Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-9931/2025.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene JZ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 70/17, 118/18, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi tužitelja HZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-5461/2025 od 28. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HZ i pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-5461/2025 od 28. svibnja 2025. na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okrivljena JZ je oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud nije mogao utvrditi sa potrebnom izvjesnošću da je okrivljenica počinila djelo prekršaja na način i pod uvjetima koji joj se stavljaju na teret te je zbog nedostatka dokaza odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude.
2. Protiv te presude tužitelj HZ je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine ili preinači na način da se okrivljenica proglasi krivom.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda koje žalitelj ističe u žalbi.
5. Naime, neosnovano žalitelj ističe da pobijana presuda nema valjano obrazloženje, te da je istom došlo do povrede ljudskog prava na pošteni postupak glede prava na obrazloženu presudu jer da je obrazloženje pobijane presude manjkavo i promašeno te da se presuda ne može ispitati. Dakle, ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
5.1. Međutim, pobijana presuda je valjano obrazložena, odnosno presuda ima razloge o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o odlučnim činjenicama uz valjanu ocjenu provedenih dokaza. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe, a jednako tako je i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud pravilno zaključio u točki 7. obrazloženja pobijane odluke da na temelju provedenog dokaznog postupka, kontradiktornih iskaza okrivljenice i tužitelja oštećenika sud nije mogao sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenica počinila djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako joj se stavlja na teret.
5.2 Naime, Sud je prihvatio obrazloženje navedene presude kao dostatno imajući prije svega u vidu da je za osuđujuću odluku potrebno sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno utvrđene, pa slijedom navedenog na temelju provedenih dokaza, ocjene i analize istih nije bilo moguće sa potrebnim stupnjem izvjesnosti zaključiti o krivnji okrivljenice zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je počinila ekonomsko nasilje u obitelji.
6. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, ispitao tužitelja oštećenika koji je u bitnom ponovio sadržaj optužnog prijedloga navodeći da mu je okrivljenica vratila značajan dio stvari navedenih u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, ali da još uvijek drži neke njegove stvari i da njima nema pristup, u postupku je ispitana okrivljenica koja je porekla počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret te je iznijela obranu pred prvostupanjskim sudom, prvostupanjski sud je ocijenio i dokaz suočenja između oštećenika i okrivljenice navodeći da se i tijekom suočenja nisu mogle utvrditi odlučne činjenice bitne za utvrđivanje prekršajne odgovornosti, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza, cijeneći provedene dokaze u njihovoj ukupnosti te pojedinačno sukladno načelu slobodne ocjene dokaza (čl. 88. Prekršajnog zakona), pravilno zaključio da se na temelju istih nije mogla utvrditi krivnja okrivljenice zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je počinila ekonomsko nasilje prema oštećeniku.
7. Valja naglasiti da je prema odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ekonomsko nasilje uključuje zabranu ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, oduzimanje prava na raspolaganje osobnim prihodima (npr. plaćom, mirovinom) ili imovinom stečenom radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima te oštećenje ili uništenje osobne ili zajedničke imovine. Imajući u vidu navedenu definiciju ekonomskog nasilja u obitelji, jednako tako činjenični opis djela navedenog u optužnom prijedlogu koji je opširan ili opterećen pravno nerelevantnim navodima i po ocjeni ovog Suda nije bilo dokaza sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću na kojima bi se mogla utemeljiti odluka o krivnji okrivljenice pa je dakle prvostupanjski sud pravilno primjenom načela „in dubio pro reo“ presudio kao u izreci ove presude.
8. Po ocjeni ovog Suda, a što je pravilno obrazložio prvostupanjski sud opisane radnje koje se odnose na nesuglasice oko raspolaganja osobnim stvarima tužitelja po svojoj naravi predstavljaju imovinsko-pravni odnos između stranaka, a ne ponašanje koje bi se moglo podvesti pod zakonski opis ekonomskog nasilja u obitelji.
9. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud u situaciji postojanja dvojbe u svezi odlučnih činjenica primijenio načelo „in dubio pro reo“ te je donesena oslobađajuća presuda koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.
10. Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost niti pravilnost pobijane presude valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Ivanka Mašić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
