Posl. broj P-3310/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Sinju
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovih ad. 1. i 3. – 5. zastupanih po punomoćnici Nedjeljki Lazić, odvjetnici u Splitu, radi isplate i povrata zajma, nakon glavne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Danijela Sočanca, odvjetnika u Zagrebu, tužene ad. 5. ČV i punomoćnice tuženika ad. 1. i ad. 3. – 5., dana 08. lipnja 2026. godine, donio je i javno objavio
p r e s u d u
I. Nalaže se tuženicima SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ČV [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a svi kao nasljednici iza pok. UV da isplate tužitelju IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] :
- iznos od 43.141,60 eura s zakonskim zateznim kamatama i to tekućim na navedeni iznos od dana podizanja tužbe (19.06.2023.g.) pa do isplate, po stopi koja se sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima solidarno da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 8.988,94 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, koja se sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je prednik tuženika pok. UV od tužitelja pozajmio iznos od 325.060,37 kuna/43.142,93 eura, da je prednik tuženika kao priznanicu izdao Izjavu i potvrdu od 04.05.2015. godine koja da je ovjerena pred javnim bilježnikom Vladimirom Delongom u [adresa] pod brojem OV-2965/2015 kojom da je pok. UV priznao dug te kao sredstvo osiguranja dao nekretninu u svom vlasništvu, da je tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. UV koji da se vodio pred javnim bilježnikom Marijanom Buljan pod posl. brojem O-4500/2019 prijavio svoje potraživanje, da je u tom ostavinskom postupku dana 10. veljače 2023. godine doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim da su kao nasljednici pok. UV proglašeni tuženici, da je tužitelj pozvao tuženike da dug podmire koji dug da nije podmiren pa se predlaže usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i donijeti presudu kao u izreci.
2.1. Tuženik ad. 2. NV u odgovoru na tužbu je naveo kako njegov otac nije pozajmio novac kod tužitelja, već da se radilo o odnosu između tvrtke tužitelja i tvrtke prednika tuženika, da je njegov pokojni otac rekao da će se dug podmiriti po prodaji zemljišta u Dicmu koje da su nakon očeve smrti naslijedili njegova obitelj i on i koje da je stavljeno na prodaju, osporio je iznos duga te je predložio odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.
2.2. Tuženici ad. 1. SV, ad. 3. MV, ad. 4. LV i ad.
5. ČV u odgovoru na tužbu su naveli da Izjava i potvrda od 04. svibnja 2015. godine na kojoj da tužitelj temelji svoje potraživanje nije ugovor o zajmu niti priznanje duga, da obveze pok. UV nisu prešle na njegove nasljednike niti su priznate donesenim rješenjem o nasljeđivanju pa su istaknuli prigovor nedostatka pasivne legitimacije, da se radilo o poslovnom odnosu dviju tvrtki koje da su zastupali tužitelj i prednik tuženika te da se radi naplate već vodi predmet pod posl. brojem P-3307/2023 pa je istaknut prigovor litispendencije, da je dva mjeseca nakon sastavljanja sporne Izjave i potvrde zaključen solemnizirani sporazum kojim da je utvrđena tražbina vjerovnika, rok dospijeća i zatezna kamata te dogovoreno osiguranje tražbine zasnivanjem založnog prava, da je predmetna Izjava i potvrda bila samo privremene naravi dok se između stranaka ne utvrde točni iznosi potraživanja i ne definiraju uvjeti povrata te dok prednik tuženika ne dopusti uknjižbu prava zaloga na teret svojih nekretnina, da je tužitelj tuženicima uputio pismo nakon smrti njihova prednika u kojem da navodi da neće sudskim putem zahtijevati ispunjenje svoje tražbine što se ima smatrati oprostom duga pa se predlaže postavljeni tužbeni zahtjev odbiti.
3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: izjava i potvrda od 04. svibnja 2015. (list 5-6), dopis od 05. travnja 2023. (list 7), rješenje o nasljeđivanju ovog suda broja O-4500/19 iza pok. UV (list 8- 12), izvadak iz zemljišne knjige (list 13-14), pismo (list 31), sporazum radi osiguranja novčane tražbine od 03. srpnja 2015. (list 39-42), izvadak iz sudskog registra (list 43- 54), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 56-59), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EV, RV (list 103-105), JV (list 114-115), tužitelja IV, tuženika SV, NV i ČV (list 115-120) te su pregledani predmeti ovog suda broja O-4500/19 i P- 3307/23.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Pregledom Izjave i potvrde od dana 04. svibnja 2015. godine utvrđeno je da je UV jamčio da će po prodaji zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatiti iznos od 325.060,37 kuna IV. Navedenu Izjavu i potvrdu potpisao je i DV (upisan kao suvlasnik te nekretnine). U ispravi se navodi da je ista važeća do ispunjenja obveza te da u slučaju bilo koje nezgode, prodaje ili promjene služi kao jamstveni dokument. Navedena izjava ovjerena je u potpisu UV i FV dana 04. svibnja 2015. godine pred javnim bilježnikom Vladimirom Delongom u [adresa] pod brojem OV-2965/15.
6. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-4500/19, UPP/OS-271/19 iza pok. UV utvrđeno je da su nasljednicima pok. UV u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proglašeni tuženici na jednake dijelove te da nema drugih nasljednika osim tuženika. Pregledom spisa ostavinskog predmeta utvrđeno je da se tijekom ostavinskog postupka nije spominjala tražbina tužitelja. Međutim, pregledom posebnog omota koji je priložen ostavinskom predmetu kao "višak pismena" utvrđeno je da je u ostavinski predmet zaprimljena prijava tražbine tužitelja sa spornom izjavom i potvrdom, punomoć za zastupanje ovdje tužitelja i požurnica koje su po sačuvanim omotnicama bile poslane na ostavinski predmet dana 02. prosinca 2020. godine, 16. veljače 2022. godine i 09. ožujka 2023. godine, dakle, da je prijava tražbine, a vjerojatno i punomoć za zastupanje, bila dostavljena na ostavinski predmet prije donošenja rješenja o nasljeđivanju.
7. Aktivna legitimacija tužitelja nesporno proizlazi iz Izjave i potvrde od dana 04. svibnja 2015. godine budući da je istom konstatirano da će se iznos od 325.060,37 kuna isplatiti tužitelju. Iz iste isprave proizlazi i pasivna legitimacija tuženika koji su nesporno proglašeni nasljednicima pok. UV. Naime, temeljem čl. 5. st. 1. – 3. Zakona o nasljeđivanju, tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik; ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika čime postaje njegovo nasljedstvo; ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. Temeljem čl. 139. st. 1. i 3. – 5. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine; kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva; među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima. Dakle, tuženici jesu nasljednici pok. UV koji su naslijedili sve što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti pa tako i njegove dugove pa je pregledom donesenog rješenja o nasljeđivanju iza pok. UV nesporno utvrđena i pasivna legitimacija tuženika.
8. Pregledom Poziva na plaćanje duga od 05. travnja 2023. godine utvrđeno je da je tužitelj pozvao tuženike da mu dugovani iznos od 325.060,37 kuna (42.142,93 eura) plate u roku od trideset dana temeljem potpisane Izjave i potvrde uz upozorenje da će se u protivnom pokrenuti postupak radi naplate tražbine. U pismu koje je tužitelj uputio tuženicima isti im predlaže namirenje duga na drugi način (prepuštanjem zemljišta na Visu) te navodi "zato je moj iznos fiksan i bez kamata za period sad već duži od 7 godina; "ja vas tužit nikad neću, ostavljam sve na vašoj savjesti i odluci, i neka vam je sa srićom". Ovo pismo tužitelja ne može se smatrati otpustom duga jer temeljem čl. 203. st. 1. – 2. Zakona o obveznim odnosima obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi; za pravovaljanost tog sporazuma nije potrebo da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojeg je obveza nastala. Naime, iako je tužitelj izjavio (pa porekao) da neće podnijeti tužbu radi ispunjenja, njegovo pismo ne može se smatrati sporazumom jer se radi o njegovoj izjavi, a ne o dvostranoobveznom sporazumu tužitelja i tuženika. Uostalom, vjerovnik je ovlašten opozvati izjavu o otpustu duga, ali njegovo pismo niti nije izjava o otpustu duga, već po svom sadržaju samo apel prema tuženicima da se stvar riješi mirnim putem. Temeljem čl. 160. st. 1. ZOO-a obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, a u konkretnom slučaju te suglasnosti nema.
9. Radi raspravljanja svih spornih okolnosti izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.
10. Svjedok EV u svom je iskazu naveo da su tužitelj i prednik tuženika bili i u poslovnim i privatnim odnosima, da mu je pok. UV govorio da ne želi ostati dužen tužitelju i da će od prodaje zemljišta u Dicmu namiriti dug, da je dug postojao iz poslovanja tvrtki, a zemljište da je bilo njegovo privatno vlasništvo i da je shvatio da će novac od zemljišta dati tužitelju osobno.
11. Svjedok RV je naveo da je tvrtka prednika tuženika bila dužna tvrtki tužitelja, da taj dug prednik tuženika nije mogao platiti pa da je kao garanciju dao zemljište u Dicmu na kojem da su on i pok. UV osobno bili suvlasnici, da su prednik tuženika i tužitelj bili dobri prijatelji, a on da je tu garanciju potpisao jer da je i njemu prednik tuženika u par navrata pomogao.
12. Svjedok JV u svom je iskazu naveo da mu je prednik tuženika rekao da je tužitelju dao garanciju za dug i da je on time smatrao da je to završena stvar jer da je prednika tuženika smatrao iznimno poštenim i časnim čovjekom za kojeg da zna da nikome ne bi ostao dužan.
13. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka budući da su isti iskazivali logično, dosljedno i uvjerljivo te u suglasju s ostalim u spisu priloženim dokazima. Svi svjedoci su suglasni u opisivanju prednika tuženika kao osobe koja nije bježala od svojih dugovanja i koja je na svaki način željela sva dužna potraživanja namiriti.
14. Tužitelj IV u svom je iskazu naveo da su postojala dva duga, jedan prema firmi i jedan privatni dug, da je prednik tuženika svoje dugove povremeno vraćao, ali da se radilo o više dugova koji da su na koncu zbrojeni u ispravama koje da su potpisane i da se tu radi o dugu prema njemu, a ne prema njegovoj firmi, jer da je imao na štednji značajan iznos za koji da je prednik tuženika znao pa da je on sa svojim vlastitim sredstvima spašavao i svoju tvrtku, i tvrtku prednika tuženika, da je već bio u mirovini i da mu je želio još posuditi, ali da je htio da se to potpiše i solemnizira pred javnim bilježnikom zbog čega da je partner prednika tuženika RV došao u Zagreb i potpisao isprave, međutim, kad je to dospjelo na naplatu da prednik tuženika nije imao sredstava pa da rekao da će kao garanciju dati neku nekretninu i to baš zemljište u radnoj zoni u Dicmu pa da će dug vratiti kad se zemljište proda, međutim, da ova garancija nije solemnizirana jer da je RV bila istekla osobna iskaznica pa da mu je prednik tuženika rekao neka ništa ne brine i da će se sve ovjeriti u [adresa], međutim, da izjava nije solemnizirana, nego samo ovjerena. Nadalje je naveo da je otprilike tri godine kasnije prednik tuženika preminuo, a da dug nije vratio pa da mu se obratio njegov sin I koji da mu je rekao da je upoznat s očevim dugom i da ne brine i da on daje riječ da će se dug namiriti, ali da se nije namirio, da se bio obratio pismom tuženicima kao moralan čin i kao pružanje podrške jer da je želio da neke osobne stvari njihovog prednika ostanu u krugu obitelji i prijatelja, ali da nije oprostio dug.
15. Tužena SV u svom je iskazu navela da su tužitelj i njezin pokojni suprug bili prijatelji i partneri u poslu, da se ona sama nije bavila poslovanjem tvrtke iako da je bila njezina vlasnica, jer da je sve vodio njezin pokojni suprug kojem da je potpisivala sve isprave s punim povjerenjem, da joj je suprug malo govorio o poslu, ali da joj je rekao da mu je tužitelj oprostio dug koji da će se namiriti od prodaje zemljišta u Dicmu koje da je bilo garancija, ali da detalje ne zna. Nadalje je navela je financijska situacija njezine obitelji bila dobra jer da su svi imali svoje plaće i nekretnine, da joj suprug nije govorio da bi posuđivao novac, da nije primijetila da je neki značajan iznos obitelj stekla, a da bi neki luksuz zasigurno primijetila.
16. Tuženik NV u svom je iskazu naveo da je radio u obiteljskoj tvrtki i da sporni iznos potječe iz poslovanja tvrtke, da je pokojni otac odlučio taj dug podmiriti prodajom zemljišta u Dicmu što da se nije realiziralo, da je nakon očeve smrti razgovarao s tužiteljem i rekao mu da će se dug podmiriti onako kako je otac bio obećao, ali da se zemljište nije prodalo još od 2011. ili 2012. godine do danas, da je on bio za to da se tužitelj namiri i iz očevog zemljišta na Visu, ali da drugi članovi obitelji na to nisu pristali.
17. Tužena ČV u svom je iskazu navela da je radila u obiteljskoj tvrtki do 2011. godine, da je obavljala administrativne poslove, ali da nije imala uvid u poslovanje firme jer da se nije bavila knjigovodstvom, da je odnos njezina pokojnog oca i tužitelja bio dobar, da su bili prijatelji i da su se družili, da sporni dug predstavlja veliki iznos i da bi se u obitelji primijetilo da se radilo o privatnom dugu, da je otac želio taj dug vratiti i da je za dug garantirao zemljištem u Dicmu jer da mu je bila namjera prodati zemlju i dug namiriti, ali da se zemlja prodaje već petnaest godina, da je za dug znala još i za očeva života jer da joj je otac o tome govorio i da je financijska situacija njezine obitelji bila dobra.
18. Iskazi stranaka su suglasni u dijelu u kojem navode da je postojao dug i namjera da se isti namiri od prodaje zemljišta u Dicmu, da dug nije namiren, da zemljište nije prodano. Iskazi stranaka su kontradiktorni u dijelu u kojem tužitelj navodi da se radilo o privatnom dugu, a tuženici o dugu iz poslovanja dviju tvrtki.
19. Iz Izjave i potvrde od dana 04. svibnja 2015. godine koja je ovjerena u potpisu UV i FV dana 04. svibnja 2015. godine pred javnim bilježnikom Vladimirom Delongom u [adresa] pod brojem OV-2965/15 nesporno proizlazi da je prednik tuženika UV priznao da prema tužitelju IV ima dug u iznosu od 325.060,37 kuna. Temeljem čl. 240. st. 2. ZOO-a, dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Temeljem čl. 220. st. 1. ZOO-a, pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Dakle, prednik tuženika je potpisom na izjavi koji je štoviše i ovjerio, priznao da on osobno ima dug prema tužitelju osobno i stoga nema mjesta raspravljanju o porijeklu toga duga i o načinu na koji je taj iznos bio utrošen. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka nesporno proizlazi da je prednik tuženika bio pošten i savjestan poslovni čovjek koji je zasigurno dobro razumio sadržaj isprave koju potpisuje i sve posljedice koje iz te izjave mogu proizići. Izjavu i potvrda od 04. svibnja 2015. godine prednik tuženika potpisao je osobno, kao fizička osoba, a iz iskaza same tužene SV proizlazi da uostalom pok. UV nije mogao takvu izjavu potpisati kao direktor/vlasnik tvrtke jer on to nije bio, budući da ova tužena navodi da je sve vezano za obiteljsku tvrtku vodio njezin pokojni suprug, ali kojem da je ona potpisivala sve isprave s punim povjerenjem. Dakle, da se radilo o izjavi koja je obvezivala tvrtku, a ne pok. UV osobno, onda ju ne bi potpisao pok. UV, nego bi ju donio njoj na potpis kao i sve ostale isprave vezane za poslovanje tvrtke.
20. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i da su odgovorni za njeno ispunjenje. S obzirom da tuženici tijekom postupka nisu dokazali da su oni ili njihov prednik podmirili potraživanje tužitelja odnosno da nisu s uspjehom osporili dugovanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu, to ovaj sud zaključuje kako tuženici nisu podmirili svoje obveze prema tužitelju, te su mu dužan, s obzirom da su postupili suprotno citiranoj odredbi, isplatiti utuženi novčani iznos.
21. Vezano za prigovor litispendencije, za navesti je da čl. 194. st. 3. – 4. Zakona o parničnom postupku propisuje da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti; sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama. Uvidom u predmet posl. broja P-3307/2023 utvrđeno je da se isti vodi u pravnoj stvari tužitelja VAL-INT d.o.o., protiv tuženika SV, NV, ĆV, LV i ČV radi isplate iznosa od 19.440,56 eura temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 03. srpnja 2015. godine ovjerenog pred javnim bilježnikom Tomislavom Matijevićem u Zagrebu (a koji sporazum je priložen i u ovom predmetu na listu 39-42). U konkretnom slučaju ne postoji niti subjektivni, niti objektivni identitet spora pa ovaj prigovor tuženika sud cijeni neosnovanim.
22. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju valjalo priznati trošak kako slijedi; za sastav tužbe – 500 bodova, za sastav podnesaka od dana 16. travnja 2025. godine i 13. travnja 2026. godine – 2 x 500 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 30. travnja 2025. godine, 28. studenoga 2025. godine, 17. veljače 2026. godine i 21. travnja 2026. godine – 4 x 500 bodova, ukupno 3.500 bodova što pomnoženo s 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda, daje 7.000,00 eura, a uvećano za 25% na ime PDV-a (1.750,00 eura) daje 8.750,00 eura. Ovaj iznos je uvećan za 238,94 eura na ime plaćene pristojbe za tužbu pa ukupan trošak tužitelja iznosi 8.988,94 eura pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Sinju, dana 08. lipnja 2026. godine
S U T K I N J A :
Tea Lolić Prenc
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
Dostaviti:
1. pun. tužitelja odvj. Boris Anišić, Zagreb
2. pun. tuženika ad. 1. i 3. – 5. odvj. Nedjeljka Lazić, Split
3. tuženik ad. 2. NV, [adresa]
