Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1174/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u OD Šavorić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene, dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-03/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključen između tužitelja i tužene dana 18. siječnja 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 54.364,85 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 198,29 EUR sa kamatom od 19.02.2005. godine

- iznos od 196,16 EUR sa kamatom od 17.03.2005. godine

- iznos od 194,89 EUR sa kamatom od 22.04.2005. godine

- iznos od 194,84 EUR sa kamatom od 16.05.2005. godine

- iznos od 194,70 EUR sa kamatom od 13.06.2005. godine

- iznos od 190,19 EUR sa kamatom od 29.07.2005. godine

- iznos od 194,57 EUR sa kamatom od 29.08.2005. godine

- iznos od 195,24 EUR sa kamatom od 29.09.2005. godine

- iznos od 194,44 EUR sa kamatom od 28.10.2005. godine

- iznos od 193,78 EUR sa kamatom od 19.11.2005. godine

- iznos od 194,57 EUR sa kamatom od 19.12.2005. godine

- iznos od 193,78 EUR sa kamatom od 26.01.2006. godine

- iznos od 190,86 EUR sa kamatom od 27.02.2006. godine

- iznos od 189,93 EUR sa kamatom od 24.03.2006. godine

- iznos od 187,94 EUR sa kamatom od 28.04.2006. godine

- iznos od 190,19 EUR sa kamatom od 31.05.2006. godine

- iznos od 189,53 EUR sa kamatom od 30.06.2006. godine

- iznos od 188,67 EUR sa kamatom od 31.07.2006. godine

- iznos od 187,92 EUR sa kamatom od 28.08.2006. godine

- iznos od 189,93 EUR sa kamatom od 29.09.2006. godine

- iznos od 189,53 EUR sa kamatom od 24.10.2006. godine

- iznos od 187,14 EUR sa kamatom od 14.11.2006. godine

- iznos od 127,81 EUR sa kamatom od 30.11.2006. godine

- iznos od 56,87 EUR sa kamatom od 22.12.2006. godine

- iznos od 187,01 EUR sa kamatom od 12.01.2007. godine

- iznos od 185,48 EUR sa kamatom od 28.02.2007. godine

- iznos od 185,55 EUR sa kamatom od 30.03.2007. godine

- iznos od 183,16 EUR sa kamatom od 30.04.2007. godine

- iznos od 181,43 EUR sa kamatom od 31.05.2007. godine

- iznos od 179,97 EUR sa kamatom od 23.06.2007. godine

- iznos od 178,25 EUR sa kamatom od 23.07.2007. godine

- iznos od 183,29 EUR sa kamatom od 20.08.2007. godine

- iznos od 183,83 EUR sa kamatom od 20.09.2007. godine

- iznos od 181,17 EUR sa kamatom od 17.10.2007. godine

- iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 28.11.2007. godine

- iznos od 182,63 EUR sa kamatom od 18.12.2007. godine

- iznos od 187,82 EUR sa kamatom od 16.01.2008. godine

- iznos od 188,20 EUR sa kamatom od 17.03.2008. godine

- iznos od 193,77 EUR sa kamatom od 23.04.2008. godine

- iznos od 207,84 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine

- iznos od 194,44 EUR sa kamatom od 23.05.2008. godine

- iznos od 197,09 EUR sa kamatom od 01.07.2008. godine

- iznos od 193,64 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

- iznos od 193,91 EUR sa kamatom od 14.08.2008. godine

- iznos od 195,77 EUR sa kamatom od 03.10.2008. godine

- iznos od 219,92 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine

- iznos od 221,65 EUR sa kamatom od 21.11.2008. godine

- iznos od 213,02 EUR sa kamatom od 23.12.2008. godine

- iznos od 223,16 EUR sa kamatom od 23.01.2009. godine

- iznos od 225,08 EUR sa kamatom od 25.02.2009. godine

- iznos od 217,08 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine

- iznos od 223,82 EUR sa kamatom od 22.04.2009. godine

- iznos od 219,75 EUR sa kamatom od 04.06.2009. godine

- iznos od 214,35 EUR sa kamatom od 03.07.2009. godine

- iznos od 218,40 EUR sa kamatom od 30.07.2009. godine

- iznos od 218,86 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 218,33 EUR sa kamatom od 29.09.2009. godine

- iznos od 217,36 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine

- iznos od 220,45 EUR sa kamatom od 04.12.2009. godine

- iznos od 223,64 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine

- iznos od 225,50 EUR sa kamatom od 05.02.2010. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine

- iznos od 231,24 EUR sa kamatom od 12.04.2010. godine

- iznos od 230,37 EUR sa kamatom od 12.05.2010. godine

- iznos od 232,13 EUR sa kamatom od 11.06.2010. godine

- iznos od 247,06 EUR sa kamatom od 12.07.2010. godine

- iznos od 244,21 EUR sa kamatom od 03.08.2010. godine

- iznos od 252,44 EUR sa kamatom od 11.09.2010. godine

- iznos od 250,45 EUR sa kamatom od 11.10.2010. godine

- iznos od 244,77 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

- iznos od 256,82 EUR sa kamatom od 13.12.2010. godine

- iznos od 266,11 EUR sa kamatom od 29.01.2011. godine

- iznos od 258,15 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine

- iznos od 268,63 EUR sa kamatom od 18.03.2011. godine

- iznos od 256,82 EUR sa kamatom od 18.04.2011. godine

- iznos od 256,55 EUR sa kamatom od 09.05.2011. godine

- iznos od 274,47 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

- iznos od 276,06 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

- iznos od 291,33 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine

- iznos od 284,42 EUR sa kamatom od 08.09.2011. godine

- iznos od 274,70 EUR sa kamatom od 11.10.2011. godine

- iznos od 271,68 EUR sa kamatom od 08.11.2011. godine

- iznos od 270,44 EUR sa kamatom od 09.12.2011. godine

- iznos od 274,47 EUR sa kamatom od 09.01.2012. godine

- iznos od 277,79 EUR sa kamatom od 09.02.2012. godine

- iznos od 278,98 EUR sa kamatom od 06.03.2012. godine

- iznos od 275,80 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine

- iznos od 277,39 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine

- iznos od 279,91 EUR sa kamatom od 08.06.2012. godine

- iznos od 276,59 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine

- iznos od 277,97 EUR sa kamatom od 21.08.2012. godine

- iznos od 277,66 EUR sa kamatom od 07.09.2012. godine

- iznos od 272,51 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine

- iznos od 276,86 EUR sa kamatom od 08.11.2012. godine

- iznos od 277,52 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

- iznos od 277,26 EUR sa kamatom od 07.01.2013. godine

- iznos od 270,05 EUR sa kamatom od 07.02.2013. godine

- iznos od 275,53 EUR sa kamatom od 07.03.2013. godine

- iznos od 275,80 EUR sa kamatom od 08.04.2013. godine

- iznos od 273,75 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine

- iznos od 269,56 EUR sa kamatom od 12.06.2013. godine

- iznos od 267,30 EUR sa kamatom od 06.07.2013. godine

- iznos od 268,63 EUR sa kamatom od 08.08.2013. godine

- iznos od 271,29 EUR sa kamatom od 07.09.2013. godine

- iznos od 274,87 EUR sa kamatom od 07.10.2013. godine

- iznos od 272,92 EUR sa kamatom od 11.11.2013. godine

- iznos od 275,27 EUR sa kamatom od 09.12.2013. godine

- iznos od 275,80 EUR sa kamatom od 09.01.2014. godine

- iznos od 237,57 EUR sa kamatom od 08.02.2014. godine

- iznos od 238,64 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine

- iznos od 238,77 EUR sa kamatom od 08.04.2014. godine

- iznos od 235,98 EUR sa kamatom od 12.05.2014. godine

- iznos od 236,38 EUR sa kamatom od 07.06.2014. godine

- iznos od 235,72 EUR sa kamatom od 10.07.2014. godine

- iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 12.08.2014. godine

- iznos od 240,10 EUR sa kamatom od 08.09.2014. godine

- iznos od 239,03 EUR sa kamatom od 07.10.2014. godine

- iznos od 240,76 EUR sa kamatom od 17.11.2014. godine

- iznos od 242,94 EUR sa kamatom od 16.12.2014. godine

- iznos od 242,35 EUR sa kamatom od 10.01.2015. godine

- iznos od 242,05 EUR sa kamatom od 06.02.2015. godine

- iznos od 241,29 EUR sa kamatom od 06.03.2015. godine

- iznos od 241,29 EUR sa kamatom od 09.04.2015. godine

- iznos od 241,95 EUR sa kamatom od 11.05.2015. godine

- iznos od 242,22 EUR sa kamatom od 12.06.2015. godine

- iznos od 242,09 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine

- iznos od 241,29 EUR sa kamatom od 12.08.2015. godine

- iznos od 243,09 EUR sa kamatom od 09.09.2015. godine

- iznos od 242,22 EUR sa kamatom od 10.10.2015. godine

- iznos od 241,56 EUR sa kamatom od 16.11.2015. godine

- iznos od 242,22 EUR sa kamatom od 07.12.2015. godine

- iznos od 240,92 EUR sa kamatom od 09.01.2016. godine

- iznos od 237,57 EUR sa kamatom od 13.02.2016. godine

- iznos od 236,51 EUR sa kamatom od 06.04.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 14.05.2016. godine

- iznos od 235,45 EUR sa kamatom od 07.06.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 14.07.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.08.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.09.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 10.10.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.11.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.12.2016. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.01.2017. godine

- iznos od 221,12 EUR sa kamatom od 09.02.2017. godine

- iznos od 234,26 EUR sa kamatom od 07.03.2017. godine

- iznos od 233,59 EUR sa kamatom od 07.04.2017. godine

- iznos od 236,25 EUR sa kamatom od 06.05.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.06.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 10.07.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.08.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.09.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.10.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.11.2017. godine

- iznos od 202,4 EUR sa kamatom od 13.12.2017. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.01.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.02.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.03.2018. godine

- iznos od 210,37 EUR sa kamatom od 11.04.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.05.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.06.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 05.07.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.08.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.09.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.10.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.11.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.12.2018. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.01.2019. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.02.2019. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.03.2019. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 06.04.2019. godine

- iznos od 232,26 EUR sa kamatom od 09.05.2019. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.06.2019. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 04.07.2019. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 08.08.2019. godine

- iznos od 232,26 EUR sa kamatom od 05.09.2019. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.10.2019. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 08.11.2019. godine

- iznos od 240,23 EUR sa kamatom od 07.12.2019. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 11.01.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.02.2020. godine

- iznos od 212,36 EUR sa kamatom od 22.04.2020. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 11.05.2020. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 12.06.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.07.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 10.08.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.09.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.10.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.11.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.12.2020. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 11.01.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 05.02.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 08.03.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.04.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.05.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.06.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.07.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.08.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.09.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 11.10.2021. godine

- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 09.11.2021. godine

- iznos od 180,5 EUR sa kamatom od 13.01.2022. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 04.02.2022. godine

- iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 04.03.2022. godine

- iznos od 7.507,81 EUR sa kamatom od 06.04.2022. godine

po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 19.02.2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 236-03/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji su stranke zaključile dana 18. siječnja 2005. slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 18. siječnja 2005. pa na dalje.

III. Dužna je tužena isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 3.376,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:

- iznos od 1,24 EUR sa kamatom od 23.12.2008. godine

- iznos od 3,41 EUR sa kamatom od 23.01.2009. godine

- iznos od 4,39 EUR sa kamatom od 25.02.2009. godine

- iznos od 2,15 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine

- iznos od 2,20 EUR sa kamatom od 22.04.2009. godine

- iznos od 1,63 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine

- iznos od 4,25 EUR sa kamatom od 05.02.2010. godine

- iznos od 4,03 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine

- iznos od 8,11 EUR sa kamatom od 12.04.2010. godine

- iznos od 12,09 EUR sa kamatom od 12.05.2010. godine

- iznos od 16,22 EUR sa kamatom od 11.06.2010. godine

- iznos od 23,24 EUR sa kamatom od 12.07.2010. godine

- iznos od 18,93 EUR sa kamatom od 03.08.2010. godine

- iznos od 31,98 EUR sa kamatom od 11.09.2010. godine

- iznos od 26,18 EUR sa kamatom od 11.10.2010. godine

- iznos od 28,54 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

- iznos od 36,15 EUR sa kamatom od 13.12.2010. godine

- iznos od 36,93 EUR sa kamatom od 29.01.2011. godine

- iznos od 39,63 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine

- iznos od 43,02 EUR sa kamatom od 18.03.2011. godine

- iznos od 36,21 EUR sa kamatom od 18.04.2011. godine

- iznos od 41,31 EUR sa kamatom od 09.05.2011. godine

- iznos od 55,10 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

- iznos od 52,01 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

- iznos od 96,41 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine

- iznos od 59,52 EUR sa kamatom od 08.09.2011. godine

- iznos od 52,13 EUR sa kamatom od 11.10.2011. godine

- iznos od 52,22 EUR sa kamatom od 08.11.2011. godine

- iznos od 52,17 EUR sa kamatom od 09.12.2011. godine

- iznos od 57,51 EUR sa kamatom od 09.01.2012. godine

- iznos od 60,61 EUR sa kamatom od 09.02.2012. godine

- iznos od 61,25 EUR sa kamatom od 06.03.2012. godine

- iznos od 59,00 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine

- iznos od 60,07 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine

- iznos od 62,69 EUR sa kamatom od 08.06.2012. godine

- iznos od 59,70 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine

- iznos od 57,27 EUR sa kamatom od 21.08.2012. godine

- iznos od 57,62 EUR sa kamatom od 07.09.2012. godine

- iznos od 56,83 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine

- iznos od 59,32 EUR sa kamatom od 08.11.2012. godine

- iznos od 59,11 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

- iznos od 60,26 EUR sa kamatom od 07.01.2013. godine

- iznos od 55,54 EUR sa kamatom od 07.02.2013. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 07.03.2013. godine

- iznos od 60,63 EUR sa kamatom od 08.04.2013. godine

- iznos od 53,31 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine

- iznos od 53,51 EUR sa kamatom od 12.06.2013. godine

- iznos od 51,81 EUR sa kamatom od 06.07.2013. godine

- iznos od 53,45 EUR sa kamatom od 08.08.2013. godine

- iznos od 54,37 EUR sa kamatom od 07.09.2013. godine

- iznos od 58,82 EUR sa kamatom od 07.10.2013. godine

- iznos od 58,03 EUR sa kamatom od 11.11.2013. godine

- iznos od 59,69 EUR sa kamatom od 09.12.2013. godine

- iznos od 56,54 EUR sa kamatom od 09.01.2014. godine

- iznos od 51,66 EUR sa kamatom od 08.02.2014. godine

- iznos od 53,58 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine

- iznos od 51,65 EUR sa kamatom od 08.04.2014. godine

- iznos od 50,52 EUR sa kamatom od 12.05.2014. godine

- iznos od 50,26 EUR sa kamatom od 07.06.2014. godine

- iznos od 51,36 EUR sa kamatom od 10.07.2014. godine

- iznos od 53,37 EUR sa kamatom od 12.08.2014. godine

- iznos od 54,09 EUR sa kamatom od 08.09.2014. godine

- iznos od 53,41 EUR sa kamatom od 07.10.2014. godine

- iznos od 56,37 EUR sa kamatom od 17.11.2014. godine

- iznos od 56,66 EUR sa kamatom od 16.12.2014. godine

- iznos od 56,68 EUR sa kamatom od 10.01.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 06.02.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 06.03.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 09.04.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 11.05.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 12.06.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 12.08.2015. godine

- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 09.09.2015. godine

po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 19.02.2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.733,23 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženom dana 18. siječnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 236-03/2005, sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim mu je tužena odobrila kreditni iznos od 45.600,00 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,25% (čl. 3. i čl. 6. Ugovora). Tužena da je, s obzirom na odredbe predmetnog Ugovora, jednom obavijestila tužitelja o promjeni kamatne stope, na što je tužitelj usmeno prigovorio, dok je kasnije promijene tužena vršila bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj da je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotno ugovoreni, znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tužene u pogledu kamatne stope da su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati, već je nju isti, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega, te sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača; sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa , a ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Tako, njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, te bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tužena je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužitelja, a kako to nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene da je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tužene da je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P- 1401/12. Takvo postupanje tužene, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli ugovor da je ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, te po provedenom postupku , predlaže sudu usvojiti osnovanim glavni tužbeni zahtjev, a ukoliko iz nekog razloga isti ne utvrdi osnovanim predlaže usvojiti kao osnovan podredno postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su u cijelosti. Prvenstveno ističe prigovor zastare utuženog iznosa, obzirom da budući da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, da se u predmetnom slučaju primjenjuje zastarni rok sukladno članku 226. ZOO, pa da tužitelj nije ovlašten tražiti povrat navedenih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara sukladno trogodišnjem zastarnom roku za sve iznose koje tužitelj potražuje u tužbi , stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zbog nastupile zastare. Nadalje, ističe da se tužitelj ne može pozivati niti na učinak koji po mišljenju VSRH tužba u kolektivnom sporu „Potrošač“ ima na tijek i prekid zastare. VSRH je presudom i rješenjem broj Rev-2245/17-2 (pogrešno) zaključio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te da je zastara počela teći tek od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 1401/2012, odnosno od 13. lipnja 2014. Premda je spomenutu presudu i rješenje VSRH potvrdio i Ustavni sud svojom odlukom broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020., ipak se na ovaj parnični postupak te presude ne odnose, kao niti bilo koja druga utvrđenja iz parnice „Potrošač“. Odnosno, tužena smatra da pokretanje postupka iz tzv. kolektivne tužbe „Potrošač“ kao i odluke donesene povodom takve tužbe nemaju nikakvog utjecaja niti na tijek zastare u ovom konkretnom predmetu. Tužitelj se u ovoj parnici ne može pozivati na presude iz parnice „Potrošač“ niti zbog razloga propisanog čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14). Odredbe spomenutih članaka izričito propisuju da se pojedinačne parnice, na koje mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova, odnose samo na naknadu štete. Dakle, nije moguće na temelju utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova dolaziti do nekih drugih, dodatnih utvrđenja, niti tražiti isplate po nekim drugim osnovama osim naknade štete. Međutim, u ovoj parnici, tužitelj traži isplatu radi (navodno) stečenog bez osnove, a u svakom slučaju tužitelj nije dokazao sve pretpostavke tuženikove navodne odgovornosti za štetu. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja u kojima ističe kako ništetnost pojedinih ugovornih odredbi rezultira ništetnosti cjelokupnog ugovora, tužena se očituje kako iz odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju i Presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH), broj Rev 1172/2018-2, od 19. ožujka 2019. godine jasno proizlazi da (eventualna) ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, ne uzrokuje ništetnost cijelog Ugovora o kreditu. Nadalje, ističe da je tužitelj prije podnošenja tužbe pristao na konverziju kredita ugovorenog s tuženom s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje u tekstu: „ZID ZPK/15“) te je sklopio Aneks uz Ugovor o kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR (dalje u tekstu: „Aneks“). Tako, tužitelj da tužbom potražuje razliku s osnove promjene tečaja umanjen za iznos koji mu je vraćen prilikom konverzije, što je suprotno s odredbama zakona i recentnom sudskom praksom Vrhovnog suda. Naime, tužba da je u cijelosti neosnovana te da tužitelj nema pravo zahtijevati razliku po osnovi valutne klauzule po Ugovoru o kreditu. U prilog navedenoj tvrdnji, tužena se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji održanoj dana 13. i 20. prosinca 2022. iz kojeg proizlazi da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi navodno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK. Iz navedenog proizlazi, a suprotno navodima iz tužbe, da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Naime, ZID ZPK/15 propisuje obvezu tužene da omogući potrošaču s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF (dalje u tekstu: „CHF kredit“) konverziju takvog kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit denominiran, na način da se položaj potrošača s CHF kreditom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (dalje u tekstu „EUR kredit“). Tužiteljev tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti i isplatu nakon provedene konverzije premda odredbama Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: „ZID ZPK NN 102/15“) je nerazumljiv najmanje zbog razloga što je provedbom konverzije promijenjena osnova pravnog odnosa među strankama i on više nije baziran na Ugovoru o kreditu, a potom i što su ugovorne strane stvorile pravnu osnovu kojom uređuju međusobne odnose u cijelosti i konačno. Što se tiče instituta stjecanja bez osnove, čak i u slučaju zaključka da su određene odredbe Ugovora o kreditu prije konverzije bile ništetne, pravna osnova naknadno je stvorena intervencijom zakonodavca – ZID ZPK/15. ovom slučaju, a zbog činjenice da je Ugovor o kreditu konvertiran, nisu ispunjene osnovne pretpostavke za osnovanost zahtjeva za povrat stečenog bez osnove. Naime, čak i u slučaju da se utvrdi da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne prije izvršene konverzije (iako navedeno više nije ni moguće, jer se smatra da te odredbe nikad nisu ni postojale zbog njihove retroaktivne izmjene) - upravo intervencijom zakonodavca, odnosno donošenjem ZID ZPK NN 102/15, stvorena je pravna osnova po kojoj je tužena primila ispunjenje svih anuiteta koje mu je tužitelj dugovao na ime Ugovora o kreditu. Drugim riječima, tužitelj više nije ovlašten potraživati bilo kakve iznose koje je platio po CHF kreditu, budući da su svi navedeni iznosi iskorišteni za namirenje EUR kredita. Tužena ističe kako konverzija djeluje ex tunc. EUR kredit je zamijenio onaj u CHF, i to u valuti obveze i kamatnoj stopi. Od samog početka tužitelj je isključivo korisnik EUR kredita. Kako je retroaktivno prestao postojati CHF kredit, jasno je kako više ne mogu postojati niti bilo kakve tražbine vezane za istu. Drugim riječima, samim potpisom Aneksa od strane tužitelja kreditni ugovorni odnos između parničnih stranaka u cijelosti je izmijenjen, jer su dakle kao što je već rečeno izmijenjeni i valuta obveze, kamatna stopa kao i iznos preostale neotplaćene glavnice odnosno sklapanjem Aneksa u cijelosti su prestale obveze parničnih stranaka iz Ugovora o kreditu. Obzirom na sve navedeno, sklapanjem Aneksa sukladno odredbama ZID ZPK NN 102/15, tužitelju „su sve uplate po predmetnom kreditu iskorištene za namirenje obroka, odnosno anuiteta sada kredita u EUR po novom otplatnom planu, obzirom da su stranke sklapanjem predmetnog Aneksa izmijenile ugovorne odredbe ne samo o valuti kredita nego i o kamatnoj stopi. Stoga se ima smatrati da je prvotno sklopljeni Ugovor o kreditu zaključen pod uvjetima iz Aneksa…“, iz kojeg razloga je također otpao navodni razlog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu na što se tužitelj poziva tužbom u ovom predmetu. Zbog činjenice da je u konkretnom slučaju provedena konverzija ne postoje niti pretpostavk i za primjenu odredbi ZOO o stjecanju bez osnove. Sukladno članku 1111., stavku 1. ZOO-a, isti dolazi u obzir isključivo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U odnosu na valutnu klauzulu, tužena ističe kako je odredba Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u Ugovoru o kreditu. U navedenoj odredbi je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tužena odobrava tužitelju kredit u s u kunskoj prema srednjem tečaju za CHF tužene važećem na dan korištenja kredita. Dakle, kao što je vidljivo iz naprijed navedenog odredbe Ugovora o kreditu u kojima je sadržana valutna klauzula su odredbe ugovora o predmetu ugovora i cijeni te su iste jasne, lako razumljive i lako uočljive. Slijedom navedenog, nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99. ZZP. Nadalje, tužena osporava navode tužitelja kako istom od strane tužene nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF -u. Naime, tužena je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzela sve mjere koje su bile u njenoj mogućnosti kako bi informirala potrošače pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak. Prije svega, tužena je pažljivo educirala sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti švicarski franak te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako tužena nije postupala nepošteno prilikom sklapanja Ugovora o kreditu na što aludira tužitelj u tužbi odnosno tužena je postupala savjesno i pružila sve informacije tužitelju kojima je u tom trenutku raspolaga la vezano za tečaj švicarskog franka. S tim u vezi tužena ističe kako čak i da je kako tvrdi tužitelj propustila pružiti tužitelju sve informacije vezane za rizik sklapanja Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom švicarski franak, naprijed navedena činjenica ne bi utjecala na samu razumljivost i poštenje odredbe Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu sukladno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP -a, već bi ista pod određenim uvjetima propisanim čl. 284. ZOO-a upućivala da je postojala mana volje (zabluda) na strane jedne ugovorne strane u kojem slučaju bi tužitelj mogao tražiti poništaj ugovora, ali samo u roku od tri godine od sklapanja Ugovora o kreditu. Međutim, tužitelj nakon sklapanja Ugovora o kreditu i usprkos činjenici što je u razdoblju od pet godina nakon sklapanja Ugovora o kreditu tečaj švicarskog franka rastao nikada nije ukazivao na činjenicu da je u zabludi izazvanoj od strane tuženika. Obzirom da se tužitelj u tužbi poziva na odredbu čl. 1115. ZOO -a i da je zatražio da mu tužena isplati zatezne kamate od dana stjecanja, očigledno je da tužitelj tvrdi da bi tužena bila nepoštena. Tužena nije nepoštena. Prvenstveno, ponavlja da ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nedopušteno, dapače ono je u bankarskoj praksi sasvim uobičajeno. Tužena kamatnu stopu nije mijenjala arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja, o čemu se već detaljno očitovao tijekom postupka. Pri tome je sama tužena kao banka kvalificiran za ocjenu ovakvih faktora. Iako se tužba temelji na pogrešnom zaključku da bi tužena stekla iznos iz tužbenog zahtjeva bez osnove, niti u takvom slučaju tužitelj ne bi imao pravo na zatezne kamate kako ih je odredio u tužbenom zahtjevu. Za takav (ovdje hipotetski) slučaj članak 1115. ZOO propisuje da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače (ako stjecatelj nije nepošten) od dana podnošenja zahtjeva. Tužena nije nepoštena, a tužitelj je postavio takav zahtjev tek podnošenjem tužbe. Zaključno, tužena u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, te se protivi provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja visine, budući je Ugovor o kreditu konvertiran te su sve uplate na temelju glavnice i redovne kamate po CHF Ugovoru o kreditu iskorištene za namirenje EUR kredita sukladno Aneksu kojim je izvršena konverzija kredita. Obzirom da je očigledno kako tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak, predlaže naslovnom sudu odbiti sve dokazne prijedloge tužitelja, te sukladno odredbi čl. 288. st. 2. ZPP -a odbaciti tužbu i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženoj zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke. Podredno, tužena predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tužene.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj:

236-03/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 18.1.2005., potvrđen po Javnom bilježniku Alkici Kolega- Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-23/05 dana 20.1.2005. (l.s. 7-20), otplatni plan (l.s. 215-221), Obavijest o promjeni kamatne stope od 4.12.2020. (l.s. 222-223), Obavijest o promjeni kamatne stope od 6.6.2021. (l.s. 225-226), Obavijest o provedenoj konverziji s otplatnim planom od 8.2.2016. (l.s. 227-230), Obavijest o promjeni kamatne stope od 5.6.2020. (l.s. 231-232), izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 6.11.2015. (l.s. 233-250), Obavijest o promjeni kamatne stope od 5.12.2018. (l.s. 251-252), Obavijest o promjeni kamatne stope od 1.7.2019. (l.s. 254-257), Anex uz Ugovor o kreditu broj: 236-03/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30.1.2016. potvrđen po Javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa] pod brojem OV - 1200/16 dana 4.2.2016. (l.s. 258-263), Obavijest o promjeni kamatne stope od 5.12.2019. (l.s. 280-281), Obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53117105 od 27.10.2008 (l.s. 283), Obavijest o promjeni kamatne stope od 5.11.2010., 4.12.2017., 13.9.2011., 7.6.2018., 15.6.2016.,14.12.2016., 2.6.2017., 11.10.2023. (l.s. 284-315), otplatni plan (l.s. 316-322), pregled prometa za klijenta (l.s. 323-334), specifikacija uplata (l.s. 337-342), pregled prometa za klijenta (l.s. 343- 359), prihvaćanje izračuna konverzije od 7.12.2015. (l.s. 360), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem, a potom izvršio uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag. oec. od 9.6.2024. (l.s. 370- 380), realizirani otplatni plan (l.s. 405-407), Odgovor na podnesak tuženika i korekciju Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag. oec. od 28.9.2025. (l.s. 410-415), te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužitelja, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev cijenio je u cijelosti osnovanim.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za povratom iznosa koje je preplatio tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj k lauzuli odnosno tečajnoj razlici, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 236-03/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključen između njega i tužene dana 18. siječnja 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega da se naloži tuženoj da mu isplatiti - vratiti iznos od 54.364,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 18. siječnja 2005. pa na dalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 3.376,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.

5.1. Navedeno je tužitelj precizirao po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, mag. oec., svojim podneskom od 15. srpnja 2024.

6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu broj: 236-03/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dana 18. siječnja 2005., kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 45.600,00 CHF, uz rok otplate od 20 godina, te kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva.

6.1. Također, nije sporno među strankama da su dana 30. siječnja 2016. zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 236-03/2005, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) - konverzija kredita u kredit u EUR, te da sa stanjem na dan 30. rujna 2015. utvrđena preostala nedospjela glavnica iznosi 19.019,35 EUR, a da iznos preplate po novoformiranom kreditu u valuti EUR iznosi 0,00 EUR.

7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“ , da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, ima li tužitelj pravni interes za podnošenje ove tužbe, da li je konverzija u cijelosti ispunila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi, te je istaknut prigovor zastare.

8. Naime, tužitelj saslušan kao stranka ovog postupka, iskazao je da ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u tijeku postupka. Nadalje, da je u 2005. tražio kredit jer je želio podići kat na kući u vlasništvu njegovog oca kako bi riješio stambeno pitanje, te je tako obilazio poslovnice banaka u [adresa], a pošto u to vrijeme nije bio stalno zaposlen, nitko mu nije htio odobriti kredit, već samo tadašnja Hypo banka. Tako, on da nije bio njihov raniji klijent, već je račun imao otvoren u PBZ-u, a oni su mu ponudili, odnosno rekli mu da pošto nema stalno zaposlenje, da mu mogu odobriti jedino kredit u CHF, te da mora imati sudužnika, kao i da mu otac mora dati odobrenje za upis hipoteke na čitavu kuću na kojoj je planirao podići kat. Tako, svo vrijeme razgovarao je sa djelatnicom banke, koja mu je rekla koje papire treba prikupiti, a kada ga se pita, misli da je bila i jedna muška osoba, no ne zna ime ni jednog ni drugog djelatnika. Tako, nakon što je prikupio svu potrebnu dokumentaciju došao je na potpisivanje Ugovora, isti je bio pripremljen, objašnjeno mu je da će biti odobren iznos u CHF, odnosno o kojoj valuti je riječ, te on Ugovor je pročitao, a kada ga se pita, iskazuje da nije pretjerano razumio što znači da je kamatna stopa promjenjiva. Tako, odobren mu je kredit na iznos od 45.600,00 CHF, na rok otplate od 20 godina, te je čitav iznos kredita utrošen u izgradnju kata kuće, u kojoj i danas zajedno s obitelji živi, te koja je adresa njegovog prebivališta. Da je kredit konvertirao u EUR, misli da je bila 2015., te misli da je bila utvrđena neka preplata, no ne može točno reći, kao i da je neke 2-3 godine nakon otplatio kredit u cijelosti. Kada ga se pita, iskazuje da su početni anuiteti iznosili nekih 1.350,00 kuna, te su nakon dvije-tri godine, misli da je bila 2008., oni znatno počeli rasti, te su narasli do maksimalnih 2.100,00 kuna. Primao je pisane obavijesti o promjeni tečaja i kamata, a kada ga se pita, iskazuje da nije išao prigovarati u banku oko toga, niti je stavljao pisane prigovore. Kada ga se pita, iskazuje da predmetni kat kuće nije iznajmljivao u turističke svrhe, niti je u njemu imao registrirani obrt, no nakon otplate kredita, a misli da zadnjih možda 5 godina, isti iznajmljuje u turističke svrhe. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužene, tužitelj je iskazao: da se prije sklapanja Ugovora u Hypo banci raspitivao kod drugih banaka o kreditima, i to prvo da je išao u PBZ, obzirom da je bio njihov klijent, no nisu mu htjeli odobriti kredit jer nije bio stalno zaposlen, pa da je išao u još neke banke, misli Splitsku i Zagrebačku banku, no jedino da mu je Hypo htjela odobriti; da je prilikom sklapanja Ugovora imao 20 godina, te zaista nije znao što znači termin valutna klauzula i da ga nije razumio; da se odlučio na zaključenje Anexa predmetnog Ugovora, jer je vidio na vijestima da su se počeli zaključivati Anexi, odnosno konvertirati krediti CHF u EUR, pa je išao u banku da vidi može li i on to, pa su mu rekli da može i pripremili Ugovor, a sve je to napravio zato da bi mu bila manja mjesečna rata.

9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P -1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž - 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da je odredba o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

11. Tužena je tijekom postupka osporila i pravni interes tužitel ja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu kojim je isti konvertiran iz valute CHF u valutu EUR. Naime, prema čl. 19. b. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. Nov. br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 – dalje ZPK) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uvidom u predmetni Aneks uz Ugovor o kreditu od 30. siječnja 2016., utvrđeno je da je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Međutim, navedenim sklapanjem Aneksa Ugovoru preostala kreditna obveza nije umanjena radi nepoštene promjene kamatne stope od strane tužene. Prema tome, odgovornost tužene na ime obveze vraćanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka. Ni u Aneksu ugovora ni u ZPK, nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate obuhvaća predmetnom konverzijom, već da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Konverzija je rađena s pretpostavkom da je činidba (koja je predmet Ugovora o kreditu) bila i određena i odrediva, za što je u ovom postupku utvrđeno da nije bio slučaj. Osim toga, između stranaka nije sporno da tužena nije u bilo kojem dijelu udovoljila tužbenom zahtjevu već je ponudom predmetnog Dodatka jedino postupila po obvezi iz ZPK.

12. Obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bo dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Tako, u odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 24. svibnja 2023., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

14. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužitelj uslijed povećanja tečaja za CHF od početka do konverzije kredita iz CHF u EUR, odnosno 30. rujna 2015., preplatio ukupan iznos od 3.376,91 EUR, pa obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužitelju, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužitelja, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti iznos od 3.376,91 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istom priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr.7.t.1.), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 15.9.2023., 18.9.2023., 15.7.2025. i 5.11.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr.8.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 5.10.2023., 17.2.2026., 20.3.2026. i 18.5.2026. – svaki po 100 bodova (Tbr.9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 83,23 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno iznosi 2.733,23 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužitelj oslobođen kao potrošač, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zadar, 8. lipnja 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po pun.