REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-750/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Danieli Popović, odvjetnici u [adresa] protiv tuženice [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 9. svibnja 2025., poslovni broj: P-10471/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja PZ iz [adresa], ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 9. svibnja 2025., poslovni broj: P-10471/2023-11 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

I Utvrđuje se da je tužitelj PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva na posebnom dijelu E- 6 garaža u suterenu kuću [adresa], u površini 25,80 m2 koja je neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I koju čini z.k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 614 m2 upisana u z.k.l. 36107 k. o. [katastarska općina], to je tužena [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti provedbu zemljišno knjižnog upisa prava vlasništva na ime i za korist tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva s ime i korist tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj]. II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. svibnja 2025. godine pa do isplate i to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP).

2.1. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio u popisu izvedenih dokaza navesti da je izvršio uvid u Rješenje Radničkog vijeća radne organizacije Voće export-import od 21. veljače 1975., iako se na navedenu ispravu poziva i analizira je u točki 12. obrazloženja pobijane presude te da je isto tako propustio navesti i uvid u Ugovor od 1. prosinca 2005., sklopljen između [adresa] i tužitelja, koji je tužitelj dostavio kao dokaz uz tužbu, a iz kojeg proizlazi pravni slijed stjecanja prava vlasništva te bezuvjetno priznaje prava vlasništva tužitelju na ½ dijela cijele nekretnine. Ističe da se u tužbi pozvao na predmetni Ugovor te nastavno Aneks ugovora i da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba ZPP-a jer nije zatražio navedenu dokumentaciju, ukoliko ju iz nekog razloga nije imao pa da je na ovaj način i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

2.2. Nadalje, tužitelj navodi da je pobijana odluka protivna sadržaju priložene dokumentacije, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zbog koje se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Ističe da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da tužitelj nije vlasnik ½ dijela predmetne nekretnine, već samo jednog od 3 stana u zgradi. Prema stajalištu tužitelja, iz zemljišnoknjižnih isprava i ostale dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je vlasnik ½ cijele nekretnine pa sud bez provođenja dokaza po stručnim osobama nije mogao utvrditi što predstavlja ½ dijela nekretnine u odnosu na cijelu nekretninu.

2.3. Tužitelj nadalje ističe da su pravni prednici tužitelja, KZ i PZP, bili vlasnici nekretnine u ½ dijela i to jednokatne obiteljske kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja useljivi trosobni komforni stan u [adresa], visoko prizemlje, veličine 117,96 m2, s pripadajućom garažom veličine 29,76 m2 i dva spremišta ukupne površine 20,76 m2 te su imali trajno pravo korištenja jedne četvrtine vrta – južna strana, koja je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su na temelju Ugovora o kupoprodaji od 9. siječnja 1976. nekretninu prodali društvu [obrt], [adresa], da su predmetni ugovori pregledani od javnog pravobraniteljstva koje na ugovore nije imalo primjedbi, zatim da je na temelju Rješenja Radničkog savjeta Voće export import od 21. veljače 1975., ocu tužitelja ČZ, dodijeljen stan u [adresa] u površini os 117,96 s pripadajućom garažom veličine 29,76 m2 i dva navedena spremišta, da je ista nekretnina s pripadajućom garažom od strane [adresa], na temelju Ugovora od 28. svibnja 1985. dana na korištenje ČZ kao nositelju stanarskog prava i da iz izračuna [obrt] od 15. listopada 2019. proizlazi da je korisna površina stana 146,36 m2, u koju površinu ulazi i garaža u površini od 21,99 m2. Navodi da prvostupanjski sud ima sve ove dokaze pa da je nejasno iz kojeg razloga i temeljem čega donosi pogrešan, nezakonit i netočan zaključak da isto ne može predstavljati ½ dijela predmetne nekretnine te da je nejasno zašto prvostupanjski sud nije dao povjerenje iskazu tužitelja, koji je u samostalnom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne garaže od 1976. te da je predmetna garaža pertinencija stanu i da se proteže kroz sve dostavljene isprave. U tom pogledu tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, no da je isto tako propustio valjano obrazložiti primjenu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posebno što iz dokumentacije u spisu nesporno proizlazi ispunjenje svih zakonom propisanih uvjeta za redovnu i izvanrednu dosjelost u korist tužitelja.

