REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-361/2024-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja GASFIN S.A., Luksemburg, 5480 Wormedange, Route du Vin 91, OIB: 21389958174, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice OPĆINE OMIŠALJ, Omišalj, Prikešte 13, OIB: 72908368249, kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Rijeci, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženice, 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku sadržanom u zapisniku broj Z-2710/2011/5280 od 14. prosinca 2015. na način da se u vlastovnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice ima brisati javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Omišalj OIB: 72908368249 te se kao vlasnik ima ponovno upisati društvo KIJAC NEKRETNINE d.d., Zagreb, u 1/1 dijela te se u teretovnici imaju ponovno upisati hipoteke u korist tužitelja kako slijedi:
- pravo zaloga upisano na temelju ugovora o ustupu tražbine OV-6678/17 od 22. svibnja 2014., zaključenog između H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Zagreb, kao cesionar i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Zagreb, kao cedent ovjeren pod posl.br. OV-6679/17 od 9. lipnja 2015., posl.br. OV-1345/14 između istih stranaka, ugovora o ustupanju potraživanja (cesija) OV-11371/17 od 31. listopada 2017., zaključenog između Gasfin S.A., OIB: 21389958174, 8009 Strassen, [adresa], Luksemburg, kao cesionar i H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Slavonska avenija 6/A, Zagreb, kao cedent, ugovora o ustupanju potraživanja (cesija) OV-11372/17 od 31. listopada 2017., zaključenog između Gasfin S.A., OIB: 21389958174, 8009 [adresa], Luksemburg, kao cesionar i H- ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Slavonska avenija 6/A, Zagreb, kao cedent, ugovora o ustupanju potraživanja (cesija) OV-11373/17 od 31. listopada 2017., zaključen između Gasfin S.A., OIB: 21389958174, 8009 [adresa], Luksemburg, kao cesionar i Heta Asset Resolution Ag, OIB: 90730821413, Alpen- Adria-Platz 1, A-9020 Klagenfurt am Wörthersee, Austrija, kao cedent, ugovora o ustupanju potraživanja (cesija) OV-11374/17 od 31. listopada 2017. zaključen između Gasfin S.A., OIB: 21389958174, 8009 [adresa], Luksemburg, kao cesionar i Heta Asset Resolution Ag, OIB: 90730821413, Alpen-Adria-Platz 1, A-9020 Klagenfurt am Wörthersee, Austrija, kao cedent, ugovora o ustupanju potraživanja (cesija) OV-11377/17 od 31. listopada 2017., zaključen između Gasfin S.A., OIB: 21389958174, 8009 [adresa], Luksemburg, kao Cesionar i Heta Asset Resolution Ag, OIB: 90730821413, Alpen-Adria-Platz 1, A-9020 Klagenfurt am Wörthersee, Austrija, kao cedent, uvezanog priloga kao sastavnog dijela ugovora, punomoći i izvoda iz sudskog registra, sve ovjerenog prijevoda sa njemačkog i francuskog jezika po ovlaštenom prevodiocu, sa klauzulom pečata Apostile koje isprave se nalaze pohranjene u zbirci isprava pod Z-48708/2017, uknjiženo prijenosom hipotekarne tražbine upisane pod Z-2549/04, Z-2692/04., temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini pod posl.br. OU-1186/01-04 u istom prvenstvenom redu, kao pravni slijed izvanknjižnog prijenosa cesija, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.000.000,00 EUR-a uvećano za kamatu, troškove, za korist hipotekarnog vjerovnika GASFIN S.A., sa sjedištem u [adresa], L-8009 Strassen, Luxembourg, OIB: 21389958174;
- pravo zaloga upisano prijenosom hipotekarne tražbine upisane pod Z-2611/07, temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini pod posl.br. OU- 8575/07 od 27. lipnja 2007. u istom prvenstvenom redu, kao pravni slijed izvanknjižnog prijenosa cesija, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.260.000,00 EUR-a uvećano za ugovorene naknade, troškove i kamate, sa dosadašnjeg uknjiženog vjerovnika Hypo Alpe-Adria-Bank International AG Austrija, za korist hipotekarnog vjerovnika GASFIN S.A., sa sjedištem u [adresa]
45, L-8009 Strassen, Luxembourg, OIB: 21389958174;
- pravo zaloga upisano prijenosom hipotekarne tražbine upisane pod Z-3554/07, temeljem ugovora novčane tražbine od o kreditu br. 011 -249/07 sa sporazumom o osiguranju 04. lipnja 2007. u istom prvenstvenom redu, kao pravni slijed izvanknjižnog prijenosa cesija, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 110.702.100,00 HRK, uvećano za pripadajuću kamatu i ostale troškove, sa dosadašnjeg uknjiženog vjerovnika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, za korist hipotekarnog vjerovnika GASFIN S.A., sa sjedištem u [adresa], L- 8009 Strassen, Luxembourg, OIB: 21389958174.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti upis na način određen toč . [katastarska općina]
-Njivice, po pravomoćnosti iste.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na presuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju GASFIN S.A., Luksemburg, 5480 Wormedange, Route du Vin 91, OIB: 21389958174, da tuženici OPĆINI OMIŠALJ, Omišalj, Prikešte 13, OIB: 72908368249, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pred Općinskom sudom u Crikvenici 11. siječnja 2022. podnio tužbu protiv tuženice radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, navodeći da je u postupku preoblikovanja podnio prigovor, sve sukladno odredbi čl. 188. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama. U ispravnom postupku da je predmetna nekretnina upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Omišalj, uz brisanje dotadašnjeg vlasnika društva KIJAC NEKRETNINE d.d. te uz brisanje do tada svih upisanih hipoteka, a koje su bile upisane u korist tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika. Nadalje, navodi da se je sud prilikom utvrđivanja da je tuženica (jedinica lokalne samouprave) vlasnik prijeporne nekretnine, pozvao na odredbu koja regulira pravnu problematiku na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne na stvarima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, kao i da tuženica ne može bit vlasnik predmetne nekretnine, sve temeljem odredbe čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a na kojoj odredbi da zemljišnoknjižni sud temelji svoju odluku.
1.1. Pozivom na odredbu čl. 61. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu, tužitelj navodi da komunalna infrastruktura status javnog dobra u općoj uporabi stječe danom njezine izgradnje, uređenja, odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi, a da u postupku preoblikovanja nije utvrđeno kada je predmetna nekretnina uređena kao park te navodi da tuženica nije donijela odluku o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi. Također, navodi da sud nije proveo dokaz kako bi utvrdio činjenicu da li žitelji [adresa] uistinu koriste predmetnu nekretninu. Ovakvim tumačenjem zakona da bi proizlazilo da RH i jedinice lokalne samouprave mogu osobi oduzeti pravo vlasništva na nekretnini, odnosno de facto istu izvlastiti bez naknade i to samom tvrdnjom da je nekretnina u javnoj uporabi bez da dokaže status javnog dobra.
1.2. Tužitelj potom navodi da je zakonito stekao založna prava na predmetnoj nekretnini, kao i da je vlasnik KIJAC NEKRETNINE d.d. zakonito stekao vlasništvo na istoj, a da je sada tuženica upisana u zemljišnim knjigama bez ikakve pravne osnove. Predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Njivice da odgovara dijelu „stare“ čestice k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno dvorište površine 17678 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, navodi da je kao vlasnik „stare“ nekretnine bilo upisano društvo KIJAC NEKRETNINE d.d., Zagreb, a nekretnina da je bila opterećena teretima u korist tužitelja. Dakle, „stara“ nekretnina od koje je nastala predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] do otvaranja zemljišne knjige da je bila upisana kao vlasništvo pravne osobe (KIJAC NEKRETNINE d.d.) koja da je na istoj osnovala založno pravo radi osiguranja naplate potraživanja svojih vjerovnika (Hypo Alpe-Adria Bank International AG), a koje potraživanje i založno pravo da je Ugovorom o ustupu potraživanja naknadno stekao ovdje tužitelj. Tako tužitelj navodi da je postao nositelj hipoteke na temelju valjanog pravnog posla, kao i da su hipoteke na nekretnini upisane prije skoro dva desetljeća. Izvorni hipotekarni vjerovnik (Hypo Alpe-Adria Bank International AG) da je stekao založna prava u dobroj vjeri na predmetnoj nekretnini još 2004., odnosno 2007., postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige te navodi da bi glede takvog postupanja, trebao uživati zaštitu sukladno odredbama čl. 318. i čl. 122.-125. ZV-a.
1.3. Osim toga, tužitelj navodi da je upis društva KIJAC NEKRETNINE d.d., kao vlasnika predmetne nekretnine, bio u cijelosti zakonit jer da iz povijesnog vlasničkog lista jasno proizlazi zakoniti slijed stjecanja prava vlasništva. Tako navodi da je 8. kolovoza 1980. sudskim rješenjem posl.br. Z-1225/80 izvršen upis društvenog vlasništva, korisnik DINA-Petrokemija u osnivanju Rijeka. Nadalje, tužitelj navodi da je 2. rujna 1994. rješenjem posl.br. Z-1594/94 izvršen upis prava vlasništva sa prethodno navedenog na DINA-Petrokemija d.d. Omišalj, potom da je rješenjem posl.br. Z- 1741/1997 od 8. srpnja 1997. izvršen upis s prethodno navedenog na POLIMERI d.o.o. Zagreb, Žitnjak bb, potom da je rješenjem posl.br. Z-1534/00 od 23. svibnja 2000. izvršen upis s prethodno navedenog na DIOKI d.d. Zagreb te konačno da je 17. siječnja 2003. rješenjem posl.br. Z-129/03 izvršen upis na KIJAC NEKRETNINE d.d. Zagreb, Žitnjak bb i to temeljem Ugovora o unosu nekretnina od 19. prosinca 2002. zaključenog između KIJAC NEKRETNINE d.d. i DIOKI d.d. te rješenja Trgovačkog suda broj Tt- 02/9422 od 27. prosinca 2002.
1.4. Također, tužitelj napominje da je prvotni korisnik, a kasnije vlasnik predmetne nekretnine DINA-Petrokomija d.d. Omišalj osnovan Zakonom o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte (NN 42/90) koji da je stupio na snagu 5. listopada 1990. Odredbom čl. 4. navedenog Zakona da je propisano da se sredstva za osnivanje i rad INA-Industrija nafte osiguravaju iz sredstava poduzeća udruženih u INA-Industriju nafte, zajednicu poduzeća, utvrđenu bilancom stanja na 30. rujna 1990., a gdje se, između ostalog, navodi i DINA-Petrokemija Omišalj. Budući da je odredbom čl. 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte (NN 60/93) od 18. lipnja 1993. bilo propisano da će se javno poduzeće INA-Industrija nafte preoblikovati u dioničko društvo u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu zakona, pitanje vlasništva imovine društva INA-Industrija nafte (a time i svih društava koji su bili u sastavu INA-e, među ostalima i DINA-Petrokemija Omišalj), da je bilo predmetom i ustavnosudskog postupka. Tako da je Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku U-III-3049/2007 rješavao pitanje vlasništva imovine INA-Industrija nafte, dakle podredno i o predmetnoj nekretnini, koja da je bila u bilanci društva DINA- Petrokemija Omišalj na dan 30. rujna 1990., pa isti u odluci U-III-3049/2007 od 27. svibnja 2010. navodi „Preoblikovanjem u dioničko društvo 1993. godine Ina-Industrija nafte d.d. postalo je sveopći pravni sljednik Javnog poduzeća INA-Industrija nafte, a Republika Hrvatska postala je njegov dioničar, što je bez utjecanja na vlasništvo sredstava, stvari u vlasništvu poduzeća. Slijedom navedenog, tužitelj navodi da je razvidno da pitanje prava vlasništva „INA-Industrija nafte“ nad stvarima u ranijem društvenom vlasništvu nije posebnim zakonom uređeno na drugačiji način od onog kojeg ima u vidu odredba čl. 360. st. 1. ZV-a. Stoga da je titular prava vlasništva prijeporne nekretnine poznat i nema mjesta predmnijevi iz odredbe čl. 362. st. 3. ZV- a, prema kojoj bi se imalo smatrati da je ona vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno da bi INA-Industrija nafte d.d. bila dužna dokazati suprotno.“
1.5. Imajući u vidu povijesni vlasnički list za predmetnu nekretninu, kao i citiranu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, tužitelj navodi da je evidentno da je upis društva KIJAC NEKRETNINE d.d. zakonit i valjan, budući da je izveden iz vlasništva nekadašnje DINA-Petrokemije d.d. Omišalj pa da je samim time pobijano rješenje kojim je izvršeno brisanje prava vlasništva dotadašnjeg vlasnika i upis javnog dobra u općoj uporabi, kao i brisanje založnih prava, u cijelosti nezakonito. Stoga, tužitelj pozivom na odredbu čl. 205. st. 1. toč. 1. ZZK-a podnosi predmetnu tužbu za ispravak upisa provedenog zemljišnoknjižnim rješenjem posl.br. Z-2710/2011/5280 od 14. prosinca 2015., navodeći da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] pogrešno upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Omišalj, kao i da su pogrešno i bez ikakvog pravnog temelja brisane hipoteke koje su bile upisane u korist tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je upis tuženice u zemljišnim knjigama pravno valjan jer da se radi o nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z.k.l.br. 5280, ukupne površine od 572 m2, odnosno da se u naravi radi o parku koji da se od svog nastanka pa do danas nalazi u općoj uporabi iz kojeg razloga da ga svakodnevno koriste stanovnici [adresa]. Nadalje, navodi da park, kao javno zelena površina predstavlja sastavni dio komunalne infrastrukture te da je kao takav javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, odnosno u konkretnom slučaju Općine Omišalj, sve temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu. Glede upisa društva KIJAC NEKRETNINE d.d. kao vlasnika na predmetnoj nekretnini, tuženica navodi kako isto ne znači da je navedeno društvo bilo vlasnik predmetne nekretnine, obzirom da isti nikada nije ostvarivao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini već da je ista oduvijek bila javno dobro u općoj uporabi. Slijedom navedenog, ističe da društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. nikada nije bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine, kao niti da je istu imao u posjedu. Za pitanje statusa nekretnine da nije odlučan upis u zemljišne knjige, već da je odlučno da li se ista nekretnina doista koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Iz relevantnih odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu (čl. 59. st. 1., čl. 60. st. 5., čl. 61. st. 1. i čl. 123. st. 1.), tuženica navodi kako prijepor predstavlja javno dobro u općoj uporabi, odnosno da je riječ o komunalnoj infrastrukturi koja da je već postojala u vrijeme donošenja predmetnog Zakona. Stoga, tuženica navodi kako je razvidno da je pravo vlasništva stekla temeljem zakona te da je upis u zemljišne knjige bio deklaratornog karaktera, kao i da se na komunalnoj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava pa samim time niti hipoteka.
3. U podnesku od 16. lipnja 2023., kao i u podnesku od 3. siječnja 2024., tužitelj je naveo da je društvo KIJAC NEKRETNINE d.d., stvarni vlasnik prijepora obzirom da iz povijesnog vlasničkog lista jasno proizlazi slijed stjecanja prava vlasništva. Tužitelj je također naveo da prijepor nije javno dobro već da se radi o pašnjaku te da niti jednom zakonskom odredbom nije određeno da pašnjak ne može biti predmetom prava vlasništva ili založnog prava. Ujedno, tužitelj je izričito naveo da tuženica nije uredila predmetnu nekretninu, (nije zasadila postojeće zelenilo), slijedom čega da u konkretnom slučaju odredbe ZKG-u nisu primjenjive. U konačnici, tužitelj je naveo da iz Ugovora o unosu nekretnina zaključenog 19. prosinca 2002. između društva KIJAC NEKRETNINE d.d. i DIOKI d.d., kao i iz izvješća o obavljenoj reviziji osnivanja društva KIJAC NEKRETNINE d.d. iz prosinca 2002. je razvidno da sve nekretnine koje su ušle u temeljni kapital vlasnika pa tako i predmetna da predstavljaju cjelinu sa stambeno- rekreacijskom namjenom, transportnim putevima i uređenim okolišem.
4. Podneskom od 3. svibnja 2024. tuženica se očitovala na navode tužitelja te je iste osporila u cijelosti te je ujedno dostavila pravomoćnu presudu ovog suda posl.br. P-402/2022 od 30. lipnja 2023. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja društva KIJAC NEKRETNINE d.d. radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi protiv tuženice OPĆINE OMIŠALJ, budući da je riječ o istoj nekretnini koja je predmet i ovog parničnog postupka. Nadalje, tuženica u cijelosti osporava navod tužitelja da se predmetna nekretnina nalazila u bilanci pravnog prednika KIJAC NEKRETNINE d.d., kao i da čini temeljni kapital istog, obzirom da navedene tvrdnje tužitelj nije ničim dokazao. Međutim, navodi i sve da je tužitelj navedenu tvrdnju dokazao da bi i u tom slučaju tužbeni zahtjev bio neosnovan, obzirom da je tuženica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla temeljem zakona. Također, navodi da je riječ o nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ukupne površine 572 m² koja da predstavlja park te koja da se od svog nastanka pa do danas nalazi u općoj uporabi i koju da svakodnevno koriste stanovnici [adresa], slijedom čega da kao takva pripada u vlasništvo Općine Omišalj, sve pozivajući se i na odluku Ustavnog suda RH posl.br. U-
I/6326/2011 od 7. veljače 2017.
4.1. Nadalje, tuženica obrazlaže da park kao javna zelena površina predstavlja sastavni dio komunalne infrastrukture te kao takav da predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. U konačnici, tuženica je navela da vodi evidenciju (registar) komunalne infrastrukture, sve sukladno odredbi čl. 63. st. 1. ZKG-u, u kojoj da je upisana i predmetna nekretnina
5. Podneskom od 26. ožujka 2024. trgovačko društvo KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, je izjavio svoj interes za miješanjem u predmetnoj parnici i to kao umješač na strani tuženika, navodeći da je on stvarni vlasnik predmetne nekretnine te da je pred ovim sudom pokrenuo parnicu koja da se vodi pod posl.br. P-402/2022, slijedom čega da se protivi upisu založnog prava, tj. hipoteke u korist tužitelja na način kako je to navedeno u njegovom tužbenom zahtjevu.
6. U tijeku postupka parnične stranke, kako tužitelj, tako i tuženik usprotivili su se sudjelovanju društva KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, kao umješača na strani tuženika, ističući i obrazlažući da su njegove radnje u postupku suprotne radnjama i interesima stranaka kojima se želi pridružiti, odnosno konkretno radnjama tuženika.
7. Ovaj sud je rješenjem posl.br. P-361/2024 od 20. ožujka 2025. odbio sudjelovanje trgovačkog društva KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, OIB: 36036948499, kao umješača na strani tuženika, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2032/2025 od 8. prosinca 2025.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak zemljišnoknjižnog upisa provedenog rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, broj Z- 2710/2011/5280 od 14. prosinca 2015., kojim je na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice izvršen upis javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženice uz istodobno brisanje ranije upisanog prava vlasništva trgovačkog društva KIJAC NEKRETNINE d.d. te brisanje založnih prava upisanih u korist tužitelja. Tužitelj zahtijeva uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, smatrajući da za upis javnog dobra u općoj uporabi nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke , kao i da je nezakonito izvršeno brisanje njegovih založnih prava.
9. Među parničnim strankama nije sporno da je prije provedbe postupka preoblikovanja zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine bilo upisano trgovačko društvo KIJAC NEKRETNINE d.d., a koja nekretnina odgovara dijelu „stare“ čestice k. č. br. [katastarska čestica]. Također, nije sporno da su na predmetnoj nekretnini bila upisana založna prava u korist tužitelja, kao i da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige izvršen upis javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Općine Omišalj uz brisanje ranijeg vlasništva i upisanih založnih prava.
10. Sporna je okolnost predstavlja li predmetna nekretnina komunalnu infrastrukturu, odnosno javnu zelenu površinu u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu te ima li ista status javnog dobra u općoj uporabi. Sporno je pravno pitanje njezinog stvarnopravnog statusa i pravnih posljedica koje iz takvog statusa proizlaze, kao i okolnost je li tužitelj uživa zaštitu kao stjecatelj založnih prava u dobroj vjeri.
11. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i to TM, IM, HM, FM, ČM te KM.
12. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.
13. Obzirom da je trgovačko društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. prigovorilo označenoj vrijednosti predmeta spora, sud je na pripremnom ročištu održanom 22. siječnja 2025., sukladno odredbi čl. 40. st. 2. i st. 3. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u visini 1.327,36 EUR, budući ovako određenu vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra primjerenom u konkretnom slučaju, obzirom da se radi o tužbi radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa.
14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. ožujka 2025., tužitelj je predložio da sud u daljnjem tijeku postupka službenim putem od tuženice pribavi registar komunalne infrastrukture, kako bi se utvrdio trenutak kada je predmetna nekretnina upisana u isti, kao i podatak o financijskim sredstvima koje je tuženica uložila u održavanje predmetne nekretnine, zajedno sa programom održavanja od izgradnje pa do danas. Iako se tuženik predloženom dokazu protivio, obrazlažući da je prethodni postupak već zaključen, sud je temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, odredio da će se u daljnjem tijeku postupka službenim putem pribaviti registar komunalne infrastrukture za predmetnu nekretninu, budući da se radi o utvrđivanju odlučne činjenici, (korištenju i održavanju iste), a za koje okolnosti do zaključenja prethodnog postupka tužitelj objektivno nije mogao imati saznanja, obzirom na iskaze saslušanih svjedoka u fazi glavne rasprave.
15. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku posl.br. Z-1505/2020 od 11. studenog 2021., (stranica 22-31 spisa), utvrđeno je da je u ispravnom postupku odbijen prigovor predlagatelja društva Gasfin S.A. radi brisanja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], pašnjak površine 572 m² iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice upisano u korist javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Omišalj i uknjižbe prava vlasništva društva KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj uz prijenos založnih prava u korist predlagatelja Gasfin S.A. S obzirom na utvrđeno odbijanje prigovora predlagatelja, tužitelj je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe za ispravak sukladno odredbi čl. 205. st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19.; dalje: ZZK) te je utvrđeno da je tužba pravovremeno podnijeta unutar trogodišnjeg roka.
16. Uvidom u spis posl.br. Z-1503/2020 i posl.br. Z-2710/2011/5280, (stranica 728- 747 spisa), sud je utvrdio da je u izvodu popisnog lista predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana kao pašnjak u [adresa], površine 572 m², kao i da je prije nove izmjere k. o. [katastarska općina]-Njivice, ista bila istovjetna dijelu stare nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz zapisnika Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, broj Z-2710/2011/5280 od 14. prosinca 2015., proizlazi da je isti sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu ZZK-a za k. o. [katastarska općina]-Njivice te da je dosadašnji vlasnik predmetne nekretnine bilo trgovačko društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. te da se kao vlasnik novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Njivice, upisuje javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Omišalj u omjeru 1/1.
17. Uvidom u potvrdu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Omišalj, (stranica 794- 799 spisa), sud je utvrdio da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -Njivice evidentirana u Registru komunalne infrastrukture Općine Omišalj kao javna zelena površina pod rednim brojem 1448, kao i da je ista dio Programa godišnjeg održavanja površina zelenila, odnosno da u naravi predstavlja zelenu površinu uz Trg Ružmarina i Trg Ante Starčevića te koja je održavana (košnja i uresno zelenilo) od strane komunalnog društva Pesja d.o.o.
18. Uvidom u presliku ugovora o davanju na korištenje zemljišta bez naknade od 1. srpnja 2006., (stranica 801-804 spisa), sud je utvrdio da je dostavljeni predmetni ugovor irelevantan, obzirom se isti ne odnosi na prijepor već na zemljište z.č. 4000/61 k. o. [katastarska općina], površine 15 m², kojim društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. kao davatelj, daje Općini Omišalj kao korisniku za potrebe postave montažnog objekta – javnog sanitarnog čvora, koji bi bio priključen na vodovod, električnu energiju i kanalizaciju, time da bi mikrolokacija smještaja montažnog objekta bila na samom ulazu u plažu iznad prometnice.
19. Dakle iz navedene materijalne dokumentacije, kao i povijesnog vlasničkog lista, digitalne ortofoto snimke te izvoda iz katastra, sud je utvrdio:
- da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana kao pašnjak, površine 572 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice, javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika,
- da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige i to od dijela k. č. br. [katastarska čestica] ,
- da je kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] bilo upisano trgovačko društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. te
- da je pravomoćnom odlukom ovoga suda posl.br. P-402/2022 od 30. lipnja 2023. odbijen tužbeni zahtjev trgovačkog društva KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj kao tužitelja protiv OPĆINE OMIŠALJ kao tuženice, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi za nekretninu koja je i predmet ovog parničnog postupka, budući da je utvrđeno da tamo tužitelj nije dokazao valjanu pravnu osnovu, tj. valjani slijed stjecanja prava vlasništva od strane svog osnivača društva DIOKI d.d., kao niti da valjani pravni temelj proizlazi iz pretvorbe poduzeća INA – Industrija nafte.
20. Nadalje, iz iskaza svjedoka TM (stranica 684-685 spisa), proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja okućnicu okolnih stambenih zgrada (tri) koju koriste mještani za igranje djece i šetnju pasa.
21. Iz iskaza svjedoka IM (stranica 686-688 spisa), proizlazi da isti ima saznanja o predmetnoj nekretnini, budući da se njegova kuća nalazi svega 300 m od prijepora te obzirom da tamo živi od kraja 1980-tih. U naravi bi proizlazi da se radi o zelenoj površini na sjevernom rubu Trga Ružmarin, dok da cijeli južni dio predmetne čestice čini veliki trotoar širine 2m sa nekoliko stubišta, a koju da koriste svi koji prilaze trgu. Nadalje bi proizlazilo da zapadni dio predmetne nekretnine također čini trotoar koji povezuje Trg Ružmarina sa Trgom Ante Starčevića te da istoj može bilo tko pristupiti, odnosno da se istoj pristupa sa tri strane, kao i da je to jedina komunikacija koja vodi prema stambenim ulazima. Nadalje, proizlazilo bi da predmetna nekretnina predstavlja dio trga te da se sa desne strane kuda prolazi cesta, nalazi otvoreni ulaz za park. Na istoj da se nalazi i nešto dekorativne vegetacije, javna rasvjeta, koševi za smeće, hidrantska mreža, a koju da zadnjih 30-tak godina održava (čisti, obrezuje i kosi) Općina Omišalj. Svjedok je iskazao i da je bio predsjednik općinskog vijeća u dva mandata i to od 2000. do 2004. te od 2017. do 2021., slijedom čega bi proizlazilo da isti ima saznanja da se predmetna nekretnina nalazi u programu komunalnog društva Pesia d.o.o., kao i da djelatnici navedenog društva istu održavaju.
22. Iz iskaza svjedoka HM (stranica 688-690 spisa), proizlazi da isti ima saznanja o predmetu spora budući da je bio tajnik mjesne zajednice od 1984. do 1993., a nakon toga komunalni redar od 1993. do 2015. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja zelenu površinu između stambene zgrade kbr. 1. i zgrada kojima je ulaz na Trgu Ante Starčevića, a na kojoj se nalazi staza, odnosno pješačka komunikacija između ceste i zgrada, odnosno proizlazi bi da predmetna nekretnina graniči sa trotoarom koji je nužan za ulazak u stambene zgrade kbr. 7., 8. i 9. Također, proizlazilo bi da je predmetnu nekretninu održavala mjesna zajednica, a od 1993. da su istu održavale firme koje su bile zadužene za održavanje čistoće i hortikulturu, a da je to svojevremeno bilo društvo Ružmarin d.o.o., potom Pirika d.o.o., a nakon toga Pesja nautika d.o.o. te u konačnica Pesja d.o.o.
23. Iz iskaza svjedoka FM (stranica 694-695 spisa), proizlazilo bi da isti nema saznanja o predmetu spora te da je zadnji puta u [adresa] bio prije 12 godina. Svjedok je iskazao da je bio direktor društva KIJAC NEKRETNINE d.d. od 2006. do 2008. te da je u to vrijeme kao vlasnik bilo upisano društvo DINA. Svjedok je također iskazao da nema saznanja tko održava trgove i parkove, ali da oni sigurno nisu isto održavali.
24. Iz iskaza svjedoka ČM (stranica 696-698 spisa), proizlazilo bi da je isti bio direktor društva DINA PETROKEMIJA te da su kasnije osnovali još dva društva i to PIROS d.o.o. i ĆUF d.o.o. pa da je radi racionalizacije vođenja tih pomoćnih firmi postao i direktor društva KIJAC NEKRETNINE d.d. Predmetna nekretnina da je izgrađena istovremeno sa [adresa], a u naravi da predstavlja zelenu površinu, čija je namjena bila da ju koriste ljudi koji su tamo stanovali. Svjedok je iskazao da se točnih detalja ne sjeća, kao niti tko je istu održavao, kao što se niti ne sjeća kada su sprave na istoj montirane. Ujedno je iskazao da predmetnoj nekretnini svatko može pristupiti, kao i svakoj drugoj nekretnini koje da su tretirane kao javna površina. U konačnici svjedok je iskazao da su društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. i Općina Omišalj uvijek bili u dobrim odnosima, kao i da je uvijek bilo razgovora glede održavanja pa da je siguran da je neka firma predmetnu nekretninu održavala, ali da se ne sjeća koja. DINA PETROKEMIJA da je gradila, ali da bi kasnije bilo uobičajeno da društvo Ponikve d.o.o. preuzmu upravljanje.
25. Iz iskaza svjedoka KM, (stranica 837-839 spisa), proizlazilo bi da isti ima saznanja o predmetu spora, budući da tamo živi više od 30 godina te da je svojevremeno radio na upravljanju nekretnina u društvima DIOKI grupe, a u koje spada i društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. Nadalje bi proizlazilo da predmetna nekretnina predstavlja prostor između stambenih blokova, odnosno između Trga Ružmarina i Trga Ante Starčevića, odnosno da se radi o površini u sklopu naselja, slijedom čega na istu mogu svi pristupiti. Svjedok je iskazao da nema saznanja tko točno održava predmetnu nekretninu koja da je uvijek uredna, ali da pretpostavlja da je održava općinsko komunalno društvo.
26. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ocijenio vjerodostojnima i uvjerljivim, budući su isti međusobno suglasno iskazivali te su u bitnim dijelovima podudarni i sa sadržajem materijalne dokumentacije. Tako iz iskaza svjedoka TM proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja okućnicu okolnih stambenih zgrada koju stanovnici koriste za svakodnevne potrebe, uključujući igru djece i šetnju kućnih ljubimaca. Iz iskaza svjedoka IM proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi na sjevernom rubu Trga Ružmarin te da južni i zapadni dio nekretnine čine pješačke komunikacije kojima svakodnevno prolaze stanovnici naselja. Navedeni svjedok detaljno je opisao da se na nekretnini nalaze zelene površine, dekorativna vegetacija, javna rasvjeta, koševi za otpatke i druga komunalna oprema te da predmetnu nekretninu već više desetljeća održavaju komunalne službe tuženice. Također je iskazao da je predmetna nekretnina sastavni dio prostora trga te da joj može pristupiti svatko bez ikakvih ograničenja. Nadalje, iz iskaza svjedoka HM proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja zelenu površinu između stambenih zgrada, kojom prolazi pješačka komunikacija te da je ista još od vremena djelovanja mjesne zajednice održavana kao javna površina, najprije od strane mjesne zajednice, a potom od strane komunalnih društava koja su tijekom godina obavljala poslove održavanja javnih površina na području Općine.
27. Sud je osobitu važnost dao iskazima svjedoka ČM i KM, budući da se radi o osobama koje su bile povezane s trgovačkim društvom KIJAC NEKRETNINE d.d. koje je bilo upisano kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Niti jedan od navedenih svjedoka nije potvrdio da bi navedeno društvo ikada ostvarivalo faktična vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, ograničavalo pristup trećim osobama ili pak samostalno održavalo predmetnu površinu. Naprotiv, iz njihovih iskaza proizlazi da je predmetna nekretnina od izgradnje naselja predstavljala zelenu površinu namijenjenu korištenju stanovnika [adresa] te da je bila dostupna svima pod jednakim uvjetima. S druge strane, iskaz svjedoka T sud nije smatrao odlučnim za utvrđenje spornih činjenica jer je isti izričito naveo da nema neposrednih saznanja o načinu korištenja i održavanja predmetne nekretnine. Međutim, i iz njegovog iskaza proizlazi da društvo čiji je bio direktor nije održavalo predmetnu nekretninu.
28. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kao odlučnu činjenicu da predmetna nekretnina i to novoformirana čestica k. č. br. [katastarska čestica] najmanje tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u naravi predstavlja uređenu zelenu površinu smještenu između stambenih zgrada i trgova, kojoj može pristupiti neograničeni broj osoba te koja služi svakodnevnoj uporabi stanovnika [adresa] te koju kontinuirano održavaju komunalne službe tuženice. Niti jedan od saslušanih svjedoka nije potvrdio da bi društvo KIJAC NEKRETNINE d.d. upisano kao zemljišnoknjižni vlasnik, ikada ostvarivalo faktična vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, niti da bi predmetna površina bila izdvojena iz opće uporabe građana.
29. Sukladno odredbi čl. 59. st. 1. toč. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18. i 32/20.; dalje: ZKG), komunalna infrastruktura jesu građevine i uređaji namijenjeni obavljanju komunalnih djelatnosti, a među ostalim i javne zelene površine.
30. Nadalje, odredbom čl. 60. st. 5. ZKG-u, propisano je da su javne zelene površine parkovi, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni športski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane il i druge ceste odnosno ulice i sl.
31. Odredbom čl. 61. st. 1. ZKG-u propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost.
32. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da zakon sam određuje pravni status komunalne infrastrukture te njezinog vlasnika. Slijedom navedenog, kada određena nekretnina po svojim stvarnim obilježjima predstavlja komunalnu infrastrukturu, ista po samom zakonu ima status javnog dobra u općoj uporabi i nalazi se u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području je smještena. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da predmetna nekretnina već desetljećima predstavlja uređenu javnu zelenu površinu koja služi svakodnevnoj uporabi neograničenog broja građana, da se nalazi u sklopu uređenog javnog prostora naselja te da je kontinuirano održavana od strane komunalnih službi Općine Omišalj. Stoga, sud je utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja javnu zelenu površinu kao oblik komunalne infrastrukture u smislu odredbe čl. 59. i čl. 60. ZKG-u.
33. Pri tome sud ne prihvaća navod tužitelja da tuženica nije dokazala stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, pravo vlasništva može se steći i neposredno na temelju zakona. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima
(„Narodne
novine“
broj:
91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/ 09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV), propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je u tom slučaju na pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
34. Kada zakon određuje da određena stvar ima status javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, tada se pravo vlasništva stječe neposredno na temelju zakona, bez potrebe za sklapanjem posebnog pravnog posla ili donošenjem pojedinačnog akta o prijenosu vlasništva. U tom smislu zemljišnoknjižni upis nema konstitutivni, već deklaratorni učinak jer se njime samo evidentira pravo koje je već nastalo na temelju zakona.
35. Stoga, okolnost da je kao vlasnik predmetne nekretnine ranije bilo upisano trgovačko društvo KIJAC NEKRETNINE d.d., nije odlučna za ocjenu stvarnopravnog statusa predmetne nekretnine. Naime, pravni status javnog dobra u općoj uporabi određuje se prema stvarnoj namjeni i funkciji nekretnine te prema zakonskim pretpostavkama, a ne isključivo prema ranijem zemljišnoknjižnom upisu. Budući da je sud utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja komunalnu infrastrukturu, odnosno javnu zelenu površinu, tuženica je pravo vlasništva na istoj stekla neposredno na temelju zakona, dok je upis proveden u zemljišnoj knjizi imao deklaratorni karakter.
36. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina po svojoj naravi javna zelena površina koja predstavlja komunalnu infrastrukturu u smislu odredbe čl. 59. st. 1. toč. 5. i čl. 60. st. 5. ZKG-u te da se radi o prostoru koji je od svojeg nastanka trajno namijenjen općoj uporabi građana, koji je sastavni dio uređenog javnog prostora [adresa] te koji se kontinuirano održava sredstvima i putem komunalnih društava jedinice lokalne samouprave.
37. Stoga, tvrdnju tužitelja da status javnog dobra u općoj uporabi nije dokazan, kao i da je upis prava vlasništva tuženice izvršen bez pravne osnove, sud je utvrdio neosnovanom. Naprotiv, provedenim dokazima utvrđeno je da predmetna nekretnina po svojim obilježjima predstavlja komunalnu infrastrukturu, konkretno javnu zelenu površinu (park), slijedom čega je upis javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženice bio utemeljen na zakonu. Dodatno valja navesti da za pitanje stjecanja prava vlasništva nije od utjecaja tko je predmetnu komunalnu infrastrukturu sagradio, već je bitno tko se i na koji način njome služi te da li su ispunjene zakonom propisani uvjeti da se ta komunalna infrastruktura upiše kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave (tako i sudska praksa VTS Pž-3041/2024 od 27. studenog 2024.). Također, navodi tužitelja koji se odnose na način pretvorbe društvenog vlasništva i stjecanje prava vlasništva od strane društva KIJAC NEKRETNINE d.d. nisu od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer ti navodi ne mijenjaju status predmetnih nekretnina kao javnog dobra u općoj uporabi. Nadalje, u odnosu na tužiteljevo pozivanje na stjecanje tereta u dobroj vjeri, napominje se da je u vrijeme stjecanja založnog prava na nekretninama od strane izvornog vjerovnika (2004. i 2007.) bila odgođena zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga budući da se radilo o nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva (čl. 388. st. 5. ZV-a).
38. Budući da je sud utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi odnosno komunalnu infrastrukturu, nije osnovan ni zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja niti za ponovni upis založnih prava koja su bila brisana u postupku preoblikovanja zemljišne knjige (čl. 61. st. 3. ZKG-u).
39. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. ožujka 2025. tuženik je naveo da ne osporava da predmetna nekretnina u naravi predstavlja zelenu površinu, slijedom čega je naveo da nije potrebno provoditi geodetsko vještačenje. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. listopada 2025. tuženik je odustao od saslušanja svjedoka NM, dok je podneskom od 3. studenog 2025. tužitelj također odustao od saslušanja svjedoka ZM, kao i svjedokinje GM. Budući da su u postupku utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu, sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja za provođenje uviđaja na licu mjesta, kao i prijedlog za provođenje geodetskog vještačenja, ocijenivši iste suvišnima. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja zelenu površinu unutar naselja, što proizlazi iz svih provedenih dokaza, kao i dostavljene digitalne ortofoto snimke. Tužitelj je tijekom postupka odustao od saslušanja preostalih predloženih svjedoka, dok se geodetskim vještačenjem nisu trebale utvrđivati činjenice koje su među strankama bile sporne. Predmet spora n ije bio identitet, položaj, površina niti međe predmetne nekretnine, već njezin pravni status i pravne posljedice koje iz toga proizlaze. Stoga, sud je ocijenio da bi provođenje navedenih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka (čl. 220. st. 2. ZPP-a).
40. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučio kao u toč. I. izreke presude.
41. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženici je priznat opravdan i stvarno nastali trošak postupka i to za sastav odgovora na tužbu od 18. listopada 2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podneska od 3. svibnja 2024., 25. rujna 2024., 10. siječnja 2025. i 4. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te za zastupanje na ročištu od 14. svibnja 2024., 27. kolovoza 2024., 14. siječnja 2025., 25. ožujka 2025., 26. ožujka 2025., 23. listopada 2025. i 13. svibnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 2.400,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV 25% u iznosu od 600,00 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 3.000,00 EUR. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu, sve sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.). Također, tuženici nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražila.
42. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.000,00 EUR, slijedom čega je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.
Rijeka, 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
