Poslovni broj: UsI-729/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĆB iz Alžirske Narodne Demokratske, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, Karlovac, Vlatka Mačeka 13, zastupanog po opunomoćeniku JB, zaposleniku, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi ograničavanja slobode kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 02. lipnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti opunomoćenika tužitelja, 08. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, KLASA: UP/I-216-01/26-03/284, URBROJ:511-05-07-26-1 od 24. ožujka 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, KLASA: UP/I-216-01/26-03/284, URBROJ:511-05-07-26-1 od 24. ožujka 2026. godine do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-01/26-03/284, URBROJ:511-05-07-26-1 od 24. ožujka 2026. godine, tužitelj prepričava sadržaj osporenog rješenja tuženika, te je u bitnom naveo: da rješenje nije moguće ispitati; da ne postoje razlozi za ograničene kretanja; da tužitelj nije nikakva prijetnja za javni poredak i da tužitelj poštuje pravni poredak RH-e; da osporeno rješenje nije obrazloženo već da se navode zakonske odredbe, bez navođenja odlučnih činjenica iz kojih bi bilo razvidno zašto je tužitelju ograničena sloboda kretanja; da nije vidljivo na temelju kojih dokaza je rješenje donijeto; da nije proveden potpuni ispitni postupak; da nije razvidno da li je tužitelju prije donošenja rješenja omogućeno da se očituje o svim okolnostima bitnim za donošenje rješenja. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava; da je osporeno rješenje doneseno protivno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer se propustilo: - utvrditi sve činjenice i okolnosti slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovakvo rješenje, - relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega i kako je utvrđeno da postoje razlozi iz članka 54. st. 2. točka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tj. kako je utvrđeno da tužitelj ima namjeru zlouporabiti postupak tj. da je namjera za azilom iznesena radi onemogućavanja daljnjeg postupanja, - relevantno i dostatno obrazložiti na temelju čega i kako je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. st. 2. toč. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tj. zašto se posegnulo za najtežom mjerom smještaja u prihvatni centar. Predloženo je da se u upravnom sporu sasluša tužitelja. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika od 24. ožujka 2026. godine. Tužbom je zatražio da se odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog dovršetka ovog upravnog spora. U prijedlogu se navodi da je međunarodnim standardima zajamčena sloboda kretanja tražitelja azila a da se ograničavanje slobode kretanja može samo iznimno upotrijebiti kao posljednja mjera; da je tuženik u ovoj upravnoj stvari primijenio najstrožu mjeru ograničavanja slobode kretanja smještanjem u Tranzitni prihvatni centar Trilj, kao da je riječ o uobičajenoj mjeri, bez posebnog posebnom ulaženja u meritum, bez navođenja odlučnih činjenica i izvedenih dokaza; da je tužitelju ograničeno kretanje temeljem nezakonitog rješenja; da je 3 mjeseca smještaja u Prihvatni centar predugo razdoblje

2.Rješenjem Suda od 31.ožujka 2026. godine tužiteljeva tužba dostavljena je tuženiku te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na predmet spora tj. na osporeno rješenje tuženika, nakon čega je tuženik sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je dana 23. ožujka 2026. godine u 16,35 sati tužitelj od strane policijskih službenika Postaje prometne policije Karlovac zatečen na autocesti, AC/A1 kako se pješice kreće u pravcu Zagreba, bez dokumenata, nakon čega je doveden u prostorije PP Karlovac s ispostavom Vojnić zbog utvrđivanja zakonitosti ulaska i boravka; da je provjerom u IS MUP-a RH-e utvrđeno da se isti vodi u SIS II evidencijama za sveukupno pet pogodaka s mjerama zabrane ulaska i boravka na državnom području država članica sukladno članku 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861 i mjerom odluke o vraćanju sukladno članku 3. Uredbe (EU), nakon čega je u 18,25 sati uhićen temeljem članka 211. st. 1. Zakona o strancima; da je dana 24. ožujka 2026. godine predmetni stranac izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom te je saslušan na navedene okolnosti o čemu je sačinjen Zapisnik o saslušanju, kojom prilikom je tužitelj upoznat sa svojim pravima i obvezama, uz korištenje službenog prevoditelja za arapski jezik, gospodina IB, telefonom; da je iste prigode tužitelj izjavio da je Alžir napustio tijekom 2019 ili 2020. godine, najprije u Libiju, a potom čamcem u Italiju gdje je boravio pola godine, od kuda je otišao u Francusku gdje je tri godine boravio bez prijave, ilegalno kod brata i radio u jednom skladištu; da je iz Francuske otišao u Njemačku gdje je tražio azil koji mu je odbijen, a da je po odbijanju azila došao u Sloveniju, zatim Republiku Hrvatsku gdje ga je policija smjestila u zatvoreni kamp i vratila u Njemačku gdje je ponovo tražio azil i da je ponovo odbijen: Nakon navedenog da se ponovo vratio u Republiku Hrvatsku i da je ponovo išao u kamp i ponovo vraćen u Njemačku, nakon čega je 23. ožujka 2026. godine ponovo došao u Republiku Hrvatsku i želio tražiti azil u Zagrebu i Republici Hrvatskoj; da je prilikom postupanja zaprimljen zahtjev za namjerom za međunarodnom zaštitom o čemu je navedenom strancu izdana Potvrda o registraciji od 24. ožujka 2026. godine; da je provjerom u IS MUP-a RH-a utvrđeno da se predmetni u pet slučajeva vodi u Schengenskom informacijskom sustavu II i to za: izdano upozorenje raspisano od Njemačke 17.prosinca 2024. godine i Italije 20. studenog 2025. godine, - državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju

– članak 3. Uredbe (EU) 2018/1861 te tri slučaja upozorenje – državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica sukladno članku 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861 raspisane 04. listopada 2023. godine od Francuske, 25. ožujka 2025. godine od Belgije, 17. veljače 2026. godine od Hrvatske; da je također utvrđeno da je predmetni dana 06. veljače 2025. i 28. siječnja 2026. godine vraćen po Dublinskom postupku u Njemačku; da je daljnjom provjerom kroz IS MUP-a utvrđeno da je dana 05. siječnja 2025. godine PP Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje predmetnom izdala rješenje o protjerivanju sa zabranom ulaska u EGP od 06. siječnja 2025. do 06. veljače 2027. godine i da je isti smješten u Prihvatni centar za strance a da je dana 06. veljače 2025. godine preko PAP Pleso prisilno udaljen u Njemačku. Također da je utvrđeno da je PP Krapina 26. studenog 2025. godine zbog nezakonitog boravka predmetnom izdala rješenje o protjerivanju sa zabranom ulaska u EGP-a od 07. veljače 2027. do 07. veljače 2028. godine i smješten u Prihvatni centar za strance i da je dana 28. siječnja 2026. godine sukladno Dublinskom sporazumu preko PAP Pleso vraćen u Njemačku; da je u postupku kontaktirana Služba za Dublinski postupak MUP-a prilikom čega se došlo do saznanja da će se za predmetnog pokrenuti Dublinska procedura te izvršiti provjera njegovog trenutnog statusa u Njemačkoj; da je u provedenom postupku donijeto predmetno-osporeno rješenje, temeljem članka 54. st. 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kojim mu je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme od 3 mjeseca; da je iz sveg naprijed navedenog vidljivo da je PPO Karlovac s ispostavom Vojnić saslušala stranca u postupku i da mu je omogućila da se očituje o svim okolnostima bitnim za donošenje rješenja; da su u obrazloženju rješenja navedene sve relevantne činjenice kao i okolnosti temeljem kojih je pravilno utvrđeno činjenično stanje; da je mjera smještaja u Prihvatni centar za strance bila nužna i srazmjerna jer je tužitelj zatečen u Republici Hrvatskoj bez isprava i bez zakonitog boravka. Kod navedenog da je cijenjena i činjenica da je protiv navedenog stranca izrečeno više zabrana ulazaka i boravka u državama članicama EGP-a, uključujući i važeće mjere, kao i činjenicu da je u Republiku Hrvatsku višekratno ušao van graničnog prijelaza, bez dokumenata i opravdanja, kao i nedostatka bilo kakve adrese i kontakta u RH-oj, kao i činjenica da je namjeru za međunarodnom zaštitom izrazio nakon uhićenja, zbog čega postoji opravdana opasnost od bijega i kršenja Zakonskih odredbi; da se tužitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, a radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH-e kao i sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu, sukladno članku 54. st. 5. toč. 5. i članka 54. st. 2. toč. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti; da je tuženik dana 09. travnja 2026. godine zaprimio presudu Upravnog suda u Splitu, broj:

UsI-736/2026-2 kojom se potvrđuje rješenje tuženika od 24. ožujka 2026. (osporeno rješenje), u kojem postupku je vršena kontrola zakonitosti smještanjem u Tranzitni prihvatni centar Trilj, a da je u toj presudi sud dao ocjenu da je donositelj rješenja pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja tražitelja međunarodne zaštite i da nema mjesta primjeni drugih mjera iz članka 54. st. 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a da je rok od 3 mjeseca opravdan i prikladan.. Zaključno tuženik ističe da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa zakonom, da je pravilno i utemeljeno na objektivnim kriterijima i razmjerno cilju i da je nužno radi sprječavanja bijega i osiguranja postupka povratka u Dublinskom postupku. Predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-01/26-03/284, URBROJ: 511-05-07-26-1 od 24. ožujka 2026. godine određeno je da se tužitelju, od oca Ć i majke J, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin [adresa], s prebivalištem u [adresa], ograničava sloboda kretanja određivanjem smještaja u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na vrijeme od 3 mjeseca, koje teče od dana donošenja rješenja.

4.Opunomoćenik tužitelja je dana 01. lipnja 2026. godine sudu dostavio podnesak u kojem je ispričao nedolazak na ročište zbog zdravstvenih razloga te je ustrajao u prijedlogu da se sasluša tužitelja na okolnosti iz tužbe, te je podredno popisao troškove ukoliko se ne bi provodilo saslušanje tužitelja. Zahtjevom je zatražio trošak sastava tužbe te sastava tog podneska, za svaku radnju u iznosu od po 500,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 % ili sveukupno 1.250,00 eura.

5.Na raspravi od 02. lipnja 2026. godine nije pristupio opunomoćenik tužitelja iako je uredno primio poziv pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava se je održala bez opunomoćenika tužitelja.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je osporeno rješenje donijeto sukladno relevantnim propisima. Istakao je da se tužitelj više ne nalazi u Republici Hrvatskoj, već je u Dublinskom postupku vraćen u SR Njemačku. Naveo je da tužitelj kao strani državljanin nije imao dozvolu za boravak i rad i da je više puta zatečen u nezakonitom, boravku kako u RH-oj tako i na području EGP-a radi čega je istog trebalo smjestiti u Tranzitni prihvatni centar za strance, a da je sukladno njegovoj izraženoj želji za dobivanjem azila, da je tužitelj vraćen u Njemačku da bi se sukladno Dablinskom postupku odlučilo o njegovom zahtjevu za azil.

Sud je na ročištu odbio prijedlog da se tužitelja sasluša u upravnom sporu jer je ocijenjeno da je saslušanje tužitelja nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja.

6.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 24.ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cio sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-01/26-03/284, URBROJ:511-05-07-26-1 od 24. ožujka 2026. godine.

Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika, proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

9.Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužitelj zatečen u Republici Hrvatskoj bez isprava i bez zakonitog boravka, tužitelj ne posjeduje valjanu putnu ispravu, te je protiv navedenog stranca izrečeno više zabrana ulazaka i boravka u državama članicama EGP-a, uključujući i važeće mjere, kao i činjenicu da je u Republiku Hrvatsku višekratno ušao van graničnog prijelaza, bez dokumenata, slijedom čega je opravdano ocijenjeno da rizik od bijega, odnosno izbjegavanja obveza u Dublinskom postupku.

10.Člankom 54. stavak 5. točkom 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance.

11.Člankom 54.stavak 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti određeno je da će se mjera smještaja u prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavak 5. istog Zakona ne može ostvariti srha ograničavanja slobode kretanja.

12.Iz navedenih odredbi je vidljivo da se tužitelju moglo ograničiti sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, budući da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja individualnom procjenom utvrđeno da je to potrebno, jer su ispunjeni navedeni zakonski uvjeti.

13.Sukladno članku 54. stavak 11. istog Zakona Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

14.Kako je u provedenom postupku individualnom procjenom temeljem svih utvrđenih činjenica i dokaza, vezano za prethodno ponašanje tužitelja ocijenjeno da postoji rizik od bijega, odnosno izbjegavanja obveza u Dublinskom postupku, sukladno članku 54.stavak 2. točka 1.,2. i 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužitelju je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja. Ograničenje slobode kretanja bilo je nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni rizik bijega, utvrđivanja ili provjere identiteta ili državljanstva ili radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH-e.

15.Tuženik je sukladno članku 54. stavak 11. Zakona tuženik je s obzirom na činjenice utvrđene u provedenom postupku i dokaze koji su u vezi s time bili na raspolaganju vezano za ranije ponašanje tužitelja, zakonito temeljem individualne procijene, osporenim rješenjem odlučio tužitelja smjestiti u Prihvatni centar za strance u trajanju od 3 mjeseca, odlučujući pri tome slobodnom ocjenom u pogledu vrste mjere (sankcije) te dužine trajanja ograničenja slobode.

16.Tužbenim zahtjevom točka III. zatraženo je da se usvoji zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći, pa se s tim u vezi ističe da po zahtjevu za odobrenjem besplatne pravne pomoći odluku ne donosi sud već nadležno upravno tijelo.

17.Kako je u postupku donošenja rješenja potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

18.Prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženika nije osnovan.

19.Odredbom članka 42. stavak 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

20.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja osporenog rješenja, tužitelj nije ničim dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak tužbe ne razmatra se osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

21.Prema sadržaju odredbe članka 42. ZUS-a odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena je samo iznimno.

Razlog za odgodu izvršenja nije u činjenici da će izvršenjem rješenja tužitelju nastati kakva šteta, jer će ona uglavnom nastati svakim izvršenjem. Razlog za odgodu treba biti u činjenici da će nastati takva šteta koja se teško može popraviti. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja ne razmatra se meritum upravne stvari, na što se tužitelj u prijedlogu poziva.

22.S druge strane odgoda izvršenje rješenja se ne smije protiviti javnom interesu. U konkretnom slučaju u javnom je interesu da se državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa]-o i nakon zaticanja u nezakonitom boravku u RH tako i u drugim državama članicama, iskazujući pritom upornost da nastavi sa nezakonitim boravkom i da bez odobrenja nadležnih tijela. Stoga, odgoda izvršenja osporenog rješenja, bi se protivilo javnom interesu.

23.Radi navedenog sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja

24.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Split 08. lipnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba na temelju odredbe članka 126. stavka 1. ZUS-a, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak126. stavak 6. ZUS-a odnosno članak 42. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Milanu Baniću, Zagreb, Tratinska ulica 62,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, Karlovac, Vlatka Mačeka 13,

- u spis.