Poslovni broj: Pn-587/2023-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HZ, odvjetničkog vježbenika, i zamjenika punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 188,23 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 732,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 7. ožujka 2023. navodi da je 8. prosinca 2022. nastala šteta na vozilu marke Mercedes klasa E 220 CDI, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, a da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Tužitelj navodi da je štetni događaj prijavio tuženiku te da su djelatnici tuženika 14. prosinca 2022. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 220810510822/1, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti tužitelja (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tužitelj ističe kako je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te da je 25. siječnja 2023. poslao obavijest o izvršenoj uplati štete, no da je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj pojašnjava kako je, nakon štetnog događaja, svoje vozilo odlučio popraviti kod pravne osobe Bili d.o.o. sa sjedištem u [adresa], koja da se bavi popravkom i održavanjem motornih vozila. Navedena pravna osoba je predmetno vozilo sukladno zahtjevu tužitelja popravila, odnosno vratila u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj ukazuje da kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika te da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Tužitelj ističe i da Uvjetima police obveznog osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, a da su djelatnici Bili d.o.o. vozilo preuzeli i izvršili popravak prema pravilima struke te da su za svoju uslugu ispostavili račun, br. 4/P1/1 u ukupnom iznosu od 588,79 EUR / 4.436,24 kuna (PDV uključen) koji da je bio dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu tužitelju. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik poslao potvrdu uplate tužitelju 25. siječnja 2023. u kojoj isplaćuje nastalu štetu, ali samo u iznosu od 400,56 EUR / 3.018,02 kuna, a da je tim iznosom samo djelomično nadoknadio štetu uplatom na račun tužitelja, jer da je tužitelj 20. siječnja 2023. uplatio cjelokupni iznos računa br. 4/P1/1 od 588,79 EUR / 4.436,24 kuna pravnoj osobi Bili d.o.o. Nastalu razliku od 188,23 EUR / 1.418,22 kuna koju tuženik nije isplatio tužitelju, isti opravdava da je to cijena sata rada servisa koji oni priznaju, a odnosi se na servise koji se bave održavanjem i popravkom vozila. Upravo ta razlika iznosa o cijeni sata rada koja nije plaćena tužitelju je predmet ovoga spora te tužitelj smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Tužitelju je posebno indikativno što je na izvidu štete napisana cijena od 120,00 kuna/sat, odnosno 15,93 EUR/sat uvećano za pripadajući PDV za rad limara, a 120,00 kuna/sat, odnosno 15,93 EUR/sat uvećano za pripadajući PDV za rad lakirera, dok da je cijena sata rada po kojoj radi servis Bili d.o.o. iznosi 226,04 kuna/sat, odnosno 30,00 EUR/sat uvećano za pripadajući PDV te tužitelj smatra kako navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno, a da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Tužitelj smatra da u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za održavanje i popravak vozila, da je takvo postupanje zabranjeno, a što da potvrđuju i stavovi državnih agencija kao i sudska praksa. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa od 188,23 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2023. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti obzirom da je štetni događaj, polica osiguranja, prebivalište tužitelja i podružnica tuženika, na području nadležnog suda u Bjelovaru. Nadalje, tuženik u bitnome osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik navodi da je u konkretnom slučaju ukazao tužitelju na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali da je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila već da svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnom propisanima kojima se uređuje pitanje naknade štete, a da su pri tome oštećene osobe prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete dužne se pridržavati općih načela obveznog prava, i to: sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima uspregnuti se od postupaka kojima bi mogli nanijeti štetu te sukladno čl. 10. st. 3. istog Zakona u ostvarivanju svojih prava suzdržati se od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze naknade štete, a što da u ovom slučaju predstavlja odabir sanacije popravka predmetne štete na vozilu u servisu BILI d.o.o. s cijenama sata rada koje da su znatno više od tržišnih cijena ostalih neovisnih auto servisa. Tuženik ističe da je sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer da je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano te navodi da je tužitelja više puta obavijestio o njegovim pravima, ali i obvezama te da ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u dva servisa u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka. Slijedom svega navedenog, osporava se tužba u cijelosti te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava navode tuženika suprotne njegovima te ukazuje na osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Tužitelj navodi da iako tuženik kao osiguravatelj štetnika ističe kako ne određuje cijenu sata rada servisa Bili d.o.o. kao ovlaštenog servisera, no da se prema obavijesti (nalogu tuženika oštećeniku) putem obrazložene ponude jasno vidi kako je razlika između isplaćenog dijela tuženika i računa popravka servisa Bili d.o.o. točni iznos koji tužitelj potražuje, a koji je naveden u obavijesti – nalogu tuženika od 17. siječnja 2023. Tužitelj ističe kako je tuženik odgovoran isplatiti štetu prema računu popravka servisa Bili d.o.o. a sve prema polici obveznog osiguranja štetnika br. 8108134939. Nadalje, tužitelj osporava tvrdnje tuženika iz točke (9) odgovora na tužbu, jer da su pribavljene ponude tuženika datirane 24. ožujka i 27. ožujka 2023., a da je tužitelj pokrenuo tužbu protiv tuženika 7. ožujka 2023., odnosno prije navedenih ponuda, stoga tužitelj ističe kako ga tuženik nije mogao obavijestiti o ponudama na koje se tuženik poziva jer da je tužitelj popravio i preuzeo predmetno vozilo krajem siječnja 2023. u servisu Bili d.o.o., dakle 2 mjeseca prije ponuda tuženika. Tužitelj smatra da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice servisa Bili d.o.o. kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze, naravno pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelj ukazuje da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka, odnosno nije imao / nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa servisom Bili d.o.o., a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, to je tuženik dužan tužitelju u cijelosti podmiriti nastalu štetu. Nakon provedenog prometnog vještačenja, tužitelj nema prigovora na nalaz i mišljenje te ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
4. Tuženik tijekom postupka ostaje kod odgovora na tužbu te svih navoda, kao i istaknutih prigovora. Prigovara nalazu i mišljenu vještaka te predlaže pozvati vještaka da se očituje je li vozilo tužitelja moglo biti isto popravljeno za niži iznos, a sukladno cjenicima i ponudama koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Slijedom navedenog protivi se osnovanosti tužbenog zahtjeva te isti predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u sudsku praksu (listovi 7-10, 13-22, 27-32 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 11-12 spisa), smjernice RH Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, KLASA: 034-08/18-01-093 od 20. veljače 2020. (listovi 23-26 spisa), račun A 4/P1/1 (list 34 spisa), izvid štete tuženika, broj: 220810510822/1 od 14. prosinca 2022. (list 35 spisa), e-mail korespondenciju (list 39 spisa), ponudu broj 3/1/1 od 24. ožujka 2023. (list 47 spisa), ponudu broj 01/2023 od 27. ožujka 2023. (list 48 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete od 9. prosinca 2022. (listovi 53-54 spisa), Obrazloženu ponudu od 17. siječnja 2023. (list 55 spisa), račun (list 56 spisa), potvrdu o uplati (list 57 spisa), potvrdu o uplati (list 58 spisa), račun (list 59 spisa), potvrdu o uplati (list 60 spisa), potvrdu o uplati (list 61 spisa), račun (list 62 spisa), potvrdu o uplati (list 63 spisa), potvrdu o uplati (list 64 spisa), račun (list 65 spisa), potvrdu o uplati (list 66 spisa), potvrdu o uplati (list 67 spisa), račun (list 68 spisa), potvrdu o uplati (list 69 spisa), račun (listovi 70-71 spisa), potvrdu o uplati (list 72 spisa), potvrdu o uplati (list 73 spisa), račun (list 74 spisa), potvrdu o uplati (list 75 spisa), potvrdu o uplati (list 76 spisa), nalog za isplatu od 25. svibnja 2022. (list 77 spisa), račun (list 78 spisa), nalog za isplatu od 3. veljače 2023. (list 79 spisa), saslušani su tužitelj (list 93 spisa), svjedoci IZ (listovi 93-94 spisa) i KZ (list 94 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo dipl. ing. Nevenu Erešu (listovi 101-102 i 115-116 spisa).
6. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 14. travnja 2023. primarno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, predloživši ustupanje predmeta Općinskom sudu u Bjelovaru, uz obrazloženje da su štetni događaj, polica osiguranja, prebivalište tužitelja i podružnica tuženika na području toga suda. Prigovor je pravovremeno istaknuti jer je podnesen u odgovoru na tužbu, dakle prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari u smislu čl. 20. st. 1. u svezi s čl. 288.a st. 5. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP). Okolnost da je tuženik u istom podnesku podredno osporio i tužbu po osnovi i visini ne mijenja ocjenu pravodobnosti prigovora. Prigovor je, međutim, sadržajno neosnovan. Registrirano sjedište tuženika je u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zbog čega je ovaj sud opće mjesne nadležnosti za suđenje tuženiku temeljem čl. 46. st. 1. u svezi s čl. 48. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je tužbu valjano podnio sudu na čijem je području registrirano sjedište tuženika, što je dovoljan temelj nadležnosti ovoga suda, neovisan o tome gdje je nastupila štetna radnja ili štetna posljedica. Prigovor se stoga odbija kao neosnovan.
8. U ovom stadiju postupka nije sporna odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu imovinske štete koja je nastala na tužiteljevom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. prosinca 2022. u Zagrebu, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao osobnim vozilom, koje je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika.
9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj prethodno pokretanju predmetne parnice tuženiku podnio zahtjev za naknadu predmetne štete (što proizlazi i iz prijave i zahtjeva za naknadu štete od 9. prosinca 2022. (listovi 53-54 spisa) te obrazložene ponude od 17. siječnja 2023. (list 55 spisa)), povodom kojeg je od strane ovlaštenih osoba tuženika sačinjen izvid štete na vozilu, nakon čega je tuženik isplatio nesporan iznos od 400,56 EUR na ime štete na vozilu tužitelja.
10. U ovom stadiju postupka sporno je pripada li tužitelju pravo pored nesporno isplaćenog iznosa naknade imovinske štete od 400,56 EUR, zahtijevati isplatu daljnjeg iznosa naknade od 188,23 EUR, a s obzirom na prigovore tuženika.
11. Radi utvrđivanja visine štete proveden je dokaz prometnim vještačenjem. Sudski vještak Neven Ereš, dipl. ing., u pisanom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2025. utvrdio je da su sve stavke računa popravka vozila tužitelja br. 4/P1/1 od 17. siječnja 2023. realno obračunate u skladu s izvidom štete tuženika broj 220810510822/1 od 14. prosinca 2022. i cijenama usluga rada iz cjenika servisa BILI d.o.o. od 30,00 EUR bez PDV-a po radnom satu te da troškovi popravka zajedno s PDV-om iznose ukupno 588,79 EUR. Na ročištu održanom 15. prosinca 2025. vještak je, odgovarajući na pitanja stranaka, potvrdio da cijena radnog sata nije zakonski propisana i da se radi o slobodnom tržištu. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Prigovor tuženika da se vještak nije izjasnio može li se vozilo popraviti jeftinije nije od utjecaja na visinu utvrđene štete.
12. Tuženik je isticao da je tužitelj odabirom skupljeg servisa doprinio povećanju štete te da mu je bio dužan poduzeti mjere smanjenja štete sukladno čl. 1092. ZOO- a. Sud taj prigovor odbija kao neosnovan. Naime, tužitelj kao oštećenik ima pravo slobodnog odabira servisa u kojemu će popravljati vozilo, a pravo na naknadu štete uključuje stvarne troškove koji su nastali kao neposredna posljedica štetnog događaja (čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO). Cijena radnog sata nije zakonski ograničena, niti je tuženik dokazao da je s tužiteljem ili servisom BILI d.o.o. ugovorno ograničio visinu satnice, zbog čega tuženik nije mogao jednostrano ograničiti svoju obvezu naknade na satnicu koju sam drži primjerenom, što odgovara stajalištu zauzetom u presudi Visokog trgovačkog suda RH, Pž-3749/12 od 30. srpnja 2015. Slobodan odabir servisa čija je satnica viša od satnice ostalih servisa na istom tržištu ne predstavlja doprinos nastanku ili povećanju štete u smislu čl. 1092. ZOO-a, kako je to potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revd-3166/2024-2 od 9. listopada 2024. kojom je odbio prijedlog za dopuštenje revizije osiguravatelja koji je iznosio istovjetne prigovore. Pritom valja ukazati kako je svjedok IZ, procjenitelj tuženika, na ročištu održanom 28. studenog 2024. izjavio da je tužitelja upozorio kako su cijene u servisu BILI d.o.o. dvostruko više od prosjeka na daruvarskom području, ali nije naveo da mu je ponudio konkretan alternativni servis niti jamstvo jednake kvalitete popravka. Svjedok KZ, nadzornik kontrole visine štete tuženika, potvrdio je pak na istom ročištu da je iznos isplate tužitelju umanjen jer satnica servisa BILI d.o.o. nije bila sukladna izvidnom zapisniku, a da su ponude jeftinijih servisa pribavljene tek naknadno. Navedene okolnosti ne ispunjavaju pretpostavke za primjenu čl. 1092. ZOO-a. Štoviše, tužbom je nedvojbeno utvrđeno da su ponude servisa Šimun j.d.o.o. i Autolimarije Ružička datirane 24. i 27. ožujka 2023., dakle više od dva mjeseca nakon što je tužitelj u siječnju 2023. već preuzeo popravljeno vozilo. Tuženikov prigovor stoga nije ni vremenski ni sadržajno potkrijepljen na način koji bi ga činio pravno relevantnim.
13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i usmenu dopunu nalaza i mišljenja koji je vještak dao prilikom saslušanja na glavnoj raspravi održanoj 15. prosinca 2025., budući je vještvo dano na temelju cjelokupne u spisu priložene dokumentacije i u skladu s pravilima struke. Valja istaknuti da je prema ocjeni ovog suda vještak na ročištu za glavnu raspravu od 15. prosinca 2025. argumentirano obrazložio svoj nalaz zbog čega su usmenim očitovanjem vještaka na glavnoj raspravi otklonjene sve eventualne nejasnoće.
14. S obzirom da je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju na osobnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta u iznosu od 588,79 EUR s PDV-om, to je tužitelju dosuđen daljnji iznos naknade u iznosu 188,23 EUR kao razlika između utvrđenog iznosa naknade za pretrpljenu imovinsku štetu na vozilu s PDV-om (588,79 EUR) i iznosa koji je tuženik tužitelju dobrovoljno isplatio prije pokretanja postupka (400,56 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje su tužitelju na navedeni iznos dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, odnosno od 23. siječnja 2023. pa do isplate.
15. Odluka o tijeku dosuđenih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 12. st. 6. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).
16. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to: – obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili – utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio, pri čemu je odredbom čl. 12. st. 6. ZOOP-a propisano da u slučajevima neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pri čemu se navedena odredba primjenjuje i na naknadu nenovčane imovinske štete na vozilu (navedeno stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 2295/15 od 28. rujna 2022.). Budući se tužitelj u konkretnom slučaju obratio s odštetnim zahtjevom tuženiku 19. siječnja 2023. (navedeno je sud utvrdio uvidom u e- mail korespondenciju s lista 39 spisa), a tuženik navedeno nije osporavao, to jasno proizlazi da je tuženik mogao utvrditi da postoji njegova odgovornost za naknadu predmetne štete tužitelju i isplatiti tužitelju nesporni iznos naknade u roku propisanom odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP-a. S obzirom da u konkretnom slučaju tuženik kao osiguratelj nije postupio na navedeni način, to tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, te je tužitelju dosuđen iznos koji je potraživao.
17. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 29. prosinca 2023. temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/2022.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
19. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 – 25 bodova, za sastav 2 podneska (21. rujna 2023. i 14. svibnja 2025.), prema Tbr. 8/1-po 25 bodova te za zastupanje na 3 ročišta (7. veljače 2024., 28. studenog 2024. i 15. prosinca 2025.), prema Tbr. 9/1- po 25 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 150 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 375,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti plaćeni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 6,64 EUR, traženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 19,91 EUR i trošak prometnog vještačenja (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja) u iznosu od 300,00 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 732,80 EUR (toč. III/ izreke).
20. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.
21. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka III/ izreke).
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu
2. tuženiku po punomoćniku
