REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pn-109/2025-179

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goran Rac, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282 OIB: 22694857747 zastupan po punomoćniku Hrvoje Pelcl odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 19.svibnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 08.lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 127.037,36 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.09.2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpanj te godine sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 42.433,87 eur-a zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.05.2026. do isplate koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpanj te godine sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se 15.08.2015. dogodila zrakoplovna nesreća na način da je mikro laki zrakoplov reg. oz. [registarska oznaka] prilikom slijetanja udario u nasip aerodroma Medulin/Campanož. Navodi da je u toj nesreći sudjelovao kao putnik dok je zrakoplovom upravljao pilot HG iz [adresa]. Predmetni zrakoplov da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja zračnog prijevoznika od odgovornosti trećima i putnicima pod brojem 802249105. U međuvremenu da je zrakoplov promijenio naziv te se sada pravilno zove sportsko rekreativni zrakoplov klase II. Navodi da se u prometnoj nezgodi teško ozlijedio te pretrpio višestruke ozljede zbog čega mu je zaostao trajni invaliditet. Tuženiku da se obratio izvan suda 11.11.2015. sa zahtjevom za isplatom štete koji zahtjev je tuženik odbio uz obrazloženje da je tužitelj upravljao zrakoplovom i da isti nije bio putnik. Kada se zdravstveno stanje stabiliziralo tužitelj se 12.09.2018. ponovo obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, ali mu je i taj zahtjev iz istih razloga odbijen. Ističe kako sportsko rekreativni zrakoplov klase II ne može biti certificiran za let s višečlanom posadom jer takav tip letjelice ima samo jednog pilota. Tvrdi da se odgovorni rukovoditelj organizacije za osposobljavanje smatra putnikom, a ne članom posade. Da bis e članom letačke posade mogla smatrati druga osoba koja leti zajedno sa pilotom mora imati važeću dozvolu pilota, sportsko rekreativnog zrakoplova klase II i važeće ovlaštenje nastavnika letenja koji je obavio najmanje 100 sati praktičnog osposobljavanja na tom zrakoplovu, te mora provoditi osposobljavanje i periodičke provjere koje se zahtjeva zakon. Tužitelj nema 100 sati praktičnog osposobljavanja na tom tipu zrakoplova niti ima certifikat tako da u vrijeme štetnog događaja nije mogao biti članom letačke posade. Tvrdi da je bio putnik na letu kada je nastala zrakoplovna nesreća te smatra da mu je tuženik prema zaključenoj polici dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu. Navodi da je uslijed štetnog događaja zadobio izuzetno teške tjelesne ozljede radi kojih je pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu. Tako mu je zaostala paraplegija sa potpunom oduzetošću motorike, nosi trajni kateter, ne može kontrolirati stolicu, ima poremećenu funkciju ruku. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj na ime neimovinske štete potražuje: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 8.600,44 eur-a, na ime pretrpljenog straha 8.600,44 eur-a, na ime naruženja 7.366,12 eur-a, na ime trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti 137.368,11 eur-a te na ime ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege 150.379,82 eura ili sveukupno po oba vida štete 312.379,82. eur-a. Nadalje navodi da je polica osiguranja limitirana po pojedinom putniku na iznos od 127.037,36 eur-a pa kako šteta prelazi limit potražuje isplatu cjelokupno ugovorenog iznosa pokrića zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je za predmetni štetni događaj odgovoran isključivo tužitelj. Ne osporava da se dana 15.08.2015.dogodila zrakoplovna nesreća sportsko rekreativnog zrakoplova klase II koji je u to vrijeme kod tuženika bio osiguran policom obveznog osiguranja broj 802249105. Smatra da nije dužan naknaditi štetu jer u vrijeme štetnog događaja tužitelj nije bio putnik u predmetnom zrakoplovu a niti treća osoba. Tvrdi da je tužitelj sudjelovao u nesreći kao član posade zrakoplova pa da ne postoji obveza tuženika da mu plati pretrpljenu štetu. Ističe prigovor zastare te tvrdi da tužitelj nije koristio sigurnosni pojas i kacigu te da je pristao na vožnju u neispravnom zrakoplovu slijedom čega da je isključivo odgovoran za štetni događaj. Ističe da je predmetni zrakoplov bio u kvaru jer da nije redovno servisiran, a što da je tužitelj znao. Osporava visinu štete u cijelosti te smatra da je ista previsoko postavljena obzirom na posljedice koje je zadobio tužitelj. Također smatra da naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege valja umanjiti po svim osnovama koje tužitelj prima iz mirovinskog i socijalnog osiguranja te naknadu koju prima njegova supruga na ime statusa njegovatelja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3.U dokaznom postupku pročitana je polica osiguranja, pročitani su izvan sudski zahtjevi za naknadom štete, pročitano je završno izvješće o nesreći Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (dalje AIN), pročitane su dozvole za pilota, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, pročitan je zdravstveni karton tužitelja, izvršen je uvid u spis ODO Pula te spis PP Pula koji prileže ovom predmetu, pročitan je iskaz tužitelja, pročitani su uvjeti za obvezno osiguranje zračnog prijevoznika odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima, pročitan je potvrda o prijavi izvršenja kaznenog djela, izvršen je uvid u fotografije oštećenog zrakoplova, pročitan je dopis Zrakoplovnog centra Mosquito na str.148, pročitana je potvrda o odobrenju organizacije za osposobljavanje pilota sportsko rekreativnog zrakoplova, pročitan je ugovor o suradnji od 02.05.2015., ugovor o najmu zrakoplova, pročitan je dopis Centra za socijalnu skrb Osijek na str.182, pročitan je dopis AIN, pročitan je dopis HZMO na str.227, pročitani su iskazi svjedoka HG, ĐG, JG, VG, pročitan je dopis Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo sa prilozima na str.249, pročitan je izvadak iz Hrvatskog registra civilnih zrakoplova, pročitana je knjižica letenja na str.313, izvršen je uvidu u program održavanja zrakoplova, pročitan je organizacijski priručnik Zrakoplovnog centra Mosquito, pročitan je program osposobljavanja za stjecanje dozvole pilota, izvršen je uvid u DVD snimke PP Pula, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mag.ing.zračnog prometa DG, pročitan je nalaz i mišljenje nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr.Davor Mayer specijalista sudske medicine, pročitana je pisana dopuna stalnog sudskog vještaka mag.ing.zračnog prometa DG na str.801, pročitana je usmena dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mag.ing.zračnog prometa DG i dr.Davor Mayer stalni sudski vještak sudske medicine od 09.11.2022., pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste neurokiruga dr.ŽG, pročitana je pisana dopuna nalaza mag.ing.zračnog prometa DG na str.891, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomiju i financije, poreze i računovodstvo Dijana Vondraček, pročitan je dopis Doma za starije i nemoćne osobe Alfredo Štiglić Pula, pročitane su potvrde o visini dohotka i primitaka, pročitan je dopis HZMO na str.957, izvršen je uvid u rješenja na str.968-1008, pročitana je pisana dopuna financijskog vještačenja na str.1036, pročitana je usmena dopuna vještaka za financije Dijana Vondraček i dr. ŽG od 21.03.2024.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5.U ovoj pravnoj stvari dana 30.03.2024. pod brojem Pn-98/2019 donijeta je prvostupanjska presuda koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu stalna služba u Koprivnici pod brojem Gž-867/2024 od 27.08.2025.

Uputu drugostupanjskog suda sud nije prihvatio. Uz puni respekt prema poziciji i pravu višeg suda nadležnog da odlučuje o pravnom lijeku, u konkretnom slučaju izostao je respekt prema sadržaju i uputi iz ukidne odluke.

U sada već ukidnoj odluci sud je detaljno obrazložio sve razloge presude, napose one na koje upućuje sud drugoga stupnja kao razloge koji čine osnovu bitnih povreda te ih sada očitujući se na sadržaj remisorne odluke neće posebno ponavljati, one su integrirane u obrazloženju presude.

Sud je u obrazloženju presude dao razloge o statusu tužitelja za vrijeme kobnog leta tj. da li je tužitelj bio putnik, operater i član posade, obrazloženi su iskazi svjedoka te su isti povezani sa statusom tužitelja prilikom leta. Također na raspravi je usmeno saslušan vještak DG i vještak Mayer kojom prilikom je (dakle i usmeno, a ranije i pismeno) odgovorio na sve prigovore tuženika. Tuženik je ponovio svoje prigovore na nalaz vještaka nakon ukidne odluke pa sud ni po tom osnovu nije našao opravdanim pozvati vještaka na raspravu.

Rezimirajući navedeno, sud prvoga stupnja, suprotno navodima iz ukidne odluke, smatra da je činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno, da su provedeni dokazi obrazloženi kako svaki pojedinačno tako i u ukupnosti dokazne građe, da su prigovori stranaka u postupku cjelovito i potpuno razjašnjeni te je po tako provedenom postupku donijeta kako ukidna tako i ova, sadržajno identična presuda. Pravo je i dužnost suda prvoga stupnja da provodi postupak, da odlučuje koje će dokaze po prijedlogu stranaka izvoditi te da tako provedene dokaze ocjenjuje i na njih primjenjuje materijalno pravo, vodeći pri tom računa o svim načelima parničnog postupka.

Izjavu koju je svjedok HG dao Agenciji sud iz navedenih razloga nije uspoređivao sa njegovim iskazom koji je dan u ovom postupku pred sudom već je meritorne činjenice utvrđivao, pored ostalih dokaza i na temelju njegova iskaza danog pred sudom. To tim više što je izjava dana Agenciji za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, a završno izvješće te Agencije koje se daje po završetku svake istrage jest interni dokument koji ne može biti korišteno kao dokaz u sudskim postupcima koji imaju za cilj utvrđivanje krivnje ili odgovornosti pojedinca ili pak osnova za naplatu štete (str.176 spisa).

6.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se 15.08.2015.dogodila zrakoplovna nesreća na način da je sportsko rekreativni zrakoplov klase II reg. oz. [registarska oznaka] prilikom slijetanja udario u nasip aerodroma Medulin-Campanož;

-da su u zrakoplovu u vrijeme nezgodi bili tužitelj i HG;

-da je za predmetni zrakoplov kod tuženika ugovoreno obvezno osiguranje zračnog prijevoznika odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima pod brojem 802249105;

-da je u zrakoplovnoj nesreći tužitelj zadobio tjelesne ozljede;

-da se tužitelj prije pokretanja parnice u dva navrata obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom pretrpljene štete koje zahtjeve je tuženik odbio kao neosnovane.

7.Sporno je da li je tužitelj u zrakoplovnoj nesreći sudjelovao kao član posade zrakoplova ili kao putnik odnosno treća osoba. Sporna je visina štete kao i doprinos tužitelja u vlastitoj šteti te da li je nastupila zastara. Sporna je i ispravnost predmetnog zrakoplova te da li je za tu okolnost tužitelj znao prije polijetanja.

8.Prema podudarnim iskazima svjedoka HG, ĐG i tužitelja sud je utvrdio da se HG od 1988.g. bavi sportsko rekreativnim letenjem. Ne radi se o letenju avionima koji prevozi putnike već o sportsko rekreativnom letenju koje se obavlja na letjelicama tipa motorni zmaj klase II, mali sportski avioni, žirokopteri i helikopteri. U vrijeme nesreće HG i tužitelj letjeli su na avionu motorni zmaj klase II.

Predmetni avion izgleda tako na sebi ima krilo u obliku trokuta, ispod krila visi trokolica, u avionu u isto vrijeme mogu biti samo dvije osobe od kojih jedna sjedi sprijeda, a druga straga. Predmetni avion nije namijenjen prijevozu i transportu već isključivo za sportsku rekreaciju. Tužitelj se također kao i HG bavio sportsko rekreativnom letenjem. Tužitelj, HG i još četvorica prijatelja odlučili su osnovati Zrakoplovni centar Mosquito sa sjedištem u [adresa] koji centar se trebao baviti obukom novih pilota jer su na taj način htjeli više promovirati sport i uključiti čim više ljudi u tu vrstu letenja. Za obučavanje pilota Centar Mosqito je imao valjanu dozvolu Agencije za civilno zrakoplovstvo.

