Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3419/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Mirjane Medić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NM, zbog prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne Novine broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22) odlučujući o žalbi okrivljenog NM kojeg brani odvjetnik Krešimir Čule iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom broj: 69 Pp-240/2026-9 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NM i pobijana presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni NM je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom broj: 69 Pp-240/2026-9 od 22. siječnja 2026. okrivljeni NM je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u točki I.a počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u točki I.b prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te su okrivljeniku za te prekršaje utvrđene kazne zatvora od po 6 (šest) dana za svaki prekršaj i na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) dana u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme zadržavanja po policiji od dana 20. siječnja 2026. do dana 21. siječnja 2026. kao dva dana zatvora te je okrivljeniku ostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) dana.

2. Istom presudom na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni NM je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv te presude okrivljeni NM je pravodobno po branitelji podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajno pravnim sankcijama. Žalitelj ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva budući da sud u izreci presude dva puta izriče kaznu zatvora u različitom trajanju, jednom kao u točki II. jedinstvenu kaznu u trajanju od 12 dana dok u točki III. izriče kaznu zatvora od 10 dana te da je odluka kojom je okrivljenik proglašen krivim bez valjanog uporišta u svakom slučaju preuranjena. Žalitelj, nadalje, ističe da postoje indicije koje upućuju na sumnju u njegovu ubrojivost a koju sud ni na koji način nije provjerio niti ocijenio, te jednako tako smatra da je sud pogrešno okvalificirao prekršaje kao dva prekršaja u stjecaju, međutim da je isto moglo biti okarakterizirano kao jedna prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u krajnjem slučaju kao produljeni prekršaj. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona (nerazumljivost izreke u odnosu na izrečenu kaznu zatvora), ovaj sud je utvrdio da nije počinjena navedena bitna povreda i da je izreka pobijane presude razumljiva. Naime, okrivljeniku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 12 dana a odredbom članka 40. Prekršajnog zakona je propisano, vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu a prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 EUR-a novčane kazne s jednim danom zatvora dakle okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora od 12 dana uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju od 2 dana pa je okrivljeniku izrečena preostala kazna zatvora u trajanju od 10 dana.

7. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i to na temelju analize i ocjene obrane okrivljenika koji je, između ostalog, naveo da je kritične zgode dosta popio, da je bio pod utjecajem alkohola, i da je zaista došlo do situacije da je s njegove strane bilo neprimjerenog ponašanja, ne sjeća se što je tada bilo u lokalu jer je bio pod velikim utjecajem alkohola i da mu je žao što je zbog toga došlo. Prvostupanjski sud u postupku je ispitao svjedoke TM i LM, te izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika, izvješće o uhićenju, naredbu o smještaju u posebnu prostoriju, presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Općinskog suda u Velikoj Gorici te Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, kao i u izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, i analizom i ocjenom svih provedenih dokaza cijeneći provedene dokaze sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju tako što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica pri čemu nije bio ograničen niti vezan nikakvim dokaznim pravilima i za svoju odluku o krivnji dao razloge koji su po mišljenju ovog suda opravdani, logički i pravno utemeljeni i koji proizlaze iz provedenog dokaznog postupka analize i ocjene provedenih dokaza.

8. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da su postojale indicije koje upućuju na njegovu ubrojivost imajući u vidu alkoholiziranost te da je bio pod velikim utjecajem alkohola što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude. Nadalje, odredbom članka 27. Prekršajnog zakona je propisano, da se ne smatra neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje koje nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje.

1. Kako za navedeni prekršaj nije propisana odgovornost samo za namjeru, okolnost da se okrivljenik sam doveo u situaciju da nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola nije okolnost koja bi dovela do njegove neubrojivosti u smislu citirane odredbe zakona.

9. Jednako tako nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je povrijeđeno materijalno pravo jer da se u konkretnom slučaju radi samo o jednom prekršaju iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, protiv okrivljenika je podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira a jednako tako je podnesen i optužni prijedlog zbog vrijeđanja službenih osoba prilikom intervencije pa je dakle u postupanju okrivljenika ostvareno i zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno okrivljenik je u smislu odredbe članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona počinio dva prekršaja jedan iz članka 13. i jedan iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno dakle u konkretnom slučaju okrivljenik je sa dvije radnje u realnom stjecaju počinio dva prekršaja jer svaka radnja predstavlja zaseban napad na zaštićeno dobro i na različite načine, pa se ne radi se o produljenom djelu te jednom prekršaju iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako to smatra žalitelj.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni zatvora ovaj sud je zaključio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije a koji su propisani u članku 36. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenik je do sada više puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 13. te članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podrške žrtvama i svjedocima, služba za evidencije i pomilovanja, odjel za prekršajne evidencije klasa: 740-04/26-02/9744 urbroj: 514-05-02-01-02-26-02 od 21. siječnja 2026. i to presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-1762/2024 od 6. veljače 2024. koja je pravomoćna istoga dana zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te presudom općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-6092/2024 od 18. svibnja 2024. pravomoćna istoga dana, presudom broj: Pp-450/2025 od 30. siječnja 2025. pravomoćna istoga dana zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jednako tako presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Pp-473/2025 pravomoćna 7. ožujka 2025. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i dr. te presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-9603/2025. od 22. srpnja 2025. pravomoćna istoga dana zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i dr.

2. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se izrečenim kaznama za prekršaj za koji je pravomoćno osuđen nije postigla svrha kažnjavanja pa je dakle okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju od 2 dana pa okrivljenik ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, a po ocjeni ovog suda tako izrečenom kaznom zatvora će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Ovaj sud zaključuje da izrečena kazna zatvora nije preduga jer je za počinjeni prekršaj propisana alternativno novčana kazna ili kazna zatvora do 30 dana za svaki prekršaj pa se izrečena jedinstvena kazna zatvora ne ukazuje predugom.

11. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/13.). Troškovi u paušalnom iznosu od 40,00 eura su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te u smislu gore citirane odredbe okrivljenik snosi troškove ukoliko je proglašen krivim.

12. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 (pet) ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.