P-3029/2024-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice: NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Bralić, odvjetnik iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tužene: ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik ČN, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice NN, punomoćnika tužiteljice Hrvoja Bralića, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika tužene ČN, odvjetnika u [adresa], **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 42.000,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku između građana na navedeni iznos od 1. siječnja 2009. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana podmiri tužitelju troškove ovog postupka. „

II. Nalaže se tužiteljici AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana isplatiti tuženoj ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 23.437,50 eura.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.562,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 18. listopada 2010., se navodi da je tužiteljica tijekom 2008. pozajmila tuženoj iznos od ukupno 42.000,00 eura. Tuženici (prvotno tužen bio je i GN) su bračni drugovi i novac su primali na ruke te su se oboje tuženika izrijekom obvezali vratiti primljenu pozajmicu. O pozajmici je između tužiteljice i tužene potpisan i Ugovor o zajmu kao dokaz o ovom pravnom poslu. Tužena nije vratila tužiteljici primljenu pozajmicu, a ta njihova obveza je sukladno Ugovoru iz točke I. ove tužbe dospjela 1. siječnja 2009.

Slijedom iznesenoga, predlaže donošenje presude sadržaja navedenog u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 7. listopada 2024., tužena navodi da je tužiteljica protiv tužene podigla tužbu radi isplate u listopadu 2010. Tuženoj je dostava tada neuredno obavljena te je neutemeljeno i protivno Zakonu donesena presuda zbog ogluhe u predmetu pod brojem P2-5041/2010. od 29. lipnja 2012. Nakon dugogodišnje pravne borbe, tek je 2. svibnja 2024. u predmetu Naslovnog suda pod poslovnim brojem: P-5041/2010. tuženoj presudom usvojen prijedlog od 14. listopada 2013. za ponavljanje postupka te je ukinuta citirana preuda zbog ogluhe, koja je presuda potvrđena rješenjem Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž-2146/2024. od 29. srpnja 2024.

Tužena uvodno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ista nikako nije mogla niti smjela biti obuhvaćena ovom tužbom, što će detaljnije elaborirati u nastavku. Tužena osporava tužbu i sve navode iz tužbe u cijelosti. Iz svih dokaza koji već prileže ovom spisu (ranije oznake: P2-5041/2010.), a posebno iz presude Prekršajnog suda u Splitu broj: VII JRM-1409/08. kojom je utvrđena krivnja GN da je počinio nasilje u obitelji nad tuženom neupitno proizlazi kako su bračni odnosi već 2008. bili drastično poremećeni. Tužena nije bila upoznata s činjenicom da je njezin tadašnji suprug sklopio Ugovor o zajmu s tužiteljicom, a posebice da bi isti nju obvezivao na ijedan način. Štoviše tužena nije primala niti poštu, jer se morala kriomice odseliti od bivšeg supruga, nasilnika. Ne egzistira nijedan razlog niti dokaz iz kojeg se može zaključiti da bi tužena trebala biti obuhvaćena ovom tužbom, posebno jer su sredstva zasigurno bila namijenjena osobnim potrebama GN obzirom na to da tužena nije znala ni za Ugovor o zajmu, ni za novac koji je njime pribavljen, jer GN već od ranije nije ni na koji način doprinosio niti za osnovne životne potrebe tužene i njihove djece, već je tuženu uzdržavala njezina majka i brat, u čiji stan je na kraju krajeva ista i preselila uslijed trpljenja nasilja od GN i to u [adresa] u [adresa], gdje i danas živi sa svojim bratom i djecom, a do smrti njene majke, i ona je stanovala u istom kućanstvu.

Od krucijalne važnosti su slijedeće činjenice: da su bračni odnosi već 2008. bili drastično narušeni, da tužena nije imala saznanja o tome da je njezin bivši suprug sklopio bilo kakav ugovor niti je koristila novac pribavljen od tužiteljice, da od 2009. stanuje s majkom, dvoje djece i bratom na adresi različitoj od one na kojoj je prijavljena, a s koje se nije mogla odjaviti, budući je iz stana izbačena zajedno s djecom koju ima s GN te da su joj sredstva na računu neutemeljeno blokirana i onemogućen je dostojanstven život njoj i njenoj djeci, da je tužiteljica do danas uredno plijeni mjesečno dio primanja tužene te da je tuženoj temeljem predmetne pravomoćne odluke blokiran račun na cjelokupni iznos koji je obuhvaćen presudom uvećan za zakonske zatezne kamate i troškove postupka sa pripadajućim kamatama, iako tužena nikada nije sklopila nikakav ugovor sa tužiteljicom, niti to tužiteljica uopće tvrdi u svojoj tužbi. Dakle, tužena je omaškom ili namjerno obuhvaćena tužbom iako nije bila kontrahent pravnog posla sa tužiteljicom, već samo stoga što je bez razloga navedena kao tužena u tužbi i obuhvaćena tužbenim zahtjevom. Bivši suprug tužene GN, očigledno je sklopio je s tužiteljicom Ugovor o zajmu koja sredstva je koristio samo za svoje potrebe i poroke, a o čemu tužena nije imala nikakvih saznanja niti su joj na ikakav način ta sredstva bila dostupna. To posebno stoga što je bračna zajednica tužene i GN tada već bila prestala. Da bi apsurd bio veći, proučavajući tužbu tužiteljice i predložene dokaze proizlazi da je i tužiteljica toga bila svjesna pa je tužiteljica zbog tražbine koju je navodno imala prema GN iz osnove nevraćenog zajma, svojim tužbenim traženjem obuhvatila i tuženu iako za to nije imala niti životne ni pravne osnove. Člankom 43. Obiteljskog zakona propisano je kako za obveze koje je prije sklapanja braka preuzeo jedan bračni drug kao i za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Čak i da je tužena znala, a nije, da je njezin bivši suprug sklopio predmetni Ugovor o zajmu i dalje ne bi bila u obvezi vratiti zajam na kojega se nije obvezala, niti se novcem dobivenim tim Ugovorom koristila, niti je isti služio njihovoj bračnoj i obiteljskoj zajednici, već samo i isključivo zajmoprimcu GN.

Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. Općinski sud u Splitu je 29. lipnja 2012. donio presudu pod poslovnim brojem P2-5041/2010. kojim je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obvezao tuženike ON i GN solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 42.000,00 eura.

3.1. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P2-5041/2010-40 od 2. svibnja 2024. sud je dopustio prijedlog tužene ON za ponavljanje postupka te je ukinuo presudu od 29. lipnja 2012. u odnosu na tuženu ON.

3.2. Županijski sud u Splitu je rješenjem Gž-2146/2024-2 od 29. srpnja 2024. u cijelosti potvrdio rješenje ovog suda pod poslovnim brojem P2-5041/2010-40 od 2. svibnja 2024. kojim je sud dopustio prijedlog tužene ON za ponavljanje postupka te je ukinuo presudu od 29. lipnja 2012. u odnosu na tuženu ON.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o zajmu ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OV-11275/2008. od 24. lipnja 2008., rješenja Ovr-3014/2024-8 od 24. travnja 2025., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Fine po presudi P-5041/2010., saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka VN, JN, ĆN, ĐN, ŽN, RN, LN, BN.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 4120/08., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022. ; dalje ZOO: ZOO/05) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

7.1. Člankom 342. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obvezno pravnom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu i onako kako ona glasi (1.)

Kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravak štete koju je zbog toga pretrpio (2.)

8. Iz iskaza tužiteljice NN proizlazi da je njezin suprug BN bio u dobrim odnosima s GN i njegovom tada suprugom ON. Naime, suprug i tužiteljica imaju caffe bar Tempera na Firulama te je tako suprug upoznao GN i tuženu, dakle dolazili su redovito u kafić. Negdje 2008. početkom travnja suprug joj je rekao da su GN i tužena vršili pritisak na njega jer su tražili da im posudi 22.000,00 eura. Sjeća se da ju je suprug nazvao i pitao da provjeri koliko imaju novca u kući, a razliku, ukoliko fali da podigne s banke. Sutradan ujutro otišla je na banku i podigla 20.000,00 eura, 2.000,00 eura je imala u kući te je ukupno 22.000,00 eura stavila u kuvertu. Tužena je došla u kafić do njezinog stola za kojim su sjedile još njena prijateljica HN, stolar CN i dva gospodina iz Coca-Cole. Kako tuženu nije poznavala, to je od iste tražila osobnu iskaznicu kako bi se uvjerila da je to tada supruga GN. Dala joj je kuvertu u kojoj je bilo 22.000,00 eura što su morale vidjeti osobe koje su tada sjedile s njom za stolom. Tužena je uzela kuvertu iz njene ruke i otišla za prvi slobodan stol kako bi prebrojila novac iz kuverte. Potom je ponovno došla do njenog stola, zahvaljivala se govoreći da su je tužitelji spasili da će moći otplaćivati kredit, da imaju dvoje male djece, da imaju firmu koja slabo posluje. Sjeća se da joj je tada rekla: "da može zahvaliti njenome ludome mužu jer da im ona nikad ne bi posudila taj novac". Radilo se o njezinoj oročenoj štednji jer je štedjela za stan. Sjeća se i to da joj je odgovorila: "zar mislite da bi mogla mirno spavati s dvoje male djece a da vam taj novac ne vratim". Od tužene tada nije tražila da potpiše potvrdu da je primila novce jer je imala povjerenje u svog muža. Isto tako u tom trenutku nisu ništa dogovarale o vraćanju posuđenog novca i ovo iz razloga jer je vjerovala mužu i nije imala vremena s obzirom na obveze u kafiću u kojem je znala povremeno i raditi. Pitala je supruga što je dogovorio s tuženom i GN oko vraćanja posuđenog novca na što joj je odgovorio da će on to s njim riješiti i otići kod javnog bilježnika. Nakon nepuna 3 mjeseca tužena i GN su tražili od supruga da im posudi dodatnih 20.000,00 eura. U međuvremenu je tražila da dođu kod javnog bilježnika i potpišu izjavu da je tužena primila 22.000,00 eura, što su izbjegavali i jedno i drugo. S obzirom na navedeno, smatrali su i suprug i tužiteljica, da su prisiljeni dati im još 20.000,00 eura, a sve kako bi došli u javnog bilježnika i potpisali cjelokupni dug. Dogovor je bio da kod javnog bilježnika dođu svo četvoro, ali kod javnog bilježnika nije došla tužena već samo GN koji je potpisao ugovor o zajmu koji prileži listu 2-B spisa. Radi se o ugovoru koji je tužiteljica sastavila neposredno prije potpisivanja i u kojem jasno stoji da se radi o iznosu od 42.000,00 eura s rokom vraćanja najkasnije do 1. siječnja 2009. Pitala je GN zašto nije došla njegova tada supruga na što nije dobila ugovor. Nakon potpisivanja ugovora GN je dala dodatnih 20.000,00 eura u predsoblju javnog bilježnika. Kada je upitana zašto je dala 20.000,00 eura GN, a taj dan kod javnog bilježnika se nije pojavila tužena kako bi potpisala i potvrdila da joj je dala 22.000,00 eura odgovorila je da joj je nakon 37 godina braka nezamislivo da dugovanje svoga supruga ona ne priznaje pa je tako bilo i u ovom slučaju. U tom trenutku njima je najveća sigurnost bila da imaju potvrdu na ukupno dugovanje na 42.000,00 eura. GN se počeo zahvaljivati gotovo identično što je par mjeseci prije izjavljivala tužena a to je da imaju dvoje djece, da imaju kredit, da će dio novca uložiti u firmu, da mu je supruga našla posao preko interneta za suho pranje auta, da im je N dao gradski prostor za ured tuženoj iz kojeg je poslovala i da su od N uzeli najam za autopraonicu u Jokeru. Nakon potpisa ugovora o zajmu GN i tužena su nastavili dolaziti u kafić, hvalili se da imaju skavolini kuhinju, da su stavili automatsko navodnjavanje za cvijeće na balkonu, dakle zaključili su da su živjeli dobro. Ovo sve poznato joj je po kazivanju supruga. Nije pitala supruga tih prigoda nakon potpisivanja ugovora o zajmu je li pitao tuženu ili je li tražio od tužene da potpiše ugovor osobno jer je smatrala da je tadašnji suprug tužene tada potpisao cjelokupno dugovanje i da je to dovoljno. Negdje pred kraj 2009. bila je sa kćerkom i prijateljicom HN zvoniti na vrata stana tadašnjih supružnika GN, međutim nitko nije otvarao da bi im susjeda rekla da nema potrebe zvoniti jer da oni ne otvaraju vrata nikome, da je njima dosta buke od ljudi koji traže. Sjeća se da je prokomentirala sa prijateljicom da je očito da nisu prevarili samo njih. Sjeća se da je za Božić 2009. u njihovom kafiću bila vidjela GN i tuženu koji su izgledali kao zombiji sa crvenim očima nakon čega se uhvatila za glavu i komentirala kome je posudila 42.000,00 eura. 2021. dobila je poruku tužene u kojoj navodi kako bi mogla podignuti kredit od nekih 10.000,00 eura s kojim bi mogla umanjiti dugovanje. 2012. ishodila je pravomoćnu presudu protiv GN i tužene te se tijekom 2015. počelo prisilno skidati određen iznos dugovanja sa računa tužene, a sa računa GN od ljeta 2023. Sjeća se da je njezin tadašnji punomoćnik FN predlagao da tuži samo GN što nije mogla napraviti te mu je rekla da je tuženoj na ruke dala 22.000,00 eura a ne samo GN. On joj je tada savjetovao da ih tuži kao solidarne obveznike. GN i tužena su često zajedno dolazili u kafić, gospođa je uvijek bila sređena, ovo po kazivanju supruga, ali u kakvim su međusobnim odnosima bili to ju ne zanima. Ugovor je napisala rukom iz razloga što su GN i tužena rekli suprugu da će oni donijeti sastavljen ugovor. Kako je GN došao bez ugovora to je bio razlog zbog kojeg ga je ručno sastavila. U istom ugovoru napisala je da je dužna tužena jer ne razdvaja bračne drugove s obzirom da cijeli život tako živi i ponaša se na takav način. Odvjetnik ju je savjetovao da tuženu ovrši za cijeli iznos iz ugovora unatoč tome što višestruko tvrdi da joj je dala 22.000,00 eura. Nikada nije nazvala telefonom, poslala pismo ili email jer nije ona dužna tuženoj, nego tužena njoj.

9. Iz iskaza tužene ON proizlazi da u cijelosti osporava iskaz tužiteljice kao neistinit i iskonstruiran. Ne poznaje niti tužiteljicu niti njenog supruga, nikada nije bila u njenom kafiću, prvi put je vidjela na ročištu u ovom predmetu. Ne samo da nije bila u njenom kafiću nego po kafićima ne izlazi, ima dvoje djece te je usmjerena isključivo na njih. Tužiteljica nikada nije bila kod nje kući. Ne može a da se ne zapita kako je moguće da se nekom ne posudi takav iznos novca, a da se ne traži da se taj novac traži na bilo koji način. 12 godina je bila zaposlena u Croatia Yachting te je podatak o njezinom broju mobitela bio javno dostupan. Dakle, moglo se doći do nje. Za navodni dug odnosno zajam saznala je kada joj je prisilno blokiran račun koji je bio blokiran sigurno 10-ak godina. Nakon toga kontaktirala je odvjetnika ČN da pokuša saznati o čemu se radi. Tada odvjetnik saznaje da je tužba u predmetu u kojem je donesena presuda poslana na krivu adresu po njenome mišljenju namjerno kako bi se ishodila presuda bez njenog sudjelovanja. Točno je da je poruka na koju se poziva tužiteljica poslana sa broja mobitela kojeg je koristila i koju je napisala. Poruku je poslala nakon što je u jednom trenutku ovrha bila povučena što je shvatila kao akt dobre volje i namjere. Njena pozicija je bila jako loša, više godina je bila blokirana, nije znala hoće li je itko htjeti saslušati te je to bio razlog zbog kojeg je poslala poruku u namjeri da nastavi normalno živjeti odnosno da ju pustu na miru bez obzira što nikakav novac nije posudila. Nakon što je poslala navedenu poruku saznala je da je prva ovrha bila povučena jer se radio o iznosu od 20.705,92 eura da bi bila pokrenuta nova na iznos od 42.000,00 eura. Sve navedeno shvatila je kad joj je ponovno na račun počela sjedati nova ovrha. U brak sa svojim tadašnjim suprugom stupila je isključivo zbog djece, nikada nisu imali dobar odnos. Njezin bivši suprug bio je jako težak, pio je, bio je nasilan prema njoj te je negdje 2009. smogla snage da ga fizički napusti iz stana iz Spinčićeve 2 i otišla kod svoje majke. Godinama prije toga nije ni znala gdje bi znao prespavati. Ovo iskazuje sve kako bi predočila sudu pozadinu njihovih odnosa, a ovo s obzirom na iskaz tužiteljice. Bivši suprug joj u niti jednom trenutku kad su živjeli zajedno pod istim krovom nije rekao da je posudio od bilo koga nekakav novac.

10. Iz iskaza svjedoka VN proizlazi da je bio konobar u kafiću Tempera u Splitu u periodu od 2007. -2009., dakle 3 godine. Gospođa ŠN mu je bila šefica. Po kafiću se pričalo da je gospođa ŠN posudila novce. To se pričalo više puta. Međutim, kome točno, koliko to točno ne zna. Međutim, u sjećanju mu je da je negdje misli 2008. došla jedna osoba koja se predstavila kao ON i pitala ga gdje je šefica. Nakon toga je pozvao gospođu ŠN koja je otišla u skladište i nakon što se vratila iz skladišta preko šanka je predala kuvertu toj gospođi. Ta gospođa je sjela za stol, brojila je novce i kad je izbrojila, zahvalila se gospođi ŠN. Prije te 2008., a i poslije viđao bi, ali rijetko, tu gospođu koja je taj dan došla u kafić i brojila novce. Ne vjeruje da bi je prepoznao da je danas sretne. Češće je u kafić dolazio GN kojeg je prepoznao danas izvan sudnice, ali zasigurno ga ne bi prepoznao na ulici jer se dosta promijenio. Nakon što je otišao iz kafića ne zna je li možda vidio tužiteljicu 2 puta zadnjih 15 godina. Osoba koja se predstavila kao ON nije mu pokazala osobu iskaznicu te prigode, a također nije vidio da bi ta gospođa pokazala osobnu iskaznicu gospođi ŠN. Stol za kojim je bila osoba koja se predstavila kao ON je bio nekih metar, dva od šanka, dakle bio mu je vidljiv. Tog dana s gospođom ŠN je bilo još par osoba misli jedan dobavljač i još netko. Teško je bilo za čuti razgovor između osobe koja se predstavila kao ON i gospođe ŠN jer je tog dana bio pristojan broj gostiju u kafiću, a uz to je svirala muzika. Navodi da za jednu osobu ima saznanja da bi tužiteljica ili njezin suprug drugim osobama posuđivali novac.

11. Iz iskaza svjedoka JN proizlazi da tuženu pozna dugi niz godina. Naime, u zgradu u [adresa] došao je 1984. kada je tužena imala nekih 7, 8 godina. I od tada do danas živi u toj zgradi osim što jedno kratko vrijeme izbivala s djecom koja su tada bila mala. Kada je to točno bilo i koliko dugo je izbivala ne može se sjetiti jer je prošlo dosta vremena. Bivšeg supruga tužene GN ne poznaje, isti nije živio u [adresa]. U zgradi [adresa] predstavnik je suvlasnika 24 godine. Zajedno sa tuženom u stanu su živjeli njezini roditelji.

12. Svjedokinja ĆN je navela da joj je tužena majka. Poznato joj je da je tužena zbog nekakve posudbe. Navodi da joj majka nije rekla da je ikakve novce posudila od tužiteljice. Tužiteljicu prvi put vidi u sudnici. Kada je imala 3 godine, danas ima 19, s majkom i bratom preselila se u [adresa] gdje i danas žive. Kada je imala par godina otac je otišao od njih, poznato joj je da je otišao u Australiju te ga nije vidjela do petog osnovne. Nikakve uspomene s njim nema. Majka je, dok se nije zaposlila u Croatia Yachting, misli da je to bilo prije nekih 5,6 godina, radila doslovno od 08 do 20 kako bi njoj i bratu omogućila potrebno za život, a tek kad se zaposlila u Croatia Yachting stvari su se malo popravile po tom pitanju. U satnu su živjeli sa bakom i ujakom. Baka je preminula 2017., a ujak se odselio prije godinu dana. Radi se ostanu o površine cca 60 m2 koji ima jednu funkcionalnu sobu i koji se nije dugo godina obnavljao.

13. Iz iskaza svjedoka ĐN proizlazi da mu je tužena sestra, da su dugi niz godina živjeli zajedno u [adresa] i to njegova pok. majka, tužena i njeno dvoje djece. Bivši suprug tužene tu nikada nije živio. Koliko se može prisjetiti njegova sestra i njezin bivši suprug su se razdvojili dok su djeca bila mala. Tužena je morala raditi jer joj je to bio jedini financijski izvor kako bi uzdržavala sebe i svoju djecu. Osobno mu je potvrdila da nikakve novce nije posudila. Odnos tužene i njenog bivšeg muža je bio jako loš, a GN opisao bi kao osobu lošeg karaktera koja ne prati društvene norme. Misli na to da se radi o agresivnoj osobi. Ne može odgovoriti kakva je bila financijska situacija između GN i njegove sestre dok su bili u braku.

14. Iz iskaza svjedokinje ŽN proizlazi da poznaje tuženu dugi niz godina, još od srednje škole s tim da su se počele intenzivno družiti od 1997. jer su išle na isti fakultet i danas su najbolje prijateljice. Negdje prošle godine ON joj je pitala je li voljna biti svjedok u ovom postupku rekavši joj pri tome da je njen bivši suprug GN posudio neke novce i da se nju zbog toga procesuira. Pitala je zašto joj prije nije rekla da se tako nešto događa, a odgovorila joj je da joj je bilo neugodno da se uopće spominje u takvom kontekstu. Može potvrditi da je tužena bila u braku sa GN. Međutim, koliko je vidjela brak je bio nekvalitetan, loš, odnos im je bio narušen te je tužena još dok su djeca bila mala, negdje 2008., 2009., otišla iz stana u kojem su zajedno živjeli i otišla kod majke. GN je vidjela svega nekoliko puta i ne zna bi li ga prepoznala danas da ga vidi. Poznato da joj je bivši suprug tužene otišao u Australiju živjeti, nije plaćao alimentaciju te nisu bili u kontaktu. GN nije bio prisutan u životu svoje djece nakon što je tužena otišla živjeti kod majke.

15. Iz iskaza svjedoka RN proizlazi da je negdje krajem 2007. početkom 2008. radio stolariju za caffe bar ''Tempera'' kojeg su držali tužiteljica i njezin suprug. Naknadno je još radio neke drvodjeljske poslove. Sjeća se negdje u ožujku ili travnju 2008. kada je došao na montažu polica u caffe baru da je za stolom sjedila tužiteljica i još jedna osoba, još jedna ženska osoba i još dvije muške osobe. Tužiteljica mu je rekla da sjedne da popije kavu. Nakon nekog vremena u caffe bar ''Tempera'' ušla je jedna ženska osoba i pitala konobara za O. Gospođa ŠN se ustala od svoga stola, prišla toj gospođi, vidio je da je ta gospođa izvadila osobnu iskaznicu i dala je gospođi ŠN, nakon čega joj je gospođa ŠN dala kuvertu. Ta ženska osoba je nakon toga sjela za prvi stol za šankom i počela brojiti novac iz kuverte. Nakon što je prebrojila zahvalila se i otišla. Kako je bio samo u poslovnim odnosima sa suprugom gospođe ŠN, to nije niti postavljao nikakva pitanja u navedenom pravcu. Konobara koji je taj dan bio u kafiću viđao bi dok je tu radio a kasnije nije ni dolazio u kafić.

16. Iz iskaza svjedokinje HN proizlazi da joj je tužiteljica dugogodišnja prijateljica. Živi u [adresa] te je znala doći u Split, prespavati kod NN jer su zaista dobre prijateljice. Sjeća se da je jedne večeri, misli 2008., suprug tužiteljice BN nazvao tužiteljicu i rekao joj da spremi novce, da će ujutro u kafić Tempera doći osoba pod imenom ON po novac. Sjeća se da je tada NN komentirala da njen muž nije normalan, da joj je rekao da će doći osoba koju ona uopće ne poznaje i da joj se posudi 22.000,00 eura, a iz kuće da uzme onoliko koliko ima, ostatak da podigne sa banke. U to vrijeme u kafiću kroz jutro je bila NN, a popodne i navečer njezin suprug BN. Vidjela je kada je izvadila iz kuće i stavila u kuvertu 2.000,00 eura a ujutro su rano otišle na Splitsku banku kada je NN podigla 20.000,00 eura i sve skupa stavila u kuvertu. Sjeća se da je bila ljuta na svog supruga kako posuđuje novce njoj nepoznatim ljudima te je to i komentirala. Nakon banke otišle su u kafić i sjele za jedan stol gdje je inače NN sjedila, obavljala razgovore sa dobavljačima i sl. Zajedno sa njima za stolom su bile dvije muške osobe i to majstor koji je radio neke police i predstavnik misli Coca-Cole. Nakon nekog vremena u kafić je ušla ženska osoba, otišla do šanka i obratila se konobaru te je nakon toga prišla stolu za kojim su oni sjedili te rekla da je došla po ono o čemu su se dogovorile. NN je tada rekla da ne poznaje tu osobu te joj je ta ženska osoba izvadila osobu nakon čega se NN digla, otišla do prostorije iza šanka gdje joj je bila torba, izvadila kuvertu i predala toj ženskoj osobi. Ta ženska osoba je sjela za stol koji je bio ispred šanka i počela brojati novce. Nakon što je izbrojala novce, okrenula se prema NN koja se u tom trenutku nalazila ispred šanka i pretpostavljam da joj se zahvalila. Ovo s toga jer je bio šušur i nije čula što su pričale. Njoj je to i tada i danas ogroman novac jer živi od svoje plaće i bilo joj je neobično da netko može posuditi toliki iznos novaca jer ga treba i vratiti. Više puta je nakon toga pitala NN je li joj vraćen novac. Ovo pogotovo jer se radilo o novcu sa kojim je NN htjela kupiti stan, jer je bila podstanar. Također joj je otvoreno rekla da se mora potpisati da je posuđen novac te joj je tada rekla da joj je rečeno da će se potpisati ugovor i da će se ovjeriti kod javnog bilježnika. Također joj je rekla da je dogovoreno da će se novac vratiti za 6-7 mjeseci. NN je također rekla da je posudila dodatnih 20.000,00 eura suprugu od ON. Također joj je rekla joj je suprug rekao da ta osoba koja posuđuje novac treba nešto otvoriti pa mu za to treba novac. I tad joj je rekla da to mora staviti napismeno da se radi o velikim novcima. Ovo joj je rekla 2-3 mjeseca nakon ovog događaja u kafiću. Jednom prilikom je zajedno sa NN bila na vratima tužene međutim nitko nije otvarao, ali je susjeda rekla da uzalud zvone da nikoga nema. NN joj je nakon nekog vremena rekla da je suprug od ON ovjerio kod javnog bilježnika ispravio u kojem stoji da je dužan ukupan iznos, s tim da je tog dana trebala kod javnog bilježnika doći i ON, ali nije došla jer joj je dijete bilo bolesno. Rekla joj je i to da će pokušati prisilno naplatiti dugovani iznos odnosno putem ovrhe. Svjedokinja misli da je pokrenula sudski postupak i protiv GN i protiv ON. Jednom joj je rekla da joj na račun sjedaju novci, ali da ne zna odakle ni od koga. Otišla je na Finu nakon čega joj je rečeno da se radi o ON i to ovršnim putem.

17. Iz iskaza svjedoka BN proizlazi da mu je tužiteljica supruga i da su u braku od 1988. Od 2001. ima kafić Temperu u kojem uredno posluju s tim da je kafić od 2012. u najmu. Kod njega u kafiću 5-6 godina je radio konobar imenom MN kojemu je posudio 40.000,00 eura kako bi mogao kupiti polovinu stana na Bačvicama, a koji novac mu je uredno vraćen bez da su potpisali ikakav papir. Ta se priča pročula po kafiću tako da su ga krajem 2008. ON i GN koji su očito čuli za tu priču da je financijski pomogao nekome kome je bio u nevolji pitali da i njima posudi 22.000,00 eura. Ističe da su GN i ON dolazili uobičajeno vikendom, a tada kad su ga pitali za posudbu bilo je preko tjedna. Rekli su mu da će mu vratiti za 15-ak dana novac jer im je škver odnosno brodogradilište dugovao određeni iznos. Rekli su da im treba za kredit i svakodnevne potrebe navedeni novac. Sažalio se i u večernjim satima, misli da je bilo oko 22:00 sata nazvao je suprugu i rekao da uzme što ima u kući, a ostatak da podigne u banci. Poslušala ga je i predala to jutro novac ON koja joj je prethodno pokazala osobnu iskaznicu 22.000,00 eura. GN je taj dan bio odsutan iz RH što mu je rekao večer prije sam GN. ON i GN su nastavili dolaziti vikendom u kafić, a kako nisu vratili u obećanom roku, to ih je pitao što je s novcima kada će mu vratiti novac. Uvijek su govorili da će vratiti, ali nisu. Nakon nekih 2-3 mjeseca opet su došli u kafić i tražili daljnjih 20.000,00 eura rekavši da su izgubili kooperante u škveru, a da mu je supruga preko interneta našla franšizu za suho pranje auta. Pristao je, ali je rekao da oboje trebaju doći kod javnog bilježnika i potpisati ukupno dugovanje i to tako da donesu napisan papir na kojem će ovjeriti potpis. Kako nisu ništa potpisali za prvu pozajmicu, to je bio razlog zbog kojeg je pristao dati drugu pozajmicu jer je i jedna i druga trebala biti navedena na ugovoru koji je trebao biti potpisan od svo četvoro kod javnog bilježnika. Ujutro kod javnog bilježnika pojavio se samo GN koji je rekao da žena nije došla jer se dijete razboljelo. Rekao je NN da ona napiše ugovor, uzela je papir, isti sastavila nakon čega je GN ovjerio svoj potpis zajedno sa njegovom suprugom. ON i GN nastavili su zajedno dolaziti u kafić do Božića 2008/09. Po ugovoru novac su trebali vratiti do 1. siječnja 2009. Prestali su dolaziti upravo tada kad su trebali vratiti novce. Sa ON i GN je u kafiću znalo biti njihovo društvo koji su mu kasnije rekli ''kome si ti posudio novac, oni su dužni na sve strane''. Supruga je prisilnim putem, ovrhom, od ON naplatila 13.000,00 eura, od GN 20.000,00 eura, ostatak nije vraćen. Pokušao je i telefonski kontaktirati i GN i ON nakon što su prestali dolaziti u kafić. Nekad bi se javili a nekad ne bi, a i tad kad bi se javili prekinuli bi poziv.

18. Čitanjem ugovora o zajmu ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OV-11275/2008. od 24. lipnja 2008. utvrđeno je da je isti sklopljen između NN kao zajmodavca i GN kao zajmoprimca, a kojim ugovorom zajmodavac daje a zajmoprimac prima iznos od 42.000,00 eura s rokom vraćanja 1. siječnja 2009.

19. Čitanjem Rješenja Ovr-3014/2024-8 od 24. travnja 2025. utvrđeno je da je isto doneseno u pravnoj stvari ovrhovoditelja-protuovršenice NN protiv ovršenika- protuovrhovoditelja EN, a povodom prijedloga za protu ovrhu te je naloženo AN vratiti ON iznos od 26.713,83 eura.

20. Čitanjem Specifikacije izvršene osnove za plaćanja P-5041/2010 Financijske agencije utvrđeno je da je ŠN od ON naplatila 26.713,83 eura.

21. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 42.000,00 eura koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je tijekom 2008. posudila tuženoj i njenom tadašnjem suprugu GN iznos od 42.000,00 eura, a kako su tuženici bili bračni drugovi i novac su primili na ruke, to da je tužena u obvezi vratiti utuženi iznos.

22. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tužena pasivno legitimirana u ovom postupku te ukoliko je, je li u obvezi vratiti tužiteljici utuženi iznos.

23. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

24. Tako, tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica 18. listopada 2010. podnijela tužbu protiv GN i ON radi vraćanja iznosa zajma od 42.000,00 eura

- da je Općinski sud u Splitu 29. lipnja 2012. donio presudu pod poslovnim brojem P-5041/2010. kojom je naložio tuženicima solidarnu isplatu iznosa od 42.000,00 eura (presuda zbog ogluhe)

- da je ovaj sud rješenjem od 2. svibnja 2024. dopustio tuženoj ON ponavljanje pravomoćno okončanog postupka te je ukinuo presudu ovog suda P- 5041/2010. od 29. lipnja 2012. u odnosu na ON

- da je Županijski sud u Splitu rješenjem Gž-2146/2024-2 od 29. srpnja 2024. potvrdio rješenje ovog suda od 2. svibnja 2024. kojim je dopušten prijedlog za ponavljanje postupka ON

- da su ON i GN bivši bračni drugovi

- da je tužena bila u kratkom, lošem i nasilnom braku s GN

- da su tužena i njen bivši suprug nakon sklapanja braka živjeli u [adresa] u [adresa]

- da je tužena 2010. zbog nepodnošljivog odnosa i ekscesa sa bivšim suprugom napustila stan u [adresa] i preselila se kod majke sa dvoje malodobne djece u [adresa] u [adresa]

- da je radi obiteljskog nasilja GN dobio zabranu približavanja tuženoj

- da nakon što je odselila kod majke tužiteljica nije bila u kontaktu sa bivšim suprugom

- da su odnosi tužene i njenog bivšeg supruga bili znatno narušeni i prije nego je tužena ostavila bivšeg supruga

- da je brak između ON i GN razveden 11. svibnja 2011.

- da su tužiteljica i GN sklopili ugovor o zajmu iznosa od 42.000,00 eura s rokom vraćanja 1. siječnja 2009., a koji ugovor je ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OV-11275/2008. 24. lipnja 2008.

- da GN nije postupio po ugovoru o zajmu i vratio posuđeni iznos

- da je tužiteljica naplatila od tužene na temelju ukinute presude ovog suda od

29. lipnja 2012. 26.713,83 eura

- da je tužena ustala prijedlogom za protu-ovrhu pod poslovnim brojem Ovr- 3014/2024. a u kojem postupku je sud donio rješenje kojim je naloženo tužiteljici vratiti cjelokupan iznos od 26.713,83 eura

24.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

25. Saslušana kao stranka tužiteljica je izjavila da su tužena i njen tadašnji suprug GN, gosti kafića u vlasništvu tužiteljice i njenog supruga, vršili pritisak na njenog supruga kako bi im pozajmio iznos od 22.000,00 eura pa da je ona tuženoj, koju nikada prije nije vidjela, na osnovi pokazane osobne iskaznice, bez potpisane priznanice, u kuverti predala 22.000,00 eura, koje je ova potom ispred svih gostiju kafića prebrojila. Nadalje je izjavila da su tužena i njen suprug nakon 3 mjeseca tražili daljnjih 20.000,00 eura koje je predala GN iako prethodni dug niti djelomično nije bio vraćen. Nelogično je, neživotno, neshvatljivo i ovom sudu neprihvatljivo da netko potpunom neznancu posudi 22.000,00 eura, a da pritom ne traži potpisivanja priznanice. Jednako tako je nepojmljivo da 22.000,00 eura može stati u kuvertu. Zanimljivo je i to da nakon što je tužiteljica zajedno sa svojim suprugom, kako kaže, pozajmila daljnjih 20.000,00 eura GN u ugovoru o zajmu navodi da mu je posudila 42.000,00 eura, a koji ugovor je pisala sama, a da u isto vrijeme u ugovor nije uglavila dio o primopredaji iznosa od 22.000,00 eura tuženoj koju je pozvala na potpis i ovjeru potvrde o primopredaji novca. Za primijetiti je kako tužiteljica citira izjave tužene, točno barata s datumima, mjesecima i godinama, sjeća se čak i kako je bila odjevena tužena. Sve to 17 godina poslije. Bez obzira na to koliko godina tužiteljica bila u braku sa svojim suprugom neuvjerljiva je, u najmanju ruku, tvrdnja da od tužene nije tražila potpisivanje priznanice jer je vjerovala svom suprugu.

25.1. Svjedok VN, konobar u kafiću tužene, je izjavio da je 2008. došla osoba koja se predstavila kao ON, pitala ga za šeficu, nakon čega je on otišao po gospođu ŠN koja je otišla u skladište i preko šanka predala kuvertu toj gospođi koja je nakon toga sjela za stol i prebrojila novce. Nije vidio da je ta gospođa pokazala osobnu iskaznicu tužiteljici, istu onu osobnu iskaznicu za koju je tužiteljica rekla da joj ju je tužena pokazala. Pritom je svjedok bio odaljen tako da je sve dobro vidio, bar je tako izjavio.

Svjedok RN, stolar, je izjavio da je tužiteljica ustala od svog stola, prišla gospođi koja je pitala konobara za gospođu ŠN, pokazala osobnu iskaznicu, nakon čega joj je tužiteljica predala kuvertu s novcima.

Sama tužiteljica je izjavila da je sjedila kad je došla tužena te da joj je dala kuvertu s novcima nakon što joj je pokazala osobnu iskaznicu. Dakle, iskazi se razlikuju u detaljima, neživotni su, radi čega se i ne prihvaćaju.

Za primijetiti je da se oba svjedoka, jedan konobar, drugi stolar koji površno ili gotovo nikako ne poznaju tužiteljicu, a tuženu uopće ne poznaju, sjećaju njima potpuno nebitnog događaja gotovo u detalje, a navodno se dogodio prije 17 godina.

25.2. Svjedoci JN, ĆN i ĐN iskazivali su o odnosu tužene i njenog bivšeg supruga, o tome kako je tužena morala raditi da bi prehranila svoje dvoje malodobne djece, o tome da je odnos tužene i njenog supruga bio loš, da je GN otišao u Australiju te da njegova djeca nemaju nikakvih uspomena na njega.

25.3. Svjedok BN, suprug tužiteljice, iskazivao je o firmama, koopertorima, brodogradilištu, poslovima u [adresa], autopraonici, a za koje tužena tvrdi da nema nikakvih saznanja. Dio iskaza o posudbi iz sažaljenja, a potom o novoj posudbi koja je dana jer prva nije bila potpisna, neuvjerljiv je i neživotan. Ovo osobito ako se uzme u obzir činjenica da se u ugovoru o zajmu ne spominje pozajmica ON. Radi se o svjedoku koji je direktno zainteresiran za predmet spora.

25.4. Iskaz svjedokinje HN je usklađen s iskazom tužiteljice gotovo u svim detaljima osim u djelu kako se ponašala tužiteljica kada joj je prišla ON (svjedokinja je izjavila da je tužiteljica otišla iza šanka po kuvertu, što tužiteljica ne spominje). Radi se o bliskoj prijateljici tužiteljice koja kao takva ne može biti neutralan svjedok.

26. Neuobičajeno je posuditi nekome iznos od 22.000,00 eura, a pritom je taj netko potpuni neznanac, a da se od njega ne traži potpisivanje priznanice, kao niti ovjera iste jer se "vjeruje suprugu". Tužena u vrijeme kada je, kako kaže tužiteljica, od nje posudila novce jer im je trebalo (tužiteljica govori u množini) da bi mogli otplatiti kredit, za potrebe firme više nije bila u bračnoj zajednici sa svojim suprugom koji je bio nasilan prema njoj i od kojeg je u konačnici pobjegla i koji na niti jedan način nije sudjelovao u njenom životu i životu malodobne djece, što znači da tužiteljica nije mogla reći da im novac treba (njoj i suprugu) radi zajedničkih životnih potreba. Svjedoci iskazuju o navodnoj činjenici da je tužena došla u ugostiteljski objekt i ispred svih gostiju brojila 22.000,00 eura, a pritom niti jedan svjedok ne može potvrditi da bi to bila baš tužena i da je u kuverti bilo baš 22.000,00 eura. Govore samo o osobi koja se predstavila kao ON.

27. Je li i koliki iznos tužena posudila GN, a i iz Ugovora o zajmu proizlazi da je i to 42.000,00 eura, nema veze s tuženom. Tužena je tad bila u lošim odnosima sa svojim suprugom, bračna zajednica je bila prestala, a tužiteljica nije dokazala da joj je posudila bilo kakve novce pa niti 22.000,00 niti 20.000,00 eura. Uzgredno se ističe da odnos bračnih drugova koji se često u braku ponašaju neodgovorno, kao što je to činio suprug tužene da bi se radilo o solidarnoj obvezi koja tereti oba bračna druga i za koju svaku bračni drug odgovara u cijelosti kao da ju je sam preuzeo, moralo bi se raditi o obvezi koja se tiče potreba bračne i obiteljske zajednice ili obveza koje su bračni drugovi preuzeli u vezi s bračnom stečevinom. Pod obvezama za tekuće potrebe bračne zajednice treba razumjeti u prvom redu one koje se ponavljaju, ali i one koje se pojavljuju jednokratno (npr. najam stana, nabavka hrane, odjeće i obuće za članove obitelji, nabavka školskih knjiga za djecu, nabavka predmeta za kućanstvo). Ipak tekuće potrebe obiteljske zajednice ovise o ekonomskim i drugim prilikama bračnih drugova odnosno njihova životna standarda. To znači da ako se radi o stvarima koje se koriste za tekuće potrebe obiteljske zajednice, pri čemu je obveza nerazmjerno velika u odnosu na ekonomske mogućnosti bračnih drugova, onda bi to predstavljalo pojedinačnu obvezu bračnog druga jer je bračni drugovi nisu zajednički preuzeli.

28. Odluka o parničnom trošku se temelji na članku 154. stavak 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženici je priznat trošak sastava prijedloga za ponavljanje postupka, za zastupanje na ročištima od 22. svibnja 2014., 24. lipnja 2014., 4. srpnja 2014., 17. srpnja 2017., 22. travnja 2024., 21. siječnja 2025., 25. ožujka 2025., 8. srpnja 2025., 30. rujna 2025., 20. siječnja 2026. i 21. travnja 2026. po 500 bodova, za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, za zastupanje na ročištu od 17. svibnja 2017. 125 bodova, za sastav revizije 750 bodova, trošak sastava podnesaka od 5. siječnja 2024., 19. veljače 2025., 8. svibnja 2025. i 21. siječnja 2026. po 500 bodova, odnosno ukupno 9375 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 18.750,00 eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 4.687,50 eura pa se dolazi do iznosa od 23.437,50 eura, a koji iznos je priznat tuženoj na ime troškova postupka.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.562,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

(nije priznat trošak sastava žalbe od 29. rujna 2017. jer tužena nije uspjela sa žalbom).

29. Prema članku 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (2.).

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir (3.).

29.1. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužen te je od FINE zatražio podatke o specifikaciji tražbine po izravnoj naplati po presudi ovog suda P-5041/2012. od 29. lipnja 2012, jer su navedeni podatci zatraženi nakon saslušanja tužiteljice i sadržaja njenog iskaza.

Isto tako i dokazne svrhe korišteno je i rješenje Ovr-3014/2024 od 24. travnja 2025. jer je isto doneseno nakon zaključenja prethodnog postupka.

30. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 8. lipnja 2026.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis