Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-11359/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VO, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. t. 1. u svezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenog VO, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-16760/2022-11 od 26. rujna 2025. na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VO i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN107/07, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljeni VO je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-16760/2022-11 od 26. rujna 2025. okrivljeni VO je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. t. 1. u svezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona te čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga od okrivljenika je trajno i bez naknade oduzet jedan smotuljak ispunjen drogom hašiš izmjerene bruto težine 2,49 grama.

3. Okrivljenik je, nadalje, temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 100,00 eur.

4. Protiv te presude okrivljeni VO je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj ističe da ne osporava činjenično stanje utvrđeno presudom, međutim smatra da je novčana kazna previsoka i neprimjerena te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, a posebice znatan protek vremena od počinjenja djela te smatra da su se stekli uvjeti za primjenu čl. 24.a Prekršajnog zakona (mjera upozorenja). Predlaže da se žalba prihvati, jer da je otac četvero djece koje je dužan uzdržavati, razveden, bez stalnih prihoda, i da mu se izrekne mjera upozorenja opomena, a podredno da se novčana kazna ublaži u visini zakonskog minimuma.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio gore navedene povrede.

7. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu, te da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije.

7.1. Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od 663,61 eur do 1.654, 45 eur ili kazna zatvora do 90 dana, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna bliže zakonom propisanom minimumu, te imajući u vidu propisanu kaznu, ovaj Sud je zaključio da izrečena novčana kazna nije previsoka, da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije, i da će se tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona.

7.2. Nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja da mu se izrekne mjera upozorenja opomena jer ne postoje zakonske mogućnosti za primjenu mjere upozorenja opomene, jer je odredbom čl. 43. Prekršajnog zakona propisano, opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, odnosno 663,62 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad je s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna te alternativno kazna zatvora ne postoje zakonski uvjeti da se za navedeni prekršaj primijeni okrivljeniku mjera upozorenja

opomena.

8. Jednako tako nisu ostvareni ni uvjeti iz čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne kako to predlaže žalitelj. Citiranom odredbom Zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kada to ovaj Zakon izričito propisuje, a stavkom 2. citiranog članka propisano je da blažu kaznu za određeni prekršaj sud može izreći kada postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Budući da u konkretnom slučaju nije Prekršajnim zakonom propisano da se kazna može ublažiti, a za primjenu odredbi o ublažavanju kazne bilo je nužno utvrditi postojanje naročito olakotnih okolnosti zbog kojih se svrha kažnjavanja može postići blažom kaznom od propisane, a iz stanja spisa ne proizlaze naročito olakotne okolnosti odlučne za izricanje blaže kazne, već za izricanje kazne u okviru propisane kazne.

9. Valja naglasiti da okrivljenik nije dostavio niti dokaze kojima bi potkrijepio žalbene navode u odnosu na imovinske prilike.

10. Zbog navedenih razloga, a imajući u vidu i zaštitni objekt Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku odluku.

11. Okrivljenik je, nadalje, obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.