REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. P Ob-54/2026-44

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelj SM iz [adresa] 20, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Orjana Makovac Zubalj, odvjetnik iz Buja, protiv tuženika ĆM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivana Zaninović Semenov, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 08. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da pola starosne mirovine koju ostvaruje tuženik temeljem rješenja HZMO broj 49324 od 24.2.2015. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice pa se nalaže HZMO da predmetnu polovicu mirovine isplaćuje izravno tužiteljici na njezin tekući račun u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti ove odluke te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u sveukupnom iznosu od 1.740,59 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik njen bivši bračni drug. Ističe kako je sa tuženikom sklopila brak 02.08.1971. u Belom Manastiru a koji brak je upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja Beli Manastir za 1971. pod rednim brojem 28. Taj brak da je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob- 215/19 te je tom odlukom tuženik bio obavezan plaćati uzdržavanje tužiteljici u iznosu od 1.200,00 kuna ali na vrijeme od godinu dana. Nadalje navodi kako imaju dvoje zajedničke djece koji su oba punoljetni i imaju svoje obitelji. U tijeku braka tuženik da se bavio građevinskim radovima, a ona da je vodila brigu o radnicima tuženika na način da je za iste kuhala, a kući je uzgajala povrće i imala je blago te je svakodnevno radnicima spremala tople obroke. Osim što se brinula o kućanstvu i djeci navodi kako je tuženiku pomagala u svemu što je mogla oko njegova posla. Tužiteljica tvrdi da su stranke podjednako doprinosile stjecanju bračne stečevine te je protiv tuženika dobila pravomoćnu presudu Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-235/19 gdje je utvrđeno da je zajedno sa tuženikom suvlasnica u ½ dijela nekretnine na adresi [adresa] temeljem koje presude je ishodila i upis prava vlasništva. Tužiteljica smatra da mirovina i druga novčana sredstva koja su temeljem rada bračni drugovi ostvarili tijekom trajanja bračne zajednice se smatra bračnom stečevinom pa predstavlja da se njen zahtjev usvoji i da joj se nadoknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije smatrajući da o njegovom pravu na mirovinu kao i o pravu tužiteljice na mirovine odlučuje nadležno upravno tijelo, pa smatra da ne postoji sudska nadležnost za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice. Tuženik ne osporava da je sa tužiteljicom bio u braku i da je u braku rođeno dvoje zajedničke djece. Također ne osporava pravomoćne presude koje se navode u tužbi. Tuženik smatra da mirovina ne predstavlja njegovo vlasništvo nego njegovo potraživanje prema HZMO a prema propisima o mirovinskom osiguranju. Tvrdi da tužiteljica tek sada ustaje zahtjevom za utvrđenjem bračne stečevine a to može biti imovina samo koja je stečena za vrijeme braka. Primanja i imovina koja stranke stječu nakon prestanka bračne zajednice su posebna imovina bračnih drugova. Također navodi kako je tužiteljici plaćao uzdržavanje od godine dana kako to predviđa zakon međutim da ne postoji obaveza da sa tužiteljicom dijeli svoju mirovinu. Ističe kako Zakon o mirovinskom osiguranju u čl. 22. propisuje da razvedeni bračni drug ima pravo na mirovinu u slučaju smrti osiguranika i to samo razvedeni bračni drug s pravom uzdržavanja. Tuženik smatra da nema zakonskih pretpostavki da se utvrđuje njegova mirovina kao bračna stečevina jer je on živ i korisnik je te mirovine, a pravo tužiteljice na uzdržavanje je prestalo te je tužbom ustala nakon prestanka bračne zajednice. Također navodi kako ima saznanja da tužiteljica prima mirovinu pa smatra kako nema osnove da traži i polovicu njegove mirovine jer da bi po toj logici i on mogao tražiti polovicu njene mirovine. Ističe kako ne postoji niti jedan zakonski propis kojim se propisuje da mirovina predstavlja bračnu stečevinu koja se utužuje nakon završetka bračne zajednice. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao presudu Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-215/19 i P Ob-235/19, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, pročitane su e-mail poruke, pročitana je potvrda HZMO-a na strani 95 i 96 spisa, pročitan je vjenčani list, pročitan je iskaz tužitelja i tuženika, pročitani su iskaz svjedoka EM, OM, SMH, MM.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik zaključili brak 02.08.1971. u Belom Manastiru koji brak je upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja Beli Manastir pod brojem 00028 za 1971. godinu;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-215/19 razveden brak parničnih stranaka, a tuženik je bio u obavezi tužiteljici plaćati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 1.200,00 kuna u razdoblju od 13.12.2019. do 13.12.2020. koju obavezu je izvršio;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-235/19 utvrđeno kako su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem koje presude je tužiteljica upisala svoje pravo suvlasništva;

- da je za vrijeme trajanja braka rođeno dvoje zajedničke sada punoljetne djece;

- da je tuženik korisnik mirovine počevši od 21.04.2024. kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti te budući da je do 31.12.2014. navršio starosnu dob propisanu odredbom čl. 33. i čl. 180. ZOMO to pravo mu je prevedeno s danom 01.01.2015. na starosnu mirovinu prema odredbama čl. 175. st. 8. ZOMO rješenjem HZMO-a od 24.02.2015.;

- da tužiteljica nije korisnik mirovine ali je od 01.01.2021. ostvarila pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe rješenjem HZMO-a od 14.02.2021.;

6.Između parničnih stranaka sporno je pitanje da li starosna mirovina tuženika predstavlja bračnu stečevinu.

7.Pravni režim u odnosu na imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice prosuđuje se prema zakonu koji je važio u vrijeme njezina stjecanja. Tuženik je pravo na isplatu invalidske mirovine stekao 21.04.2004., a od 31.12.2014. to mu je pravo prevedeno u pravo na starosnu mirovinu. U vrijeme stjecanja prava na obiteljsku mirovinu na snazi je bio Obiteljski zakon NN 75/2014 (dalje ObZ).

U vrijeme stjecanja prava na obiteljsku mirovinu stranke su bile u braku, a na snazi je bio Obiteljski zakon NN 75/2014 (dalje ObZ). Odredbom članka 36.st.1. ObZ- a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 38. ObZ-a propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuje odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obaveznopravni odnosi.

8.Mirovina je novčano periodično davanje koje za osiguranu osobu predstavlja novčani primitak iz sustava mirovinskog osiguranja. Mirovina je najčešće dugotrajno ili doživotno redovito obročno novčano davanje, koje se isplaćuje u pravilnim vremenskim razmacima (najčešće mjesečno).Najčešće se isplaćuje nakon ostvarenja određenoga socijalnog rizika (starost, invalidnost, smrt i sl.) koji je u svojoj naravi dugoročno osigurani slučaj, određen zakonom (češće) ili ugovorom (rjeđe).

9.U konkretnom slučaju radi se o imovini koja izvorno pripada tuženiku koji je pravo na isplatu mirovine stekao plaćanjem doprinosa tijekom trajanja radnog odnosa. Radi se dakle o subjektivnom imovinskom pravu, a tuženik kao njegov titular jest ovlaštenik odnosno vjerovnik obveznog odnosa osiguranika (tuženik) i HZMO (njegova dužnika). Drugim riječima tuženik je radom za vrijeme trajanja svog radnog odnosa (bilo on kao poslodavac sam sebi ili netko drugi kao dužnik obveze plaćanja obveznih doprinosa iz radnog odnosa) “zaradio” pravo na mirovinu koja mu se isplaćuje kako je ranije navedenog nakon odlaska u mirovinu.

10.Odredbom čl. 4., 8. i 22. ZOMO-a propisano je da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva, osobna, materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti, a mirovina je (starosna, prijevremena starosna, invalidska, privremena invalidska i obiteljska) novčano primanje iz mirovinskog osiguranja, a korisnik mirovine je osiguranik kojemu je priznato pravo na mirovinu te u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremena starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji i to između ostalih i razvedeni bračni drug sa pravom na uzdržavanje.

11.Mirovina (starosna, prijevremena starosna, invalidska, privremena invalidska i obiteljska) je novčano primanje iz mirovinskog osiguranja, točnije, radi se o skupu prava koja ostvaruje osiguranik, u ovom slučaju tuženik kao fizička osoba koja je na osnovu radne aktivnosti bila obavezno osigurana na mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti.

Dakle, mirovina nije primitak s osnova rada, niti se radi o mirovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja braka već se radi i određenom skupu prava koje ostvaruje pojedini bračni drug činjenicom da je bio obavezno osiguran u sustavu mirovinskog osiguranja i da su iz njegove plaće u taj isti sustav mirovinskog osiguranja uplaćivana novčana sredstva. Odredbom čl. 22. ZOMO-a propisano je u kojim slučajevima i pod kojim uvjetima mirovina može prijeći na bivšeg bračnog druga. No, ista svaka ne predstavlja bračnu stečevinu.

12.Prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan. Naime zakonom o sudovima određeno je da svi obiteljski postupci se imaju suditi. pred nadležnim mjesno i stvarnim sudom u Puli i to za područje čitave istarske županije Radi se o zakonskoj odredbi koja se je mijenjala tijekom godina ali je u vrijeme podnošenja tužbe mjesno i stvarno bio nadležan sud u Puli.

13.Prigovor apsolutne nenadležnosti ovoga sud također nije osnovan. Naime tužiteljica ne traži od suda da joj se prizna pravo na njezinu mirovinu ili bilo koje drugo potraživanje propisano ZOMO. Tužiteljica traži tužbom utvrđenje postojanja bračne stečevine pa je upravo ovaj sud nadležan za donošenje takve odluke . Naime zahtjev tužiteljice nikako ne spada u upravni postupak kako to tuženik pogrešno smatra.

14.Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega ima pravo na naknadu parničnog troška sukladno čl.154.st.1 u svezi sa čl.155 ZPP-a. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta i to za sastav odgovora na tužbu, sastav žalbe, sastav jednog pisanog podneska i pristup na pet ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 675 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.687,50 eura čemu valja pridodati i trošak sudske pristojbe na žalbu 53,09 eura ili sveukupno 1.740,59 eura.

Tuženiku nije priznat materijalni trošak putovanja odvjetnika na relaciji Zagreb-Pula-Zagreb te trošak dnevnice odvjetnika jer je tuženik mogao angažirati odvjetnika sa područja ove županije pa sud smatra da je taj trošak bio nepotreban.

U Puli 08. lipnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku