Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-119/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, prema nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 06. svibnja 2026. temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv-20650/2024 od 30. siječnja 2025. u dijelu kojem je naloženo tuženiku ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Ponikve usluga d.o.o., OIB: 92143159456, isplati iznos od 90,48 EUR (devedeset eura i četrdeset osam centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11,70 EUR od 25. listopada 2023

- na iznos od 11,10 EUR od 25. listopada 2023.

- na iznos od 10,41 EUR od 26. veljače 2024.

- na iznos od 11,16 EUR od 26. veljače 2024.

- na iznos od 11,10 EUR od 25. lipnja 2024.

- na iznos od 11,70 EUR od 25. lipnja 2024.

- na iznos od 11,61 EUR od 26. kolovoza 2024.

- na iznos od 11,70 EUR od 25. rujna 2024.

po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv- 20650/2024 od 30. siječnja 2025. u dijelu kojem je naloženo tuženiku ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Ponikve usluga d.o.o., OIB: 92143159456, naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (dvadeset pet eura i nula centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 125,00 EUR (sto dvadeset pet eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 24. listopada 2024. radi naplate novčanog iznosa od 90,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Robert Beletić donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-20650/2024 od 30. siječnja 2025.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući isto navodeći kako se potraživanje tužitelja odnosi na naknadu za odvoz otpada iz kućanstva. Navedene usluge nije plaćao iz razloga što tužitelj nije pružio uslugu niti omogućio korištenje iste. Ljeti koristi apartman u zgradi u [adresa], u kojoj zgradi postoji pet stanova i sedam suvlasnika ali nema gdje odlagati kućni otpad iz razloga što je tužitelj dao kante za otpad neovlaštenoj osobi, KŽ, vlasnika jednog stana u zgradi. Pri tome napominje da ostali stanari zgrade nisu ovlastili KŽ da preuzme kante s napomenom da zgrada nema predstavnika stanara. KŽ protupravno koristi cijelu okućnicu zgrade na kojoj drži i kante i drugim stanarima pa i tuženiku, ne dozvoljava pristup na okućnicu niti odlaganje smeća u kante. O navedenom je obavještavao tužitelja više puta pa i 27. kolovoza 2024. kada je uputio ovlaštene na licu mjesta ali se problem nije riješio. Obzirom mu tužitelj ne pruža navedene usluge smatra da nije u obvezi iste plaćati. Pobija predmetno rješenje o ovrsi i predlaže stavljanje izvan snage, te ističe prigovor zastare.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 14. listopada 2025. rješenjem posl.br. Povrv-119/2025-3 stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako su predmet tužbenog zahtjeva računi za pružene vodne usluge i javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za rujan 2023. te siječanj, svibanj, srpanj i kolovoz 2024., za nekretninu na adresi [adresa]. Tuženi je, kako i sam navodi u prigovoru, vlasnik jednog stana u toj nekretnini. Računi za rujan 2023. te siječanj i svibanj 2024. u cijelosti su nepodmireni, dok je račun za srpanj 2024. podmiren u iznosu od 16,32 eura, a račun za kolovoz 2024. u iznosu od 12,81 eura. Budući da tuženi, prilikom plaćanja računa za srpanj i kolovoz, u opisu nije naveo što točno želi podmiriti, već je u opisu plaćanja naveo poziv na broj i opis plaćanja s naloga za plaćanje, kreiranog od strane tužitelja, nije došlo do zatvaranja računa u odnosu na pružene vodne usluge, već su automatizmom zatvoreni računi za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada i dio računa za vodne usluge. Vodne usluge tuženome su pružene od strane javnog isporučitelja vodnih usluga Ponikve voda d.o.o., a javna usluga sakupljanja komunalnog otpada od strane davatelja javne usluge Ponikve eko otok Krk d.o.o., dok Ponikve usluga d.o.o., temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog s ta dva društva, vrši objedinjenu naplatu vodnih i komunalnih usluga. Korisnici u stambenim zgradama koriste zajednički spremnik dan za to obračunsko mjesto, a osim toga tuženome je omogućeno i korištenje reciklažnog dvorišta, kao i korištenje spremnika koji su postavljeni na javnoj površini. Upoznat sa situacijom tuženika, tužitelj je istome ponudio zaseban set spremnika, međutim, tuženik je isto odbio, dok na tužitelju nije rješavanje međuvlasničkih odnosa stanara.

5. Također, kao što je prethodno navedeno, korisnici imaju na raspolaganju i spremnike na javnim površinama, s time da ih na području Općine Malinska- Dubašnica ima nekoliko, pa i u naselju Vantačići. Štoviše, tuženi je 18. prosinca 2023. preuzeo karticu za korištenje spremnika na javnoj površini, a tom je prilikom potpisao i Izjavu o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada putem spremnika na javnoj površini. Javna usluga gospodarenja otpadom obračunava se temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Malinska-Dubašnica i Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine Malinska-Dubašnica, na koji je Općina Malinska-Dubašnica dala suglasnost. Struktura cijene javne usluge sastoji se od: cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i cijene javne usluge za količinu predanog miješanog otpada (varijabilni dio). S obzirom da je najstariji račun iz rujna 2023., s dospijećem 25. listopada 2023., dok je ovrha pokrenuta 24. listopada 2024., odnosno u roku od 1 godine od kad je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, evidentno je da je tužitelj pravovremeno pokrenuo ovršni, odnosno sudski postupak protiv ovdje tuženog. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog i ovršnog troška.

6. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u spis posl.br. Ovrv-20650/2024, izvadak iz zemljišne knjige (list 41- 42 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji (list 55-58 spisa), izdane račune (list 59-64 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 65, 69-72 spisa), izjavu o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada putem spremnika na javnoj površini (list 67- 68 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga od 22. studenog 2011. (list 73-80 spisa), Cjenik Vodnih usluga od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2024. te od 01. srpnja 2024. (list 81-82, 84-86 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Malinska-Dubašnica (list 87-100 spisa), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Malinska-Dubašnica (list 101-103 spisa) te Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine Malinska-Dubašnica od 01. siječnja 2023. (list 104-106 spisa).

7. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nije sporno da su tuženiku izdani predmetni računi za komunalne i vodne usluge za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], niti je sporno da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine.

9. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa imajući u vidu da tuženik navodi kako nije u obvezi podmiriti utuženi iznos budući je dao izjavu o korištenju javne usluge samo u svoje ime a ne u ime drugog suvlasnika, a ujedno nije niti bio u mogućnosti koristiti uslugu prikupljanja komunalnog otpada obzirom je jedan od suvlasnika onemogućio korištenje kanti za odlaganje otpada.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima, a njihovu vjerodostojnost stranke u postupku nisu osporavale.

11. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12. Tuženik navodi kako nije u obvezi podmiriti račune koji se odnose na prikupljanje komunalnog otpada obzirom na nemogućnost njegova korištenja. Ovakav navod tuženika ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, sukladno čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne Novine“ br. 84/21, 142/23, dalje: ZGO) korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je stavkom 4. toč. 1. propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika.

13. Odredbom članka 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Malinska-Dubašnica propisano je kako je korisnik osoba koju nekretninu koristi trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor), pa se stoga tuženik ima smatrati korisnikom predmetne nekretnine uslijed čega je nastala njegova obveza na podmirenje utuženog iznosa, budući je isti korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada. Također je potrebno istaknuti kako je javna usluga ona koja se pruža korisnicima na temelju zakonskih odredbi i lokalnih odluka, a u konkretnom slučaju odnosi se na uslugu prikupljanja komunalnog otpada koju je dužan plaćati vlasnik odnosno suvlasnik nekretnine, neovisno o korištenju te usluge, što proizlazi iz čl. 8. ZGO-a.

14. Drugim riječima, uslugu pružanja komunalnog otpada korisnik je dužan podmirivati ukoliko je davatelj takve usluge ispunio svoju obvezu omogućavanja korištenja takve usluge, što je tužitelj u konkretnom slučaju ispunio na način da je suvlasnicima zgrade omogućio korištenje zajedničkog spremnika za navedeno obračunsko mjesto, sa time da tužitelj pravilno ističe kako je tužitelju omogućeno korištenje reciklažnog dvorišta kao i korištenje spremnika koji su postavljeni na javnoj površini. Potrebno je istaknuti kako tuženik nije osporavao navode tužitelja da je istome ponudio zaseban set spremnika, a stranke su učinile nespornim da je tuženik 18. prosinca 2023. preuzeo karticu za korištenje spremnika na javnoj površini. Nastavno na navedeno, to je razvidna obveza tuženika na podmirenje iznosa po izdanim računima koji se odnose na obvezu prikupljanja komunalnog otpada.

15. Sukladno čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama (“Narodne Novine“ br. 66/19, dalje: ZVU) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ZVU-om. Tuženik nije osporavao dužnost podmirenja obveza pružanja i korištenja vodnih usluga, a primjenom navedenih odredaba tuženik je kao korisnik vodnih usluga dužan podmiriti takvu obvezu.

16. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik vlastitom odlukom podnio izjavu o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada putem spremnika na javnoj površini, da je tužitelj suvlasnicima predmetne nekretnine omogućio korištenje spremnika za otpad, te da se radi o javnoj usluzi koju je korisnik dužan podmiriti neovisno da li isto koristi ili ne, te imajući u vidu da je u postupku utvrđena obveza podmirenja računa izdanih po osnovi pruženih usluga prikupljanja komunalnog otpada i vodnih usluga, to je razvidna obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa, pa je slijedom navedenog trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv-20650/2024 od 30. siječnja 2025. u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 90,48 EUR.

17. U odnosu na prigovor zastare ovaj sud je stava kako isti nije osnovan. Naime, sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu. Najstariji račun dospijeva na naplatu 25. listopada 2023., a budući je prijedlog za ovrhu podnesen 24. listopada 2024. zastara u konkretnom slučaju nije nastupila.

18. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 25,00 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude

19. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa)

20. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, te iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife, te ovršni trošak u visini od 25,00 EUR.

21. Nije prihvaćen preostali dio troška tužitelja iznad traženog budući je isti neosnovan.

22. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 125,00 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

23. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

24. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 11. lipnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00

EUR.