Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ovr-180/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33., zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz odvjetničkog društva Hanžeković&partneri iz Zagreba, protiv ovršenice AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3365/2023-2 od 11. srpnja 2025., 8. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3365/2023-2 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 3365/2023-2 od 11. srpnja 2025. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 17. studenog 2023., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako se radi o nastavku već započetog postupka te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona. Dakle, radi se o promjeni predmeta ili sredstva ovrhe te prvostupanjski sud nije mogao odbiti zahtjev ovrhovoditelja.

3. Na žalbu ovrhovoditelja ovršenik nije dostavio odgovor.

4. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u nastavku teksta: OZ), a koji zakon se primjenjuje obzirom na trenutak kada je započeo postupak ovrhe, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koje ističe ovrhovoditelj u svojoj žalbi.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi 3. kolovoza 2023. temeljem zadužnice poslovni broj Ov-39450/2009 od 9. prosinca 2009. ovjerene od strane javnog bilježnika Željka Maroslavac. Na temelju ovršnog prijedloga sud je donio rješenje o ovrsi 12. rujna 2023. broj Ovr- 2310/2023., kojim rješenjem je određena ovrha na vrijednosnicama ovršenika. Obzirom je SKDD izvijestio sud da ovršenik nema račun nematerijaliziran vrijednosnih papira u sustavu SKDD-a, to je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na računima ovršenika.

7. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe navodeći da se na temelju zadužnice može odrediti ovrha na svakom drugom predmetu osim na računima ovršenika obzirom se, sukladno odredbi članka 209. OZ-a, može zatražiti izravna naplata.

8. Odredbom članka 214. stavak 1. OZ-a, propisano je: "Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja", dok je stavom 3. propisano da izvornik navedene isprave agenciji dostavlja vjerovnik s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi, a stavkom 7. propisano je da navedene isprave imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

8.1. Dakle, temeljem zadužnice može se tražiti promjena predmeta i sredstva ovrhe na drugim predmetima ovrhe npr. pokretninama, nekretninama i slično, ali ne i na novčanim sredstvima ovršenika jer temeljem zadužnice ovrhovoditelj ne može ostvariti namirenje ovrhom nad novčanim sredstvima ovršenika u sudskom postupku, obzirom se temeljem zadužnice od agencije može zatražiti izravna naplata.

9. Također člankom 209. stavak 1. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od agencije da na temelju zadužnice provede naplatu tražbine prijenosa novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banke na ovrhovoditeljev račun koji bi odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 5. stavak 3. OZ-a.

10. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo pa je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a valjalo potvrditi prvostupanjsku odluku i odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovan.

11. Sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom isti nije uspio sa žalbom.

12. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 8. lipnja 2026.

Sudac

Ivica Raguž