P-2188/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Vlatki Gašperov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: BP iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima Jasminu Avdagiću i Anti Devčiću, odvjetnicima u Šibeniku, protiv tuženika 1. REPUBLIKA HRVATSKA, zatupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, 2. OP iz [adresa], 3. GP pok. B iz [adresa], 4. ĐP, iz [adresa], 5. OP [adresa], 6. ČP ud. B, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 3. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice ad. 1, a objavljene dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj BP iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjani pravni osnov da se utvrdi kao vlasnik dijela nekretnine katastarskih oznaka čest.br. 3716/1, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] označen na skici mjesta očevida SP dipl.og.geod. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-A površine 1043 m2 i dijela označenog slovima O-P-R-S-O povšrine 183 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženoj ad.1. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1570,78 eura, u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelji su dana 19. listopada 2021. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU 5542 k. o. [katastarska općina] površine 1380 m2.

1.1.U tužbi se navodi kako su raniji vlasnici predmetne nekretnine bili prednici tužitelja. Nekretnina je bila u vlasništvu CP, djeda tužitelja koji je istu stekao od svojih prednika. Tužitelj je predmetni dio navedene nekretnine dobio od svojeg pokojnog oca NP pok. CP ( preminuo 1985. godine). Naime, pokojnog NP su naslijedili tužitelj, OP ( tuženik ad.2. ) i JP pok. suprug tužene ad.6. i otac tuženika ad.3 do ad.5. te je svaki dobio dio nekretnine.

2. U prilog tužbi tužitelj dostavlja zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljeno kod tuženice 16. srpnja 2021.godine i negativni odgovor ODO, Građansko upravnog odjela N-DO-169/2021 za mirno rješenje spora podnesenog nadležnom državnom odvjetništvu postupanju sukladno odredbi čl. 186.a.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) prije podizanja ove tužbe.

2. Tužena ad.1. u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da iz dokaza navedenih u tužbi na koje se tužitelj poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Činjenicu dugogodišnjeg posjeda od strane prednika tužitelja nije ničim dokazana niti je poznato stanje na terenu. Kao posjednik na predmetnoj nekretnini upisan je Republika Hrvatska, dok povijest posjedovanja nije poznata. Zbog navedenog smatra da je oborena presumpcija poštenog posjeda. Predmetna nekretnina nije bila ograđena 1968. kako je to razvidno iz avionskog snimka odnosno Digitalne orto-foto karte. Zbog svega naprijed navedenog tužena smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu tužene niti predložila dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na fizičkim dijelovima kat. čest. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] na imenu tužene pogrešna.

3. Tuženici ad.2. do ad.6. nisu pristupili ročištu glavne rasprave, iako su bili uredno pozvani, pa je isto temeljem odredbi čl. 295. ZPP-a održano u njihovoj odsutnosti. Tijekom postupka nisu se očitovali o navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za predmetnu nekretninu, zapisnik s očevida od 25. rujna 2024. godine, Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, KLASA: 935- 08/20-02/340, URBROJ: 541-24-01/6-20-2 od dana 20.07.2020., Geodetski snimak izrađen kod Geodetska mjerenja od dana 21. kolovoza 2013. godine, te iskaz svjedoka HP i EP.

Tužitelji i tuženici nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

3.1. Sud je proveo uviđaj na licu mjesta dana 25. rujna 2024. godine uz prisustvo sudskog vještaka geodetske struke Vinko Gracin.

3.2. Sud je prilikom održavanja uviđaja na licu mjesta saslušao svjedoke UP i EP.

3.3. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari uređen je podneskom punomoćnika tužitelja nakon provedenog vještačenje u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je nasljeđivanjem, a njegov pravni prednik dugogodišnjim posjedovanjem stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

6.2. Uviđajem na mjestu spora utvrđeno je da se pokazana nekretnina katastarski identificira kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U naravi se radi o obiteljskoj kući, prizemlje i kat kuće s tim da je kuća u naravi dvojni objekt, te prema kazivanju tužitelja da je njegov dio položen istočno, dok se na zapadni dio već uknjižio njegov brat JP. Preostali dio nekretnine predstavlja dvorište koje je ograđeno sa svih strana žičanom ogradom prema seoskom putu, a na dijelu dvorišta koje je položeno iza obiteljske kuće nalazi se i jedan pomoćni objekt koji se koristi za odlaganje otpada.

7. Na okolnost dugogodišnjeg neometanog posjedovanja predmetne nekretnine saslušani su svjedoci kako slijedi.

7.1. Svjedok UP (rođ. 1956. godine, nesrodan sa strankama) navodi da se rodio u Putičanima, gdje i živi cijeli život. Poznaje tužitelja. Poznavao je i roditelje tužitelja, sada pok. O i MP, koji su imali tri sina i to tužitelja, G i Đ. Sjeća se da je pok. otac tužitelja, kad je on još bio dijete, gradio kuću na predmetnom terenu. Prije izgradnje kuće predmetna nekretnina je bila u vlasništvu tužitelja, a na kojoj su bili posađeni bademi. Njihova stara obiteljska kuća je bila položena nešto južnije od predmetne nekretnine. Poznato mu je da je tužitelj naslijedio oca u odnosu na predmetnu nekretninu, a drugi dio dvojnog objekta sa pripadajućim dvorištem naslijedio je njegov brat G i on se već uknjižio. Naveo je da on od kada zna za sebe poznato mu je da je predmetna nekretnina u vlasništvu prednika tužitelja. Dodao je da nije upamtio tužiteljevog djeda DP, ali je čuo za njega.

Na poseban upit da li je brat tužitelja Đ osporavao pravo tužitelju na predmetnoj nekretnini, svjedok odgovara da nije jer on ima kuću u [adresa], dobio je staru obiteljsku kuću.

7.2. Svjedok EP je svjedočio jednako kao i prije saslušani svjedok s tim što posebno dodaje da on živi u [adresa], ali da vrlo često dolazi u [adresa], da poznaje tužitelja, da poznaje tužitelja, da je poznavao i njegove roditelje. Poznato mu je da je tužitelj naslijedio predmetnu nekretninu od svojih roditelja i da je u nesmetanom posjedu kuće i pripadajućeg dvorišta, a ranije da su to nesmetano posjedovali njegovi roditelji, koji su kuću i izgradili.

8. Saslušani svjedoci su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično po pitanju poznavanja rodoslovlja obitelji tužitelja pa su tako identično iskazivali kako je otac od tužitelja gradio predmetnu kuću te da je predmetna nekretnina kasnije pripala tužitelju,. Iskazi svjedoka su u bitnim dijelovima identični u pogledu dugogodišnjeg posjedovanja predmetne nekretnine. Sud nije našao razloga ne pokloniti vjeru saslušanim svjedocima jer su iskazivali u bitnim dijelovima identično, a njihovi iskazi su u suglasju sa priloženim materijalnim dokazima priloženim uz tužbu.

9. Svjedoci su svjedočili o činjenicama koje su im poznate neposredno, a navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta pa se tako sud neposrednim zapažanjem uvjerio da je predmet ovog postupka kuća u kojoj su živjeli roditelji tužitelja. Svjedoci su detaljno iskazivali način posjedovanja te da bi se radilo o mirnom uživanju istog.

10. Sud je cijenio činjenicu da u tako malom mjestu stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno pritom detaljno navodeći rodoslovlje prednika tužitelja.

11. Na ročištu održanom dana 11. svibnja 2026. godine izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i to tužitelja.

11.2. Tužitelj je naveo da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu [adresa] i istu je izgradio njegov otac pok. NP i to 1954. godine. Otac je živo u kući sve do svoje smrti. Pred smrt otac njegov otac je nekretnine podijelio i predmetna nekretnina je pripala njemu, a kuća do njegove pripala je njegovom pokojnom bratu. Dodao je da nikada nije bilo spora između njega i njegove braće oko predmetne nekretnine. Naveo je da je njegov otac rođen 1912. godine i živio je na drugoj parceli i kada je odlučio praviti kuću zauzeo je nekretninu koja je udaljena 100 do 200 metara od nekretnine od koje do tada živio. Napravio je kuću na nekretnini na kojoj su napravili i njegova braća odnosno njegovi stričevi.

Na poseban upit zz tuženika kada je prošla asfaltirana cesta koja dijeli na dva dijela naveo je da je to bilo otprilike prije 10 godina, a prije toga je bio bijeli put. Dodao je da je nekretnine korištena na način da su na istoj bili posađeni bademi i mas line i danas su posađene masline te su na predmetnoj nekretnini čuvali ovce.

11.3. Tužiteljica u svom iskazu potvrđuje navode iz tužbe te ističe kako je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga pok. RP, a on nasljeđivanjem iza smrti svog oca.

11.4. Sud je poklonio vjeru navodima tužiteljice jer je u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji pribavila svu dokumentaciju koju je realno moguće pribavit.

12. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV -a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

13. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

14. Analizom i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka jednako kao i neposrednim zapažanjem na licu mjesta kojom prilikom se zatekla obiteljska kuća, a što je sve utvrđeno na zapisniku s održanog očevida, ovaj sud je stava kako je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, zaključak je ovog suda da je tužitelj nasljeđivanjem iza pokojnog djeda tužitelja pok. CP, a on dosjelošću stekli pravo vlasništva predmeta spora budući je ovaj sud prihvatio iskaze svjedoka da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu prednika tužitelja. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta sud je potvrdio gdje se nalazi obiteljska kuća koju je izgradio otac. Svi saslušani svjedoci, neovisno jesu li isti u srodstvu s tužiteljima ili ne iskazivali su identično o načinu posjedovanja predmeta spora, pa su tako svi suglasno kazivali da je otac tužitelja izgradio navedenu obiteljsku, a radi se o osobi rođenoj 1912. godine. Navedeni svjedoci u svim bitnim dijelovima suglasno potvrđuju kako je predmetnu nekretninu izgradio otac tužitelja, a kasnije je pripala tužitelju.

15. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka, te priloženu dokumentaciju, zaključuje se kako su prednici tužitelja u dugogodišnjem posjedu i prije 1941. godine, ali imajući u vidu naprijed citirane odredbe svakako je prošlo više od 40 godina mirnog posjeda tužiteljevih prednika, bez razloga za sumnju da bi upravo cjelokupni posjed predstavljao cjelinu koja u naravi čini kuću sa okućnicom.

16. Zaključak ovog suda je da je tužitelj stekao valjani pravni osnov darovanjem od svog oca pok. FP, a on nasljeđivanjem iza svog oca, dugogodišnjim posjedom, dakle, ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, kontinuiranim, mirnim i od nikog ometanim posjedom prednika izvršavanog glede spornih nekretnina više od 40 godina, a svakako i ranije što su o posrednim i općepoznatim činjenicama za žitelje onog kraja iskazivali saslušani svjedoci .

17. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, sukladno čl. 154.st. ZPP-a.

17.1. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku od 19. listopada 2021. godine ( v.p.s. = 1.459,95 eura -100 bodova sukladno Tbr. 7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( "Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarife) u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročište dana 20.03.2024., 25.09.2024. i 11.05.2026. za svako ročište 100 bodova, ukupno 300 bodova što iznosi 600,00 eura sukladno Tbr.9. točka 1. Tarife, za podnesak od 22.05.2025. godine 100 bodova odnosno 200,00 eura sukladno Tbr.8.t.1. Tarife kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura kao i pristojbu za presudu u iznosu od 53,09 euri sukladno Tarifi br. 1. stavak.1. i Tarifi br. 2. st.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/2023), te trošak vještačenja u iznosu od 464,60 eura, a što predstavlja parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 1.570,78 eura.

18. Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 08. lipnja 2026.

Sutkinja

Vlatka Gašperov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DN-a:

1. Tužitelju-po punomoćniku

2. Tuženoj ad. 1. putem ODO Šibenik

3. Tuženi ad.2. do ad.6.