9.Predmetnog dana prema iskazima svjedoka bili su idealni uvjeti za letenje. Zrakoplov na kojem su letjeli bio je vlasništvo UG, kćerke HG u najmu kluba Mosquito. Taj dan su tužitelj i HG imali namjeru izvesti promotivni let. Prvi let je vozio HG sa kćerkom UG i let je prošao uredno. Na drugi let su išli tužitelj i HG. Zrakoplovom je isključivo upravljao HG, a tužitelj je sjedio ispred njega. Odvozio je jedan školski krug oko aerodroma te je vježbao situaciju da zrakoplov spusti na pistu kao da će sletjeti ali bez dodirivanja kotača i tla pa je ponovno uzletio krenuo u drugi krug. To je uspješno odrađeno.

Za vrijeme vožnje u drugom krugu imao je namjeru ponoviti istu akciju, ali ne na regularnoj pisti, već na tzv.burnoj pisti koja se koristi kada jako puše bura. Kada je HG započeo sa slijetanjem došlo je do naglog propadanja zrakoplova. To je pokušao nadoknaditi dodavanjem gasa, ali motor nije reagirao. Motor se nije ugasio, ali nije ni povukao zrakoplov prema gore pa je prednjim točkom zakačio rub staze uslijed čega je zrakoplov prevrnut prvo na nos, a zatim na rep te je došlo do konačnog pada. Ubrzo su na teren izašli prva pomoć i policija. HG je bio lakše ozlijeđen, a tužitelj je teško stradao i prevezen je na liječenje u OB Pula.

10.Uvidom u Završno izvješće o nesreći sportsko rekreativnog zrakoplova klase II zajedno sa kompletom spisa od strane Agencije za istraživanje nesreća u zračnog, pomorskom i željezničkom prometu sud je utvrdio da je imenovana Agencija provodi sigurnosne istrage nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova čiji je jedini cilj sprečavanje nesreća i nezgoda u budućnosti te poboljšati sigurnost u zračnom prometu. Njihova izvješća ne služe za utvrđivanje krivnje ili odgovornosti u smislu građanske odgovornosti za naknadu štete, dapače, njihove istrage su neovisne i odvojene od sudskih i drugih postupaka. Osim toga Agencija se u svom radu pridržava odredbi Zakona o tajnosti podataka kao i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o tajnosti i zaštiti službenih podataka Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture koji propisuje korištenje, označavanje i čuvanje podataka koji su prikupljeni u sigurnosnim istraživanjima nesreća i nezgoda u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu. Utvrđeno je da Završno izvješće Agencije nosi oznaku tajnosti „ograničeno“ slijedom čega Agencija sudu nije dostavila dokumentaciju koja je bila potrebna za provođenje sudskog vještačenja i kasnije utvrđenja odgovornosti/krivnje za predmetnu zrakoplovnu nezgodu.

Prigovori tuženika kojima negira tužiteljev zahtjev temelje se upravo na Završnom izvješću Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu pa kako se isto sukladno ranije citiranim razlozima ne može u ovom spisu koristiti radi utvrđenja odgovornosti/krivnje sud je o osnovanosti prigovora odlučio na temelju drugih dokaza koje su stranke na te okolnosti predložile. Primjera radi, inspektor GG koji je bio pozvan kao svjedok na okolnost tko je u zrakoplovu u vrijeme nezgode imao svojstvo putnika i pilota u smislu propisa iz područja civilnog zrakoplovstva, nije pristupio na raspravu jer mu je od strane Agencije zabranjeno davanje iskaza budući se radi o osobi koja nema ovlaštenja iznositi stavove i mišljenja Agencije.

11.U cilju utvrđivanja okolnosti nastanka zrakoplovne nesreće sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku mag.inž. zračnog prometa DG.

Uvidom u nalaz imenovanog vještaka sud je utvrdio da određene okolnosti koje je tuženik isticao kao uzrok nesreće u naravi predstavljaju okolnosti koje nisu od utjecaja na predmetnu zrakoplovnu nesreću i to:

- sportsko rekreativni zrakoplov klase II (motorni zmaj) reg. oz. [registarska oznaka] u kojem je nastradao tužitelj prije nastanka nesreće imao je valjano dopuštenje za letenje zrakoplova;

-nema dokaza o upisu ili otklonu bilo kakvog nedostatka ili kvara konstrukcije letjelice i pogonske grupe zmaja od strane pilota ili odgovorne osobe za održavanje motornog zmaja koji bi mogli pridonijeti zrakoplovnoj nesreći;

-u trenutku nesreće trokolica, krilo i podvozje zrakoplova bili su u tehnički ispravnom i plovidbenom stanju;

-pogonska grupa (motor i elisa) zrakoplova u trenutku nesreće bili su tehnički u ispravnom i plovidbenom stanju i radili sve do udara u zemljani nasip sa zapadne strane aerodroma Medulin;

-zapovjednik zrakoplova i pilot HG koji je u trenutku nesreće upravljao letjelicom posjedovao je valjanu dozvolu pilota sportsko rekreativnog zrakoplova klase II izdano od Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (dalje HACZ) sa upisanim ovlaštenjem nastavnika letenja kao i valjani certifikat o zdravstvenoj sposobnosti pilota;

-oba leta zrakoplovom na dan nesreće su bile privatni letovi i nisu bili u sklopu osposobljavanja učenika ili nastavnika za pilota sportsko rekreativnim zrakoplovom klase II, niti za potrebe organizacije za osposobljavanje pilota sportsko rekreativnog zrakoplova „Zrakoplovnog centra Mosqito“.

Okolnosti koje su u konkretnim uvjetima bile od utjecaja na zrakoplovnu nesreću po utvrđenju suda jesu:

-nepoštivanje zrakoplovnih propisa i podzakonskih akata od strane zapovjednika zrakoplova pilota motornog zmaja HG koji već u prvom letu sa putnicom, svojom kćerkom BG, nakon uočene neispravnosti u radu motora nije prekinuo sa daljnjim letenjem, obavijestio o tome nadležnu kontrolu letenja Zračne luke Pula, zatražio hitnu proceduru za slijetanje u nuždi, te nakon slijetanja upisao primjedbu u knjižicu zrakoplova 9A-UBV sve dok se primjedba na radu motora ne otkloni od ovlaštene osobe za održavanje zrakoplova i ne upiše da je neispravnost otklonjena zrakoplov se ima smatrati neispravnim i neplovidbenim te nije dozvoljeno njegovo daljnje korištenje;

-nepoštivanje zrakoplovnih propisa i podzakonskih akata od strane zapovjednika zrakoplova pilota motornog zmaja HG kojem je trebalo biti poznato da je jedina odobrena i registrirana uzletno slijetna staza za slijetanje i uzlijetanje zrakoplova sa aerodroma Medulin, uzletno slijetna staza oznake 12/30, a ne tzv.“burna pista“ koju koriste lokalni piliti za uzlijetanje i slijetanja u uvjetima kada puše bura;

-meteorološki uvjeti na dan nesreće mogli su biti od utjecaja ne nesreću jer je na uzletno/sletnoj stazi aerodroma Medulin puhao sjeveroistočni vjetar, dok je na tzv.“burnoj pisti“ puhao čeoni vjetar. Čeoni vjetar u prilazu na uzletno/sletnu stazu tzv. „burne piste“ mogao je biti od utjecaja na smanjenje doleta motornog zmaja kao i konfiguraciju terena koja je mogla utjecati na pojavu nisponogo strujanja i turbulencije što je moglo prilikom prilaza motornog zmaja na slijetanje dovesti do neočekivanog propadanja zrakoplova i do prilaza ispod razine uzletno/sletne staze.

12.Uzimajući u obzir utvrđenja i izračune vještaka, prikupljene dokumentacije od državnih i javnih službi, zrakoplovnih organizacija za osposobljavanje pilota, analizom proizvođačevih knjiga i priručnika, dokumentacije i zapisa o održavanju motornog zmaja, međunarodnih zrakoplovnih propisa te propisa iz područja civilnog zrakoplovstva sud je utvrdio da je uzrok nesreće sportsko rekreativnog zrakoplova klase II (motornog zmaja) tipa i modela Apollo/Pipistrel spider C15D sa znakom državne pripadnosti i registracijskim oznakama [registarska oznaka] serijskog broja H-060407/338 koja se dogodila 15.08.2015. priliko slijetanja na uzletno sletnu/stazu tzv.“burna pista“ na aerodromu Medulinu/Campanož, pogrešna procjena pilota koji je upravljao motornim zmajem u sigurnoj visini i brzini prilaženja za slijetanje na uzletno/sletnu stazu, te zakašnjela reakcija pilota prilikom ulaska u nispono strujanje i u turbulenciju u prilazu kada u pokušaju popravka visine i brzine neuspjelog prilaza odgurava upravljački trokut „od sebe“ te dodaje snagu motoru i u prevlačenju zrakoplova dovodi motorni zmaj do gubitka (sloma) uzgona i do obaranja nosa motornog zmaja te do direktnog udara u rub kosine zemljanog nasipa sa zapadne strane aerodroma Medulin.

U trenutku nesreće tužitelj koji je sjedio na prednjem sjedalo motornog zmaja imao je prema mišljenju suda status putnika koji je pilotu motornog zmaja HG zbog aerodinamičke stabilnosti i upravljivosti motornim zmajem sa zadnjeg sjedala služio kao koristan teret. Tužitelj kao putnik na tom letu, iako je posjedovao važeću dozvolu pilota sportsko rekreativnog zrakoplova klase II i ovlaštenje nastavnika letenja, nije obučavao niti davao provjeru letenja pilotu motornog zmaja HG koji je kao i tužitelj posjedovao važeću dozvolu pilota sportsko rekreativnog zrakoplova klase II i ovlaštenje nastavnika letenja. Dakle, tužitelj i pilot HG imali su jednak status obuke za letenje na predmetnom zrakoplovu.

Prema mišljenju suda zasnovanom prije svega na utvrđenjima vještaka za zrakoplovne nesreće koji dokaz je posve podudaran iskazu pilota HG da je isključivo on upravljao zrakoplovom u trenutku nesreće utvrđeno je da je tužitelj u zrakoplovnoj nesreći sudjelovao kao putnik/treća osoba. Tome u prilog govori i Priručnik operatora motornog zmaja na str.40 u poglavlju Težina i ravnoteža, putnici. Upravo je priručnikom propisno da se drugo stražnje sjedalo nalazi u središtu ili blizu centra mase trokolice i da težina putnika ne utječe na centar težišta motornog zmaja, što ne znači da drugo sjedalo motornog zmaja predstavlja izvorno stvarno tehnički propisano sjedište pilota za ovaj tip zrakoplova.

Predmetni motorni zmaj je u tijeku eksploatacije do trenutka nesreće bio propisno održavan od strane ovlaštene osobe za održavanje sportsko rekreativnih zrakoplova klase II od ovlaštenog servisa Rotax motora i to u standardu višem od preporuke proizvođača, sukladno proizvođačevim priručnicima o održavanju motora i odobrenom programu održavanja mikrolakog zrakoplova klase II.

13.Temeljem navedenog sud smatra da je tuženik sukladno sklopljenom ugovoru o osiguranju po polici 802249105, Zakona o osiguranju, Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl.2,40 b), Zakona o obaveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu i čl.964 ZOO-a dužan nadoknaditi štetu koja je nastala uporabom zrakoplova tipa i modela Apollo/Pipistrel spider C15D sa znakom državne pripadnosti i registracijskim oznakama [registarska oznaka] serijskog broja H-060407/338.

14.Prigovor tuženika da je tužitelj kao nastavnik letenja pilotu HG u vrijeme nesreće pružao edukaciju iz letenja nije osnovan. Naime, prema spisu priloženom dopisu Zrakoplovnog centra Mosqito na str.148 tužitelj u vrijeme nesreće nije imao najmanje 100 sati praktičnog osposobljavanja na pojedinoj klasi pa temeljem čl.42.st.4. Pravilnika o uvjetima i načinu uporabe sportsko rekreativnih zrakoplova (dalje Pravilnik) nije mogao kao nastavnik letenja drugom nastavniku davati sate letenja. Osim toga ZC Mosqito temeljem čl.28.st.1. istog pravilnika nije imao odobrenje niti ovlaštenje od nadležnih tijela da okviru svog poslovanja pruža usluge davanja satova letenja drugim nastavnicima letenja. ZS Mosqito je imao isključivo ovlaštenje da sate letenja daje učenicima koji žele dobiti dozvolu za upravljanje tim tipom zrakoplova.

15.Okolnost da je za predmetni zrakoplov sklopljen ugovor o najmu (list 164 spisa) između ZC Mosqito i UG nije od utjecaja na osigurateljsko pokriće. Naime, predmetnom policom osigurana je odgovornost za štete trećim osobama i putnicima nastale u korištenju predmetnog zrakoplova bez ikakvih ograničenja po pitanju najma. To drugim riječima znači da je vlasnik zrakoplova za vrijeme trajanja osigurateljskog pokrića mogao trećim ovlaštenim osobama, ugovorom o najmu dati na upravljanje i korištenje predmetni zrakoplov bez ograničenje glede postojanja pokrića. Važno je tek da osoba koja koristi zrakoplov ima sva potrebna ovlaštenja i dozvole za upravljanje zrakoplovom što je HG kao osoba pilot u konkretnom slučaju imao.

16.Na nalaz i mišljenje vještaka mag.inž.DG tužitelj nije imao primjedbi te je u cijelosti prihvatio osnovni nalaz kao i sve daljnje dopune. Tuženik je svoje primjedbe na nalaz vještaka obrazložio u podnesku od 19.04.2021. (list 786 spisa). Sud je radi razjašnjenja primjedbi proveo usmene i pisane dopune vještačkog nalaza. U pisanoj dopuni 18.05.2021. na str.801 spisa vještak je detaljno i argumentirano odgovorio na svako postavljeno pitanje/primjedbu tuženika iz podneska od 19.04.2021. Nakon što je strankama dostavljen na uvid odgovor vještaka tuženik je ustrajao na istim pitanjima na koja je prethodno odgovoreno pa je sud vještaka saslušao na raspravi 09.11.2022. Na zakazano ročište tuženik nije pristupio i nije opravdao izostanak iako je bio uredno pozvan i znao je da će se na tom ročištu provesti dokaz usmenim saslušanjem vještaka. Prilikom usmenog saslušanja vještak je usmeno obrazložio odgovore na sva postavljena pitanja stranaka i suda. Dokazni prijedlog tuženika da se vještaka DG ponovno pozove na sljedeće ročište radi usmene dopune sud je iz navedenih razloga odbio.

17.Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova usmena i pismena dopuna jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Nedostaci na koje je ukazivao tuženik svojim primjedbama otklonjeni su pisanom i usmenom dopunom. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka, a tuženik kod suda nije izazvao osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja slijedom čega je sud odbio prijedlog da se provede novo vještačenje po prometnom fakultetu.

18.Prigovor tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu jer da pristao na vožnju u neispravnom zrakoplovu nije osnovan. Naime, provedenom vještačenjem je utvrđeno da nema dokaza o upisu ili otklonu bilo kakvog nedostatka ili kvara konstrukcije letjelice i pogonske grupe zmaja od strane pilota ili odgovorne osobe za održavanje motornog zmaja koji bi mogli pridonijeti zrakoplovnoj nesreći. Nastavno, vještačenjem je utvrđeno da su u trenutku nesreće trokolica, krilo i podvozje zrakoplova bili u tehnički ispravnom i plovidbenom stanju, a pogonska grupa (motor i elisa) zrakoplova u trenutku nesreće bili su tehnički u ispravnom i plovidbenom stanju i radili sve do udara u zemljani nasip sa zapadne strane aerodroma Medulin.

Točno je da je nakon prvog leta pilota HG i UG pilot uočio neispravnost u radu motora i nije prekinuo letenje i nije postupio po propisima što sam navodi u iskazu jer je smatrao da je nakon prvog leta zbog toplog vremena motor bio ugrijaniji. Nadalje navodi da je maksimalna snaga motora 6300 okr/min, a nakon prvog leta ta je snaga bila 100-200 okretaja manja te po njegovom mišljenju nije ništa upućivalo da nešto sa motorom nije u redu pa je odlučio nastaviti sa letenjem. Tužitelj za te okolnosti nije mogao znati jer nije bio u zrakoplovu, a nema dokaza da bi UG kao pilot koji je prethodno završio sa letom priopćio tužitelju da sa zrakoplovom sa kojim namjeravaju zajedno letjeti nešto nije u redu ili da je snaga motora pala ili sl. Slijedom navedenog ne može se smatrati da je tužitelj pristao na vožnju sa neispravnim zrakoplovom. Teret dokazivanja te činjenice je na tuženiku koji u tom pravcu sudu nije ponudio niti jedan dokaz koji bi govorio drugačije od onoga što je sud utvrdio.

19.Prigovor tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu jer da u trenutku nesreće nije koristio sigurnosni pojas i kacigu nije osnovan. U cilju utvrđenja osnovanosti prigovora proveden je dokaz vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti sudske medicine prof. dr. Davor Mayer.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka prof.Mayera sud je utvrdio da je tužitelj kao putnik na prednjem sjedalu motornog zmaja prilikom slijetanja prednjim dijelom tijela naletio na kosinu nasipa. U dinamici odvijanja događaja došlo je do naleta prednjeg dijela zrakoplova u slijetanju na ukošeno zemljano tlo što je bilo praćeno izdizanjem stražnjeg dijela zrakoplova u vis nakon čega je uslijedilo nasjedanje stražnjeg dijela na tlo te konačno smirivanje na poziciji zatečenoj očevidom policije.

U takvoj dinamici tijelo tužitelja je primarno imalo tendenciju silovitog prisilnog polijetanja prema naprijed nakon čega je došlo do sekundarnog povratnog gibanja unatrag što u naravi znači utiskivanje leđima o naslon sjedala i prema dolje potisak s jednim dijelom prema plohi sjedala. Istodobno s primarnim inercijskom gibanjem prema naprijed odvijala se opsežna udarna deformacija prednjeg dijela zrakoplova čiji je ključni dio bio otkidanje kokpita s instrument pločom i njegov pomak u prostor koji zauzima gornji dio tijela osobe na prednjem sjedalu dakle prema tužitelju s posljedičnim prignječenjem gornjeg dijela tijela. Slijedom opisane kinematike po mišljenju suda stvoreni su biomehanički uvjeti za nastanak ozljeda koje su kod tužitelja utvrđene pa sud utvrđuje da su sve zadobivene ozljede u uzročno posljedičnom vezom sa predmetnim štetnim događajem.

Ozljeđivanje tužitelja se odvijalo u dvije faze koje su se nadovezale jedna na drugu, a vremenskom dinamikom su pratile gore opisne segmente kinematike tijela tužitelja. U pravoj fazi tužitelj je zadobio prijelom kostiju nogu, prijelom lijeve ruke, rane na vratu i bradi i površinske ozljede kože, prsiju, prijelom prednjih okrajka rebara. U drugoj fazi zadobio je ozljedu glave, prijelom stražnjih okrajka rebara, prijelom slabinskog i križnog kralješka, prijelom križne kosti, krvarenje u meka tkiva sa razmaknućem stidnih kostiju, kompresivni prijelom prsnog kralješka sa ozljedom kralježnice te rane na stražnjoj strani natkoljenice.

Sve ozljede iz druge faze nastale su forsiranjem polijetanjem unatrag uz udar donjim dijelom leđa i glavom o sjedalo i dijelove konstrukcije zrakoplova iza mjesta sjedenja u kombinaciji s forsiranim posjedanjem na sjedalo koje je dovelo do aksijalnog sabijanja kralježnice, dakle uzduž osi.

Na temelju tako opisane kinetike tijela sud zaključuje da je tužitelj u vrijeme predmetne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom, ali unatoč tome zbog siline udara i specifičnosti konstrukcije zrakoplova i njegovog položaja u zrakoplovi zadobio opsežne ozljede. Što se tiče korištenja kacige točka udara glavom o čvrstu prepreku do čega je došlo zabacivanjem glave unatrag u sekundarnom gibanju nalazila se u stražnjem desnom dijelu glave iza desne uške i nešto ispod njezinog donjeg ruba. Ovaj dio glave kaciga ne može učinkovito zaštiti pa je sud utvrdio da su ozljede glave mogle nastati neovisno u uporabi iste. Međutim, u prilog nošenju kacige osim iskaza tužitelja i HG govori neizravno i činjenica da osobe u zrakoplovu imaju potrebe govorne komunikacije tijekom leta a koja se može postići jedinom sustavom interkoma koji je ugrađen u kacigu pa se podrazumijeva njezino nošenje. Osim toga na slici PP Pula prilikom očevida zatečene su kacige u blizini pada zrakoplova. Slijedom navedenog prigovori tuženika odbijeni su kao neosnovani.

20.Na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine tužitelj nije imao primjedbi te ga je u cijelosti prihvatio. Tuženik je svoje primjedbe na nalaz iskazao u podnesku od 04.07.2022. U cilju razjašnjenja tih prigovora sud je usmeno saslušao vještaka na ročištu 09.11.2022. Na zakazano ročište tuženik nije pristupio i nije opravdao izostanak iako je bio uredno pozvan i znao je da će se na tom ročištu provesti dokaz usmenim saslušanjem vještaka. Vještak je pri usmenom izlaganju jasno i jezgrovito objasnio neutemeljenost svih primjedbi tuženika, poglavito onih koje se odnose na vezivanje pojasom prema tezi tuženika po kojoj bi pojas bio korišten na način da je obuhvaćao zdjelični dio trupa, a da nije bio korišten preko ramena i prsnog koša.

Sud je utvrdio da bi u ovoj varijanti načina vezivanja sigurnosnim pojasom kako to tvrdi tuženik, a koja u naravi predstavlja vezanost jednim krakom u dvije uporišne točke omogućila veću amplitudu pomaka gornjeg dijela tužiteljeva tijela prema naprijed a potom i prema natrag. Međutim, uzimajući u obzir dinamiku događanja, a posebno kinematiku gibanja tijela sud je utvrdio da pod pretpostavkom okolnosti izostanka korištenja pojasa preko ramena nije odlučna za nastup ozljeda poglavito na dominantnu ozljedu koja je glavni uzrok svih tužiteljev trajnih posljedica, a riječ je o kompresivnom prijelomu osmog prsnog kralješka s posljedičnim oštećenjem kralježničke moždine i oduzetošću nogu. Dakle, utvrđeno je da je ova ozljeda i njezine posljedice u jednakom opsegu mogla nastati i u varijanti da je tužitelj koristio pojas prema tezi tuženika koja je opisana u podnesku od 4.07.2022., a koja po mišljenju suda nije ništa drugo nego teza jer za takve tvrdnje tuženika nema dokaza.

U odnosu na daljnju primjedbi tuženika kakve bi ozljede tužitelj zadobio da je sjedio na sjedalu HG vještak je dao odgovor no sud o tome neće davati obrazloženje jer je to irelevantno za predmet spora.

21. Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova usmena i pismena dopuna jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Nedostaci na koje je ukazivao tuženik svojim primjedbama otklonjeni su usmenom dopunom. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka, a tuženik kod suda nije izazvao osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja slijedom čega je sud odbio prijedlog da se provede novo vještačenje.

22.U cilju utvrđenja opsega i visine pretrpljene štete sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti neurokirurgu dr.ŽG.

Uvidom u nalaz imenovanog vještaka sud je utvrdio daje tužitelj u predmetnoj nesreći zadobio prijelom baze lubanje sa prodorom zraka intrakranijalno, prijelom iza desnog mastoida i uzdužni prijelom desne temporalne kosti, potres mozga, točkasta krvarenja u moždanom parenhimu, krvarenja na oba uha, rezno gnječna rana brade i vrata, prijelom 4-10 rebra desno i 6-9 rebra lijevo, prodor zraka u sredogruđe, prodor zraka i nakupljanje krvi u grudnoj šupljini obostrano, natuk oba plućna krila i pleuralni izljev, respiratorna insuficijencija, nakupljanje manje količine krvi u trbušnoj šupljini, kompresijski prijelom trupa osmog grudnog kralješka sa prodorom zraka u razini th 7- th8, prijelom trupa i spinoznog nastavka 5 slabinskog kralješka, prijelom trupa L4, prijelom trupa S1 i križne kosti, ozljeda leđne moždine na razini th8, pomak simfizne kosti, višeiverni prijelom lijeve palčane kosti sa prijelomom glavice lijeve palčane kosti i iščašenje lijevog lakta, prijelom stiloida laktene kosti, otvoreni višeiverni unutar zglobni prijelom lijeve goljenične i lisne kosti sa angulacijom i rotacijom ulomaka, višeiverni prijelom lijeve petne kosti, višeiverni unutar zglobni prijelom proksimalnog dijela desne potkoljenice obje kosti sa pomakom ulomaka, prijelom desnog fibularnog maleola i iščašenjem desnog skočnog zgloba, prijelom desne gležanjske kosti, rezno gnječna rana stražnje strane desne natkoljenice, stanje teškog i hemoragičnog šoka, stanje nakon traheotomije, stanje nakon operacijskog zbrinjavanja paralitičkog ileusa i smetnji pasaže crijeva.

Uslijed tako zadobivenih ozljeda tužitelj je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u vremenskom razdoblju od 30 dana, nakon toga je trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, a bolove slabog intenziteta u trajanju od 9 mjeseci. Povremene bolove slabog i srednjeg intenziteta trpi trajno što će sud procijeniti kroz umanjenje životne aktivnosti.

Pretrpio je i primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku same nezgode. Taj strah je trpio i prije i nakon svakog operativnog zahvata za vrijeme liječenja. Sekundarni strah koji je oscilirajući trpi je 30 dana i to tako što je umjereno oscilirajući strah trpio 60 dana, a slabiji strah ukupno 9 mjeseci.

Opisani ožiljci deformitet ekstremiteta, prisustvo dvije stome kao i cjelokupna pojavnost tužitelja dovela je do naruženja teškog stupnja.

Kod tužitelja je u odnosu na stanje prije nezgode utvrđeno trajno umanjenje životne i radne aktivnosti od 92%i to dominantno sa osnova neurološkog deficita, dakle potpunog gubitka funkcije i oduzetosti donjih ekstremiteta, smanjenje funkcije i pokretljivosti gornjih ekstremiteta, potpuni gubitak kontrole stolice i mokrenja sa izvedenom kolonostomom i jejunostomom, a što je sve u uzročno posljedičnom vezom sa predmetnom nesrećom.

23.Na nalaz i mišljenje vještaka dr.ŽG tužitelj i tuženik su imali određene primjedbe. Sud je stoga proveo dokaz usmenom dopunom vještačenja. Vještak je prilikom usmene dopune odgovorio na sva postavljena pitanja bez da je izmijenio svoj osnovni nalaz. Usmenom dopunom utvrđeno je da je liječenje tužitelja završeno 26.05.2017. kada je nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja i tužitelju su bile poznate trajne posljedice.

Na primjedbu tuženika da li je tužitelj već nekoliko mjeseci nakon ozljede mogao znati da će mu zaostati trajne posljedice vještak je jasno odgovorio da to tada nije bilo moguće utvrditi jer se kod ozljeda središnjeg živčanog sustava leđne moždine i perifernog živčanog sustava s medicinskog gledišta zaključuje o trajnim posljedicama tek nakon isteka 2 godine od same nezgode. Vještak je također potvrdio da je tužitelju obzirom na sadašnje stanje i komplikacije koje su u međuvremenu nastale opravdavaju u cijelosti utvrđeni opseg i potrebu za tuđom njegom i pomoći kako je to procijenjeno o osnovnom nalazu s time što je vještak naveo da je tužitelju realno potrebna tuđa njega i pomoć 24 sata.

24.Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova usmena i pismena dopuna jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Nedostaci na koje je ukazivao tuženik svojim primjedbama otklonjeni su usmenom dopunom. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka, a tuženik kod suda nije izazvao osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja slijedom čega je sud odbio prijedlog da se provede novo medicinsko vještačenje.

25.Temeljem odredbe čl. 1100 ZOO-a sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu jer je utvrđeno kako je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti. Naime, sud smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Imajući u vidu pretrpljene fizičke bolove, strah, naruženje te utvrđeno trajno umanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja sud je tužitelju temeljem čl. 1100 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu u sveukupnom iznosu od 162.000,00 eur-a.

26. Temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a sud je tužitelju dosudio i naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna od završetka liječenja i prvog dolaska kući 26.05.2017. u punom opsegu od 8 sati dnevno trajno, a za sve uobičajene radnje osim za nekoliko radnji samozbrinjavanja kao što je unaprijed pripremljene i servirane hrane i manji dio radnji oko održavanja osobne higijene. Pomoć mu pružaju supruga i ukućani, ali i asistent u obimu 4 sati dnevno pet puta tjedno.

Uvidom u dopis Centra za socijalnu skrb Osijek na str.172 spisa sud je utvrdio da je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 165,90 eur-a a od 05.06.2017. a od 08.06.2018. u iznosu od 199,08 eur-a. Nadalje je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu a njegovoj supruzi je 04.04.2018. priznato pravo na status njegovatelja radi njege supruga sa mjesečnom naknadom 331,81 eur-a.

U cilju utvrđenja visine naknade za tuđu njegu i pomoć sud je proveo financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijana Vondraček. Nakon što je vještak utvrdio cijenu tuđe pomoći i njege, činjenicu da dio tuđe njege i pomoći pruža asistent kojega plaća udruga, činjenicu da je supruga tužitelja dobila status njegovatelja jer je stalni pomoćnik u izvršenju tuđe pomoći i njege te je ta novčana naknada koju mjesečno prima izuzeta iz obračuna, sud smatra da tužitelju po tom osnovu pripada iznos od 24.720,95 eur-a.

Naime, supruga tužitelja ima status njegovatelja od 04.04.2018. te je tuđa pomoć obračunata i na temelju kalkulacije koju tužitelj prima na temelju iznosa naknade za njegovatelja (supruga) koja je bila na snazi od 26.07.2017. do 04.04.2018. u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno. Nakon tog perioda supruga tužitelja prima propisanu i odobrenu naknadu od Centra za socijalnu skrb te s osnova toga visina štete za tuđu pomoć i njega od strane ukućana nije ukalkulirana u dosuđenu naknadu.

Isto tako tužitelj je imao pravo na asistenta u obimu 4 sata dnevno pet puta tjedno. Obračun se bazira na dostavljenom pregledu satnice plaće njegovateljice koju je sud pribavio od Doma za nemoćne i starije osobe Alfredo Štiglić Pula. Taj podatak je korišten za izračun troškova asistenta (njegovatelja) koja pruža usluge tuđe pomoći i njege u razdoblju od 26.05.2017. do 31.01.2023. bazirano na 4 sata dnevno 5 puta tjedno tj. pola radnog vremena. Nadalje, za period od studenog 2022. do siječnja 2023. korišten je izračun prosječne cijene sata rada za 2022.g. jer je dostavljena kalkulacija Doma za starije i nemoćne osobe sadržavala pregled cijene sata rada zaključno do listopada 2022.

Stoga je sud ukupan iznos dosuđene nematerijalne štete korigirao za ukupno dospjeli i kapitalizirani iznos naknade s osnova osobne invalidnine u sljedećem iznosu: ukupno dospjeli i kapitalizirani iznos naknade je izračunat u vrijednosti od 1.406.849,00 kn /186.720,95 eura umanjeno za ukupno dosuđeni iznos nematerijalne štete od 162.000,00 eura daje iznos od 24.720,95 eura koji iznos je tužitelju dosuđen po osnovu tuđe njege i pomoći.

27.Po utvrđenju suda tužitelju pripada naknada štete u sveukupnom iznosu od 186.720,95 eur-a. Predmetnom policom osiguranja limitirana je odgovornost tuženika na iznos od 127.037,36 eur-a slijedom čega je sud tužitelju dosudio maksimalan iznos po predmetnoj polici.

28.Na dosuđeni naknade štete sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenje izvansudskog zahtjeva 13.09.2018. sukladno odredbi čl. 1103 u svezi s čl. 29. ZOO-a do konačne isplate.

29.U cilju utvrđenja istaknutog prigovora limita odnosno maksimalnog iznosa osiguranja do kojega tuženik može odgovarati kao i utvrđivanja visine tuđe pomoći i njege sud je proveo dokaz financijskom vještačenjem po vještaku Dijana Vondraček. Uvidom u nalaz te usmenim saslušanjem vještaka utvrđeno je da sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu obveza društva za osiguranje ograničena je iznosom osiguranja na dan štetnog događaja ako ugovorom o osiguranju nije ugovoren viši iznos. Prema ugovorenoj polici osiguranja odgovornost za štete prema putnicima iz korištenja zračne letjelice do 500 MTOM na iznos osiguranja od 100.000 SDR po pojedinom putniku u štetnom događaju iznose 127.037,36 eur-a što ujedno predstavlja maksimalni iznos obveze tuženika. U taj iznos međutim nisu uračunate zakonske zatezne kamate kao ni troškovi parničnog postupka.

Osim toga vještak je izračunao i visinu tuđe pomoći i njege kako je to ranije obrazloženo. Iako je vještak u svom nalazu vršio obračun dospjelih i budućih kapitaliziranih naknada sve do doživljenja tužitelja koje će primati po osnovu tjelesnog oštećenja tijekom postupka tužitelj takav vid štete nije zatražio zbog limita osiguranja.

Na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke stranke nisu imale primjedbi. Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova usmena dopuna jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka pa ga je sud u cijelosti prihvatio.

30.Prigovor zastare nije osnovan. Predmetna tužba podnijeta je 03.06.2019., a tuženik se prije pokretanja parnice 15.08.2015. i 12.09.2018. obratio sa zahtjevom za naknadu štete. Cijeneći da se nezgoda dogodila 15.08.2015., a da je prema utvrđenjima vještaka neurokirurga njegovo liječenje dovršeno 26.05.2017. kada je nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja i tužitelju su bile poznate trajne posljedice sud zaključuje da zastara nije nastupila. Naime subjektivno rok zastare naknade štete u trajanju od 3 godine počinje teći od dana kada oštećena osoba sazna za obim štete koju trpi počevši od stabilizacije stanja. Drugim riječima nakon što se stanje stabilizira oštećenik može imati predodžbu o opsegu štete koju trpi. Obzirom da je tužba podnijeta unutar roka od tri godine od časa stabilizacije zdravstvenog stanja sud zaključuje da zastare nije nastupila sukladno čl.230.st.1.ZOO-a.

31.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

32.Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti temeljem odredbe čl. 154. st.1 u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe, odštetnog zahtjeva prije pokretanja postupka 4 obrazložena podneska skladno čl.155. st.2. ZPP- a u svezi s Tbr.8.toč.1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to podnesci od 12.08.2019., 09.05.2022., 08.12.2022., 25.01.2023. te za sastav odgovora na žalbu od 28.05.2024. prema Tbr.10.t.6 Tarife sveukupno 6699 bodova.

Za sastav ostalih podnesaka priznata je nagrada od 100 bodova po podnesku priznata sukladno Tbr.8.toč.3 Tarife i to 07.02.2020., 17.02.2020., 15.03.2023., 03.02.2026., 05.05.2026. sveukupno 500 bodova.

Nagrada za zastupanje na 10 ročišta za glavnu raspravu 18.09.2019., 02.11.2019., 12.12.2019., 21.02.2020., 14.07.2022., 09.11.2022., 23.10.2023., 21.03.2024., 24.02.2026., 19.05.2026. priznata je u iznosu od 9570 bodova odnosno sveukupno 16.769 bodova.

Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eur-a i pripadajući PDV 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 41.922,50 eur-a. Tom iznosu valja pridodati putni trošak za svjedoka ĐG u iznosu od 73,00 eura-, troškove izlaska suda po zamolnici 40,20 eur-a i troškove medicinskog vještačenja 398,17 eur-a. Tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 42.433,87 eur-a sa zateznim kamatama.

U Puli, 08.lipnja 2026. godine

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku