Republika Hrvatska

Pn-7/2024-44

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužiteljice RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tužene CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 24. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužene, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da 1. tužiteljici RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročenu štetu u iznosu od 1.340,50 EUR (slovima: tisućutristočetrdeseteuraipedesetcenti) koju je prouzročila povredom ljudskih prava tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tužene Općinskom sudu u Virovitici podnijeli tužbu radi naknade štete. U tužbi tvrde da je tužena kao sutkinja Općinskog suda u Virovitici u predmetima toga suda broj K-42/2021 i broj K-62/2023 tužiteljima svojim neprofesionalnim, neetičkim i pristranim ponašanjem i postupcima nanijela štetu kršenjem njihovih prava. Tužitelji u tužbi opisuju da se u navedenim kaznenim predmetima vode kazneni postupci protiv njih kao okrivljenika, a smatraju da tužena svojim postupanjima ne poštuje i krši njihova ustavna prava iz područja zaštite ljudskih prava koja proizlaze iz Ustava Republike Hrvatske i međunarodnih konvencija, posebno Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama Europske unije. Tužitelji u tužbi i u kasnijim podnescima opisuju brojne postupke tužene u tim kaznenim postupcima i tvrde da im je tužena povrijedila pravo na pristup sudu, da nije postupala sukladno zakonu, Ustavu Republike Hrvatske i Konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, da im je tužena povrijedila pravo jednakosti pred zakonom i pravo na pravično suđenje, onemogućava pristup javnosti raspravama, a za to ne daje valjana obrazloženja pa se može sumnjati u njezinu zlouporabu prava radi zastrašivanja, omalovažavanja i ponižavanja tužitelja. Tužitelji tvrde da im tužena u kaznenim postupcima nepravilno dostavlja pismena, neprofesionalno im i neetički uzrokuje stres, uznemirava ih i drži u neizvjesnosti, a protiv podnositelja privatne "SLAPP" tužbe IG nije pokrenula postupak lažnog prijavljivanja kaznenog djela pa tužitelji, uz ostalo, sumnjaju da je tužena pod utjecajem privatnog tužitelja jer je on saborski zastupnik. Tužitelji smatraju da tužena netočno i nepravilno sastavlja zapisnike o održanim ročištima, a iskaze unosi proizvoljno i samoinicijativno. Tužitelji opisuju da je tužena spriječila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka novinara ZG i predsjednika [adresa] KG, a odbila je pribaviti izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije IG, zloupotrijebila je svoj položaj i ovlasti nepotrebnim korištenjem sile nalozima policiji za prisilno dovođenje bez opravdanog razloga, zastrašuje tužitelje postavljanjem policije ispred zgrade suda kako bi se spriječio ulazak javnosti i svjedoka i rasprava održala u tajnosti, a tužitelje zastrašilo i posramilo. Tužena je, navode tužitelji, samostalno odlučila o njihovom prijedlogu za svrsishodnom delegacijom predmeta. Tužiteljica RG opisuje da ju je tužena nezakonitom odlukom o istražnom zatvoru otela i zarobila radi discipliniranja držeći je u neljudskim i nehigijenskim uvjetima, tužitelji opisuju da se tužena prema njima ponaša drsko i arogantno i ne uvažava stariju dob tužitelja DG. Osim navedenoga, tužitelji opisuju i analiziraju i druge postupke koje je tužena na njihovu štetu poduzela suđenjem u kaznenim predmetima. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka citiraju i opisuju različite konvencijske, ustavne i zakonske norme te opisuju sadržaj i citiraju različite odluke Europskog suda za ljudska prava i Suda pravde u Luxembourgu. Tužitelji smatraju da im je tužena opisanim radnjama povrijedila ljudska prava i nanijela štetu za koju osobno odgovara na temelju čl. 20. Ustava Republike Hrvatske i ne može se opravdati višim nalogom. Stoga predlažu da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženoj naloži plaćanje naknade štete i troškova postupka.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1 403/2023-2 od 11. prosinca 2023. za postupanje u ovom predmetu određen je Općinski sud u Bjelovaru.

3. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i smatra da je tužba nepodobna za postupanje jer tužitelji nisu ni naveli ni obrazložili elemente odgovornosti tužene za štetu, jer tužitelji paušalno navode pravne topose i načela i reproduciraju izvore prava, jer su postupci koje tužitelji navode još u tijeku i tužena ni jednim postupkom ili radnjom u tim postupcima nije povrijedila njihova prava, jer Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti i jer se pretpostavke odgovornosti za štetu moraju kumulativno ispuniti. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužiteljima naloži plaćanje troškova postupka.

4. Tužitelji su tijekom parnice predlagali da se ročišta u ovom postupku tonski snimaju na temelju čl. 126.a Zakona o parničnom postupku. Međutim, to nije bilo moguće izvesti jer za to nisu ispunjene tehničke pretpostavke. Isto tako, tužitelji su iskazali namjeru da održana ročišta tonski snimaju uključivanjem odgovarajuće opcije na svojim mobilnim telefonima. Na temelju čl. 5. st. 6. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24, 136/24 i 20/26) predsjednik suda odlučuje o davanju odobrenja za audio-video i fotografsko snimanje sudskih rasprava kada je to u javnom interesu, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, a u odnosu na ovaj postupak nije donesena odgovarajuća odluka predsjednice suda o audio snimanju sudske rasprave niti tužitelji tvrde da su predsjednici suda podnijeli odgovarajući zahtjev.

5. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem zapisnika od 19. listopada 2022., dopisa od 6. ožujka 2022., rješenja od 16. siječnja 2025., žalbe i podneska od 13. siječnja 2025., podneska od 7. travnja 2025., podneska od 3. listopada 2024. i ispisa elektronske pošte od 2. listopada 2024., kao i cjelokupnog spisa predmeta.

Preostali dokazi čije su izvođenje stranke predložile nisu izvedeni jer to nije bilo potrebno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama je sporno da li je tužena tužiteljima prouzročila štetu i odgovara li tužena tužiteljima za štetu.

9. Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 , 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim ako je zakonom drukčije određeno. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumjevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25) propisuje da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. St. 2. istoga članka propisuje da će Republika Hrvatska zatražiti od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Tužitelji tvrde da im je tužena svojim nezakonitim i nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti nanijela štetu, a za tako nastalu štetu odgovara Republika Hrvatska. Zbog toga tužena nije pasivno legitimirana u ovoj parnici.

11. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

12. Tužitelji su tijekom postupka predložili da se Europskom sudu u Luxembourgu uputi prethodno pitanje o tome tko odgovara za štetu nastalu povredom ljudskih prava u sudskom postupku (postoji li odgovornost Republike Hrvatske ili osobna odgovornost suca ili sudskog savjetnika koji povrijedi takvo pravo) i o tome je li odredba čl. 20. Ustava Republike Hrvatske usklađena s pravom Europske unije. Ovaj sud nije na temelju čl. 213. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku prekinuo ovaj parnični postupak i nije odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije kako su to tužitelji predložili jer smatra da je odredba čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima koja propisuje odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti jasna i razumljiva. Osim toga, Sud Europske unije presudom od 18. svibnja 2021. u spojenim predmetima C-83/19, C-127/19, C-195/19, C-291/19, C-355/19 i C-397/19 (predmet Asociatia "Forumul Judecatorilor Din Romania" i dr.) razmatrajući pravilnost pravosudnih reformi provedenih u Rumunjskoj zaključio je da se pravu Europske unije ne protive nacionalne odredbe o odgovornosti države za pravosudnu grešku, a ni postojanje mogućnosti države da naknadno protiv odnosnog suca, ako je djelovao u zloj vjeri ili s krajnjom nepažnjom, podnese tužbu za utvrđivanje njegove građanskopravne odgovornosti i povrat isplaćene naknade štete. Dakle, nacionalni propis koji uređuje financijsku odgovornost države za štetu prouzročenu pravosudnom pogreškom u skladu je s pravom Europske unije, a osobna odgovornost sudaca zbog te štete ispituje se u okviru regresnog zahtjeva i ograničeno je na izvanredne slučajeve koji su uređeni objektivnim i provjerljivim kriterijima čiji je cilj sprječavanje bilo kakvog rizika od vanjskih pritisaka na sadržaj sudskih odluka. Upravo takvo rješenje sadrže citirane odredbe čl. 105. st. 1. i 2. Zakona o sudovima.

13. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužena u cijelosti uspjela u parnici. Tužitelji su tuženoj dužni platiti parnične troškove u ukupnom iznosu od 937,50 EUR koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup punomoćnika na ročišta 18. rujna 2024., 24. travnja 2024. i 17. prosinca 2025. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište, zastupanje punomoćnika na ročištu održanom 24. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 9. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR i PDV-a na te iznose od 187,50 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 5. važeće Odvjetničke tarife.

Odluka o naknadi troškova za pristup punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

14. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 8. lipnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.