REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-307/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika AČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Borisa Rebića, odvjetnika iz Imotskog, 08. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku AČ isplatiti tužitelju VČ iznos od 30.000,00 € sa zateznom kamatom počevši od 07. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 5.675,84 eura sa zateznom kamatom počevši od 08. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.423,13 eura sa zateznom kamatom počevši od 08. lipnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženiku 07. listopada 2021. pozajmio iznos od 30.000,00 eura, pa kako mu tuženik nije u dogovorenom roku vratio pozajmicu, tužbenim zahtjevom traži isplatu navedenog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom i to sve uz naknadu troška parničnog postupka također sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da ne osporava da mu je tužitelj pozajmio navedeni iznos kao i da isti nije vratio u dogovorenom roku. Međutim, tuženik ističe da nije točno da nije niti djelomično ispunio svoju obvezu povrata zajma. Naime, tvrdi da je tužitelju ukupno vratio iznos od 16.176,00 eura i to 7.831,00 euro u novcu, a preostalih 8.336,00 eura u građevinskom materijalu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku isprave nazvane od stranaka „Ugovor o pozajmici“ od 12. svibnja 2022., presliku potvrda o isplatama s računa od 07. siječnja 2022. i 10. siječnja 2022., a osim navedenog, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinja UČ, GČ, kao i dokaz saslušanjem stranaka.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku 07. listopada 2021. pozajmio iznos od 30.000,00 eura, ali je između stranaka sporno je li tuženik tužitelju na ime povrata tog zajma isplatio novčani iznos od 7.831,00 eura i u predanom materijalu dodatnih 8.336,00 eura, dakle, ukupan iznos od 16.167,00 eura.

6. Uvidom u ispravu od 12. svibnja 2022. koju su stranke nazvale „Ugovor o pozajmici“(list 4 i 5 spisa) razvidno je da su stranke sastavile potvrdu o sklopljenom Ugovoru o zajmu u usmenoj formi, a u smislu odredbe čl. 499. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, nadalje: ZOO).

6.1. U tom smislu, ovaj sud predmetnu ispravu ne smatra ugovorom o zajmu, već tek potvrdom da je još ranije sklopljen između stranaka ugovor o zajmu, a sve budući da se u ovoj ispravi između stranaka konstatira da je tužitelj tuženiku još ranije (07. listopada 2021.) isplatio 30.000,00 eura na ime zajma, a da mu se tuženik isti obvezao vratiti najkasnije u roku od 6 mjeseci, uz eventualnu mogućnost produženja za daljnjih 60 dana.

6.2. Kako je isprava sastavljena 12. svibnja 2022., dakle, nakon usmeno sklopljenog ugovora o zajmu te nakon što je obveza zajmoprimca već dospjela, razvidno je da ta isprava ne može predstavljati „Ugovor o pozajmici“ kako su ga stranke nazvale, već može predstavljati tek pisanu potvrdu o ranije sklopljenom ugovoru o zajmu u usmenoj formi.

6.3. Iako je sadržaj ugovora, odnosno uvjeti pod kojima je sklopljen, između stranaka nesporni, činjenica da su stranke sastavile i potvrdu o tome bitna je u kontekstu ocjene iskaza svjedoka i stranaka, a što će biti jasno iz narednih točaka obrazloženja.

7. Iz iskaza tužitelja, a pored nespornih činjenice, utvrđeno je da mu tuženik na ime zajma nije niti djelomično ispunio obvezu vraćanja istog, da je u tom razdoblju tuženik za potrebe svog posla nabavljao građevinski materijal u trgovini tužitelja budući da je isti vlasnik trgovine građevinskim materijalom, te da isti i po toj osnovi duguje novac tužitelju odnosno njegovom trgovačkom društvu zbog čega se vodi i drugi postupak pred ovim sudom, kao i da tražbine iz tog i ovog postupka nisu u vezi jedna s drugom.

7.1. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je logično očekivati da, ako je i bilo nekih uplata bilo u novcu bilo u materijalu, da bi stranke isto evidentirale u pisanoj formi budući da su sastavile u jednakoj formi i potvrdu o ugovoru o zajmu, kako je objašnjeno u točki 6. obrazloženja, te podtočkama tog dijela obrazloženja.

7.2. Iz istog razloga, sud ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedokinja UČ, GČ i samog tuženika u dijelu u kojima isti navode da je upravo na ime ove tražbine tuženik isplatio tužitelju određeni novčani iznos, kao i da bi tužitelju na ime ovog duga, pored tog novčanog iznosa, isporučio i određeni materijal. Naime, kao što je već ukazano, nije logično niti uvjerljivo da bi tuženik nakon sklapanja pisane potvrde o zajmu, vršio određenu uplatu i isporučivao materijal upravo na ime tog duga, a da nije tražio niti dobio bilo kakav pisani trag u vidu potvrde ili priznanice o vraćanju dijela duga. Osim toga, iskazi navedenih svjedokinja su konfuzni i nelogični i u drugim dijelovima, pa tako svjedokinje navode da je upravo tuženik uplatio na račun svjedokinje Antonije Mendeš 60.000,00 kn da bi ih opet njemu predala u svrhu vraćanja dijela zajma tužitelju, pa nije logično zašto nije sam tuženik taj novac izravno predao tužitelju, a niti su iste u svojim iskazima dale suvisli odgovor na takvo pitanje.

8. U pogledu dostavljenih potvrda o isplatama UČ, za ukazati je da iz istih nije razvidna svrha isplata novčanog iznosa, pa niti je razvidno da bi se isplaćeni novčani iznos utrošio u vraćanje dijela predmetne tražbine, a s obzirom na naprijed istaknuto, tužitelj nije u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao da je navedeni iznos iz tih potvrda isplaćen svjedokinji UČ utrošio u vraćanje predmetnog zajma, tim više jer svjedokinja UČ ističe da se jedna od potvrda odnosi na novac koji joj je isplaćen radi osobnih potreba.

9. Osim toga, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka IČ, a budući da tuženik niti do zadnjeg ročišta sudu nije dostavio točnu adresu za tog svjedoka (iako je izričito pozvan dostaviti točnu adresu), sve s obzirom da se dostava za istog s dostavljene adrese Split, Makarska 7, vraćala uz naznaku "nepoznat".

10. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik niti djelomično nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu kao zajmoprimac, pa je time isti temeljem odredbe čl. 499. ZOO-a u obvezi platiti tužitelju iznos od 30.000,00 eura s naslova povrata tog zajma zajedno sa pripadajućom kamatom počevši od 07. travnja 2022. pa do isplate, te je stoga i odlučeno kao u izreci pod točkom I.

11. Zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a a po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, time da je početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u „Ugovor o pozajmici“ (list 4 i 5 spisa) pri čemu niti jedna od stranaka nije tijekom postupka ukazivala da bi došlo do suglasnog produljenja roka dospijeća.

12. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tuženiku naknaditi mu trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je tako temeljem Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12; dalje Tarife) tužitelju dosuđen iznos od 500,00 € za sastav tužbe, isti iznos za zastupanje na ročištima od 04. srpnja 2025., 25. rujna 2025., 21. listopada 2025., 29. siječnja 2026., 13. ožujka 2026., te 23. travnja 2026., kao i po 125,00 eura za zastupanje na ročištima od 04. ožujka 2025., 21. ožujka 2025., 16. travnja 2025., 05. svibnja 2025., te 06. lipnja 2025. što sveukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 5.156,25 €, na što je valjalo pridodati i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 173,23 € te sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 346,36 eura pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I.

13. Sud tužitelju nije dosudio trošak sudske pristojbe za tužbu u cjelokupno zahtijevanom iznosu (346,36 eura) budući da je isti platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 173,23 eura koliko mu je i dosuđeno. Nadalje, ročišta od 28. kolovoza 2025. i 02. prosinca 2025. su odgođena prije početka raspravljanja pa tužitelju temeljem Tbr. ). Tarife pripada za takve radnje upravo naknada u dosuđenom iznosu od 125,00 eura, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom II.

14. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 28. listopada 2025. pa do isplate.

U Imotskom, 08. lipnja 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.