REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-1441/2022-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, [adresa], 22320 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.820,00 EUR bruto za razdoblje od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak 1.625,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 14.04.2022. godine tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika- višeg fizioterapeuta pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom. Navodi da mu je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Ističe se da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi se da se sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Nadalje je navedeno da obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa da mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. Također je navedeno da je u spornom razdoblju tuženik tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da mu je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Nadalje se navodi da je prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), propisano da zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ističe se da prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ujedno je istaknuto da sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, te da je tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Ističe se da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 20.09.2024.godine (list 49- 50 spisa) na način da isti potražuje za utuženo razdoblje od 01.03.2017.godine do 30.09.2024.godine ukupan iznos od 1.820,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom.
2. U pisanom odgovoru na tužbu (list 22 spisa) tuženik osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja. Tuženik u odgovoru na tužbu po punomoćniku na ročištu od 15.travnja 2024.godine navodi da redu ističe prigovor zastare te navodi da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev. dodao još jedan dio tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu naknada za godišnji odmor i bolovanje neovisno o neisplati ili isplati svih dodataka na prekovremeni rad. Nadalje, tuženik se protivi provođenju financijskog vještačenja kao u najmanju ruku preuranjenom, a moguće i sasvim nepotrebnom ovisno o daljnjem tijeku postupka. Naime, ističe da je podnesena stupnjevita tužba. Tuženik osporava manifestacijski zahtjev a posljedično i nespecificirani kondemnatorni zahtjev iz takve tužbe jer da nije ispunjen temeljni i osnovni uvjet propisan ZPP-om a potvrđen sudskom praksom da bi se uopće moglo dalje postupati po stupnjevitoj tužbi i odlučivati o manifestacijskom zahtjevu, a to je da je tužitelj prije podnošenja tužbe od tuženika neuspješno pokušao pribaviti podatke koji su mu potrebni kako bi mogao precizno urediti visinu tužbenog zahtjeva i tijek zakonskih zateznih kamata. Tužitelj da nikada nije od tuženika niti pokušao dobiti podatke koji su potrebni za uređenje tužbe. Zamjenica punomoćnica tužitelja je na ročištu od 15.04.2024.istakla da predlaže da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje te da vještak temeljem svih platnih lista, plana rada, rasporeda rada za utuženo razdoblje utvrdi jesu li tužitelju plaćeni svi evidentirani sati koje je odradio što uključuje i eventualno postojanje neisplaćenih bruto razlika plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u drugoj smjeni te blagdanom kao i bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te na temelju tako stvarno utvrđenih iznosa plaće utvrditi je li tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje primjenom prosjeka plaće ostvarene u zadnja tri mjeseca odnosno utvrditi jesu li godišnji odmori i bolovanje isplaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i zakonu o radu. Posebno napominje da ne potražuje razliku naknade za godišnji i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka na prekovremeni rad, već navedenu razliku pozivajući se na odredbe ZOR-a KU-a i TKU-a zahtjeva u odnosu na prosjek svih ostvarenih plaća.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom svih isprava koje prileže predmetnom spisu, dok je sud odustao od provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.
5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika-višeg fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju sa reumatologijom. Sporno je da li tužitelj za utuženo razdoblje od 01.03.2017.godine do 30.09.2024.godine osnovano potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, kao i za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanju, a u ukupnom iznosu od 1.820,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom, dok su mjesečni iznosi na koje teče navedena kamata od po 20,00 Eur-a. Također je sporno da li je osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane punomoćnika tuženika na ročištu od 15.04.2024.godine. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika na ročištu od 15.04.2024.godine potrebno je istaći da je navedeni prigovor u cijelosti neosnovan budući je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o potraživanju za utuženo razdoblje od 01.03.2017. do 30.09.2024.godine, a potraživanja u radnom sporu zastarijevaju za pet godina (članak 139. ZR-a). U navedenom smislu nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja u utuženom razdoblju budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14.04.2022.godine, a slijedom čega je ovaj prigovor tuženika u cijelosti neosnovan. Također punomoćnik tuženika neosnovano prigovara na ročištu od 15.04.2024.godine da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na svoj zahtjev vezano za naknadu za godišnji odmor i bolovanje budući je iz osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja kao i uređenog tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 20.09.2024.godine razvidno da tužitelj potražuje od početka naknadu za godišnji odmor i bolovanje ne samo kao posljedicu neobračunavanja dodataka za prekovremeni rad već i u odnosu na prosjek svih ostvarenih plaća sukladno odredbama TKU-a, KU-a i ZR-a pa se u navedenom smislu ne radi o preinaci tužbe.
6.Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužitelja.
7. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.
8. Imajući u vidu činjenicu da tužitelju KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU- om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužitelja pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Tužitelja sukladno odredbi članka 59. TKU-a pripada i naknada plaće u visini od 85 % od njene plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje, a za vrijeme za koje je ista bila odsutna s rada zbog privremene nesposobnosti rad. 11. Naime, temeljem odredbe članka 81. Zakona o radu (''NN'' 93/2014) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Nadalje, člankom 34.stavkom 1. i 2. KU/18 je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 01.rujna 2019.godine Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak 2. čl. 34. tako da isti glasi:''za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za radnika. U pogledu naknade za bolovanje do 42 dana je odredbom članka 59.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 141/12), odnosno odredbom članka 58.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 128/17) ugovoreno da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.
9. U predmetnoj pravnoj stvari je potrebno istaći da je sud najprije na pripremnom ročištu od 15.04.2024.godine na kojem su bili prisutni zamjenica punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a navedeni dokazni prijedlog je bio prijedlog zamjenice punomoćnika tužitelja na tom ročištu dok tuženik na ročištu od 15.04.2024.godine i u pisanom odgovoru na tužbu osim što osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja nije sudu predložio izvođenje niti jednog dokaza. Na navedenom pripremnom ročištu od 15.04.2024.godine u tom smislu ovaj sud je naložio tuženiku da u roku od 15 dana od tog ročišta dostavi sudu platne podatke potrebne za provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja, te je za vještaka imenovan vještak Marijan Jović. Tužitelj je ovom sudu dostavio dana 16.05.2024.godine uplatnicu kao dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje. Vještak Marijan Jović podneskom od dana 21.01.2025.godine obavještava ovaj sud da je od tuženika još u listopadu 2024.godine zatražio dokumentaciju potrebnu za izračun, ali da mu ista nije dostavljena, te da je istu ponovno zatražio te da će po dostavi iste postupiti po nalogu suda i izraditi nalaz i mišljenje. Također vještak Jović je i e-mailom od 15.travnja 2015.godine obavijestio da mu nije dostavljena dokumentacija potrebna za vještačenje. Nakon navedenog ovaj sud je uputio tuženiku direktan dopis dana 15.travnja 2025.godine a kojim mu nalaže da u roku od 15 dana od zaprimanja tog dopisa dostavi sudu svu raspoloživu dokumentaciju potrebnu za vještačenje i to: platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu, a za utuženo razdoblje, a podjednako je ovaj sud postupio i rješenjem od 07.svibnja 2025.godine (list 56-58 spisa). Budući tuženik ni po zamolbama vještaka Marijana Jović ni po višekratnim nalozima ovog suda za dostavu navedene radnopravne dokumentacije nije postupio i istu nije dostavio navedenu dokumentaciju, sud je zatražio od vještaka Marijana Jović povrat spisa, a kojeg je vještak vratio ovom sudu 12.06.2025. Ovaj sud je još jednom na ročištu glavne rasprave dana 10.veljače 2026.godine ponovio nalog tuženiku za dostavu navedenih isprava zajedničkih za obje stranke te je udjelio tuženiku rok od 15 dana za dostavu te dokumentacije, sve pozivom na odredbu članka 233.stavak 5. ZPP-a. Tuženik nije postupio po navedenom nalogu pa je sud odustao od provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja i zaključio raspravljanje prema stanju u spisu na ročištu od 12.svibnja 2026.godine, a što je bio i prijedlog zamjenice punomoćnika tužitelja na tom ročištu. Imajući u vidu sve navedeno potrebno je istaći da je sud u ovom postupku odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te je tužitelj uredno platio predujam za navedeno vještačenje. Osim prijedloga tužitelja za provedbu financijsko- knjigovodstvenog vještačenja nije bilo u postupku drugih dokaznih prijedloga, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz. Pored toga punomoćnik tuženika je bio prisutan samo na pripremnom ročištu, dok nije bio prisutan na ročištima glavne rasprave od 10.veljače 2026.godine i na ročištu od 12.svibnja 2026.godine, a za koja ročišta je tuženiku dostava poziva bila uredna. U predmetnom postupku nije bio moguće provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje pa je sud odustao od provođenja istog budući tuženik unatoč navedenim višekratnim nalozima suda kao i zamolbama vještaka Jović nije dostavio dokumentaciju potrebnu za vještačenje i to platne liste, evidencije rada, rasporede rada i drugu dokumentaciju potrebnu za izradu nalaza i mišljenja. Budući se vještačenje nije moglo provesti isključivo iz razloga što tuženik nije dostavio podatke potrebne za izračun procesne posljedice navedenog ne može snositi tužitelj. Tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 20.09.2024.godine te su predmet i visina potraživanja samim time određeni. Ako je tuženik smatrao da su navodi tužitelja u tužbi neosnovani isti je bio dužan sukladno onome što je propisano odredbom članka 7. ZPP-a te članka 219.stavka 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja. Isti tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz, a kojim bi pobio navode i dokaze tužitelja iz tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva. Također tuženik je od strane ovog suda upozoren i na pravne posljedice propuštanja dostave isprava zajedničkih za obje stranke i to platnih lista tužitelja, evidencija radnog vremena, odjelnih lista, plana i rasporeda rada. Naime, temeljem odredbe članka 233.stavka 2.ZPP-a je propisano da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave koja se obzirom na svoj sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, a temeljem odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a je propisano da će sud s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda i dostaviti istu. Naime, navedena tražena radno-pravna dokumentacija, a koja predstavlja isprave zajedničke za obje stranke i bez koje se vještačenje nije moglo provesti se nalazila isključivo u posjedu tuženika koji je tu dokumentaciju dužan čuvati i voditi pa je upravo tuženikovim postupanjem i nedostavom tražene dokumentacije onemogućeno provođenje jedinog dokaza kojih je predložen od strane tužitelja, a to je financijsko-knjigovodstveno vještačenje budući se jedino tim dokazom moglo utvrditi precizno činjenično stanje u pogledu tuženikovog dugovanja tužitelju po svim utuženim osnovama i to da li su tužitelju u redovnom i prekovremenom radu isplaćeni u utuženom razdoblju dodaci za otežane uvjete rada, dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknada za godišnji odmor i bolovanje. Ovaj sud je mišljenja da tuženik ovom sudu i vještaku nije dostavio navedenu dokumentaciju potrebnu za vještačenje unatoč višekratnim traženjima u razdoblju od gotovo više od dvije godine iz razloga što bi sadržaj navedene dokumentacije vjerovatno bio nepovoljan za tuženika u postupku pa ovaj sud smatra da su tvrdnje tužitelja u tužbenom zahtjevu osnovane i dokazane budući ukoliko tuženik smatra da je iznos kojeg tužitelj u tužbi potražuje iz navedenih osnova neosnovan isti je trebao tijekom postupku priložiti ili predložiti dokaze iz kojih bi to proizlazilo, a što isti nije uradio. Umjesto navedenog tuženik je samo nedostavom zatraženih isprava zajedničkih za obje stranke onemogućio provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja, dokaza kojeg je predložio tužitelj. Imajući u vidu činjenicu da se tražena radno pravna dokumentacija potrebna za vještačenja nalazila isključivo u posjedu tuženika i da je tuženikovim postupanjem onemogućena provedba financijsko-knjigovodstvenog vještačenja budući isti i nakon višekratnih traženja dokumentacije od strane suda i financijsko- knjigovodstvenog vještaka nije dostavio navedenu dokumentaciju ovakvo ponašanje tuženika ovaj sud je cijenio na štetu tuženika primjenom odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a budući se posjedice nemogućnosti utvrđivanja spornih činjenica u ovakvoj situaciji ne mogu staviti na teret tužitelja koji je poduzeo sve procesne radnje radi izvođenja dokaza. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
10. Na ukupno dosuđene iznose tužitelju koji istog pripadaju po svim navedenim osnovama i to otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi, prekovremenog rada, te naknade za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 1.820,00 Eur-a tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
11. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
12. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan temeljem odredbe članka 154.stavka 1. ZPP-a isplatiti u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.04.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.02.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.05.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužitelju je dosuđen parnični trošak kako je i potraživao na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP- a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužitelj izdao odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je isti izričito dobrovoljno ovlastio istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastio da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužitelja. Radi navedenog dosuđen je tužitelju parnični trošak na račun njegove punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
Split, 8. lipnja 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici-po punomoćnici
2/ tuženiku
