Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10495/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. TP zbog prekršaja iz članka 22 . st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 123/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi okr. TP, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj: Pp-1137/2025-2 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. TP, prvostupanjska presuda se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. TP proglašena je krivom i kažnjena uz primjenu instituta ublažavanja novčanom kaznom u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura, za djelo prekršaja iz čl. 22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude.

1.1. Okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura.

2. Protiv te presude okr. TP je pravodobno osobno podnijela žalbu, u kojoj u bitnom ističe kako prvostupanjski sud u ponovnom postupku nije postupio po uputama drugostupanjskog suda iskazanih u ranijim rješenjima Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Ppž-3547/2024. i Ppž-2916/2025.

3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je osnovana.

5. Rješavajući o predmetu u okviru navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13 ,110/15, 70/17, 118/18, 114/22) po ocjeni ovog Suda pravilno žalitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome preuranjenom zaključku glede prekršajne odgovornosti okr. TP.

6. Po ocjeni ovog Suda pravilno žaliteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te je ovaj Sud u okviru te žalbene osnove utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti utvrđeno, odnosno iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi dinamika događaja koja je navedena u izreci prvostupanjske presude, pa dakle, provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se žaliteljicu proglasilo krivom zbog prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

7. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud odluku o krivnji žaliteljice temelji isključivo na obrani okrivljenice, paušalno navodeći kako je njezin iskaz neuvjerljiv i ničim potkrijepljen, te da je dan očito u svrhu izbjegavanja prekršajne odgovornosti za inkriminirano djelo. Ovakav zaključak o krivnji okrivljenice je u potpunosti manjkav, jer nedostaju jasni razlozi zbog čega je ovakav zaključak opravdan, bez navođenja bilo kakvih drugih dokaza, što pravilno žaliteljica ističe u svojoj žalbi.

7.1. Iz provedenog dokaznog postupka je jasno da su iskazi okrivljenice i žrtve u potpunosti kontradiktorni. Stoga je bilo nužno od strane prvostupanjskog suda provesti suočenje između istih radi utvrđivanja vjerodostojnosti njihovih iskaza. Stoga je u potpunosti nejasno i neprihvatljivo da prvostupanjski sud ponovno,već drugi put ne postupa po uputi ovog suda (odluke Ppž-3547/2024. i Ppž-2916/2025.) u kojima je jasno navedeno da će prvostupanjski sud između ostalog provesti i suočenje ukoliko njihovi iskazi budu kontradiktorni (čl.210. st. 3.Prekršajnog zakona)

7.2. Dakle, budući su iskazi okrivljenika i žrtve u potpunom proturječju, prvostupanjski sud je u cilju utvrđivanja materijalne istine trebao suočiti okrivljenicu sa žrtvom jer se njihovi iskazi ne slažu u važnim činjenicama i prvostupanjski sud je svakako trebao navedenu kontradiktornost otkloniti provedbom dokaza suočenja.

7.3. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

9. Zbog navedenih razloga trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak tako što će izvesti sve potrebne dokaze, po potrebi provesti i druge dokaze koje ocjeni potrebnim, provesti dokaz suočenja između okrivljenice i žrtve na okolnost proturječja u njihovim iskazima, postupiti u smislu razloga ove odluke i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

10. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, i tužitelja.