Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2515/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog FG zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog FG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Visu broj: Pp-15071/2022-10, od 20. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FG i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni UG je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu broj: Pp-15071/2022-10, od 20. travnja 2023., okrivljeni UG je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna od 79,64 eur/600,05 kuna koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 139. stavka 3. te članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur/ 226,04 kune.
3. Protiv te presude okrivljeni UG je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba materijalnog prava te odluke o sankciji. Žalitelj ističe da ni na koji način nije dokazano da bi on počinio prekršaj za koji se tereti odnosno da nije utvrđena jačina tj. intenzitet navodnog prekršaja. Okrivljenik smatra da je obrazloženje nejasno jer prvostupanjski sud poklanja vjeru svjedocima, a nitko od navedenih i ispitanih svjedoka nije mogao opisati situaciju predmetnog prekršaja. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda na koje žalitelj u žalbi ukazuje.
6. Naime, žalitelj ističe da je nejasno na koji način sud obrazlaže izreku presude jer da u obrazloženju mijenja stav o poklanjanju vjere svjedocima te bi iz navedenog proizlazilo da žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je izreka pobijane presude razumljiva, da postoje razlozi o odlučnim činjenicama a nema proturječnosti kako to žalitelj smatra, odnosno pobijana odluka sukladno članku 185. Prekršajnog zakona ima sav potreban sadržaj, obrazloženje presude sadrži obrazloženu ocjenu navoda kako obrane okrivljenika tako i svih provedenih dokaza. Slijedom navedenog kako presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga te je prvostupanjski sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji pa dakle nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe u žalbi.
7. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ČG, NG i JG, a koje razloge je obrazložio u točki 8. obrazloženja prvostupanjske presude navodeći, između ostalog, da i žalitelj okrivljenik UG u svojoj obrani ne spori da je došao u dvorište GG revoltiran njegovim vrijeđanjem i odgurnuo ga a da ga nije uhvatio rukama za vrat. U navedenoj točki 8. obrazloženja pobijane presude je navedeno, da je prvostupanjski sud odluku o krivnji utemeljio na iskazu svjedokinje ČG koja je djelomično potvrdila iskaz svjedoka GG, te je iskazala da je zajedno sa NG angažirao GG da premjere međe između njega i JG, da se nalazila na ulazu njihovog objekta i bila prisutna predmetnom događaju, da je vrijeđanje bilo obostrano, da je bila vika i galama da je iz svog ulaza došao UG da ga ušutka i da je došao do GG i gurnuo ga. Sud je prihvatio navedeni iskaz svjedokinje kao istinit, a koji je djelomično u suglasju sa obranom okrivljenika te iskazu svjedoka GG. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud proveo sve dostupne dokaze, iste analizirao i cijenio sukladno članku 88. stavka 2. Prekršajnog zakona tako što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, te za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda opravdani, logični i pravno utemeljeni.
8. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je odlučno za njegovu krivnju intenzitet djela odnosno odgurivanje oštećenika rukama od sebe u predjelu vrata, budući da su ostala obilježja prekršaja iz primjenjene odredbe zakona odguravanjem, odnosno na taj način je okrivljenik remetio javni red i mir na javnom mjestu jer je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik u dvorištu kuće oštećenog na javnom mjestu remetio javni red i mir na način da je ušao u dvorište oštećenog odgurnuo ga rukama u predjelu vrata, a koje dvorište je steklo obilježje javnog mjesta jer je dostupno javnosti sa ulice gdje su bili svjedoci koji su se nalazili na ulici.
9. Slijedom navedenog navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnosti i zakonitost prvostupanjske odluke te istu trebalo odbiti kao neosnovanu.
10. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da ista nije prestroga niti previsoka.
10.1. Prvostupanjski sud je odluku o kazni obrazložio u točki 12. obrazloženja prvostupanjske presude, odnosno cijenio je sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, otegotne okolnosti nije našao te je po ocjeni ovog suda prilikom odabira vrste i mjere prekršajne sankcije, a za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna ili alternativno kazna zatvora, prvostupanjski sud se odlučio za novčanu kaznu koja nije previsoka. Po ocjeni ovog suda izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
11. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenost postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona a paušalna svota određena je sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine broj: 18/13.) koji su propisani u rasponu od 13,27-663,61 eur.
12. Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Zapisničar:
Ivica Ožbolt, v.r.
Predsjednica vijeća:
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
