Poslovni broj: P-151/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja GB LIKA d.o.o. Gospić, Crikvenička 5, OIB: 69673934947, kojeg zastupa Karlo Blažan, odvjetnik iz Zagreba, Mažuranićev trg 8, protiv tuženika TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. Knin, Držislavova 5, OIB: 87910130484, kojeg zastupa Alen Ivković, odvjetnik iz Rijeke, Užarska 28, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Karla Blažana, odvjetnika iz Zagreba, zastupnika po zakonu tužitelja Gorana Bogdanića, punomoćnika tuženika Alena Ivkovića, odvjetnika iz Rijeke i zastupnika po zakonu tuženika TT, a objavljene dana 8. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja, zaplijenjenih na temelju bianco zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Borisu Zduniću iz Gospića broj OV-1137/2022 dana 25. ožujka 2022. godine izdane na iznos od 1.000.000,00 kn (132.722,81 EUR), a podnesene radi naplate tražbine u iznosu od 31.550,00 EUR uvećano za 265,45 EUR na ime troškova predujma za postupanje Financijske agencije u postupku izravne naplate pokrenute po prijedlogu tuženika.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.667,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. ožujka 2025. godine podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naveo je da je u parnicu upućen na temelju zaključka Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-6/2025 od 4. veljače 2025. godine kojeg je tužitelj zaprimio 26. veljače 2025. godine. Ovrha da se provodi po bianco zadužnici naznačenoj u točki I. izreke ove presude koju je tuženik 31. prosinca 2024. godine podnio Financijskoj agenciji na naplatu sa zahtjevom za izravnu naplatu novčane tražbine u visini od 31.550,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2024. godine do isplate. FINA da je blokirala račun tužitelja za iznos od 31.550,00 EUR uvećan za 265,45 EUR na ime troškova predujma za postupanje Financijske agencije te je isti iznos zaplijenila u cijelosti. Predmetnu pljenidbu tužitelj smatra neutemeljenom pozivom na odredbu čl. 50. st. 1 točka 3, 5, 7, 8, 9, 10 i 11 OZ-a. Naveo je da tuženik nije aktivno legitimiran na predaju predmetne zadužnice na naplatu iz razloga što tužitelj nema nikakvih dospjelih i nepodmirenih potraživanja prema tuženiku. Istaknuo je da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o kupoprodaji rabljene mobilne betonare od 22. ožujka 2022. godine i to tužitelj u svojstvu kupca, a tuženik u svojstvu prodavatelja. Ugovorena cijena da je iznosila 230.000,00 EUR + PDV u protuvrijednosti u kunama. Prvi dio cijene od 115.000,00 EUR + PDV tužitelj da je platio odmah po zaključenju ugovora, a preostali iznos od 115.000,00 EUR + PDV da je trebao platiti do 1. lipnja 2022. godine. Za taj drugi dio kupoprodajne cijene kupac (tužitelj) da je prodavatelju (tuženiku) izdao predmetnu bianco zadužnicu kao garanciju plaćanja. Stranke da su dogovorile da će tuženik, nakon isplate kupoprodajne cijene, izdati tužitelju račun na ukupan iznos kupoprodajne cijene. Tužitelj da je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku i da je zbog toga tuženik izdao račun br. 667-1-1 na iznos od 1.733.121,06 kn (230.000,00 EUR na dan izdavanja računa) + PDV 433.280,27 kn odnosno sveukupno na 2.166.401,33 kn (287.500,00 EUR). Time da je ugovorna obveza tužitelja po ugovoru o kupoprodaji bila ispunjena u cijelosti i da je tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju bianco zadužnicu OV-1137/2022. Tuženik da je, unatoč tome, dvije godine nakon prestanka poslovnog odnosa među strankama, dana 25. srpnja 2024. godine izdao račun br. 325- 1-1 na iznos od 31.550,00 EUR te isti dostavio tužitelju na naplatu. Predmetni račun tužitelj da je vratio tuženiku. Smatra da je tuženik neosnovano zatražio plaćanje materijala iz razloga što tužitelj taj materijal nikada nije kupio. Radi se o materijalu kojeg je tuženik trebao preuzeti nakon predaje posjeda rabljene mobilne betonare tužitelju. Tuženik da je samo djelomično preuzeo taj materijal zbog čega da je rizik od propasti stvari bio u cijelosti na tuženiku. Na iznijete okolnosti predložio je provesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka, očevidom na licu mjesta te financijskim i građevinskim vještačenjem.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. Pozvao se na zapisnik od 26. ožujka 2022. godine iz kojeg da je vidljiva vrsta i količina zaliha koje su tužitelju bile predane.

3. Na pripremnom ročištu održanom 25. svibnja 2025. godine tužitelj je pojasnio da je tuženik sukcesivno preuzimao određenu količinu materijala te ga odvozio s lokaliteta Gospić nakon što je tužitelj preuzeo mobilnu betonaru. Materijal da je bio u vlasništvu tuženika i da tužitelj nije nikada pristao kupiti predmetni materijal. Račun kojeg je tuženik ispostavio za materijal – agregat br. 325-1-1 da je tužitelj tuženiku vratio uz dopis od 5. kolovoza 2024. godine u kojem je istaknuo prigovor na račun. Tuženik je istaknuo da je tužitelj preuzeo materijal sadržan u zapisniku o primopredaji mobilne betonare od 26. ožujka 2022. godine. Osporio je činjenicu da je između stranaka postojao dogovor da će evidentirani materijal prema zapisniku tuženik naknadno preuzeti. Predložio je saslušanje svjedoka AT koji da ima saznanja o dogovoru o preuzimanju materijala i obvezi na strani tužitelja da plati cijenu.

4. Na pripremnom ročištu od 1. listopada 2025. godine tužitelj je istaknuo da u pogledu roka za preuzimanje materijala stranke nisu ništa posebno dogovorile. Tužitelj da tuženika nije nikada sprječavao da preuzme materijal u sklopu betonare. Štoviše, tužitelj da je pozivao tuženika da u dodatnom roku preuzme ostatak materijala, a što da je tuženik propustio učiniti. Tuženik je učinio nespornom činjenicu da je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za mobilnu betonaru.

5. Nakon što je strankama dana mogućnost raspravljanja sud je odredio plan upravljanja postupkom (str. spisa 44).

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je predložio zaključenje glavne rasprave. Tuženik je istaknuo da je uz kupoprodaju betonare deponirana frakcija bila u režimu ostave i da je zbog toga ostala u posjedu tužitelja. Zadužnica koja je predana na naplatu da je služila i kao sredstvo naplate za deponirani materijal. Tužitelj da nije dokazao činjenicu da bi dio materijala odvezao na deponij budući da za to nije dostavio odgovarajuće pisane isprave. Istaknuo je da za propast stvari (materijala koji mu je ostavljen u ostavi) odgovara tužitelj. Tužitelj je naveo da se zadužnica odnosila isključivo na predmet kupoprodaje i da materijal konstatiran u zapisniku nije bio predmet ugovora o kupoprodaji. Osim toga da materijal nije bio deponiran na nekretnini koja bi bila u vlasništvu tužitelja.

7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka AT (str. spisa 48-50), zastupnika po zakonu tužitelja Gorana Bogdanića (str. spisa 50-52) i zastupnika po zakonu tuženika TT (str. spisa 58-60).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Nesporna je okolnost da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od 11. ožujka 2025. godine podnijeta pravovremeno u roku od 15 dana od dana primitka zaključka Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-6/2025 od 4. veljače 2025. godine zbog čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 52. st. 3 OZ-a (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20,114/22).

10. Sporno je postoje li razlozi iz čl. 50. st. 1 točka 3, 5, 7, 8, 9, 10 i 11 OZ-a koje je tužitelj isticao u svojstvu ovršenika u predmetu Ovr-6/2025, a zbog kojih bi ovrha bila nedopuštena.

11. Sporno je u vezi toga je li bianco zadužnica poslovni broj OV-1137/2022, ovjerena po javnom bilježniku Borisu Zduniću, od 25. ožujka 2022. godine predana isključivo kao sredstvo osiguranja naplate druge rate kupoprodajne cijene za rabljenu mobilnu betonaru ili je vrijedila kao sredstvo osiguranja naplate i za materijal konstatiran u zapisniku o primopredaji mobilne betonare od 26. ožujka 2022. godine (str. spisa 32).

12. Sporno je u vezi toga je li tužitelj pristao otkupiti od tuženika zatečeni materijal odnosno je li između stranaka u pogledu zatečenog materijala bio sklopljen ugovor o ostavi.

13. Sporno je postoji li tužiteljeva odgovornost za eventualnu propast predmetnog materijala odnosno može li tuženik potraživanja s tog osnova naplaćivati po predanoj zadužnici.

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 23. ožujka 2022. godine (str. spisa 22 -23) utvrđeno je da je predmetna bianco zadužnica predana kao garancija plaćanja druge rate kupoprodajne cijene za rabljenu mobilnu betonaru i to za ratu u iznosu od 115.000,00 EUR a kako to proizlazi iz čl. 2. st. 1 točke 2 Ugovora o kupoprodaji. Odredba čl. 2. st. 1 toč. 2 ugovora o kupoprodaji od 23. ožujka 2022. godine jasna je i nedvosmislena u pogledu svrhe za koju je predana bianco zadužnica (naplate druge rate kupoprodajne cijene). U ugovoru o kupoprodaji se ne spominje da bi bianco zadužnica bila sredstvo osiguranja naplate i za materijal koji se nalazio na zemljištu na kojem je bila i predmetna betonara pa stoga nema temelja za zaključak da bi se po zadužnici mogla osnovano naplaćivati i cijena za taj materijal. Zbog toga je iskaz zastupnika po zakonu tuženika TT u dijelu u kojem tvrdi da je zadužnica bila predana i za betonaru i za frakcije (materijal) ocijenjena neistinitom pa stoga i nevjerodostojnom.

15. Konstatiranje zatečenog stanja u pogledu frakcija i cementa prema zapisniku o primopredaji mobilne betonare od 26. ožujka 2022. godine ne mijenja utvrđenje da se zadužnica odnosila isključivo na drugu ratu kupoprodajne cijene koja je nesporno plaćena. Takvo je utvrđenje sud temeljio na činjenici da je ugovorom o kupoprodaji predmet kupoprodaje bio precizno definiran i nije uključivao zatečeni materijal (članak 1. ugovora o kupoprodaji – str. spisa 22-23). Stoga se predmetna zadužnica ne može koristiti kao sredstvo osiguranja naplate za materijal iz zapisnika o primopredaji od 26. ožujka 2022. godine ( str. spisa 32) odnosno za naplatu računa br. 325 -1-1 (str.spisa 27)

16. Dodatno, tuženik u postupku nije dokazao činjenicu da bi tužitelj pristao otkupiti zatečeni materijal od tuženika. Uostalom i sam zastupnik po zakonu tuženika TT je naveo da se tužitelj izjasnio da mu taj materijal ne treba. U vezi zatečenog materijala iz zapisnika o primopredaji mobilne betonare (str. spisa 32) utvrđeno je da se frakcije odnose na materijal kojeg je tuženik kupio od tužitelja zbog čega je sud ocijenio uvjerljivom izjavu zastupnika po zakonu tužitelja Gorana Bogdanića u dijelu u kojem je naveo da tužitelj nikada nije imao interesa za taj materijal odnosno da se radilo o frakciji 0-2 mm koju da je tužitelj prodao tuženiku po 20,00 kn zbog čega da tužitelj nije imao nikakvog interesa kupovati taj isti materijal po cijeni od 8,90 EUR po kojoj ga je tuženik fakturirao. Dodatno, da se radilo o materijalu kojeg je tužitelj prodao tuženiku, sud je utvrdio iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru kojeg je dostavio tuženik, prema ispravi na str. spisa 38-41, a iz kojeg je utvrđeno da je upravo tužitelj ispostavio tuženiku račune za zatečeni agregat 0-2 mm i 8-16 mm te mineralnu sirovinu tehničko-građevni kamen. Uostalom i saslušani svjedok AT je u iskazu (str. spisa 48-50) izjavio da je tuženik materijal koji se nalazio u sklopu predmetne betonare, a nakon prijenosa vlasništva na betonari ponudio društvu GS Gradnja d.o.o. no da to društvo nije preuzelo materijal kojeg je ponudio gospodin TT. Izjavio je da se po njegovom sjećanju radilo o ponudi koja je od strane tužen ika izjavljena početkom siječnja 2025. godine odnosno nakon što je tužitelj pozvao tuženika na preuzimanje preostalog materijala prema sadržaju dopisa od 5. kolovoza 2024. godine (str. spisa 26) u kojem je tužitelj prigovorio tuženikovom računu za obračun cijene za predmetni materijal prema ispravi na str. spisa 27. Stoga je sud povjerio vjeru navodima iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja Gorana Bogdanića u dijelu u kojem je isti izjavio da je prilikom primopredaje bilo dogovoreno da će tuženik preuzeti zatečeni materijal kao i da je bilo dogovoreno da će tuženik kroz neko razdoblje maknuti taj materijal no da između stranaka nije bio ugovoren rok. Osim toga, sud je povjerio vjeru i dijelu njegova iskaza u kojem je naveo da je zastupnik po zakonu tuženika TT slao ljude po taj materijal tako da je bilo nešto i preuzimano. Navedeno iz razloga što je sud ocijenio vjerodostojnim navode iz tužiteljevog dopisa od 5. kolovoza 2024. godine iz kojeg proizlazi da je tužitelj odbio platiti cijenu za materijal konstatiran zapisnikom o primopredaji mobilne betonare i u kojem je navedeno da je tuženik jedan dio kamenog agregata odvezao sam.

17. Imajući u vidu činjenicu da je tuženikov materijal ostao deponiran na mjestu betonare i da je ostatak materijala, kojeg tuženik nije naknadno preuzeo, tužitelj premjestio na svoj deponij ( dopis od 5. kolovoza 2025. ), utvrđeno je da je u pogledu tog ostatka materijala tužitelj preuzeo obvezu čuvanja i da je između stranaka, za materijal kojeg tuženik nije naknadno odvezao, postojao ugovor o ostavi iz čl. 725. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23). Da nije postojao, tužitelj, zasigurno, ne bi preuzeo obvezu premještanja tog materijal na svoj deponij zbog činjenice dolaska novog zakupodavca parcele (društva Dalekovod), prema izjavi zastupnika po zakonu tužitelja Gorana Bogdanića, str. spisa 50-52), a sve zbog traženja vlasnika parcele društva GS Gradnja d.o.o. da se parcela isprazni, zbog čega je i tužitelj u obvezi premjestiti betonaru. No unatoč tom utvrđenju, bianco zadužnica nije služila kao sredstvo osiguranja naplate za potraživanja iz ugovora o ostavi u vezi materijala već isključivo za naplatu druge rate kupoprodajne cijene zbog čega je naplata potraživanja po računu br. 325-1-1 (str. spisa 27) po zadužnici nedopuštena. Naime, isplatom ostatka kupoprodajne cijene (račun kao potvrda izdan 18. kolovoza 2022. godine-str. spisa 24) prestala je tražbina i to na temelju činjenice koja je nastala nakon ovjere bianco zadužnice od 25. ožujka 2022. godine (str. spisa 16-18). Slijedom navedenog, utvrđeno je da je dokazan temelj za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanog sredstava po predmetnoj zadužnici nedopuštenim s obzirom na postojanje razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 9 OZ-a. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim pozivom na čl. 55. st. 3 OZ-a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. U pogledu preostalih razloga na koje se pozvao tužitelj sud je utvrdio da nije dokazan razlog iz čl. 50. st. 1 točka 3 OZ-a iz razloga što zadužnica kao ovršna isprava nije odgovarajućom odlukom ukinuta, poništena, preinačena odnosno stavljena izvan snage. Isto tako, nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. točka 5 OZ -a budući da nije protekao desetogodišnji rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Nije ostvaren niti razlog iz čl. 50. st.1 točke 7 OZ-a budući da je tuženik prema sadržaju ugovora o kupoprodaji i bianco zadužnice predao istu kao sredstvo osiguranja naplate tuženiku. Nije utemeljeno niti pozivanje na čl. 50. st. 1. točka 8 OZ-a budući da ovršnom ispravom nije unijet uvjet. Nije ostvaren niti razlog iz čl. 50. st. 1 točka 10 OZ -a jer ispunjenje tražbine nije bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada tužitelj više nije istu mogao istaknuti u vremenu u kojem je izdana bianco zadužnica 25. ožujka 2022. godine. Isto tako nije ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. točka 11 OZ-a budući da nije zastupila zastara tražbine za koju je zadužnica predana u vrijeme predaje zadužnice na naplatu s obzirom na dospijeće obveze plaćanja druge rate kupoprodajne cijene do 1. lipnja 2022. godine i predaju zadužnice na naplatu 12. prosinca 2024. godine (str. spisa 14-15).

19. S obzirom da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo je, zbog razloga ekonomičnosti postupka , odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem očevida na licu mjesta, građevinskim i financijskim vještačenjem.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 500,00 EUR (T.br.7.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 20. svibnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 1. listopada 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 29. siječnja 2026. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 23. travnja 2026. godine 500,00 EUR (T.br.9.1), PDV 25% 625,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 180,98 EUR i presudu 361,95 EUR (u granicama zahtjeva) sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 8. lipnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.