvidno je da su postojale reklamacije na smještajne jedinice tuženika, a u pogledu kojih je tužitelj gostima izvršio povrat uplaćenog u iznosima od 377,00 EUR i 280,00 EUR. Tužitelj je za sve gore navode pružio odgovarajuće dokaze čime je dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva.

19. Ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, pri čemu je obveza tuženika da naknadi troškove koji su nastali na strani tužitelja slijedom nepravovremenog raskida ugovora te stanja, mogućnosti i uporabe smještajnih jedinica kako je to ugovoreno, a što je tužitelj dokazao u ovom postupku, dok je na tuženiku da predloži dokaze kojima bi se isto osporilo, što isti evidentno nije učinio.

20. Tuženik je u prigovoru naveo kako tužitelj nije postupao pošteno, sa time da ni na koji način nije specificirao u kojem vidu se ogleda nepoštenost tužitelja. No u svakom slučaju, ovaj sud je stava kako tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati da bi ugovor odnosno pojedine njegove odredbe bile sklopljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a), niti da je kakvo postupanje tužitelja bilo u suprotnosti sa navedenim načelom, sa time da se ističe kako je neposredno iznad potpisa u ugovoru uneseno da su ugovorne strane suglasne na sklapanje takvog Ugovora te da su upoznati sa uvjetima, odnosno pravima i obvezama koje iz njega proizlaze, iz čega proizlazi kako je tuženik bio u potpunosti svjestan svojih ugovornih obveza, a činjenica nezadovoljstva tuženika u pogledu ugovornih odnosa sa tužiteljem nije od važnosti za ovaj postupak.

21. Iz iskaza svjedokinje EI proizlazi da je tužitelj sve svoje ugovorne obveze izvršio, te budući se radi o dvostranoobvezujućem ugovoru kojeg je tuženik nepravovremeno raskinuo, to je za tuženika nastala obveza podmirenja svih troškova proizašlih iz nepravovremenog raskida, kao i troškova proizašlih iz neurednog ispunjenja obveza u pogledu pružanja adekvatnog i potpuno opremljenog apartmana, što proizlazi iz stava Županijskog suda u Vukovaru u presudi posl.br.Gž- 559/2024-2 od 26. ožujka 2025., to je razvidno da je tuženik dužan podmiriti utuženi iznos, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i održati na snazi platni nalog.

22. Imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., kojim je odlučeno da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (čl. 451. st. 3. ZPP-a), to je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude i ukinuo rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 190,79 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

23. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na presudu u iznosu od 158,56 EUR te iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav podneska od 18. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 450,00 EUR (01. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife te 13. studenog 2025. i 08. svibnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 112,50 EUR te ovršnim troškom u visini od 190,79 EUR.

25. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen to je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik u obvezi tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.111,85 EUR, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

26. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

27. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

28. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 11. lipnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 158,56

EUR.