2.4. U odnosu na Ugovor o zakupu i plaćanje zakupnine, na kojem prvostupanjski sud temelji zaključak da je tužitelj znao da nije vlasnik garaže, tužitelj navodi da je u postupku povezivanja zemljišne knjige i glavne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine upisana [adresa], zbog čega tužitelj koji se nalazio u posjedu iste, nije imao drugog izbora, nego regulirati korištenje garaže, no posjed garaže nikada nije predan tuženici, već se tužitelj u njezinom posjedu s valjanom pravnom osnovom nalazi od 1976.

2.5. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da mu je poštenje prestalo sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 1994., s obzirom da je tužitelj upisan u zemljišnu knjigu temeljem Rješenja zemljišnoknjižnog suda, pod poslovnim brojem Z-52570/05, na ½ dijela cijele nekretnine, odnosno svega onoga što je stekao putem svojih prednika, uključujući i predmetnu garažu. Navodi da je predmetni upis bio javan i sudu dostupan te da su odgovarajući zemljišnoknjižni izvadci priloženi spisu.

2.6. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti, ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tužitelju. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koje je prvostupanjski sud iznio nejasni su i suprotni priloženim dokazima te su ostale nerazjašnjene okolnosti koje su od odlučnog značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a koje se odnose na ocjenu poštenja posjeda tužitelja kao jedne od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, što ujedno ukazuje i na propust u utvrđivanju činjeničnog stanja. Zbog toga nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude niti ocijeniti jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

5.1. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio raspraviti dokaz koji je prethodno prihvatio raspravnim rješenjem od 28. listopada 2024. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da se tužitelj već u tužbi pozivao na Ugovor od 1. prosinca 2005. sklopljen s [adresa] te ga predložio kao dokaz svojih tvrdnji. Nakon što je prvostupanjski sud navedeni dokaz prihvatio, bio je dužan postupak voditi na način da utvrdi nalazi li se predmetna isprava u spisu te ukoliko utvrdi da isprava nije dostavljena, poduzeti odgovarajuće radnje radi njezina pribavljanja, odnosno pozvati stranku da je dostavi. Budući da prvostupanjski sud nije raspravio niti ocijenio značaj navedene isprave, ostale su nerazjašnjene okolnosti koje mogu biti od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na posebnom dijelu E-6 garaža u suterenu kuće [adresa], u površini od 25,80 m2, koja je neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I, koju čini kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 614 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Iz prvostupanjskog spisa u bitnom proizlazi:

- da je temeljem ugovora o kupoprodaji od 9. siječnja 1976. između KZ, kao prodavatelja i [obrt], [adresa], kao kupca i temeljem ugovora od 9. siječnja 1976. između IZ kao prodavatelja i [obrt], [adresa], kao kupca, izvršena prodaja ¼ dijela obiteljske kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja useljivi trosobni stan u [adresa], s pripadajućom garažom u površini od 29,76 m2,

- da je [obrt] dopisom od 19. siječnja 1976. dalo suglasnost na predmetne ugovore,

- da je na temelju Rješenja [obrt] od **.**.1976. ČZ, ocu tužitelja dodijeljen na korištenje trosoban stan u [adresa], s pripadajućom garažom veličine 29,76 m2,

- da je **.**.1985., ČZ s pravnom osobom [obrt] sklopio Ugovor o korištenju stana koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, degažmana i garaže te da su kao članovi obitelji koji imaju pravo korištenja navedeni ĐZ, supruga, PZ, sin, BZ, snaha i FZ, unuka,

- da je prema izračunu [obrt] korisna površina stana 146,36 m2, a obuhvaća i garažu u površini od 146,36 m2,

- da je 11. srpnja 1994. [adresa] s tužiteljem sklopio Ugovor o kupoprodaji stana trosobnog stana na kojem postoji stanarsko pravo u površini od 113,91 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica],

- da su u [broj] k. o. [katastarska općina], od 20. svibnja 2019., kao posjednici kč. br. [katastarska čestica] [adresa] (garaža u površini od 22 m2, garaža u površini od 47 m2, garaža u površini od 22 m2, kuća [adresa] u površini od 166 m2 i dvorište u površini od 357 m2) upisani tužitelj u ½ dijela i ... u ½ dijela,

- da su u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 29. srpnja 2018., kao vlasnici kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa], zgrada i dvorište u površini od 614 m2 (kuća [adresa] u površini od 166 m2, zgrada u površini od 44 m2 i dvorište u površini od 404 m2) upisani tužitelj u ½ dijela i ... u ½ dijela,

- da je u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 17. studenog 2023. na kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa], garaža, garaža i garaža te dvorište (dvorište u površini od 357 m2, kuća, [adresa] u površini od 166 m2, garaža u površini od 22 m2, garaža u površini od 22 m2 i garaža u površini od 47 m2), kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3) stan u prizemlju desno kuće [adresa], koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 113,91 m2 upisan tužitelj, a na predmetnim garažama (etažno vlasništvo E-4, E-5 i E-6) [adresa],

- da je između [adresa] i tuženice 13. lipnja 2023., sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora – garaže, na vrijeme od 10 godina, uz mjesečnu zakupninu od 113,00 eura,

- da iz Rješenja [obrt] od 11. siječnja 1996. proizlazi da garaža označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća [obrt],

- da tuženica tijekom postupka ističe da je tužitelj, s obzirom na navedeno Rješenje [obrt], predmetnu garažu mogao otkupiti zajedno sa stanom temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, što nije učinio,

- da je tužitelj iskazao da je u posjedu stana i garaže, zajedno sa svojom obitelji od 1976., da su se u stan preselili nakon što je [obrt] kupilo zgradu u [adresa], u kojoj su ranije stanovali te su od navedenog poduzeća u zamjenu dobili ½ dijela kuće, koja obuhvaća predmetni stan i garažu, da im od 1976., nitko nije osporavao pravo na posjed stana i garaže, da je stan otkupio temeljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, da osim tog Ugovora sa Gradom Zagrebom, postoje još dva aneksa ugovora iz kojih proizlazi da je otkupio i garažu, odnosno ½ dijela zgrade.

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 1994., znao da ne kupuje garažu jer je to izričito tako navedeno u predmetnom Ugovoru i da tužitelj paušalno navodi kako ugovorom nije bila obuhvaćena garaža kao pertinencija stanu jer to propisi nisu omogućavali, a da je tužitelj znao da nije vlasnik garaže potvrđuje i činjenica da tuženici plaća zakupninu za korištenje garaže. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj potpisom Ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 1994. izgubio svojstvo poštenog posjednika.

9. U odnosu na relevantno materijalno pravo, a s obzirom na pravnu i činjeničnu osnovu tužbe te vremenski slijed i kontinuitet posjeda, valja reći da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega potrebno poštenje posjednika. Poštenje posjednika se presumira. Tako je bilo za vrijeme važenja pravnih pravila Općeg građanskog zakonika paragraf 328. OGZ („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“) i 326. OGZ-a, koji se primjenjuje za prvo vremensko razdoblje posjedovanja prednika tužiteljice, kao i za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91, 92/94, ZOVO) prema kojem je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (članak 72. stavak 2. ZOVO), pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (članak 72. stavak 3. ZOVO); i sada odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) prema kojima je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV). Prema članku 18. stavku 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

9.1. Na temelju odredbi članka 159. stavka. 1., 2. i 3. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari, a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a posjednik kojemu je posjed barem pošten protekom dvadeset godina. Prema stavku 4. članka 159 ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu [adresa], steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. navedenog članka.

9.2. Dakle, za redovnu dosjelost odlučne pretpostavke su zakonit, istinit i pošten posjed, a za izvanrednu dosjelost pošten posjed. Nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću ni u slučaju redovne, ni u slučaju izvanredne dosjelosti.

10. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da iz materijalne dokumentacije proizlazi da je ČZ, otac tužitelja od 21. veljače 1975., bio posjednik stana u [adresa], s pripadajućom garažom veličine 29,76 m2. Predmetna garaža predana je u posjed predniku tužitelja Rješenjem [obrt] te je navedeno društveno poduzeće se ČZ, **.**.1985., sklopilo i Ugovor o korištenju stana i garaže te su kao članovi obitelji koji imaju pravo korištenja navedeni ĐZ, supruga, PZ, sin, BZ, snaha i FZ, unuka.

