Poslovni broj: UsI-2955/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Tamare Taraš, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iz [adresa], i tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku EŠ iz odvjetničkog društva Buljan i Strbad iz Zagreba, Kaptol 13, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Kseniji Vrkić, odvjetnici u Zagrebu, Lovinčićeva 5, radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne rasprave održane i zaključene 14. svibnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, 39/26; dalje ZUS), 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/II-361-03/25-02/282 Urbroj: 531-03-25-3 od 16. rujna 2025. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u odnosu na tužiteljicu HŠ.

II. Nalaže se zainteresiranoj osobi tužiteljici FŠ naknaditi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

III. U ostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice FŠ za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-361-03/25-02/282 Urbroj: 531-03-25-3 od 16. rujna 2025. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba Tužiteljice FŠ izjavljena na građevinsku dozvolu Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/I-361-03/22- 01/000520 Urbroj: 2198-07-05-02/2-25-0025 od 11. travnja 2025. (u daljnjem tekstu: građevinska dozvola).

2. Građevinskom dozvolom dozvoljava se zainteresiranoj osobi rekonstrukcija zgrade stambene namjene 2.b skupine, jedna stambena jedinica, na postojećoj građevnoj čestici 3940 k. o. [katastarska općina] (Jurja Barakovića 4, Novigrad) u skladu s glavnim projektom koji je sastavni dio građevinske dozvole.

3. Tužiteljice pobijaju zakonitost rješenja navodima kojima ističu da je građevinska dozvola izdana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja neposredno graniči s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljica te je s njima fizički i funkcionalno povezana istim zajedničkim konstruktivnim zidom, koje čestice su jedno pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Prema rješenju Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Klasa: UP/I-612-08/16-06/0182 Urbroj: 532-04-01-03-02/3-16- 1 od 20. listopada 2016. zaštitni i drugi radovi mogu se poduzimati samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. U projektnoj dokumentaciji nigdje nije navedeno da se sporna nekretnina fizički naslanja na kulturno dobro, čime je nadležni konzervatorski odjel doveden u zabludu te izdao samo posebne uvjete, ali ne i prethodno odobrenje sukladno članku 62. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Potpuna zaštita i očuvanje svih kulturnih povijesnih vrijednosti i stroga kontrola propisana je i Prostornim planom uređenja Općine Novigrad. U konkretnom slučaju za sve radove koji se odnose na samo kulturno dobro (radovi na zajedničkom zidu, temeljima i podizanje krova po pročelju) izdani su samo posebni uvjeti temeljem pogrešne primjene članka 60. umjesto članka 62. spomenutog Zakona , jer nije uzeto u obzir da se dio zahvata predviđa vršiti na samom kulturnom dobru. Zbog takvog propusta projektanta, u čemu vide i kaznenu odgovornost, i prikaza u glavnom projektu, koji ne odgovara stvarnom stanju, nije izdano prethodno odobrenje nadležnog tijela niti su tužiteljice, kao vlasnice pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra, o tome imale ikakvih saznanja sve do pokretanja postupka izdavanja građevinske dozvole. Tužiteljice su nadležnom konzervatorskom odjelu dostavile prigovor, o kojem nije odgovoreno te su zatražile mišljenje Vijeća za kulturna dobra Ministarstva kulture. Posebni konzervatorski uvjeti da su izdani temeljem nepotpune projektne dokumentacije u kojoj se nigdje ne prikazuje direktna veza sa zaštićenim kulturnim dobrom, niti je pribavljena suglasnost vlasnika susjedne čestice za gradnju na međi. U osporenom rješenju opširno se obrazlaže da su tužiteljice imale mogućnost sudjelovanja u postupku, iako im nije bio priznat status stranke u postupku koji je prethodio postupku izdavanja građevinske dozvole. U odnosu na osnovni prigovor da je nadležni ured izdao nezakonite posebne uvjete, javnopravna tijela zadržavaju se na tvrdnji da nisu ovlašteni ulaziti u rad drugih tijela i zaključku da je dokumentacija usklađena s odredbama Zakona o gradnji i prostorno – planskim uvjetima, iako za radove na međi nije pribavljena suglasnost susjeda. Posebni uvjeti izdani su temeljem projektne dokumentacije u kojoj se nigdje ne navodi da je planirana nekretnina naslonjena na pojedinačno zaštićeno kulturno dobro " UŠ – Kontinov dvor" s kojim dijeli isti konstruktivni zid. Prema spomenutom rješenju od 20. listopada 2016. zaštita i drugi radovi mogu se poduzimati samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, koje odobrenje ovdje nije izdano. U samom obrazloženju rješenja navodi se da je "nad salonom Kontinovog dvora, kao vrijednog graditeljskog sklopa, neizmjerno bitnog za poznavanje života i graditeljstva Novigrada u novom vijeku formirana terasa" na čiji zid bi se sada trebao nasloniti i povisiti krovište investitorove nekretnine s četiri krovna prozora i dizalica topline, što je suprotno navodima iz spomenutog rješenja prema kojem su "krovovi kuća uglavnom dvostrešni pokriveni kupom kanalicom". Pri tome, nigdje nema prikaza da će odobreni radovi na temeljima, zajedničkom zidu i pročelju kulturnog dobra utjecati na zaštićeno dobro (statiku, vizuru pročelja). Podizanje nadozida i sljemena moralo je biti prikazano u odnosu na pročelje i zid kulturnog dobra. Iako se izdanim posebnim uvjetima zadire u pravo vlasništva tužiteljica, iste nisu imale mogućnost njihovog osporavanja, dok su nakon dvije godine, kada su saznale za izdane posebne uvjete, izjavile prigovor nadležnom konzervatorskom odjelu, o kojem nikada nije odlučeno. Uz to, tvrde da projekt koji je sastavni dio građevinske dozvole nije usklađen s prostornim planom uređenja Općine Novigrad (PPUO NG) niti s člankom 4. stavak 1., točka 3. alineja 9., točkom 4. alinejom 3. i članka 11. Pravilnika o prostornim planovima ("Narodne novine", br. 152/23) te člankom 3. stavak 3. Pravilnika o kontroli projekata ("Narodne novine", br. 32/14, 72/20, 90/23). Članak 14. PPUO NG propisuje da zid koji se nalazi na međi ne smije sadržavati otvore. To se po logici stvari odnosi i na krov jer predviđeni otvori "gledaju" ravno na terasu susjedne nekretnine. Zid od susjedne građevine mora biti udaljen najmanje h/2, ali ne manje od 3 m, te je za gradnju na međi potrebno ishoditi suglasnost vlasnika susjedne građevne čestice. Sporna nekretnina, kao i ona u vlasništvu tužiteljica nalazi se u zoni A (povijesna jezgra) gdje vrijedi potpuna zaštita u smislu članka 27. stavak 2. i 129. stavak 5. i 8. PPUO NG. Projektiranim objektom narušava se obris i visina susjednih zgrada, ne prati se visina i gabariti okoline, već se projektira višekatnica. U staroj gradskoj jezgri krovovi su isključivo od kupa kanalica i nigdje nema krovnih prozora. Trokatnica koja zaklanja zaštićeno kulturno dobro ne može s njim činiti "skladnu arhitektonsku cjelinu". Iako objekt formalno zadovoljava kvadraturu, ne zadovoljava uvjet uklapanja u okolinu niti je opravdana gradnja trećeg kata u staroj gradskoj jezgri. Visina sljemena od 10 m nadilazi dozvoljenu visinu od 9 m iz članka 23. PPUO NG. Projekt se poziva isključivo na opće odredbe (po kojima tehnički zadovoljava kvadraturu), zanemarujući strože uvjete koji vrijede u staroj gradskoj jezgri. Prema Općim konzervatorskim smjernicama za upravljanje javnim prostorom kulturno – povijesne cjeline gradskih obilježja Ministarstva kulture od 25. studenog 2019. nije prihvatljiva ugradnja vidljivih vanjskih klimatizacijskih jedinica na krovovima građevina u povijesnim cjelinama s vizualno izraženom petom fasadom. U konkretnom slučaju, osim podizanja krova i ugradnje četiri krovna prozora odobreno je postavljanje dizalice topline, bez analize utjecaja na vizuru, buku itd. Zaključno, ističe da je prethodno odobrenje obvezno za sve zahvate koji mogu utjecati na kulturno dobro koje ovdje dijeli zid s objektom zahvata. Projekt ne sadrži opis radova na dijelu zaštićenog kulturnog dobra (zajednički zid, temelji, pročelje). Predlažu, nakon izvođenja navedenih dokaza, poništiti osporeno rješenje i građevinsku dozvolu i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje, a tužiteljicama naknaditi troškove upravnog spora.

3.1. Pored toga, predlažu donošenje rješenja o odgodnom učinku/privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvođenje radova po izdanoj građevinskoj dozvoli.

3.2. Takav prijedlog ponovljen je i u podnesku od 29. prosinca 2025. u kojem se navodi da je izvođenje radova prema spornoj dozvoli već započeto.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 2. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan UŠ koji u odgovoru na tužbu osporava pravo na pokretanje spora tužiteljici HŠ koja nije izjavila žalbu na građevinsku dozvolu. Netočni su navodi da se rekonstrukcija stambene jedinice oslanja na zajednički zid, jer se prema arhitektonskom projektu (u tekstualnom dijelu na stranici 46.) na čestici investitora ima izgraditi novi kameni konstruktivni zid kojim će se objekt potpuno odvojiti od susjedne čestice. Tužiteljice da pogrešno tumače odredbu članka 62. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Osporava tužbene navode prema kojima je projekt u suprotnosti s odredbama PPUO; da su na svim krovovima kupe kanalice; da nigdje nema krovnih prozora, jer iz vizure mjesta proizlazi da na okolnim objektima postoje krovni prozori, kao i da svi krovovi nisu izgrađeni od kupa kanalica. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5.1. U podnesku od 20. ožujka 2026. zainteresirana osoba ističe da tužiteljice nisu obrazložile postojanje neposredne opasnosti od nastanka teško popravljive štete. Spori da bi započeo s izvođenjem bilo kakvih radova te citira dijelove glavnog projekta zajedničke oznake NOV, koji je sastavni dio građevinske dozvole, prema kojem u Mapi 1: Arhitektonski projekti, u tekstualnom dijelu na numeriranoj stranici 46 stoji: „U spoju sa zidom susjedne građevine izvest će se novi kameni konstruktivni zid u punoj visin i, na koji će se osloniti međukatne i krovne konstrukcije. Na taj način će se građevina, u konstruktivnom smislu potpuno odvojiti od susjedne građevine.“ U Mapi 2: Glavni građevinski projekt u nacrtima se vidi ucrtan i označen novi kameni zid. Time želi reći da zainteresirana osoba ne namjerava konstruktivni dio rekonstruirane stambene jedinice osloniti na objekt u vlasništvu tužiteljica.

6. U podnesku od 8. travnja 2026. pojašnjava se pravo tužiteljice HŠ na pokretanje upravnog spora. To pravo da proizlazi iz činjenice da je sudjelovala u postupku u kojem je na zapisniku od 13. rujna 2024. za daljnje zastupanje ovlastila svoju kćer, tužiteljicu FŠ. Njezino pravo proizlazi iz povrede njezina prava vlasništva, a ne iz formalnog podnošenja žalbe. Središnje je pitanje obuhvaća li predviđen sporni zahvat radove koji se izvode na ili uz zajednički zid susjednih građevina od kojih je jedna pojedinačno kulturno dobro. Posebni uvjeti izdani su samo za zaštićenu kulturno povijesnu cjelinu Novigrada, ali ne i za radove na/uz pojedinačno kulturno dobro. Projekt ne sadrži analizu utjecaja radova novog konstruktivnog zida na susjednu nekretninu (može li se odraziti na statiku, može li doći do pukotina, oštećenja itd.). Radi se o zahvatu na međi odnosno zajedničkom konstruktivnom elementu dviju građevina, zbog čega se gradnja mora promatrati i kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa i one prema kojima je za izvođenje radova na zajedničkom konstruktivnom elementu potrebna suglasnost svih suvlasnika. Takvu suglasnost traži i odredba članka 14. st. 2. t. 3. Prostornog plana uređenja Općine Novigrad. I dalje im je sporno što im je uskraćeno pravo sudjelovanja u fazi izdavanja konzervatorskih uvjeta. Prikrivanje činjenice da sporna nekretnina graniči s pojedinačnim kulturnim dobrom spriječilo je sudjelovanje tužiteljica u postupku u kojem Konzervatorski odjel nije imao potpuni uvid. Investitor je zatražio posebne uvjete samo na temelju činjenice da je građevina u staroj gradskoj jezgri, međutim, ti uvjeti nisu dovoljni za drugu činjenicu da objekt graniči s nekretninom koja predstavlja pojedinačno kulturno dobro. Zato smatra da je za konkretnu upravnu stvar mjerodavna odredba članka 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U odnosu na krovne prozore, tužiteljice tvrde da u staroj gradskoj jezgri nema prozora, dok se u zonama izvan zaštićene jezgre ponegdje vide krovni otvori (za radove na krovu). Netočna je tvrdnja da krov ne predstavlja tzv. petu fasadu, jer se zaštita pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra ne odnosi isključivo na pročelja u užem smislu, već obuhvaća cjelokupnu strukturu i izgled građevine, uključujući i krov. Prema Općim konzervatorskim smjernicama za upravljanje javnim prostorom kulturno – povijesnih cjelina gradskih obilježja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske od 25. studenog 2019. „nije prihvatljiva ugradnja vidljivih vanjskih klimatizacijskih jedinica na krovovima građevina u povijesnim cjelinama s vizualno izloženom petom fasadom.“ U odnosu na okolnosti iz tužbe (je li sporan zid u funkciji nosivog elementa za oba objekta, može li se zahvat izvesti bez utjecaja na predmetni zid, sadrži li projekt konkretne mjere zaštite susjednog projekta, može li doći do oštećenja uslijed radova na temeljima) predlaže se izvesti dokaz građevinskim vještačenjem. U odnosu na okolnost može li zahvat utjecati na susjedno kulturno dobro odnosno je li projekt usklađen s načelima zaštite kulturne baštine za radove u zaštićenoj zoni i radove koji zadiru u pojedinačno kulturno dobro, predlaže izvesti dokaz konzervatorskog vještačenja. Ključna je tvrdnja tužiteljica da u postupku nije utvrđeno da predmetni zahvat zadire u pojedinačno zaštićeno kulturno dobro niti je taj utjecaj procijenjen.

7. Uz podnesak od 5. svibnja 2026. tužiteljice dostavljaju stručno mišljenje ovlaštenog arhitekta dipl. ing. arh. ĐŠ izrađenog nakon izvršenog uvida u projektnu dokumentaciju temeljem koje je izdana građevinska dozvola. Prema tom mišljenju zid između građevina predstavlja konstrukcijski zajednički element koji sudjeluje u nosivosti obje građevine; projekt ne sadrži odgovarajuću konstrukcijsku razradu osobito u pogledu temeljenja; međusobnog odnosa građevina i prijenosa opterećenja; da nisu razrađeni elementi poput diletacije i zaštite postojeće građevine (protupožarna zaštita, konstrukcijska i statička zaštita itd.); projekt ne sadrži potrebne proračune i tehnička rješenja kojima bi se isključio negativan utjecaj na susjednu nekretninu; iz projektne dokumentacije nije moguće pouzdano utvrditi sigurnost planiranog zahvata niti njegov utjecaj na susjedne građevine. Nije dokazano da planirani zahvat nema utjecaj na susjednu nekretninu, niti je utvrđeno da je zahvat usklađen s pravilima struke te zahtjevima mehaničke otpornosti i stabilnosti. Zato tužiteljice ustraju u prijedlogu za provođenjem vještačenja.

8. U podnesku od 12. svibnja 2026. zainteresirana osoba i dalje osporava pravo tužiteljice HŠ na pokretanje spora, jer naknadno ovjerena izjava od 7. travnja 2026. kojom se odobravaju sve radnje koje je poduzela tužiteljica FŠ, uključujući i podnošenje žalbe, potvrđuju tvrdnju da žalbu nije ni podnijela. Nepotpisana i nedatirana privatna ekspertiza ne može biti dokaz relevantnih činjenica za predmetni postupak.

9. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 14. svibnja 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu tuženog tijela te priloženu tijekom spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (očevid uz sudjelovanje vještaka i dr.), jer isti nisu od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

11. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Među strankama je sporno je li u postupku pravilno ispitano postoje li zakonom traženi uvjeti za izdavanje građevinske dozvole zainteresiranoj osobi za rekonstrukciju zgrade stambene namjene na postojećoj građevnoj čestici 3940 k. o. [katastarska općina].

14. Gradnja se planira u obuhvatu koji je prema kartografskom prikazu označen 4. "Građevinska područja naselja", 4.1. "Građevinska područja naselja Novigrad", Razvoj i uređenja površina naselja izgrađeno/neizgrađeno, građevinsko područje naselja – mješovita namjena (pretežno stanovanja, jezgra naselja, oznake So Zona zaštite "B" – povijesna jezgra. Prema rješenju Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Klasa: UP-I[0] -612-08/11-06/0132 Urbroj: 532-04-01-01/6-11-1 od 20. svibnja 2011. Kulturno – povijesna (poluurbanistička) cjelina Novigrada, kao spomenik kulture upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i ima svojstvo kulturnog dobra.

15. Radi se o građevini koja se smatra postojećom temeljem Uporabne dozvole za građevine izgrađene prije 15. veljače 1968. Klasa: UP/I-361-05/17-30/000186 Urbroj: 2198/1-11/12-17-5 od 31. svibnja 2017. izdanoj od Upravnog odjela za provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnju Zadarske županije.

16. Tužiteljice smatraju da je s obzirom na činjenicu da se objekt nalazi u području, koje je u posebnom režimu, zaštite u konkretnom slučaju trebalo izdati prethodno odobrenje. Uvjeti gradnje u područjima posebne zaštite uređen i su odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22, 145/24) kojima se uspostavlja zaštita nad kulturnim dobrom te obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Prema odredbi članka 61. tog Zakona:

(1) Za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje građevinska dozvola nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izrade glavnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.

(4) U svrhu utvrđivanja usklađenosti glavnog projekta s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, odnosno posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra određenim lokacijskom dozvolom, nadležno tijelo na traženje upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole po službenoj dužnosti u postupku izdavanja građevinske dozvole izdaje potvrdu glavnog projekta koji je izrađen u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, odnosno posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra određenim lokacijskom dozvolom.

17. Spisu tuženog tijela priložena je potvrda glavnog projekta Klasa: 612-08/22- 23/0035 Urbroj: 532-05-02-13/9-24-06 od 19. kolovoza 2024. Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru prema kojoj su za predmetni zahvat izdani posebni uvjeti te je uvidom u glavni projekt utvrđeno da je izrađen u skladu s utvrđenim posebnim uvjetima odnosno u skladu s odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

18. Prema odredbi članka 62. stavak 1. tog Zakona radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra. Iz navedenog proizlazi da se prethodno odobrenje izdaje za izvođenje radova koji se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, o čemu se ovdje ne radi, već o izvođenju radova za koje je potrebna građevinska dozvola. Kod izdavanja prethodnog odobrenja nadležno tijelo može, ukoliko nađe potrebnim utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra, dok se kod potvrde glavnog projekta utvrđuje da je izrađen u skladu s prethodno izdanim posebnim uvjetima. Kako se ovdje radi o postupku izdavanja građevinske dozvole, pravilno je za potrebe izdavanja te dozvole, pribavljena potvrda glavnog projekta.

19. Međutim, sud ne nalazi da je je tuženik odlučujući o žalbi tužiteljice FŠ pravilno ispitao žalbene navode. Obrazloženje osporenog rješenja svodi se na zaključak tuženika da je prvostupanjsko tijelo u postupku izdavanja građevinske dozvole utvrdilo da su priloženi svi traženi dokumenti odnosno usklađenost zahvata na temelju dostavljene projektne dokumentacije izrađene od nadležnih osoba s odredbama prostorno planske dokumentacije odnosno odredbama Zakona o gradnji.

20. Tužiteljica FŠ u žalbi od 28. travnja 2025. opširno je prigovarala da se planirani zahvat naslanja na objekt u njezinom vlasništvu s kojim je fizički i funkcionalno povezana zajedničkim konstruktivnim zidom. Između ostalog, ukazuje i na neusklađenost mapa, da arhitektonski projekt nema nacrt temelja, općenito brojne prigovore, zbog kojih smatra da se planiranim zahvatom dira u njezino vlasništvo, upravo zbog povezanosti zajedničkim konstruktivnim zidom.

21. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije dovoljno pozvati se na utvrđenje prvostupanjskog tijela da je u postupku pribavljena zakonom propisana dokumentacija. Prema odredbi članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

22. Iz podnesak koje je tužiteljica dostavljala tijekom postupka (primjerice 2. travnja 2025.) proizlazi da je upozoravala da projekt obuhvaća zajednički zid kuće. Sud napominje da uz odgovor na tužbu nije dostavljen glavni projekt, zbog čega i nije mogao provjeriti tužiteljičine navode. Neovisno o odredbi članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24) prema kojoj je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da su dostavljene zakonom tražene potvrde, to ne oslobađa tuženika obveze da otkloni žalbene prigovore kojima se isti osporavaju. Tako je odredbom članka 60. ZUP propisano da se javnom ispravom smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (stavak 1.), dokaznu snagu kao javna isprava imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (stavak 2.), dok je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (stavak 3.). Drukčije tumačenje dovelo bi do situacije da priložena potvrde i druge isprave koje u postupku izdavanja građevinske dozvole izdaju za to ovlaštene osobe, ne mogu ispitivati ni u upravnom postupku ni u sudskom sporu odnosno da nema mogućnosti njihovog preispitivanja. Sud, dakle, tijekom postupka, nije mogao sa sigurnošću utvrditi postoje li u konkretnom slučaju zajednički dijelovi (točnije konstruktivni zid) koji bi bili zahvaćeni odobrenim radovima. Na te se okolnosti posebno nije očitovao ni tuženik, iako su tužiteljice na to tijekom postupka u više navrata ukazivale, što osporeno rješenje čini nezakonitim.

23. Tužbom je zatraženo donošenje presude kojom se, osim osporenog rješenja poništava i građevinska dozvola. Izrekom presude obuhvaćeno je samo osporeno rješenje, jer tuženik može, ocjenjivanjem žalbenih navoda, upotpuniti postupak, i u slučaju da utvrdi osnovanost žalbe, može sam riješiti upravnu stvar (članak 117. stavak 1. ZUP) odnosno dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu (članka 117. stavak 2. ZUP). Kod izloženog, temeljem članka 117. stavak 1. ZUS odlučeno je osporeno rješenje tuženika poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupka i odlučivanje.

24. Iz stanja spisa proizlazi da je osporenim rješenjem odlučivano isključivo o žalbi na građevinsku dozvolu koju je izjavila tužiteljica FŠ. U takvim okolnostima odlučeno je u primjeni odredbe članka 46. stavak 1. točka 3. ZUS-am (prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redoviti pravni lijek), tužbeni zahtjev u odnosu na HŠ odbaciti. Ovjerena izjava HŠ (broj: OV-2007/2026 od 7. travnja 2026.) ne upućuje na drukčiji zaključak, jer iz spisu priložene žalbe proizlazi da je žalbu podnijela isključivo FŠ u svoje ime.

25. O troškovima spora odlučeno je temeljem odredbi članka 144. ZUS-a prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

26. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.), ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).

27. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

28. Prema odredbi članka 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

29. Opunomoćenik tužiteljice FŠ podneskom od 14. svibnja 2026. traži trošak sastava tužbe i privremene mjere, sastav podnesaka od 29. prosinca 2025., 8. travnja 2026., 5. svibnja 2026. (za svaku radnju 1.000,00 eura), zastupanje na ročištu te trošak zastupanja više osoba (600,00 eura), uz pripadajući PDV.

30. Tužiteljici FŠ priznaje se trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu, jer je isti u skladu i u granicama prethodno citiranih odredaba (2.500,00 eura). Kako je tužbom traženo poništenje osporenog rješenja i građevinske dozvole, to im se s obzirom na uspjeh u sporu priznaje 50 % ukupno priznatog iznosa, odnosno 1.2500,00 eura.

31. Tužiteljici FŠ ne priznaje se trošak sastava privremene mjere jer je uvidom u tužbu (za koju je već priznat trošak utvrđeno) da ista, osim navoda kojima se osporava osporeno rješenje i građevinska dozvola, ne sadrži obrazloženje takvog prijedloga odnosno okolnosti koje bi opravdale izdavanje privremene mjere.

32. Isto tako, tužiteljici FŠ se ne priznaje trošak sastava podnesaka dostavljenih u spis tijekom spora. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova sastava podneska u kojima se ističu navodi koje je opunomoćenik imao priliku iznijeti na ročištu (za koje mu se priznaje trošak) nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.

33. Nema uvjeta ni da se priznaju troškovi zastupanja više osoba, jer je u odnosu na tužiteljicu HŠ tužba odbačena.

34. U odnosu na zainteresiranu osobu o troškovima je odlučeno u primjeni odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Splitu 8. lipnja 2026.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude žalba nije dopuštena (članka 127. stavak 1.).

Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljicama po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi po opunomoćenici

- u spis