REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-5186/2011-134
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupano po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetnikom uredu Jureško & Buntak u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Franji Šenjugu, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja LU koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. na ime naknade štete isplatiti tužitelju PU iznos 59.960,37 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 287,37 eur od 16.02.2009. do isplate,
- na iznos od 287,37 eur od 16.03.2009. do isplate,
- na iznos od 287,37 eur od 16.04.2009. do isplate,
- na iznos od 253,01 eur od 16.05.2009. do isplate,
- na iznos od 253,01 eur od 16.06.2009. do isplate,
- na iznos od 253,01 eur od 16.07.2009. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.08.2009. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.09.2009. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.10.2009. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.11.2009. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.12.2009. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.01.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.02.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.03.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.04.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.05.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.06.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.07.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.08.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.09.2010. do isplate,
- na iznos od 246,08 eur od 16.10.2010. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.11.2010. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.12.2010. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.01.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.02.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.03.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.04.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.05.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.06.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.07.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.08.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.09.2011. do isplate,
- na iznos od 248,68 eur od 16.10.2011. do isplate,
- na iznos od 253,89 eur od 16.11.2011. do isplate,
- na iznos od 253,89 eur od 16.12.2011. do isplate,
- na iznos od 253,89 eur od 16.01.2012. do isplate,
- na iznos od 251,11 eur od 16.02.2012. do isplate,
- na iznos od 251,11 eur od 16.03.2012. do isplate,
- na iznos od 251,11 eur od 16.04.2012. do isplate,
- na iznos od 251,11 eur od 16.05.2012. do isplate,
- na iznos od 251,11 eur od 16.06.2012. do isplate,
- na iznos od 251,11 eur od 16.07.2012. do isplate,
- na iznos od 247,17 eur od 16.08.2012. do isplate,
- na iznos od 247,17 eur od 16.09.2012. do isplate,
- na iznos od 247,17 eur od 16.10.2012. do isplate,
- na iznos od 249,77 eur od 16.11.2012. do isplate,
- na iznos od 249,77 eur od 16.12.2012. do isplate,
- na iznos od 249,77 eur od 16.01.2013. do isplate,
- na iznos od 273,84 eur od 16.02.2013. do isplate,
- na iznos od 273,84 eur od 16.03.2013. do isplate,
- na iznos od 256,07 eur od 16.04.2013. do isplate,
- na iznos od 256,07 eur od 16.05.2013. do isplate,
- na iznos od 256,07 eur od 16.06.2013. do isplate,
- na iznos od 256,07 eur od 16.07.2013. do isplate,
- na iznos od 252,74 eur od 16.08.2013. do isplate,
- na iznos od 252,74 eur od 16.09.2013. do isplate,
- na iznos od 252,74 eur od 16.10.2013. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.11.2013. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.12.2013. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.01.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.02.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.03.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.04.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.05.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.06.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.07.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.08.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.09.2014. do isplate,
- na iznos od 255,39 eur od 16.10.2014. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.11.2014. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.12.2014. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.01.2015. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.02.2015. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.03.2015. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.04.2015. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.05.2015. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.06.2015. do isplate,
- na iznos od 258,04 eur od 16.07.2015. do isplate,
- na iznos od 257,63 eur od 16.08.2015. do isplate,
- na iznos od 257,63 eur od 16.09.2015. do isplate,
- na iznos od 257,63 eur od 16.10.2015. do isplate,
- na iznos od 260,29 eur od 16.11.2015. do isplate,
- na iznos od 260,29 eur od 16.12.2015. do isplate,
- na iznos od 260,29 eur od 16.01.2016. do isplate,
- na iznos od 282,34 eur od 16.02.2016. do isplate,
- na iznos od 282,34 eur od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 282,34 eur od 16.04.2016. do isplate,
- na iznos od 282,34 eur od 16.05.2016. do isplate,
- na iznos od 282,34 eur od 16.06.2016. do isplate,
- na iznos od 282,34 eur od 16.07.2016. do isplate,
- na iznos od 281,87 eur od 16.08.2016. do isplate,
- na iznos od 281,87 eur od 16.09.2016. do isplate,
- na iznos od 281,87 eur od 16.10.2016. do isplate,
- na iznos od 284,63 eur od 16.11.2016. do isplate,
- na iznos od 284,63 eur od 16.12.2016. do isplate,
- na iznos od 256,18 eur od 16.01.2017. do isplate,
- na iznos od 266,33 eur od 16.02.2017. do isplate,
- na iznos od 266,33 eur od 16.03.2017. do isplate,
- na iznos od 266,33 eur od 16.04.2017. do isplate,
- na iznos od 326,30 eur od 16.05.2017. do isplate,
- na iznos od 326,30 eur od 16.06.2017. do isplate,
- na iznos od 326,30 eur od 16.07.2017. do isplate,
- na iznos od 319,08 eur od 16.08.2017. do isplate,
- na iznos od 319,08 eur od 16.09.2017. do isplate,
- na iznos od 319,08 eur od 16.10.2017. do isplate,
- na iznos od 319,08 eur od 16.11.2017. do isplate,
- na iznos od 319,08 eur od 16.12.2017. do isplate,
- na iznos od 319,08 eur od 16.01.2018. do isplate,
- na iznos od 317,95 eur od 16.02.2018. do isplate,
- na iznos od 317,95 eur od 16.03.2018. do isplate,
- na iznos od 317,95 eur od 16.04.2018. do isplate,
- na iznos od 317,95 eur od 16.05.2018. do isplate,
- na iznos od 317,95 eur od 16.06.2018. do isplate,
- na iznos od 317,95 eur od 16.07.2018. do isplate,
- na iznos od 318,19 eur od 16.08.2018. do isplate,
- na iznos od 318,19 eur od 16.09.2018. do isplate,
- na iznos od 318,19 eur od 16.10.2018. do isplate,
- na iznos od 318,19 eur od 16.11.2018. do isplate,
- na iznos od 328,18 eur od 16.12.2018. do isplate,
- na iznos od 328,18 eur od 16.01.2019. do isplate,
- na iznos od 341,60 eur od 16.02.2019. do isplate,
- na iznos od 341,60 eur od 16.03.2019. do isplate,
- na iznos od 341,60 eur od 16.04.2019. do isplate,
- na iznos od 341,60 eur od 16.05.2019. do isplate,
- na iznos od 341,60 eur od 16.06.2019. do isplate,
- na iznos od 341,60 eur od 16.07.2019. do isplate,
- na iznos od 332,60 eur od 16.08.2019. do isplate,
- na iznos od 332,60 eur od 16.09.2019. do isplate,
- na iznos od 343,14 eur od 16.10.2019. do isplate,
- na iznos od 343,14 eur od 16.11.2019. do isplate,
- na iznos od 343,14 eur od 16.12.2019. do isplate,
- na iznos od 358,53 eur od 16.01.2020. do isplate,
- na iznos od 370,13 eur od 16.02.2020. do isplate,
- na iznos od 370,13 eur od 16.03.2020. do isplate,
- na iznos od 370,13 eur od 16.04.2020. do isplate,
- na iznos od 370,13 eur od 16.05.2020. do isplate,
- na iznos od 370,13 eur od 16.06.2020. do isplate,
- na iznos od 371,46 eur od 16.07.2020. do isplate,
- na iznos od 366,07 eur od 16.08.2020. do isplate,
- na iznos od 366,07 eur od 16.09.2020. do isplate,
- na iznos od 317,39 eur od 16.10.2020. do isplate,
- na iznos od 317,39 eur od 16.11.2020. do isplate,
- na iznos od 317,39 eur od 16.12.2020. do isplate,
- na iznos od 326,20 eur od 16.01.2021. do isplate,
- na iznos od 363,88 eur od 16.02.2021. do isplate,
- na iznos od 363,88 eur od 16.03.2021. do isplate,
- na iznos od 363,88 eur od 16.04.2021. do isplate,
- na iznos od 388,53 eur od 16.05.2021. do isplate,
- na iznos od 388,53 eur od 16.06.2021. do isplate,
- na iznos od 388,53 eur od 16.07.2021. do isplate,
- na iznos od 378,98 eur od 16.08.2021. do isplate,
- na iznos od 378,98 eur od 16.09.2021. do isplate,
- na iznos od 378,98 eur od 16.10.2021. do isplate,
- na iznos od 378,98 eur od 16.11.2021. do isplate,
- na iznos od 378,98 eur od 16.12.2021. do isplate,
- na iznos od 378,98 eur od 16.01.2022. do isplate,
- na iznos od 372,98 eur od 16.02.2022. do isplate,
- na iznos od 372,98 eur od 16.03.2022. do isplate,
- na iznos od 372,98 eur od 16.04.2022. do isplate,
- na iznos od 372,98 eur od 16.05.2022. do isplate,
- na iznos od 462,20 eur od 16.06.2022. do isplate,
- na iznos od 462,20 eur od 16.07.2022. do isplate,
- na iznos od 437,11 eur od 16.08.2022. do isplate,
- na iznos od 437,11 eur od 16.09.2022. do isplate,
- na iznos od 437,11 eur od 16.10.2022. do isplate,
- na iznos od 482,83 eur od 16.11.2022. do isplate,
- na iznos od 482,83 eur od 16.12.2022. do isplate,
- na iznos od 482,84 eur od 16.01.2023. do isplate,
- na iznos od 463,12 eur od 16.02.2023. do isplate,
- na iznos od 463,12 eur od 16.03.2023. do isplate,
- na iznos od 503,16 eur od 16.04.2023. do isplate,
- na iznos od 520,19 eur od 16.05.2023. do isplate,
- na iznos od 520,19 eur od 16.06.2023. do isplate,
- na iznos od 624,91 eur od 16.07.2023. do isplate,
- na iznos od 611,47 eur od 16.08.2023. do isplate,
- na iznos od 703,77 eur od 16.09.2023. do isplate,
- na iznos od 703,77 eur od 16.10.2023. do isplate,
- na iznos od 751,28 eur od 16.11.2023. do isplate,
- na iznos od 751,28 eur od 16.12.2023. do isplate,
- na iznos od 757,10 eur od 16.01.2024. do isplate,
- na iznos od 714,82 eur od 16.02.2024. do isplate,
- na iznos od 714,82 eur od 16.03.2024. do isplate,
- na iznos od 883,40 eur od 16.04.2024. do isplate,
te nadalje od 1. travnja 2024. plaćati rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 762,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele, a neisplaćene iznose počev od 16-og u slijedećem mjesecu pa do isplate te mu isplatiti trošak postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 828,07 eur sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2026. do isplate, u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se 16. srpnja 2006. oko 03,00 sati nalazio na svom radnom mjestu policijskog službenika za opremu, naoružanje i evidencije te je isti bio na radnom zadatku zajedno s kolegama u Podgori Krapinskoj bb. Navodi da se kretao prema disco clubu "Strong" kao pješak u grupi ostalih policijskih službenika, kada je u jednom trenutku iz suprotnog smjera kretanja naišlo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao GU i koji je iz neutvrđenih razloga prešao na stranu kolnika kojim se kretao tužitelj te je izravno naletio na tužitelja koji je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede. Osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka štetnog događaja istekla je važnost police osiguranja broj [broj police osiguranja] i to dana 28. lipnja 2006 te je ova tužba postavljena u skladu s odredbom članka 8. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, a koje se smatraju ozljedom na radu, kod tužitelja je nastupila profesionalna nesposobnost za rad zbog čega je isti umirovljen te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je primao slijedeće mjesečne iznose invalidske mirovine: od 06.11.2008. do 02.01.2009. mjesečni iznos od 1.963.14 kn; od 02.01.2009. do 01.07.2009. mjesečni iznos od 2.409.62 kn; od 01.07.2009. pa nadalje mjesečni iznos od 2.442.26 kn. Kako je tužitelj prije odlaska u invalidsku mirovinu ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću u neto iznosu od 4.382.26 kn to isti zbog umirovljenja gubi zaradu koju bi ostvarivao da se nije dogodio predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, sukladno čl.1095. ZOO a u vezi čl.29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade (razlike između plaće koju bi ostvarivao i iznosa mirovine koju prima) ukupan iznos 69.054,08 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose do isplate te nadalje mjesečni iznos 1.940,00 kn od 1. listopada 2011. pa nadalje sa zateznom kamatom na sve dospjele, a neisplaćene iznose od 1-og u tekućem mjesecu pa do isplate. Također tužitelj ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku podnošenjem odštetnog zahtjeva dana 14. listopada 2011. međutim, do mirnog rješenja spora nije došlo. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika, na ime naknade štete, isplatiti iznos 69.054,08 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate te mjesečni iznos 1.940,00 kn od 1. listopada 2011. sa zateznom kamatom na sve dospjele, a neisplaćene iznose od 1-og u mjesecu do isplate, kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da se 16. srpnja 2006. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kojom se policom vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama i zbog tjelesne ozljede. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik osporava odgovornost. Iz dokaza priloženih uz tužbu da nije vidljivo kako je nastala predmetna prometna nezgoda te nije razvidna krivnja osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Osporava da bi štetni događaj i ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi bile uzrok gubitka opće nesposobnosti za rad, radi čega bi tužitelj morao ići u mirovinu. Slijedom navedenog, tuženik osporava da bi odlazak u mirovinu bio u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Predlaže zahtjev tužitelja odbiti potražujući i trošak postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zapisnik o očevidu (list 5-7 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 8-9 spisa), rješenja HZMO-a od 21.11.2008., 2.12.2009. i 3.12.2009. (list 10-13 spisa), rješenje MUP-a PU Krapinsko- zagorske od 20.01.2009. (list 14 spisa), rješenje MUP-a Prvostupne zdravstvene komisije od 4.9.2008. (list 15 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 16-18, 162-216 spisa), preslike obračunskih listi (list 19-21 spisa), odštetni zahtjev od 12.9.2011. (list 22-24 spisa), presliku spisa Prekršajnog suda u Zagrebu P-411/06 (list 40-115- spisa), iskaz svjedoka GU (list 123-124 spisa), iskaz svjedoka AU (list 124-125 spisa), iskaz tužitelja (list 125 spisa), spis HZMO-a broj 260751 u vezi tužiteljeva odlaska u mirovinu (list 131-156 spisa), nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Marije Zavalić kao i usmeno obrazloženje iste (list 223-231 i 273-275 spisa), fotografije tužitelja (list 238-239 spisa), podatke o OPG-u (list 240-241 spisa), dostavljene podatke HZMO-a od 12.5.2016.,13.6.2017., 9.3.2020., 18.9.2024. (list 262, 294-295, 344, 426 spisa), dostavljene podatke MUP-a od 20.12.2016., 26.5.2017., 22.9.2020., 27.5.2024. (list 268,291-292, 351, 419-420 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 26.1.2018. i 11.4.2019. (list 307-308 i 324-327 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Krapinsko-Zagorskoj županiji od 15.11.2006. (list 313 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede od 4.4.2019.. sa prilogom (list 320-322 spisa), Potvrdu HZZ-a od 20.2.2020. (list 342 spisa), nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja te usmeno obrazloženje financijskog vještaka Zrinka Ručevića (list 365-370, 430-436 i 466 spisa), nalaz i mišljenje te usmeno obrazloženje prometnog vještaka Gorana Husinca (list 391-406 i 477 spisa).
4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove izgubljene zarade, koji čini razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja koji se dogodio 16. srpnja 2006. za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika i invalidske mirovine koju prima od nadležnog državnog tijela i to od 1. siječnja 2009. do 31. ožujka 2024. te nadalje od 1. travnja 2024. na ime rente sve sa zatraženom zateznom kamatom.
6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te činjenica da je tužitelju uslijed štetnog događaja rješenjem HZMO od 21. studenog 2008. zbog ozljede na radu utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog čega mu je od 6. studenog 2008. i priznato pravo na invalidsku mirovinu. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnova i visina zahtjeva kao i pitanje zastare potraživanja. Tuženik tvrdi da je kod tužitelja unatoč profesionalnoj nesposobnosti za rad, preostala radna sposobnost te da je mogao dodatnim radom ostvarivati prihode.
7. Podnescima od 13. rujna 2021. i 12. prosinca 2024. tužitelj je sukcesivno potraživao isplatu izgubljene zarade za nastavna razdoblja nakon utuženja, a kojim preinakama se tuženik usprotivio ističući i za iste prigovor zastare. Budući da je navedenim podnescima tužitelj doista preinačio zahtjev povišenjem istog za iznose koji su dospijevali nakon utuženja, a potječu iz iste činjenične i pravne osnove, tuženik se takvim preinakama ne može protiviti (čl. 191. st.1. i 2. ZPP).
8. Obzirom na navode tuženika o tome da je kod tužitelja unatoč utvrđenoj profesionalnoj nesposobnosti za rad, preostala radna sposobnost, prema stavu ovog suda, odluku o osnovanosti zahtjeva za naknadu izgubljene zarade i rente zbog izgubljene zarade, nije bilo moguće utemeljiti samo na utvrđenoj profesionalnoj nesposobnosti za rad, već bi bila odlučna opća nesposobnost za rad, a na tužitelju je u smislu odredbe čl. 7. st.1. u vezi čl. 219. st.1. ZPP bio teret dokaza odlučne činjenice da se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Marije Zavalić proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: Contusio capitis (natučenje glave), Fractura osssium nasalium (prijelom nosne kosti), Fractura partis distalis ulnae lat. dx. (prijelom distalnog dijela desne ulne), Fractura processus transversi L 1 (prijelom poprečnog nastavka 1 slabinskog kralješka), Contusio vert. lumbalis (natučenje slabinskog dijela kralježnice) i Contusio et excoriatio cruris sin. (natučenja i ogrebotine po desnoj potkoljenici). Kao posljedice navedene prometne nezgode zaostao je kronični lumbosakralni sindrom te osteoartritis desnog kuka. Osim bolesti i stanja koja su posljedica prometne nezgode tužitelj je u vrijeme vještačenja invalidnosti 21.11.2008. bolovao i od neregulirane hipertenzije (povišenog krvnog tlaka) te prema podacima iz Kartona pacijenta i dokumentacije HZMO i od anksiozno depresivnog sindroma, a sve su ove bolesti i stanja dovele do ocjene da se kod tužitelja radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad na radnom mjestu temeljnog policajca. Kardiološkom obradom između dva vještačenja pri HZMO (vještačenje 2008| od 21.12. 2010. godine, kada je pozvan na kontrolni pregled) utvrđena je ograničena shemija u području lijevog ventrikula, hipertrofija miokarda kao posljedica višegodišnje povišenog loše reguliranog tlaka. Iako nije bilo dokaz o bilo kakvom koronarnom incidentu ovakav nalaz isključuje rad koji prelazi srednje teška fizička opterećenja. Uzevši u obzir stručnu spremu tužitelja te zadobivene ozljede u štetnom događaju mogu reći da je tužitelj bio i da je radno trajno nesposoban za poslove temeljnog policajca. Sa zdravstvenim stanjem kojeg je imao, kao posljedicu prometne nesreće, mogao je obavljati administrativne poslove sa slobodnim ritmom rada (moći se slobodno dići iz sjedećeg položaja i prošetati, raditi uz to sa kompjuterom, raditi na šalteru, ali uz slobodan ritam rada (dakle uz još jednog radnika na drugom šalteru kada on prošeće zbog bolova u slabinskoj kralježnici i kuku). Ovisno o sistematizaciji radnih mjesta i popunjenosti radnih mjesta u policijskoj upravi, ovisi je li postojalo radno mjesto na koji bi se isti mogao rasporediti prema gore navedenoj preostaloj radnoj sposobnosti. Tužitelj je s obzirom na posljedice štetnog događaja trajno nesposoban obavljati poslove koje je radio do umirovljenja, dakle za poslove temeljnog policajca. Tužitelj je, uz posljedice prometne nesreće, u vrijeme vještačenja invalidnosti bolovao i od peregulirane arterijske hipertenzije te od anksiozno depresivnog poremećaja za koje nije podastro nikakvu dokumentaciju da su bolesti uzročno povezane sa prometnom nesrećom. U vrijeme ocjene radne sposobnosti, vještačenja invalidnosti, imao je sve naprijed navedene bolesti i one su sudjelovale sve, kako je navedeno i u dokumentaciji HZMO, u odluci njihovih vještaka da se radi o invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Gledajući razmjerno, bolesti i stanja uzrokovana prometnom nesrećom uzrok su 60%, a bolesti i stanja koja nisu u svezi s prometnom nesrećom 40% invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Kod tužitelja je u vrijeme vještačenja postojala preostala radna sposobnost i mogao se zaposliti na svim poslovima na kojima se može organizirati slobodan ritam rada (rad sjedeći sa mogućnošću hodanja i stajanja bez rada na normu ili rada sa strankama na poslovima na kojima je sam, na poslovima na kojima se rad odvija šakom ili rukom, bez noćnog rada i bez prinudnog položaja tijela slabinskog dijela kralježnice (rad na traci). To su poslovi na kojima se montiraju manji, laki dijelovi, slaže roba u kutije, slaže i diže roba težine do 3 kg pojedinačno na police i sl. Može voditi papirnato evidencije u tvrtkama, izdavati pojedinačno u skladištima ili radionama robu lakšu od 5 kg i sl. 10. U usmenom očitovanju na ročištu 15. svibnja 2017. vještak medicine rada Marija Zavalić je iskazala da su vještaci Zavoda za mirovinsko osiguranje među glavnim bolestima koje su uzrok invalidnosti naveli: stanje nakon natučenja glave, stanje nakon frakture nosnih kostiju, stanje nakon frakture poprečnog nastavka prvog slabinskog kralješka, stanje nakon frakture ulne lijevo bez pomaka, stanje nakon kontuzije desnog kuka, povišen tlak i anksiozno depresivni sindrom. Prema medicinskoj dokumentaciji dakle, vještaci mirovinskog su sve ove bolesti naveli kao razlog umirovljenja. Prema tome u ocjeni je uzela u obzir sve te bolesti koje je naveo Zavod za mirovinsko, ali i dokumentaciju koja je u spisu, a koja govori da je tužitelj imao i ishemične lezije na miokardu koje ovdje nisu zabilježene, ali je zabilježena hipertenzija mislim na mišljenje vještaka HZMO-a. Prema tome nelogično je da neko kao glavne bolesti u uzroku invalidnosti navede i hipertenziju i depresivni sindrom, a onda pri donošenju razradbe o udjelima ozljede na radu i tih bolesti uzima u uzrok profesionalne nesposobnosti za rad jako ih je kao uzrok naveo. Po svom medicinskom znanju odgovarala je na pitanje suda postoji li uopće radno mjesto na koje se tužitelj mogao rasporediti prema preostaloj radnoj sposobnosti te gdje se mogao eventualno zaposliti nakon što je otišao u mirovinu po profesionalnoj nesposobnosti za rad. I iz prijedloga za medicinsko vještačenje kojeg je 6. listopada 2008, pisao izabrani liječnik obiteljske medicine točno stoji i dijagnoza povišenje tlaka 3. stupnja te anksiozno depresivni sindrom. Što se tiče rješenja L stupanjske Zdravstvene komisije Ministarstva unutarnjih poslova (citirano pod toč. 2. na da je ova Komisija druge bolesti i stanja od kojih je u času pristupa Komisiji tužitelj imao nije ova komisija uzela u obzir. Točno je da bi da je tužitelj imao samo ozljedu na radu i njene posljedice bio nesposoban za obavljanje poslova policajca. Točno je međutim, da je u tom momentu, iako je u vrijeme ozljeda na radu radio, što je normalno jer ne bi bilo ozljede na radu, da je imao anksiozno depresivni sindrom, ishemiju i hipertenziju 3. stupnja i da je bio pregledavan za policajca ne bi zbog ovih bolesti također mogao više obavljati poslove policajca jer su navedene bolesti prema pravilniku MUP- a zapreka za rad za te poslove. Obzirom da je tužitelja vještačila u vrijeme kada je imao sve bolesti i stanja koje je navela, njena je ocjena o udjelu ozljede na radu i bolesti koje nemaju veze s ozljedom na radu onakva kakvu je napisala u nalazu i mišljenju od 6.11.2015. Navodi da postoje poslovi u poljoprivredi koje je tužitelj sposoban obavljati. Sposoban je upravljati strojevima u poljoprivredi ukoliko ne izlazi na javne površine uz regulirane utvrđene bolesti. Zakon o sigurnosti prometa na cestama određuje posjedovanje vozačke dozvole za svaku osobu koja upravlja vozilom a navedeni motokultivatori i traktori su iz definicije Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozila koja izlaze na javne površine. U tom slučaju bi tužitelj trebao posjedovati vozačku dozvolu za te kategorije vozila. Prema tome bez temeljitog pregleda vozača ne može ovog momenta reći bi li on dobio ili ne vozačku dozvolu za kategoriju I vozila. Klinički pregled tužitelja nije obavila. Na poseban upit punom. tužitelja da li su bolesti koje navodi u nalazu (hipertenzija, anksiozno depresivni poremećaj) zabilježene u vrijeme štetnog događaja odnosno kada su prvi puta evidentirane u medicinskoj dokumentaciji navodi da je 4. rujna 2006. u medicinskoj dokumentaciji tužitelja prvi puta zabilježen povišene vrijednost krvnog tlaka a anksiozno depresivni poremećaj kasnije odnosno 26. svibnja 2010. (prvi puta zabilježena dijagnoza F41). Ne postoje podaci o liječenju kod psihijatra od 2007. do 26. svibnja 2010. te ne vidi na koji bi način anksiozno depresivni poremećaj povezala sa štetnim događajem. To bi mogao napraviti psihijatar, a u medic. dokumentaciji koja joj je bila dostavljena, nema podataka koji bi govorili ili o akutnom stresnom poremećaju ili o bilo kakvoj povezanosti anksioznih poremećaja i štetnog događaja. Nema niti drugih podataka temeljem kojih bi se povezivao anksiozno depresivni poremećaj sa štetnim događajem a napominjem da je prema podacima HZZO-a najveća potrošnja lijekova u RH upravo anksiolitika. Na poseban upit punom. tužitelja što je kao razlog umirovljenja tužitelja navedeno u rješenjima HZMO-a od 21. studenog 2008. navodi da u istima stoji da je tužitelju priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu uslijed čega mu je nastala profesionalna nesposobnost za rad, iako je iz dijagnoza koje su kao glavne bolesti koje su uzrok invalidnosti navedena i povišen tlak 3. stupnja i anksiozno depresivni poremećaj. Navedene dijagnoze vještaci HZMO-a stavljaju pod dijagnoze koje su uzrok invalidnosti, ali kada govore o omjeru onda kažu da je 100% uzrok ozljeda na radu, iako u svom obrazloženju kažu nakon opisa stanja nakon ozljede na radu pa nabrajaju sve dijagnoze koje su vezane za tom ozljedom "boluje također od povišenih vrijednosti krvnog tlaka i anksiozno depresivnog poremećaja te se liječi kod nadležnih specijalista". Prema tome, upravo i vještaci HZMO-a u dijagnozama točno razlučuju posljedice ozljede na radu i druge bolesti jer bi kad bi smatrali da sve dijagnoze vezane uz ozljedu na radu ne bi izdvajali hipertenziju i anksiozno depresivni poremećaj.
11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicine rada vještaka budući da je sačinjeno objektivno, stručno i temeljem spisu priležeće relevantne dokumentacije, a usmenim obrazloženjem vještak je otklonio primjedbe stranaka na pisani nalaze i mišljenje čime su isto jasno, potpuno i neproturječna.
12. Na navode tužitelja o tome da je sud nije bio ovlašten ispitivati pravilnost odluke donesene u upravnom postupku i ulaziti u ocjenu njene pravilnosti pa niti u tom smislu davati vještaku medicine rada zadatak za izradu nalaza i mišljenja, valja reći da je parnični sud načelno vezan za odluku upravnog tijela (u konkretnom slučaju, tužitelju rješenjem HZMO-a priznatu invalidsku mirovinu koja je 100% uzrokovana ozljedom na radu), ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, kao i ako postoji identitet stranaka u postupku odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku, dok je utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti parničnog suda pa stranka koja nije sudjelovala (niti je bila pozvana sudjelovati) u upravnom postupku (ovdje tuženik) utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana (tako i u odluci VSRH Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022.) Isti stav zauzet je i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-III- 350/06 od 20. svibnja 2008.
13. Izgubljena zarada propisana je odredbom članka 1095. ZOO, pa u smislu navedene odredbe, pri ocjeni visine izgubljene zarade uzima se u obzir visina plaće koju bi tužitelj ostvarivao radom i mirovine koju ostvaruje kao posljedicu gubitka radne sposobnosti uslijed zadobivene povrede na radu.
14. Prema mišljenju ovog suda, odlučna činjenica o kojoj dakle, ovisi osnovanost zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente je upravo je li se tužitelj pokušao zaposliti na poslovima s preostalom radnom sposobnošću odnosno, je li tužitelj zaista učinio sve da bi šteta bila manja (čl. 1092. st. 1. ZOO).
15. Dakle, sama nesposobnost za rad nije osnova za dosuđenje materijalne štete, nego je to odraz te nesposobnosti na zaradu oštećenika, odnosno gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad. Isto tako, štetu ne čini uvijek iznos plaće koji oštećenik više ne ostvaruje zbog ozljeđivanja, nego to može biti razlika između te plaće ili ukupnih primanja koja bi oštećenik ostvarivao i onih koje ostvaruje na drugim poslovima ili ostvarenjem određenih socijalnih prava. Postoji i obveza oštećenika na smanjenje štete, što bi kod ovog oblika materijalne štete moglo značiti obvezu zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću.
16. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je utvrđeno da tužitelj u okviru preostale radne sposobnosti može obavljati određene poslove te da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je aktivno tražio posao s preostalom radnom sposobnošću (iz Potvrde Zavoda za zapošljavanje od 20. veljače 2020. na listu 342 spisa proizlazi da se tužitelj ne vodi u evidenciji zaposlenih osoba), oborena je pretpostavka uzročnosti iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO) te su posljedično izostale pretpostavke za primjenu čl. 1095. st. 2. ZOO što predmetni zahtjev već iz navedenog razloga čini neosnovanim. Pritom okolnost da je za tužitelja, što isti niti ne spori, prema rješenju Ureda za Države uprave Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 15. studenog 2006. (list 313 spisa) upisano seljačko ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Iganc Šnjaug – sa članovima HU i L HU ne predstavlja udovoljenje ranije navedenoj pretpostavci jer je prihod OPG-a prihod cijele obitelji, a osoba može biti nositelj OPG-a i u situaciji kada je u redovnom radnom odnosu jer se takvi poslovi mogu obavljati i izvan radnog vremena.
17. Tužitelju se ukazuje na ustaljenost odluka o neosnovanosti zahtjeva za naknadu izgubljene zarade zbog nedostatka uzročne veze između štetnog događaja i izgubljene zarade u slučaju preostale radne sposobnosti koju je oštećenik propustio utvrditi i u tom se okviru pokušati zaposliti te u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. nastojati da mu šteta bude što manja, proizlazi iz kao npr. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-966/2021 od 7. rujna 2021., Rev-538/2022 od 25. travnja 2023., Rev-776/2017-2 od 20. siječnja 2020., Rev- 909/2019-2 od 29. rujna 2020., Rev-323/2021-2 od 20. travnja 2021., Rev-700/2019. od 15. rujna 2021. , Rev-153/2022 od 31. kolovoza 2022., Rev-1973/2019 od 24. srpnja 2024., Rev- 378/11 od 15. svibnja 2013.
18. Kako je dakle, zahtjev neosnovan u osnovi već iz prethodno navedenog razloga, sud nije posebno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja te nije posebno cijenio nalaz i mišljenje prometnog vještaka radi utvrđenja odgovornosti za nastanak štetnog događaja 16. srpnja 2006. niti je posebno cijenjen nalaz i mišljenja financijskog vještaka radi utvrđenja visine zahtjeva, a niti je posebno obrazlagan prigovor zastare.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP. Kako je tuženik uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu troška parničnog postupka koji su bili nužni u ovom postupku. Tuženiku je kao nužan priznat trošak plaćenog vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu 265,45 eur, trošak prometnog vještačenja u uplaćenim iznosima 265,45 eur; 100,00 eur i 62,50 eur te trošak financijskog vještačenja 62,50 eur te trošak uplaćene sudske pristojbe na odgovor na tužbu 69,98 eur, odnosno ukupan trošak u iznosu 828,07 eur.
19.1. Međutim, prilikom odlučivanja o zatraženim troškovima postupka zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, umjesto stroge primjene čl. 154. st. 1. ZPP, sud se rukovodio shvaćanjima izraženim u presudama Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), koji sud u brojnim odlukama razmatra povredu prava na pristup sudu kroz odluke o troškovima postupka. Tako je u predmetu Klauz protiv Hrvatske (br. 28963/10, 18. srpnja 2013.) ESLJP presudio da se pravilo „gubitnik plaća“ u čl. 154. st. 1. ZPP može smatrati ograničenjem prava na pristup sudu namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Takvo ograničenje prava na pristup sudu ne može se smatrati, samo po sebi, nespojivim s čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) međutim, iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti danog predmeta bitan je čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.
19.2. Stoga je sud, u konkretnom slučaju, proveo test razmjernosti radi utvrđenja je li tužba bila lišena ikakvog sadržaja ili očito nerazumna te je li plaćanje troškova, uzevši u obzir financijsko stanje tužitelja, teret za tužitelja.
19.3. Tužitelj je, u konkretnom slučaju, tužbu radi naknade štete podnio 27. listopada 2011., a odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je ustaljena sudska praksa vezano za pitanje naknade štete za izgubljenu zaradu u slučaju kada je oštećeniku preostala radna sposobnost donijete su nakon 2020. (točka 17. obrazloženja) dakle, 9 godina nakon podnošenja tužbe. Kako u trenutku podnošenja tužbe nije postojala sudska praksa prema kojoj je oštećena osoba trebala dokazati da se pokušala zaposliti u okviru preostale radne sposobnosti, prema mišljenju ovoga suda, tužba tužitelja nije bila lišena ikakvog sadržaja, nije bila očigledno nerazumna niti se može smatrati da su očekivanja tužitelja da ostvari pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade bila neopravdana (imajući pri tome u vidu i dokazivanje i ostalih pretpostavki naknade štete). Nadalje, tuženik je zatražio naknadu parničnog troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu 19.812,50 eur koji trošak se nikako ne može smatrati neznatnim, već upravo suprotno, radi se o prekomjernim troškovima za tužitelja kao fizičku osobu koja je u invalidskoj mirovini.
19.4. Nadalje, iako se u konkretnom slučaju radi o sporu između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika kao pravne osobe zastupane po punomoćniku odvjetniku te je tuženik snosio troškove zastupanja po odvjetniku, navedena okolnost ne znači da se jamstva zajamčena čl. 6. st. 1. Konvencije neće primjenjivati.
19.5. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužitelj bi u slučaju plaćanja troškova zastupanja tuženika po odvjetniku, u konkretnom slučaju, bio izložen nerazmjerno velikom financijskom opterećenju te bi nalaganjem plaćanja tih troškova došlo do povrede prava tužitelja na pristup sudu. Stoga su tuženiku dosuđeni samo nužni troškovi zastupanja te je odlučeno kao u toč. II. izreke.
20. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužitelja
- punom. tuženika
