Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-101/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika NV, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - nadalje KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. sve u svezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika NV podnijetoj putem braniteljice Danijele Badurina odvjetnice iz Dubrovnika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-406/2025. od 31. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika NV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik BV proglašen je krivim zbog dva , kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjenih na štetu predsjednika Vlade Republike Hrvatske UV i ministrice zdravstva ŽV. Za svako kazneno djelo utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. rujna 2025. u 17:05 sati pa nadalje.

1.1. Temeljem članka 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskoga sustava i ista može trajati do prestanaka izvršavanja kazne zatvora.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – nadalje ZKP/08), optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 100,00 eura, troškova vještačenja po Klinici za psihijatriju Vrapče – bolnička obrada u iznosu od 248,85 eura, troškova vještaka Gorana Arbanas u iznosu od 594, 60 eura i troškova psihologa OV u iznosu od 286,68 eura koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, a dužan je nadoknaditi i troškove postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti Danijele Badurina odvjetnice iz Dubrovnika, o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud nije utvrdio da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj upire. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je iznio sadržaj izvedenih dokaza, ocijenio ih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te obrazložio iz kojih razloga prihvaća iskaz svjedokinje DV kao vjerodostojan, a ne prihvaća obranu optuženika. Žalitelj zapravo kroz ovu žalbenu osnovu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne ukazuje na postojanje procesnih nedostataka presude.

7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navod kako nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio iskaz svjedokinje DV koja je neposredno čula optuženika kako više puta glasno izgovara riječi: „UV, ubit ću te, sve ću vas pobiti, sve vas treba pobiti, ministricu zdravstva, sve redom“. Navedena svjedokinja detaljno je opisala okolnosti događaja, njezin je iskaz logičan, životan i dosljedan, a žalitelj ne iznosi niti jednu konkretnu okolnost koja bi dovela u pitanje njegovu vjerodostojnost.

7.1. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedene riječi, prema svom sadržaju i načinu izricanja, predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem te su objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i osobne ugroženosti kod osoba kojima su upućene.

8. Neosnovano žalitelj smatra da je za postojanje kaznenog djela bilo nužno ispitati oštećenike UV i ŽV. Naime, odlučne činjenice mogu se utvrđivati svim zakonom dopuštenim dokazima, a ne isključivo iskazom oštećenika. U konkretnom slučaju sadržaj prijetnji, način njihova izricanja te okolnosti pod kojima su izrečene nedvojbeno proizlaze iz iskaza svjedokinje i ostale dokumentacije u spisu. Stoga činjenica da oštećenici nisu ispitani ne dovodi sama po sebi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Nije osnovan ni žalbeni navod da kod optuženika nije postojala svijest o značenju i usmjerenosti njegovih riječi, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, ali ne i neubrojiv i da djelo nije počinjeno pod izravnim utjecajem psihotičnih fenomena niti sumanutih ideja usmjerenih prema predsjedniku Vlade Republike Hrvatske ili ministrici zdravstva.

9.1. Stoga okolnost da optuženik zbog svoje bolesti pokazuje određene kognitivne teškoće ili da se tijekom vještačenja nije mogao prisjetiti pojedinih podataka ne dovodi do zaključka da nije bio svjestan sadržaja i značenja riječi koje je izgovarao n iti da nije postupao s namjerom, stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je optuženik bio svjestan zabranjenosti svojeg ponašanja i htio njegovo ostvarenje, zbog čega je postupao s izravnom namjerom.

10. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika pravilno je prvostupanjski sud cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika i bitno smanjenu ubrojivost. S druge strane, otegotnim je pravilno cijenio upornost optuženika, višekratno ponavljanje prijetnji te težinu izgovorenih prijetnji usmrćenjem upućenih najvišim državnim dužnosnicima.

10.1 I po ocjeni ovog suda jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena je stupnju krivnje optuženika, težini počinjenih kaznenih djela i nije prestroga kako se to žalbom nastoji prikazati i upravo navedenom kaznom izraziti će se društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih dje la i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11.

11. Pravilno je optuženiku izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da optuženik boluje od rezidualne shizofrenije, da postoje kronične posljedice bolesti na afektivnom, voljnom i kognitivnom planu te da postoji visok rizik od počinjenja novog djela u budućnosti. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela potrebno izreći navedenu sigurnosnu mjeru koja će se izvršavati u okviru zatvorskoga sustava i ista može trajati do prestanaka izvršavanja kazne zatvora.

12. Nije osnovana žalba optuženika niti u dijelu kojim pobija odluku o troškovima kaznenog postupka.

12.1 Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 kada je optuženika, nakon što ga je proglasio krivim, obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP/08. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi okrivljenik koji bude proglašen krivim dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako postoje zakonski uvjeti za njegovo potpuno ili djelomično oslobođenje od te obveze.

12.2 U konkretnom slučaju takvi uvjeti nisu ostvareni. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu osobne i imovinske prilike optuženika te je u obrazloženju presude naveo da je optuženik umirovljenik dobrog imovnog stanja. Osim paušalnog pozivanja na loše imovinske prilike, žalitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve podatke niti dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Nadalje, visina dosuđenog paušalnog iznosa od 100,00 eura određena je sukladno trajanju i složenosti postupka, te se po ocjeni ovoga suda ukazuje potpuno primjerenom. Jednako tako, pravilno je optuženik obvezan naknaditi troškove psihijatrijskog vještačenja i psihologijskog vještačenja budući da se radi o stvarno nastalim izdacima nužnim za vođenje kaznenog postupka.Stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odlučio o troškovima kaznenog postupka pa žalba optuženika ni u tom dijelu nije osnovana.

13. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene ni povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 8. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Miličević