10.1. Pravilno tužitelj ukazuje i da je upisan u [broj] k. o. [katastarska općina], od 20. svibnja 2019., kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] [adresa], u površini od 614 m2 (garaža u površini od 22 m2, garaža u površini od 47 m2, garaža u površini od 22 m2, kuća [adresa] u površini od 166 m2 i dvorište u površini od 357 m2) u ½ dijela te da je bio upisan i u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 29. srpnja 2018., kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa], zgrada i dvorište u površini od 614 m2 (kuća [adresa] u površini od 166 m2, zgrada u površini od 44 m2 i dvorište u površini od 404 m2) u ½ dijela.

11. Dakle, tužitelj svoje pravo temelji na kontinuitetu stjecanja svojih pravnih prednika, dugogodišnjem samostalnom posjedu predmetne garaže, kao i na nizu isprava koje potvrđuju dugogodišnji posjed te činjenici da je jedno vrijeme bio upisan kao suvlasnik ½ dijela cjelokupne nekretnine, što u postupku nije niti sporno. Navedene okolnosti prvostupanjski sud nije doveo u vezu sa zaključkom o nepoštenju posjeda niti je obrazložio zbog čega nisu bile dostatne da kod tužitelja stvore uvjerenje da mu pripada pravo vlasništva predmetne garaže.

12. Posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom, a na poštenje posjeda ukazuju i druge činjenice, a ne samo saznanje da posjednik nije upisan u zemljišne knjige i to: je li posjednika itko smetao u posjedu, je li mu osporavan posjed, je li posjednik izvodio kakve radove na spornom dijelu nekretnine, je li održavao nekretninu, kao i činjenica upisa u katastarski operat posjeda.

13. Osim toga poštenje posjeda se presumira, a teret dokaza nepoštenja posjeda je na tuženici. U odluci poslovni broj Rev-532/2025 od 8. srpnja 2025. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je slijedeći pravni stav: „Poštenje posjeda se predmnijeva, osim ako se dokaže suprotno, poštenje posjeda je činjenica koju tužiteljica nije dužna dokazati, već to mora dokazati onaj koji tvrdi suprotno (tako i u Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018., Rev-543/2015 od 8. siječnja 2019., Rev- 457/2016 od 5. studenog 2019., Rev-125/2019 od 19. listopada 2022., Rev-725/22 od 11. listopada 2022. i dr.).“

14. U okolnostima konkretnog slučaja zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj najkasnije sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 1994. izgubio svojstvo poštenog posjednika za sada se ne može prihvatiti budući da iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo na temelju kojih je konkretnih okolnosti prvostupanjski sud upravo tada morao znati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne garaže niti je taj zaključak doveo u vezu s ostalom dokumentacijom i okolnostima na koje se tužitelj tijekom postupka pozivao.

15. Pri tome prvostupanjski sud nije ocijenio značaj činjenice da je predmetna garaža predana pravnim prednicima tužitelja u posjed zajedno sa stanom, da je tužitelj evidentirani posjednik garaže te da je jedno vrijeme bio upisan kao suvlasnik ½ dijela cijele nekretnine, kao ni činjenicu da se njegov posjed presumira, a tuženica tijekom postupka nije dokazivala suprotno. Prvostupanjski sud nije analizirao i ocijenio sve dokaze koje je prihvatio, odnosno nije pozvao tužitelja dostaviti Ugovor od 1. prosinca 2005.

16. Slijedom navedenog, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje su od značaja za poštenje posjeda kao jedne od temeljnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kao i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Zbog toga su ostale nerazjašnjene okolnosti od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku odluku u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će pozvati tužitelja da dostavi Ugovor od 1. prosinca 2005., zatim će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka i upotpuniti činjenično stanje ponovnim saslušanjem tužitelja na sve okolnosti na koje je ukazao ovaj sud. Prvostupanjski sud analizirat će i ocijenit sadržaj pribavljenog Ugovora od 1. prosinca 2005. te će ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i pravilno obrazloženu odluku, a tom će odlukom odlučiti troškovima parničnog postupka i troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

18. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić