Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-1318/19-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Tajani Vizentin Brnabić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg Josipa bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Zagreba , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 9. travnja 2026., u prisutnosti pun. tužitelja te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. te čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 244/05 od 22.07.2005., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"..................iznos od 132.100,00 CHF (slovima: stotridesetdvijetisućesto CHF).............sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja."

“........u kunskoj protuvrijednosti 662,27 CHF (slovima: šestošezdesetdvacijela i 27/100) obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.”

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.099,38 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11,29 € od 15.9.2005 do isplate,

- na iznos od 11,29 € od 2.10.2005 do isplate,

- na iznos od 10,81 € od 15.11.2005 do isplate,

- na iznos od 10,89 € od 15.12.2005 do isplate,

- na iznos od 9,20 € od 15.1.2006 do isplate,

- na iznos od 4,15 € od 15.2.2006 do isplate,

- na iznos od 2,07 € od 15.5.2006 do isplate,

- na iznos od 0,48 € od 16.6.2006 do isplate,

- na iznos od 11,67 € od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 21,80 € od 15.1.2009 do isplate,

- na iznos od 25,24 € od 15.2.2009 do isplate,

- na iznos od 14,23 € od 15.3.2009 do isplate

- na iznos od 16,36 € od 15.4.2009 do isplate,

- na iznos od 17,58 € od 15.5.2009 do isplate,

- na iznos od 12,91 € od 15.6.2009 do isplate,

- na iznos od 14,99 € od 15.7.2009 do isplate,

- na iznos od 8,34 € od 15.8.2009 do isplate,

- na iznos od 13,70 € od 15.9.2009 do isplate,

- na iznos od 9,18 € od 15.10.2009 do isplate,

- na iznos od 12,58 € od 15.11.2009 do isplate,

- na iznos od 10,99 € od 15.12.2009 do isplate,

- na iznos od 20,71 € od 15.1.2010 do isplate,

- na iznos od 25,68 € od 2.2.2010 do isplate,

- na iznos od 25,24 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 39,02 € od 14.5.2010 do isplate,

- na iznos od 43,80 € od 12.6.2010 do isplate,

- na iznos od 49,58 € od 16.7.2010 do isplate,

- na iznos od 52,70 € od 11.8.2010 do isplate,

- na iznos od 54,77 € od 15.8.2010 do isplate,

- na iznos od 76,83 € od 15.9.2010 do isplate,

- na iznos od 63,60 € od 13.10.2010 do isplate,

- na iznos od 69,48 € od 15.11.2010 do isplate,

- na iznos od 84,25 € od 15.12.2010 do isplate,

- na iznos od 87,56 € od 21.1.2011 do isplate,

- na iznos od 81,04 € od 2.3.2011 do isplate,

- na iznos od 87,64 € od 15.3.2011 do isplate,

- na iznos od 84,81 € od 17.4.2011 do isplate,

- na iznos od 95,39 € od 15.5.2011 do isplate,

- na iznos od 124,74 € od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos od 147,31 € od 12.8.2011 do isplate,

- na iznos od 156,73 € od 14.9.2011 do isplate,

- na iznos od 129,54 € od 4.10.2011 do isplate,

- na iznos od 117,93 € od 22.10.2011 do isplate,

- na iznos od 117,66 € od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 127,10 € od 27.1.2012 do isplate,

- na iznos od 130,27 € od 27.1.2012 do isplate,

- na iznos od 131,69 € od 15.2.2012 do isplate,

- na iznos od 130,53 € od 14.3.2012 do isplate,

- na iznos od 127,53 € od 13.4.2012 do isplate,

- na iznos od 132,13 € od 24.5.2012 do isplate,

- na iznos od 132,77 € od 15.6.2012 do isplate,

- na iznos od 129,40 € od 28.7.2012 do isplate,

- na iznos od 118,93 € od 15.9.2012 do isplate,

- na iznos od 122,30 € od 13.10.2012 do isplate,

- na iznos od 132,83 € od 15.11.2012 do isplate,

- na iznos od 135,05 € od 15.12.2012 do isplate,

- na iznos od 132,65 € od 15.12.2012 do isplate,

- na iznos od 132,51 € od 15.1.2013 do isplate,

- na iznos od 127,01 € od 16.2.2013 do isplate,

- na iznos od 125,20 € od 13.3.2013 do isplate,

- na iznos od 133,62 € od 12.4.2013 do isplate,

- na iznos od 116,49 € od 24.5.2013 do isplate,

- na iznos od 121,42 € od 15.6.2013 do isplate,

- na iznos od 119,40 € od 13.7.2013 do isplate,

- na iznos od 120,90 € od 15.8.2013 do isplate,

- na iznos od 124,14 € od 30.10.2013 do isplate,

- na iznos od 128,45 € od 30.10.2013 do isplate,

- na iznos od 129,18 € od 12.12.2013 do isplate,

- na iznos od 134,56 € od 12.12.2013 do isplate,

- na iznos od 129,18 € od 15.1.2014 do isplate,

- na iznos od 128,62 € od 13.3.2014 do isplate,

- na iznos od 130,34 € od 27.4.2014 do isplate,

- na iznos od 127,56 € od 27.4.2014 do isplate,

- na iznos od 124,44 € od 20.5.2014 do isplate,

- na iznos od 125,89 € od 15.7.2014 do isplate,

- na iznos od 128,57 € od 15.8.2014 do isplate,

- na iznos od 130,99 € od 13.9.2014 do isplate,

- na iznos od 131,48 € od 13.9.2014 do isplate,

- na iznos od 133,42 € od 14.11.2014 do isplate,

- na iznos od 137,25 € od 14.11.2014 do isplate,

- na iznos od 138,72 € od 16.12.2014 do isplate,

- na iznos od 139,26 € od 16.1.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 18.2.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 18.3.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 22.4.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 21.5.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 12.6.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 15.7.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 15.8.2015 do isplate,

- na iznos od 138,98 € od 16.9.2015 do isplate,

po stopi 15% do 31.prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 244/05 od 22.07.2005. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

“...........u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....”

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.639,54 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 46,57 € od 15.11.2007 do isplate,

- na iznos od 45,64 € od 15.12.2007 do isplate,

- na iznos od 47,20 € od 17.1.2008 do isplate,

- na iznos od 47,13 € od 15.2.2008 do isplate,

- na iznos od 90,26 € od 15.3.2008 do isplate,

- na iznos od 89,20 € od 15.4.2008 do isplate,

- na iznos od 87,37 € od 15.5.2008 do isplate,

- na iznos od 87,76 € od 15.6.2008 do isplate,

- na iznos od 86,94 € od 15.7.2008 do isplate,

- na iznos od 86,52 € od 15.8.2008 do isplate,

- na iznos od 86,61 € od 15.9.2008 do isplate,

- na iznos od 90,30 € od 15.10.2008 do isplate,

- na iznos od 93,66 € od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 89,01 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 95,99 € od 15.1.2009 do isplate,

- na iznos od 96,77 € od 15.2.2009 do isplate,

- na iznos od 94,15 € od 15.3.2009 do isplate,

- na iznos od 94,63 € od 15.4.2009 do isplate,

- na iznos od 94,89 € od 15.5.2009 do isplate,

- na iznos od 93,76 € od 15.6.2009 do isplate,

- na iznos od 94,21 € od 15.7.2009 do isplate,

- na iznos od 125,33 € od 15.8.2009 do isplate,

- na iznos od 127,05 € od 15.9.2009 do isplate,

- na iznos od 125,54 € od 15.10.2009 do isplate,

- na iznos od 126,61 € od 15.11.2009 do isplate,

- na iznos od 126,06 € od 15.12.2009 do isplate,

- na iznos od 129,19 € od 15.1.2010 do isplate,

- na iznos od 130,75 € od 2.2.2010 do isplate,

- na iznos od 130,57 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 134,99 € od 14.5.2010 do isplate,

- na iznos od 136,50 € od 12.6.2010 do isplate,

- na iznos od 138,33 € od 16.7.2010 do isplate,

- na iznos od 139,29 € od 11.8.2010 do isplate,

- na iznos od 139,90 € od 15.8.2010 do isplate,

- na iznos od 146,99 € od 15.9.2010 do isplate,

- na iznos od 124,14 € od 13.10.2010 do isplate,

- na iznos od 125,72 € od 15.11.2010 do isplate,

- na iznos od 129,78 € od 15.12.2010 do isplate,

- na iznos od 130,64 € od 21.1.2011 do isplate,

- na iznos od 128,77 € od 2.3.2011 do isplate,

- na iznos od 130,54 € od 15.3.2011 do isplate,

- na iznos od 129,69 € od 17.4.2011 do isplate,

- na iznos od 132,56 € od 15.5.2011 do isplate,

- na iznos od 94,83 € od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos od 98,90 € od 12.8.2011 do isplate,

- na iznos od 78,67 € od 14.9.2011 do isplate,

- na iznos od 74,75 € od 4.10.2011 do isplate,

- na iznos od 73,05 € od 22.10.2011 do isplate,

- na iznos od 72,96 € od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 74,24 € od 27.1.2012 do isplate,

- na iznos od 141,04 € od 27.1.2012 do isplate,

- na iznos od 141,36 € od 15.2.2012 do isplate,

- na iznos od 140,95 € od 14.3.2012 do isplate,

- na iznos od 140,03 € od 13.4.2012 do isplate,

- na iznos od 141,21 € od 24.5.2012 do isplate,

- na iznos od 141,29 € od 15.6.2012 do isplate,

- na iznos od 140,29 € od 28.7.2012 do isplate,

- na iznos od 137,34 € od 15.9.2012 do isplate,

- na iznos od 138,16 € od 13.10.2012 do isplate,

- na iznos od 75,18 € od 15.11.2012 do isplate,

- na iznos od 75,43 € od 15.12.2012 do isplate,

- na iznos od 75,03 € od 15.12.2012 do isplate,

- na iznos od 74,93 € od 15.1.2013 do isplate,

- na iznos od 74,10 € od 16.2.2013 do isplate,

- na iznos od 73,76 € od 13.3.2013 do isplate,

- na iznos od 74,89 € od 12.4.2013 do isplate,

- na iznos od 72,40 € od 24.5.2013 do isplate,

- na iznos od 73,03 € od 15.6.2013 do isplate,

- na iznos od 72,68 € od 13.7.2013 do isplate,

- na iznos od 72,82 € od 15.8.2013 do isplate,

- na iznos od 73,20 € od 30.10.2013 do isplate,

- na iznos od 73,72 € od 30.10.2013 do isplate,

- na iznos od 73,76 € od 12.12.2013 do isplate,

- na iznos od 74,43 € od 12.12.2013 do isplate,

- na iznos od 73,60 € od 15.1.2014 do isplate,

po stopi 15% do 31.prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.869,26 € na ime razlike glavnice te na ime manjka 185,32 € utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. te čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210989955 od 26.09.2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"..................iznos od 49.000,00 CHF (slovima: četrdesetdevettisuća CHF).............sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja."

“........u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 245,67 CHF (slovima: dvjestočetrdesetpet i 67/100 CHF).”

VII. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.720,40 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,30 € od 1.12.2007 do isplate,

- na iznos od 4,35 € od 17.1.2008 do isplate,

- na iznos od 4,20 € od 15.2.2008 do isplate,

- na iznos od 7,12 € od 15.3.2008 do isplate,

- na iznos od 5,48 € od 15.4.2008 do isplate,

- na iznos od 2,64 € od 15.5.2008 do isplate,

- na iznos od 3,27 € od 15.6.2008 do isplate,

- na iznos od 2,03 € od 15.7.2008 do isplate,

- na iznos od 1,40 € od 15.8.2008 do isplate,

- na iznos od 1,58 € od 15.9.2008 do isplate,

- na iznos od 13,81 € od 1.11.2008 do isplate,

- na iznos od 12,73 € od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 5,46 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 16,49 € od 15.1.2009 do isplate,

- na iznos od 19,24 € od 15.3.2009 do isplate,

- na iznos od 13,69 € od 15.4.2009 do isplate,

- na iznos od 14,47 € od 15.5.2009 do isplate,

- na iznos od 14,89 € od 15.6.2009 do isplate,

- na iznos od 13,19 € od 15.7.2009 do isplate,

- na iznos od 13,96 € od 3.9.2009 do isplate,

- na iznos od 11,97 € od 3.9.2009 do isplate,

- na iznos od 13,30 € od 15.10.2009 do isplate,

- na iznos od 11,63 € od 15.11.2009 do isplate,

- na iznos od 12,89 € od 15.12.2009 do isplate,

- na iznos od 12,31 € od 15.1.2010 do isplate,

- na iznos od 15,91 € od 2.2.2010 do isplate,

- na iznos od 17,76 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 17,59 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 22,71 € od 14.5.2010 do isplate,

- na iznos od 23,44 € od 15.5.2010 do isplate,

- na iznos od 25,64 € od 12.6.2010 do isplate,

- na iznos od 25,37 € od 10.8.2010 do isplate,

- na iznos od 25,37 € od 10.8.2010 do isplate,

- na iznos od 35,35 € od 18.9.2010 do isplate,

- na iznos od 31,91 € od 13.10.2010 do isplate,

- na iznos od 34,09 € od 15.12.2010 do isplate,

- na iznos od 39,57 € od 20.1.2011 do isplate,

- na iznos od 40,95 € od 15.2.2011 do isplate,

- na iznos od 37,58 € od 15.3.2011 do isplate,

- na iznos od 40,85 € od 17.4.2011 do isplate,

- na iznos od 39,01 € od 15.5.2011 do isplate,

- na iznos od 43,70 € od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos od 54,77 € od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos od 62,92 € od 16.7.2011 do isplate,

- na iznos od 87,19 € od 12.8.2011 do isplate,

- na iznos od 57,11 € od 14.9.2011 do isplate,

- na iznos od 51,99 € od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 52,24 € od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 52,68 € od 10.12.2011 do isplate,

- na iznos od 55,09 € od 12.1.2012 do isplate,

- na iznos od 57,15 € od 15.2.2012 do isplate,

- na iznos od 56,72 € od 14.3.2012 do isplate,

- na iznos od 55,60 € od 13.4.2012 do isplate,

- na iznos od 56,26 € od 12.5.2012 do isplate,

- na iznos od 57,54 € od 15.6.2012 do isplate,

- na iznos od 55,96 € od 17.7.2012 do isplate,

- na iznos od 55,08 € od 18.8.2012 do isplate,

- na iznos od 55,18 € od 2.9.2012 do isplate,

- na iznos od 57,97 € od 2.10.2012 do isplate,

- na iznos od 61,57 € od 15.11.2012 do isplate,

- na iznos od 58,25 € od 29.12.2012 do isplate,

- na iznos od 54,52 € od 25.1.2013 do isplate,

- na iznos od 55,71 € od 16.2.2013 do isplate,

- na iznos od 55,02 € od 12.4.2013 do isplate,

- na iznos od 56,26 € od 11.5.2013 do isplate,

- na iznos od 55,62 € od 11.5.2013 do isplate,

- na iznos od 53,64 € od 15.6.2013 do isplate,

- na iznos od 52,87 € od 13.7.2013 do isplate,

- na iznos od 53,43 € od 15.8.2013 do isplate,

- na iznos od 54,62 € od 15.9.2013 do isplate,

- na iznos od 56,22 € od 15.10.2013 do isplate,

- na iznos od 56,49 € od 15.11.2013 do isplate,

- na iznos od 58,48 € od 12.12.2013 do isplate,

- na iznos od 56,41 € od 15.1.2014 do isplate,

- na iznos od 55,35 € od 19.2.2014 do isplate,

- na iznos od 56,59 € od 18.3.2014 do isplate,

- na iznos od 54,69 € od 7.5.2014 do isplate,

- na iznos od 53,81 € od 20.5.2014 do isplate,

- na iznos od 54,33 € od 17.6.2014 do isplate,

- na iznos od 55,31 € od 15.7.2014 do isplate,

- na iznos od 56,20 € od 15.8.2014 do isplate,

- na iznos od 56,38 € od 13.9.2014 do isplate,

- na iznos od 57,10 € od 15.10.2014 do isplate,

- na iznos od 58,50 € od 14.11.2014 do isplate,

- na iznos od 59,04 € od 16.12.2014 do isplate,

- na iznos od 59,24 € od 16.1.2015 do isplate,

- na iznos od 59,14 € od 18.2.2015 do isplate,

- na iznos od 59,14 € od 18.3.2015 do isplate,

- na iznos od 59,14 € od 29.4.2015 do isplate,

- na iznos od 59,14 € od 20.5.2015 do isplate,

- na iznos od 59,14 € od 15.7.2015 do isplate,

- na iznos od 59,13 € od 15.7.2015 do isplate,

- na iznos od 59,13 € od 17.8.2015 do isplate,

- na iznos od 59,14 € od 16.9.2015 do isplate,

po stopi 15% do 31.prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VIII. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210989955 od 26.09.2007. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

“...........u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....”

IX. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.958,85 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 17,79 € od 1.12.2007 do isplate,

- na iznos od 17,58 € od 15.12.2007 do isplate,

- na iznos od 18,18 € od 17.1.2008 do isplate,

- na iznos od 18,15 € od 15.2.2008 do isplate,

- na iznos od 34,77 € od 15.3.2008 do isplate,

- na iznos od 34,37 € od 15.4.2008 do isplate,

- na iznos od 33,66 € od 15.5.2008 do isplate,

- na iznos od 33,82 € od 15.6.2008 do isplate,

- na iznos od 33,51 € od 15.7.2008 do isplate,

- na iznos od 33,35 € od 15.8.2008 do isplate,

- na iznos od 33,39 € od 15.9.2008 do isplate,

- na iznos od 36,39 € od 1.11.2008 do isplate,

- na iznos od 36,12 € od 15.11.2008 do isplate,

- na iznos od 34,33 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 37,03 € od 15.1.2009 do isplate,

- na iznos od 37,70 € od 15.3.2009 do isplate,

- na iznos od 36,33 € od 15.4.2009 do isplate,

- na iznos od 36,52 € od 15.5.2009 do isplate,

- na iznos od 36,61 € od 15.6.2009 do isplate,

- na iznos od 36,19 € od 15.7.2009 do isplate,

- na iznos od 36,37 € od 3.9.2009 do isplate,

- na iznos od 48,63 € od 3.9.2009 do isplate,

- na iznos od 49,07 € od 15.10.2009 do isplate,

- na iznos od 48,50 € od 15.11.2009 do isplate,

- na iznos od 48,92 € od 15.12.2009 do isplate,

- na iznos od 48,71 € od 15.1.2010 do isplate,

- na iznos od 49,93 € od 2.2.2010 do isplate,

- na iznos od 50,54 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 50,47 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 52,19 € od 14.5.2010 do isplate,

- na iznos od 52,43 € od 15.5.2010 do isplate,

- na iznos od 53,16 € od 12.6.2010 do isplate,

- na iznos od 53,07 € od 10.8.2010 do isplate,

- na iznos od 53,06 € od 10.8.2010 do isplate,

- na iznos od 56,41 € od 18.9.2010 do isplate,

- na iznos od 48,03 € od 13.10.2010 do isplate,

- na iznos od 48,65 € od 15.12.2010 do isplate,

- na iznos od 50,23 € od 20.1.2011 do isplate,

- na iznos od 50,62 € od 15.2.2011 do isplate,

- na iznos od 49,62 € od 15.3.2011 do isplate,

- na iznos od 50,56 € od 17.4.2011 do isplate,

- na iznos od 50,01 € od 15.5.2011 do isplate,

- na iznos od 51,35 € od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos od 36,70 € od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos od 38,25 € od 16.7.2011 do isplate,

- na iznos od 33,48 € od 12.8.2011 do isplate,

- na iznos od 29,00 € od 14.9.2011 do isplate,

- na iznos od 28,22 € od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 28,24 € od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 28,29 € od 10.12.2011 do isplate,

- na iznos od 54,29 € od 12.1.2012 do isplate,

- na iznos od 54,86 € od 15.2.2012 do isplate,

- na iznos od 54,72 € od 14.3.2012 do isplate,

- na iznos od 54,37 € od 13.4.2012 do isplate,

- na iznos od 54,55 € od 12.5.2012 do isplate,

- na iznos od 54,89 € od 15.6.2012 do isplate,

- na iznos od 54,41 € od 17.7.2012 do isplate,

- na iznos od 54,13 € od 18.8.2012 do isplate,

- na iznos od 54,14 € od 2.9.2012 do isplate,

- na iznos od 29,19 € od 2.10.2012 do isplate,

- na iznos od 29,70 € od 15.11.2012 do isplate,

- na iznos od 29,18 € od 29.12.2012 do isplate,

- na iznos od 28,61 € od 25.1.2013 do isplate,

- na iznos od 28,76 € od 16.2.2013 do isplate,

- na iznos od 28,65 € od 12.4.2013 do isplate,

- na iznos od 28,81 € od 11.5.2013 do isplate,

- na iznos od 28,69 € od 11.5.2013 do isplate,

- na iznos od 28,38 € od 15.6.2013 do isplate,

- na iznos od 28,25 € od 13.7.2013 do isplate,

- na iznos od 28,31 € od 15.8.2013 do isplate,

- na iznos od 28,47 € od 15.9.2013 do isplate,

- na iznos od 28,68 € od 15.10.2013 do isplate,

- na iznos od 28,69 € od 15.11.2013 do isplate,

- na iznos od 28,98 € od 12.12.2013 do isplate,

- na iznos od 28,64 € od 15.1.2014 do isplate,

po stopi 15% do 31.prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.965,31 € na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.042,42 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. lipnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 4. lipnja 2019. navodi da je sa tuženikom dana 22. srpnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 244/05 u svojstvu korisnika uz valutnu klauzulu u iznosu od 132.100,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Dana 26. rujna 2007. da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 3210989955 u svojstvu korisnika kredita, uz valutnu klauzulu u iznosu od 49.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Prvim ugovorom u čl. 2. da je ugovorena kamatna stopa s 4,50% godišnje kao promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama kreditora. Drugim ugovorom u čl. 2. da je ugovorena kamatna stopa s 4,50% godišnje kao promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama kreditora. Navela je da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica-CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Navella je da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u predmetnoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 04. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv 8 banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj između ostalog i tuženika. Navela je da su odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe jer da je prilikom ugovaranje valutne klauzule u CHF tuženik ju propustio informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu pa da je navedeno za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Nave la je da je banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF međutim on kao potrošač da nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Navela je da prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla da je banka sporni kreditni proizvod s valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji. Također da tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR tako da ona nije imala na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji. Nave la je da je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagala sa svim informacijama koje su joj bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Navlao je da smatra da je primjena valutne klauzule u CHF u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na EUR. Dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena. Navela je da se preplaćeni iznosi s osnova povećanja anuiteta traže sa zakonskom zateznom kamatom od studenog 2007. uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj CHF kod isplate kredita. Ugovor o kreditu da su ona i tuženik sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa da nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj. Navela je da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna te da visina kamatne stope nije određena niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana. Navela je da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti da nije tražio njezinu suglasnost i zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji on nije mogao utjecati. Navedena odredba da također ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva da nije uočljiva prosječnom potrošaču. Navela je da je nesporno da se pravilnost promjene kamatne stope ne može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, matematičkih, a posebno ne pravnih koji bi mogli dati okvir i smjer takvoj provjeri. Navela je da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika pa da potražuje od tuženika povrat iznosa kojeg je pretplat ila uslijed povećane kamatne stope. Navela je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila 4,50% godišnje te da preplaćene iznose potražuje sa zakonskom zateznom kamatom od studenog 2007. kao datuma prve promjene kamatne stope. Navela je da je dana 1.2.2016. sa tuženikom sklopila Dodatke Ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sa učincima od 30. rujna 2015. te da joj se istim izmijenjena obveza preuzeta osnovnim ugovorom na način da valuta ugovora više nije CHF već EUR. Navela je da novoutvrđena obveza odnosno stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. je iznosila 71.296,82 EUR po kreditu broj 244/05 te 26.268,21 EUR po kreditu broj 3210989955, kao i da je imala i pretplatu u vidu razlike nastale kod izjednačavanja kreditnih obveza po CHF kreditu i simuliranom EUR kreditu. Navela je da konverzija predmetnog kredita nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi te da ugovorne strane mogu svojom voljom konvalidirati ništetne odredbe ugovora niti obnovom niti nagodbom pa da nedvojbeno postoji pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora i prava koja iz te ništetnosti proizlaze. Navela je da ima pravo potraživati razlike koje su joj do dana izvršene konverzije nastale uslijed primjene nezakonitih odredbi. Navela je da iz dostavljenog obračuna razlika nastalih kao posljedica primjene ništetnih odredbi ugovora da je jasno vidljivo da nije bio obeštećen konverzijom. Navela je da je nedospjela glavnica kredita CHF na taj dan znatno veća od preračunate nedospjele glavnice kredita konvertiranog u EUR pa da se sasvim pogrešno učinak konverzije za njega smatrao povoljnim. Međutim da je takva glavnica neosnovano napuhana budući je primijenjen tečaj na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj koji je potrebno primijenit kod obračuna glavnice, a temeljem utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 1. rujna 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno precizirala tužbeni zahtjev u točki II., IV.,V.,VII., IX. i X. odnosno napravila je preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio u podnesku od dana 16. rujna 2025. te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te da osporava i tijek zakonskih zateznih kamata i da smatra da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju. Naveo je da u odnosu na presudu VSRH Rev-2221/18 smatraju da tužitelj nema pravni interes. Naveo je da ističe prigovor zastare . Predmetni kredit da je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom na to da su tužiteljica i tuženik 1. veljače 2016. sklopili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetn ih kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit u EUR valutnom klauzulom. Naveo je da sve tužiteljeve uplate ( i osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate ) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Naveo je da je tužiteljica svojom slobodnom voljom prihvatila konverziju, a sklapanjem dodatka kroz Aneks ugovora o kreditu da između nje i tuženika nastao pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužiteljici ponudio mogućnost konverzije koju joj banka nije mogla uskratiti. Naveo je da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljičinog prihvata konverzije koji je on morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija je pravni posao koji su stranke isključivo po izboru tužiteljice riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom. Pravni posao kojim je izvršena konverzija da se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka odnosno i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope te da su njime ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu temeljem koje se tužitelj ica dobrovoljno i tuženik po sili zakona sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima iskoristiti do tada plaćene svote. Naveo je da ako tužiteljici ponuda nije odgovarala da nije trebala prihvatiti konverziju te da su sklapanjem dodatka tužiteljica i banka u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji. Naveo je da ako je tužitelj ica iz bilo kojeg razloga smatrala da joj zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi jer su po njezinom mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji tada da nije trebala prihvatiti konverziju koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bil i striktno propisani u ZID ZPK/15. Naveo je da su tužiteljici povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. U pravnom poslu koji je bio sklopljen među strankama povodom konverzije povijesne kamatne stope da su bile izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje te da pristajući u takvim okolnostima na izračun koji je zadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima da je pristala na čvrsto definiranu prošlost jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretno brojkom, ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije za koje razdoblje je naposlijetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope. Tužiteljičine tvrdnje u pogledu naknadnog usporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također da nisu osnovane jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisno ZID ZPK/15. Naveo je da prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom, a sklapanjem dodatka da su tužiteljica i on u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji uključujući i po osnovi promjene CHF tečaja. Naveo je da su sve tužiteljičine uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata da je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita. Izračun preplate da je uzeo u obzir sve promjene CHF tečaja kako je to razvidno i kolone „primijenjeni CHF tečaj“ sadržanom u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. Naveo je da upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom koji je uključivao sve promjene pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjene početnog plana i početnog anuiteta.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 244/05, Dodatak ugovoru II/2016, Ugovor o kreditu br. 3210989955, Dodatak ugovoru I/2016 otplatni plan, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, saslušao je tužiteljicu kao stranku te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 244/05, dalje kredit br.1, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 22. srpnja 2005. na iznos od 132.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Utvrđeno je da je rok otplate bio 360 mjeseci.

3.2. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 3210989955, dalje kredit br.2, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 26. rujna 2007. na iznos od 49.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Utvrđeno je da je rok otplate bio 360 mjeseci.

3.3. U dijelu sporne odredbe čl. 2 i čl.7 predmetnih Ugovora ugovoreno je "............iznos od 132.100,00 CHF (slovima: stotridesetdvijetisućesto CHF).............sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja." “........u kunskoj protuvrijednosti 662,27 CHF (slovima: šestošezdesetdvacijela i 27/100) obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.” “.......u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....” "..........iznos od 49.000,00 CHF (slovima: četrdesetdevettisuća CHF).............sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja." “........u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 245,67 CHF (slovima: dvjestočetrdesetpet i 67/100 CHF).” “...........u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....”

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa u kreditu br.1 i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.10.2007 do 01.02.2008 iznosila je 5,15%, od 01.02.2008 do 01.07.2009 iznosila je 5,80%, od 01.07.2009 do 01.09.2010 iznosila je 6,30%, od 01.09.2010 do 01.05.2011 iznosila je 6,05%, od 01.05.2011 do 01.07.2011 iznosila je 5,50%, od

01.07.2011 do 01.12.2011 iznosila je 5,25%, od 01.12.2011 do 01.09.2012 iznosila je 6,05%, od 01.09.2012 do 01.01.2014 iznosila je 5,25% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

4.1. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa u kreditu br.2 i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.10.2007 do 01.02.2008 iznosila 5,15%, od 01.02.2008 do 01.07.2009 iznosila je 5,80%, od 01.07.2009 do 01.09.2010 iznosila je 6,30%, od 01.09.2010 do 01.05.2011 iznosila je 6,05%, od 01.05.2011 do 01.07.2011 iznosila je 5,50%, od 01.07.2011 do 01.12.2011 iznosila je 5,25%, od 01.12.2011 do 01.09.2012 iznosila je 6,05%, od

01.09.2012 do 01.01.2014 iznosila je 5,25% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. U svom nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2026. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je za kredit broj 244/05; partija 7102782609 od 22.07.2005. naveo da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 7.639,54 €. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila od 1.679,14 €. Riječ je o razlikama nastalim za vrijeme primjene zakonske kamate od 3,23%. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatila 8.099,38 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije , manje uplatila 398,15 €. Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 5.869,26 €. Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužiteljica sa svim svojim realiziranim uplatama nije dosegla iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđeni manjak da iznosi 185,32 € na dan 30.09.2015. Zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamate (točke 1 i 3), počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015 iznose 7.010,26 €. Naveo je za kredit broj 3210989955; partija 7103861115 od 26.09.2007. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 2.958,85 €. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila 663,00 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije , više uplatila 3.720,40 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, manje uplatila 0,48 €. Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.965,31 €. Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužiteljica da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 1.821,78 € na dan 30.09.2015. Zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamate (točke 8 i 10), počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015 iznose 2.974,77 €. Tuženik je proveo konverziju oba tužiteljičina kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditima podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditima podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditima s ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 3, 5 i 6 za prvi kredit, te 8, 10 i 12 za drugi kredit. Nepriznati iznosi umanjenja glavnice (razlika glavnice) nije sadržan u iznosima preplata po kamati i preplata na ime tečajnih razlika.

5.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenja, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 16. rujna 2025.

5.2. U svom očitovanju od 14. siječnja 2026. stalni sudski vještak Tomislav Prpić naveo je da tuženik prigovora Nalazu i mišljenju te iznosi prigovor „što vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 13.762,22 kn za Ugovor o kreditu broj 3210989955.“ Navedena preplata da je prikazana u tablici 20 nalaza i pratećem tekstu te pod točkom 13 mišljenja. Naveo je da mu nije sporno da je tužitelju konverzijom priznata takva preplata, međutim zadaćom da nije bilo zadano uzimanje u obzir iste, tj. način na koji se ista ima uzeti u obzir te bi eventualnim iskazivanjima prijeboja, odnosno umanjivanjima tužiteljevog potraživanja izašao iz okvira zadanog zadaćom.

6. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je namjena sredstava predmetnog kredita bila za kupnju stana. Naveo je da da je taj stan u najmu zadnjih 5 godina, a prije toga da nije te da nije predmetni stan nije davala u zakup, kao i da na adresi toga stana nije imala registrirano kakvo trgovačko društvo. Navela je da je uplate po njezinoj kreditnoj partiji, vršila ona, a jednako tako i njezina majka, ali sa novcem koji je ona slala.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 22.7.2005. zaključen kredit br.1 predmet kojeg je iznos od 132.100,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB- a na plaćanja s rokom vraćanja od 360 mjeseci te da je dana 26.9.2007. sklopljen i kredit br.2 kojeg je iznos od 49.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja plaćanja s rokom vraćanja od 360 mjeseci.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja kredita br.1 i kredita br.2 i ugovaranja iznosila 4,50% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od listopada 2007. pa do prosinca 2013. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,50% povisivao tako da je kamatna stopa iznosila od 01.10.2007 do 01.02.2008 iznosila 5,15%, od 01.02.2008 do 01.07.2009 iznosila je 5,80%, od 01.07.2009 do 01.09.2010 iznosila je 6,30%, od 01.09.2010 do 01.05.2011 iznosila je 6,05%, od 01.05.2011 do 01.07.2011 iznosila je 5,50%, od

01.07.2011 do 01.12.2011 iznosila je 5,25%, od 01.12.2011 do 01.09.2012 iznosila je 6,05%, od 01.09.2012 do 01.01.2014 iznosila je 5,25% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

11. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.2 i čl.7 ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015. po kreditu br.1 naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 7.639,54 EUR-a te iznosa od 8.099,38 EUR-a također sporna, kao i da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od prosinca 2007. pa do rujna 2015. po kreditu br.2 naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 2.958,85 EUR-a te iznosa od 3.720,40 EUR-a također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu br.1 zaključen je 22. srpnja 2005., dok je ugovor o kreditu br.2 zaključen dana 26.9.2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03 i NN 79/07; dalje ZZP/07)) koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03, čl.96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03, čl. 96 st.2 ZZP/07).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03, čl.96 st.4 ZZP/07).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03, čl.98 ZZP/07).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03, čl. 99 ZZP/07).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03, čl. 102 st.1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03, čl. 102 st.2 ZZP/07).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu br.1 i kreditu br.2 o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03, čl.96 st.4 ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3 . kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 1-tuženik Zagebačka banka d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl.120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenu la ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03, čl.99 ZZP/07 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03, čl.99 ZZP/07 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03, čl.96 ZZP/07.

31. O sadržaju odredbi u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03, čl.96 ZZP/07 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.2 među strankama zaključenih ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,50%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2 i čl.7 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2 i čl.7 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe č l. 81 st. 1 ZZP/03, čl.96 st.1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03, čl. 97 ZZP/07 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 i čl. 96 tih Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovo rom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03, čl.98 ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03, čl.98 ZZP/07.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.2 među strankama zaključenog kredita br.1 i kredita br.2, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03, čl.96 st.1 ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.7.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2 i čl.7 među strankama zaključenih kredita br.1 i kredit br.2 predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03, čl.96 st.1 ZZP/07 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP/03, čl.102 st.1 ZZP/07 ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03, čl.96 st.1 ZZP/07 odredba u čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I., III., VI. i VIII. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni kredita br.1 i kredita br.2 može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2 i čl.7 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 7.639,54 EUR-a na temelju ništetnih odredbi kredita br.1 koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 8.099,38 EUR-a na temelju ništetnih odredbi kredita br.1 koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok je u razdoblju od prosinca 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 2.958,85 EUR-a na temelju ništetnih odredbi kredita br.2 koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 3.720,40 EUR-a na temelju ništetnih odredbi kredita br.2 koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava dok ga tuženik u cijelosti osporava u podnesku od dana 16. rujna 2025., nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku i na koje primjedbe se vještak očitovao u podnesku od dana 14. siječnja 2026., valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,50% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO- a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. II.,IV., VII. i IX. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2 i čl.7 kredita br.1 i kredita br.2 kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od rujna 2005. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Dodatak ugovoru II/2016 i Dodatak ugovoru I/2016.

47. Uvidom u Dodatak ugovoru broj II/2016 od dana 1. veljače 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao kreditora te tužiteljice kao korisnika kredita. Utvrđeno je da je čl. 4. ugovoreno da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. tog dodatka ugovoru iznosi 107.092,32 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 30. rujna 2015. iznosi 747.587,07 te na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita po mjesecima iznosi 239. Utvrđeno je da je čl. 5. ugovoreno da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do dana 30. rujna 2015. te njihova razlika na temelju zakona predstavlja manje uplaćeni iznosu od 1.396,29 HRK. Utvrđeno je da je čl. 9. ugovoreno da anuitet koji dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz čl. 8. tog dodatka ugovoru iznosi 495,21 EUR, a iznos anuiteta da sadrži glavni dug i kamatu dok je visina ostalih anuiteta iskazana u otplatnom planu i obračunata je temeljem kamatne stope važeće na dan 30. rujna 2015. Utvrđeno je da je dodatak ugovoru potpisan po predstavnicima banke te tužiteljici.

47.1. Uvidom u Dodatak ugovoru I/2016. od dana 1. veljače 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao kreditora te tužiteljice kao korisnika kredita. Utvrđeno je da je čl. 4. ugovoreno da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. tog dodatka ugovoru iznosi 42.255,02 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 30. rujna 2015. iznosi 294.972,66 kn te na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita po mjesecima iznosi 265. Utvrđeno je da je čl. 5. ugovoreno da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do dana 30. rujna 2015. te njihova razlika na temelju zakona predstavlja preplatu u iznosu od 13.726,22 HRK. Utvrđeno je da je čl.6. st.2. ugovoreno da ako iznos utvrđen kao preplata ne prelazi ukupni zbroj anuiteta preostalih za otplatu kredita u EUR ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u EUR na način da se 50% anuiteta podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate, dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli dio anuiteta. Zadnjom uplatom iz preplate podmiruje se dio anuiteta koji može biti manji od 50% anuiteta te je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta, a nakon iskorištavanja preplate korisnik kredita da je obvezan nadalje podmirivati anuiteta u punom iznosu. Utvrđeno je da je čl. 9. ugovoreno da anuitet koji dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz čl. 8. tog dodatka ugovoru iznosi 172,80 EUR, a iznos anuiteta da sadrži glavni dug i kamatu dok je visina ostalih anuiteta iskazana u otplatnom planu i obračunata je temeljem kamatne stope važeće na dan 30. rujna 2015. Utvrđeno je da je dodatak ugovoru potpisan po predstavnicima banke te tužiteljici.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ogranič iti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Stoga, kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi za kredit br.1 da u odnosu na zadatak tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće: početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 616.660,10 kn, odnosno 84.581,89 €, ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita , banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 71.296,82 €, odnosno 544.142,89 kn po primijenjenom tečaju 7,632078 za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 107.092,32 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 499.920,98 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 544.142,89 kn – 499.920,98 kn, što iznosi 44.221,91 kn / 5.869,26 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 203.444,18 kn (s 747.587,07 kn na 544.142,89 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 44.221,91 kn / 5.869,26 € , kao što je navedeno u tablici 9. Tuženik da je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužiteljice. Tužiteljica tako sa svim svojim realiziranim uplatama da nije dosegla iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom EUR kreditu te da tako utvrđeni manjak iznosu 1.396,29 kn odnosno 182.95 eura na dan 30.9.2015.

52.1. Slijedom navedenog, s obzirom da je tužiteljica precizirala u podnesku od dana 1. rujna 2025. iznos obračunate glavnice i manjka koju potražuje, odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

53. Nadalje, kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi za kredit br.2 da u odnosu na zadatak tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće: početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 215.311,58 kn, odnosno 29.576,87 €, ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita, banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 26.268,21 €, odnosno 200.481,03 kn po primijenjenom tečaju 7,632078 za 1 EUR Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 42.255,02 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 185.673,37 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 200.481,03 kn – 185.673,37 kn, što iznosi 14.807,66 kn / 1.965,31 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 94.491,63 kn (s 294.972,66 kn na 200.481,03kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 14.807,66 kn / 1.965,31 € , kao što je navedeno u tablici 19. Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužiteljice.

53.1. Slijedom navedenog, s obzirom da je tužiteljica precizirala u podnesku od dana 1. rujna 2025. iznos obračunate glavnice koju potražuje, odlučeno je kao u točki X. presude.

54. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo za kredit br.1 pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila od 1.679,14 €. Riječ je o razlikama nastalim za vrijeme primjene zakonske kamate od 3,23%. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije , manje uplatila 398,15 €. Za kredit br.2 vještak je naveo pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila 663,00 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije , manje uplatila 0,48 €.

54.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelj ice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita , kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita . Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

54.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelj ice primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

54.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelj ice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužitelja.

54.4. Podredno valja navesti da iako tuženik nije izjavio prigovor radi prebijanja, da je stav ovoga suda da tuženik niti ne može izjaviti prigovor prijeboja u ovoj fazi postupka jer se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovno pravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. (VSRH Rev 549/23).

55. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

55.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

55.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 4. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

55.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Dodatak ugovoru II/2016 i Dodatak ugovoru I/2016. sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev- 2868/18).

57. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe vezano za kredit br.1 i kredit br.2 kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 1. rujna 2025., valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužitelj tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

58. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

59. Valja navesti da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice i to iz razloga što je upravo tužiteljica korisnik kredita odnosno ista ga je sklopila s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužiteljicu izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.

60. Što se tiče pitanja koja je sud zabranio punomoćniku tuženika na ročištu dana 9.4.2026., a koja su se odnosila na pregovaranje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te na pitanja vezano za promjenjivu kamatu stopu i slično, valja navesti da da ovaj sud smatra da navedena pitanja odnosno odgovori na ista tužitelj ice nisu odlučni za razrješenje ove prave stvari budući se i VSRH u svojoj odluci pod posl.br. Rev 3142/18 izjasnio o provođenja personalnih dokaza na navedene okolnosti u predmetima kao što je konkretan.

61. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta u iznosu od 500,00 eura za svako (T.br.9.t.1.Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 500,00 eura (T.br.8 t.1 Tarife), kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 1.200,00 eura, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 342,42 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 5.042,42 eura.

60.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki XI. izreke ove presude.

U Rijeci, 8. lipnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika