P-2453/2021-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 13.svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 08.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3992147 od 23.3.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 19.949,71 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj 418-50-3992147 od 23.3.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.056,33 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi: na iznos od

– 2,21 EUR 14.3.2008.

– 11,41 EUR 13.10.2008.

– 1,78 EUR 10.11.2008.

– 14,03 EUR 15.12.2008.

– 15,91 EUR 15.1.2009.

– 16,76 EUR 9.2.2009.

– 14,77 EUR 12.3.2009.

– 15,23 EUR 15.4.2009.

– 11,55 EUR 12.5.2009.

– 8,85 EUR 15.6.2009.

– 9,57 EUR 14.7.2009.

– 10,99 EUR 13.8.2009.

– 10,87 EUR 17.9.2009.

– 9,43 EUR 13.10.2009.

– 12,13 EUR 12.11.2009.

– 14,30 EUR 11.12.2009.

– 17,38 EUR 18.1.2010.

– 16,68 EUR 17.2.2010.

– 20,86 EUR 16.3.2010.

– 20,07 EUR 14.4.2010.

– 21,62 EUR 13.5.2010.

– 35,01 EUR 17.6.2010.

– 32,25 EUR 20.7.2010.

– 40,68 EUR 16.8.2010.

– 37,77 EUR 17.9.2010.

– 33,09 EUR 14.10.2010.

– 42,96 EUR 18.11.2010.

– 55,53 EUR 14.12.2010.

– 46,63 EUR 12.1.2011.

– 49,75 EUR 11.2.2011.

– 45,78 EUR 18.3.2011.

– 46,50 EUR 15.4.2011.

– 63,34 EUR 19.5.2011.

– 64,99 EUR 21.6.2011.

– 78,79 EUR 14.7.2011.

– 71,59 EUR 23.8.2011.

– 63,70 EUR 19.9.2011.

– 62,27 EUR 14.10.2011.

– 61,67 EUR 21.11.2011.

– 65,39 EUR 15.12.2011.

– 68,64 EUR 12.1.2012.

– 69,08 EUR 10.2.2012.

– 66,83 EUR 15.3.2012.

– 68,35 EUR 17.4.2012.

– 69,39 EUR 10.5.2012.

– 67,64 EUR 15.6.2012.

– 68,10 EUR 17.7.2012.

– 66,79 EUR 16.8.2012.

– 63,96 EUR 11.9.2012.

– 66,98 EUR 22.10.2012.

– 68,43 EUR 20.11.2012.

– 67,41 EUR 19.12.2012.

– 61,72 EUR 18.1.2013.

– 66,55 EUR 19.2.2013.

– 66,98 EUR 20.3.2013.

– 65,08 EUR 17.4.2013.

– 59,19 EUR 22.5.2013.

– 59,04 EUR 26.6.2013.

– 60,48 EUR 23.7.2013.

– 62,81 EUR 23.8.2013.

– 66,02 EUR 24.9.2013.

– 64,36 EUR 24.10.2013.

– 65,54 EUR 28.11.2013.

– 66,87 EUR 24.12.2013.

– 67,69 EUR 22.1.2014.

– 69,44 EUR 24.2.2014.

– 68,87 EUR 20.3.2014.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nepravodoban prigovor tuženika radi prijeboja tražbine u iznosu 67,84 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koje teku na iznos od:

- 2,61 EUR od dana 01.05.2007. godine pa do isplate

- 4,37 EUR od dana 01.06.2007. godine pa do isplate

- 5,57 EUR od dana 01.07.2007. godine pa do isplate

- 4,52 EUR od dana 01.08.2007. godine pa do isplate

- 3,63 EUR od dana 01.09.2007. godine pa do isplate

- 6,27 EUR od dana 01.10.2007. godine pa do isplate

- 6,60 EUR od dana 01.11.2007. godine pa do isplate

- 4,66 EUR od dana 01.12.2007. godine pa do isplate

- 5,55 EUR od dana 01.01.2008. godine pa do isplate

- 2,44 EUR od dana 01.02.2008. godine pa do isplate

- 0,72 EUR od dana 01.03.2008. godine pa do isplate

- 2,20 EUR od dana 01.05.2008. godine pa do isplate

- 4,01 EUR od dana 01.06.2008. godine pa do isplate

- 1,82 EUR od dana 01.07.2008. godine pa do isplate

- 5,03 EUR od dana 01.08.2008. godine pa do isplate

- 4,87 EUR od dana 01.09.2008. godine pa do isplate

- 2,97 EUR od dana 01.10.2008. godine pa do isplate

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.05.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.138,50 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Dana 23.lipnja 2021. zaprimljena je tužba TP kojom traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenim dana 23.ožujka 2007. sa tuženikom kao kreditorom, a koje odredbe se odnose na valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Poziva se na utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, Zahtjevu za utvrđenje pridružen je restitucijski zahtjev radi isplate iznosa od 3.056,33 EUR.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda pozivajući se na ugovorenu nadležnost suda prema sjedištu tuženika, istaknuo je prigovor zastare. Osporava pozivanje tužitelja na utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, osporio da bi tužitelj dokazao status potrošača. Osporava da bi sporne odredbe bile nepoštene i ništetne navodeći opširno tumačenje kojim argumentira svoj stav. Prigovorio je i zastari predmetnog potraživanja. Istaknuo je i prigovor radi prijeboja na ime tzv.negativnih tečajnih razlika.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao pisanu dokumentaciju i to ugovor o kreditu broj 418-50-3992147 od 23.ožujka 2007., otplatna tablica, otplatni plan, knjigovodstvena kartica na dan 30.travnja 2019. zadužnica od 28.03.2007. godine, suglasnost o zapljeni plaće od 28.03.2007. godine, zahtjev za kredit od 22.03.2007. godine, ponuda broj 6544-8679 od 21.03.2007. godine, obavijest o promjenjivoj kamatnoj stopi od 23.10.2013. godine, Opći uvjeti poslovanja tuženika sa stanovništvom, važeći od 2005. do 2009. godine. Saslušan je tužitelj te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Ines Lozić pri Centru za vještačenja d.o.o. koja je izradila nalaz i mišljenje.

4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92., 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5.Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu od 23.ožujka 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula te kamatna stopa promjenjiva prema jednostranoj odluci tuženika te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa preplaćenog po valutnoj klauzulu uslijed promjene tečaja CHF.

6.Također, potrebno je odlučiti i o prigovoru radi prijeboja tuženika na ime tzv.negativnih tečajnih razlika.

7.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine" br. 96/03, dalje ZZP). Za odluku o zahtjevu za povrat stečenog bez pravne osnove mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, dalje ZOO).

8.Čitanjem ugovora o kreditu broj 418-50-3992147 od 23.ožujka 2007. utvrđuje se da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili kredit u iznosu od 19.949,71 CHF.

9.Člankom 1. navedenog ugovora ugovorena je valuta kredita u švicarskim francima odnosno kunska protuvrijednost iznosa od 19.949,71 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Člankom 7. ugovorena je anuitetna otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

10.Člankom 2. ugovorena je kamatna stopa i to redovna 5,20 % promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

11.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je naveo da je kreditna sredstva trebao i utrošio za kupnju novog vozila Opel Astra kojim je zamijenio dotadašnje staro, a Opela i danas vozi te svo vrijeme koristi ga isključivo u osobne i obiteljske, a ne u gospodarske svrhe. Kada se je odlučivao o kupnji vozila u autokući Opel u Splitu dali su mu do znanja kako je ta kupnja moguća kreditnim sredstvima i uputili ga na tuženu s kojom su očito imali nekakav poslovni odnos. Cijena vozila bila mu je prihvatljiva stoga je otišao u poslovnicu tužene u Splitu gdje mu je ponuđeno kreditiranje i vezivanje otplate kredita uz valutu CHF i promjenjivu kamatu. O tim stvarima nije imao saznanja niti je stručan, a zaposlenici autokuće i banke istaknuli su mu kako je valuta CHF stabilna i kako se ne očekuju promjene u tijeku otplate. Što se tiče promjenjive kamatne stope, ni o njoj nije bilo posebnog razgovora, a svakako nije dobio nikakve informacije o kriterijima i parametrima prema kojima se mijenja kamata. U svakom slučaju, nije mogao pregovarati o odlučnim ugovornim odredbama niti je na njih ikako utjecao. Pročitao je sadržaj ugovora i utvrdio kako je u njemu ono što mu je usmeno navedeno te ga je potpisao prema načelu "uzmi ili ostavi". Predmetni ugovor je sklopio u poslovnici tužene u Splitu, u ulici Domovinskog rata, a na odredbu iz čl. 12. kojom je ugovorena sudska nadležnost nije mogao utjecati jer se radilo o unaprijed pripremljenom obrascu, a svakako nije bila njegova volja ugovoriti nadležnost suda izvan Splita, u ovom slučaju prema sjedištu tužene u Zagrebu. Dodao je i da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta, po struci je mehaničar, a do kraja radnog vijeka radio je u Brodosplitu.

12.Dakle, iz navedenog sud zaključuje da tužitelj ima status potrošača odnosno da navedeni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor, a tuženik nijednim navodom nije doveo u sumnju ovaj zaključak suda. Stoga tužitelj uživa zaštitu sukladno potrošačkom zakonodavstvu pa je u nastavku potrebno raspraviti jesu li utužene ugovorne odredbe ništetne ili ne.

13.Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

15.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je, pored ostaloga, da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16.Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

17.Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18.Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19.Dakle, ovaj sud obvezuju gore spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se ispravno tužitelj pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

20.Stoga ovaj sud smatra da su ništetne utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja radi čega ih utvrđuje ništetnim.

21.U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 23.lipnja 2021. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

23.Slijedom navedenog odlučeno je kako je istaknuto u točkama I. i II. izreke presude.

24.Odredbom članka 323. ZOO-a, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

25.Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 1., 7. i 2. valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenoj ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli.

26.Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Ines Lozić.

27. U nalazu i mišljenju vještakinja Lozić navela je da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do kraja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj:

– ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznose 3.056,33 EUR,

– ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 67,84 EUR.

28. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje po pitanju metodologije izračuna te izračunatih iznosa, stoga sud navedeni izračun uzima kao vjerodostojan za utvrđenje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Slijedom navedenog, zaključuje da sveukupan iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita do kraja otplate kredita slijedom promjene tečaja na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 3.056,33 EUR, koliko je dosuđeno u točki III.izreke presude.

29.Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta kako je iskazano u nalazu i mišljenu vještakinje Lozić te dosuđeno u točki III.izreke presude.

30.U odnosu na prigovor tuženika radi prijeboja po osnovi tzv.negativnih tečajnih razlika za istaći je sljedeće. Nakon provedenog vještačenja tuženik je kvantificirao prigovor radi prijeboja istaknut na pripremnom ročištu na način da potražuje iznos od 67,84 EUR. U odnosu na potraživanje banke kod ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se temelji na povratu stečenog bez pravne osnove manje plaćenog po osnovi valutne klauzule ili promjenjive kamatne stope Vrhovni sud RH je u odluci broj Rev- 157/24 od 06.veljače 2024. izrazio sljedeće pravno tumačenje :

''…valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. ''

31.Prema odredbi čl. 288. a st. 6.ZPP-a prigovor radi prijeboja može se istaknuti najkasnije na pripremnom ročištu. Taj prigovor predstavlja zahtjev tuženika da sud odluči o njegovoj tražbini o čemu sud odlučuje u izreci presude u kojoj je sadržana i odluka o tužbenom zahtjevu. Svaki zahtjev o kojem je sud dužan odlučiti, kako tužbeni tako i protutužbeni te onaj istaknut u prigovoru radi prijeboja, mora biti određeno postavljen, kako u osnovi tako i u visini.

32.U konkretnom slučaju tuženik je na pripremnom ročištu naveo da ističe prigovor radi prijeboja u visini koja će biti određena po izvedenom dokaznom prijedlogu tužitelja

– financijskom vještačenju. Takav zahtjev nije određeno postavljen, a kasnije istaknuti prigovor radi prijeboja u visini od 67,84 EUR nakon provedenog vještačenje postavljen je nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog sud je prigovor tuženika radi prijeboja odbacio kao nepravodoban, kako je odlučeno u točki I.izreke rješenja.

33.U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti za istaći je da nije sporno da je ugovorom ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora odnosno u Zagrebu. Navedenu odredbu sud cijeni nepoštenom,a time i ništetnom budući se o istoj nije posebno pregovaralo, a zadana je na unaprijed otiskanom obrascu isprave ugovora o kreditu i jasno je da je ista uglavljena isključivo u korist kredita, a ne potrošača čije je prebivalište udaljeno oko 400 km od sjedišta suda koji bi po toj odredbi bio mjesno nadležan. Time se potrošača u slučaju spora nameću neopravdano dodatne financijske obveze čime se suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajna neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovo tumačenje proizlazi iz stava Građanskog odjela Vrhovnog suda RH iskazanom u mišljenju broj Su IV-308/2020 u kojem je navedeno da se radi o klauzuli o kojoj se nije posebno pregovaralo, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a imajući u vidu udaljenost između prebivališta potrošača i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe i druge bitne okolnosti, kada se može raditi o ništetnoj prorogacijskoj klauzuli. Upravo iz navedenih razloga sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II.izreke rješenja.

34. Odluka o parničnom trošku i zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.154.st.1. , čl.155. i 151.st.3.ZPP-a te Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1., Tbr.9.t.1.i t. 3., Tbr.46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 38/23, 107/25, dalje Tarifa). Tužitelju je u točki II.izreke rješenja priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.138,50 EUR , a sastoji se od :

– troška odvjetničkog zastupanja za sastav tužbe, podnesaka od 17.travnja 2023 i 06.svibnja 2026.,trošak zastupanja na ročištima od 03.svibnja 2023., 25.studenog 2025. i 13.svibnja 2026.,po 250,00 EUR, sveukupno 1.500,00 EUR

– troška vještačenja u iznosu od 600,00 EUR te troška sudske pristojbe tužbe u iznosu od 38,50 EUR.

36. Punomoćnik tužitelja je pristupio i na ročište za objavu presude, koji trošak je pravodobno istaknuto pa ga pripada naknada za taj trošak sukladno Tbr.9.t.3. Tarife u iznosu od 125,00 EUR, kako je dosuđeno u točki IV.izreke rješenja.

U Splitu, dana 8. lipnja 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dostaviti:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku