REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-592/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB 02958272670, protiv prvotuženika IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika SB INVEST d.o.o., Branimirova ulica 132, Slavonski Brod, OIB: 17773945638, oboje zastupani po Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Vukovarska 8/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen dana 28.09.2021. između IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SB INVEST d.o.o., SLAVONSKI BROD, BRANIMIROVA 132, OIB: 17773945638 ništetan.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB 02958272670, da tuženima IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SB INVEST d.o.o., Branimirova ulica 132, Slavonski Brod, OIB: 17773945638, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.378,09 eura (slovima: dvije tisuće tri stotine sedamdeset osam eura devet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prvotuženik IĐ (dalje: prvotuženik) dana 28. rujna 2021. započeo sa radom kod drugotuženika SB INVEST d.o.o. (dalje: drugotuženik). Radni odnos je trajao svega 11 dana, do 8. listopada 2021. Prije rada kod drugotuženika prvotuženik nije imao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju od 16. rujna 1991., a nakon prestanka radnog odnosa prvotuženik se prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje 11. listopada 2021. kao nezaposlen i stekao status osiguranika sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

1.1. Dalje navodi da je u svezi provjere okolnosti zasnivanja takvog radnog odnosa zatraženo je očitovanje o razlozima sklapanja takvog Ugovora o radu od poslodavca odnosno drugotuženika. Iako je zaprimio poziv na očitovanje dana 8. lipnja 2022., drugotuženik se na isto nije očitovao.

1.2. Tužitelj navodi da sukladno odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: ZOZO) Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi koji je osobi priznao status.

1.3. Nadalje, da odredba stavka 2. istoga članka propisuje da su pravne i fizičke osobe, podnositelji prijave na obvezno zdravstveno osiguranje i osigurana osoba obvezni na traženje Zavoda predočiti sve činjenice i dokaze kojima se dokazuje osnovanost prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno valjanost važećeg statusa osigurane osobe.

1.4. Odredbom članka 122. stavka 4. ZOZO propisano je da, u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranje, Zavod ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz stavka 1. ovog članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

1.5. Tužitelj smatra da se u konkretnom predmetu radi o prividnom ugovoru, kako bi prvotuženik stekao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju. Navodi da sukladno odredbi članka 285 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. ) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a posljedica takvog ugovora je ništetnost.

1.6. Tužitelj smatra da raspolaže s dovoljno dokaza koji nesporno upućuju na zaključak da je Ugovor o radu između prvotuženika i drugotuženika suprotan načelu savjesnosti i poštenja, te da je sklopljen isključivo u svrhu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

1.7. Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku te članka 285. ZOO uz primjenu članka 322. ZOO-a predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen 28. rujna 2021. između tuženika ništetan.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U podnesku od 15. listopada 2025. navode da je drugotuženik SB INVEST d.o.o. u stečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru kupio nekretninu upisanu u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 30, I. Gundučlića površine 824 m2 (stambeno poslovna zgrada površine 329 m2; dvorište površine 168 m2; poslovna zgrada, [adresa] površine 327 m2). Zaključkom Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj: St- 90/2018-88 od 01. travnja 2021. godine, naloženo je stečajnom upravitelju u roku od 8 dana od dana primitka Zaključka predati spomenutu nekretninu drugotuženiku.

2.1. Drugotuženiku je gore spomenuta nekretnina predana u posjed tek krajem lipnja 2021. godine. Kako je opisana nekretnina bila u derutnom stanju, to je glede iste bilo potrebno poduzeti određene građevinske radove. Naime, bilo je potrebno iznijeti stvari i šutu iz nekretnine, izgraditi pregradne zidove, ugraditi vrata i sl. zbog čega je imao potrebu zaposliti osobu koja će obaviti određene građevinske radove pa je posredstvom prijatelja zakonski zastupnik drugotuženika pronašao osobu koja iste radove zna i može izvršiti – prvotuženika.

2.2. Kako je bila riječ o građevinskim radovima koji se izvode na visini, a zbog čega postoji povećana opasnost od pada, ozljeđivanja osobe koja izvodi građevinske radove i sl., to je zakonski zastupnik drugotuženika inzistirao da s prvotuženikom zasnuje radni odnos, a ne da isti radi bez prijave, tj. na crno. Drugotuženik je bio svjestan da bi u slučaju ozljeđivanja radnika koji obavlja građevinske radove na nekretnini u njegovom vlasništvu bez da je prijavljen, istom radniku bio ugrožen život i zdravlje, a da bi ono bilo podvrgnuto raznim kaznenim i prekršajnim postupcima pred nadležnim tijelima.

2.3. Prvotuženiku je bila potrebna radna snaga koja će izvesti određene građevinske radove na novo stečenoj nekretnini, a prvotuženik je znao i mogao izvesti sve građevinske radove koje je od njega zahtijevao drugotuženik. Prvotuženiku je trebao posao, a drugotuženik nije htio da prvotuženik kod njega radi bez prijave budući da je riječ o građevinskim radovima, a da prilikom izvođenja istih postoji opasnost za život i zdravlje drugotuženika.

2.4. Svi radovi koje je drugotuženik planirao izvesti završeni su u manje od dva tjedna, a nakon čega prvotuženik više nije bio zaposlen kod drugotuženika. Naime, za radom istoga drugotuženik više nije imao potrebe budući da isti u okviru svoga poslovanja ne obavlja građevinske radove već se isključivo bavi projektiranjem i nadzorom. Uz navedeno, drugotuženik nije mogao prvotuženika duže držati u radnom odnosu budući da niti njegovo društvo tijekom 2021. i 2022. godine nije dobro poslovalo, a sve zbog utjecaja Covid krize na sektor kojim se trgovačko društvo čiji je on direktor bavi.

2.5. Dalje navode da Ugovor o radu sklopljen između prvo i drugotuženika nije prividan budući da je prilikom sklapanja Ugovora postojala suglasnost volja ugovornih strana i da su iste otprilike znale koliko vremena je potrebno za izvesti predviđene građevinske radove, odnosno kada će isteći Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme. Dakle, da drugotuženik nije zaposlio prvotuženika za obavljanje poslova pomoćnog građevinskog radnika, a koje poslove je nesporno morao obaviti, isti bi bio u prekršaju jer bi mu radnik radio bez prijave.

2.6. Drugotuženik je mišljenja da je ispravno postupio kada je zaposlio radnika na 8 dana budući da mu je toliko rad radnika bio i potreban. Okolnost da prvotuženik ima i/ili nema zdravstveno osiguranje drugotuženiku nije bila poznata budući da prvo i drugo tuženik nisu povezani obiteljskim niti prijateljskim vezama.

2.7. Tuženi navode da iz svega gore navedenoga proizlazi da Ugovor o radu na određeno vrijeme nije protivan niti Ustavu niti prisilnim propisima, a niti moralu društva pa predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te istoga obvezati na naknadu troškova parničnog postupka.

3. U provedenom dokaznom postupku, radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) sud je izvršio uvid i pročitao je izvadak iz osiguranih osoba HZZO (str.4-5), presliku potvrde HZMO o stažu prvotuženika IĐ (str.6-7), preslika poziva na očitovanje uz dostavnicu (str.8-10), izvadak iz zemljišne knjige i zaključak Trgovačkog suda u Bjelovaru od 1. travnja 2021.(str. 45-46) te ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. rujna 2021. (str.54-55).

4. U postupku je izveden dokaz saslušanjem prvotuženika IĐ i zakonskog zastupnika drugotuženika NĐ kao stranaka u svrhu dokazivanja (str.58-59, 69-71).

5. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu zaključenog između prvo tuženog IĐ kao radnika i drugo tuženog kao poslodavca. Tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o radu nastao, da je prividan, a time i da je ništetan.

6.1. Između parničnih stranaka nije sporno da su tuženici sklopili Ugovor o radu, ali je sporna osnova, odnosno je li svrha sklapanja ugovora bila stvarno obavljanje poslova sukladno ugovoru ili isključivo ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno, je li Ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici fiktivan pa time i ništetan.

7. Uvidom u Ugovor o radu od 28. rujna 2021. utvrđeno je da je isti sklopljen između prvo tuženog IĐ i poslodavca SB Invest d.o.o. Slavonski Brod, drugotuženika te da je isti sklopljen na određeno vrijeme. Prema ugovoru prvotuženik je zaposlen kod drugotuženika na određeno vrijeme počev od 28. rujna 2021. do 8. listopada 2021. radi obavljanja poslova pomoćnog građevinskog radnika u [adresa] u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Osnovna bruto plaća prema ugovoru iznosi 4.750,00 kuna, a otkazni rok 15 dana.

7.1. Uvidom u izvod osiguranih osoba koji je uz tužbu dostavio tužitelj utvrđeno je da je prvotuženik prijavljen kao osigurana osoba i to osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi, ovdje drugotuženiku od 28. rujna 2021., da je prijava od HZMO zaprimljena dana 28. rujna 2021. (str. 4 spisa).

7.2. Iz potvrde HZMO o prijavama prvotuženika na mirovinsko osiguranje proizlazi da je prvotuženik prije zasnivanja ranog odnosa kod drugotuženika bio u radnom odnosu kod poslodavca ĐĐ Sigurnost do 16. rujna 1991. (str.6-7).

7.3. Sud je priložene materijalne dokaze prihvatio jer niti jedna od stranaka nije sporila njihovu vjerodostojnost. Jednako tako sud je ocijenio sve relevantne dokaze, dok se nije upuštao detaljnu analizu dokaza koji nisu bili pravno relevantni, odnosno kojima se nisu utvrđivale činjenice odlučne za primjenu prava u ovom slučaju.

8. Iz iskaza prvotuženog IĐ proizlazi da je 2021. godine gazda firme SB Invest d.o.o. čuo da radi unutarnje građevinske radove i pitao ga je bi li htio za njega obaviti određene radove u trajanju od 3 tjedna. Otišli su i pogledali što treba raditi i pristao je izvršiti potrebne radove. On je zahtijevao da potpišu ugovor o radu jer nije htio da radi na crno, a sve zato jer se bojao visokih kazni. Obavio je radove i to primjerice rušenje zidova, iznošenje šute, postavljanje rigips ploča i postavljanje keramike te krečenje. Ne zna točno koliko je to trajalo, misli nepuna tri tjedna. Radove je obavljao na objektu drugotuženika na gradskoj tržnici u [adresa] i za taj posao plaćen je prema dogovoru. Plaća mu je isplaćena na račun, a ne u gotovini. U početku su radili njih dvojica, a nakon toga je gazda doveo i druge radnike. Prije tog radnog odnosa imao je obvezno zdravstveno osiguranje preko supruge. Od 1968. godine ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Ranije je bio zaposlen u Đuri Đakoviću u Šinskim vozilima, a potom u FITZ-u i kod tih poslodavaca je bio prijavljen. Na daljnji upit je li prvotuženik znao kada je zasnivao predmetni radni odnos da će po prestanku istoga imati pravo na zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, prvotuženik odgovara da nije znao te da o tome nije razgovarao s drugotuženikom. Ne zna tko ga je kao nezaposlenu osobu prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje nakon prestanka radnog odnosa kod drugotuženika.

8.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika drugotuženika, NĐ proizlazi da je njegova firma SB Invest d.o.o. kupila poslovni prostor na gradskoj tržnici, Horvatova 36B, u stečajnom postupku bez prethodnog pregleda istog prostora. Kada je otišao pogledati prostor utvrdio je da je u istom potrebno izvršiti određene građevinske radove. Bilo je potrebno promijeniti stolariju, keramiku, gipsarske radove i pregradne zidove, a za te radove je trebalo angažirati 3-4 različita majstora koje je gotovo nemoguće pronaći. Od susjeda je dobio preporuku za IĐ kao osobu koja zna samostalno odraditi većinu potrebnih radova. Njega je angažirao za te radove, sklopili su Ugovor o radu koji je uredno predao u HZZO i HZMO. Njegova firma se inače bavi poslovima projektiranja i nadzora u graditeljstvu, tako da mu takav profil radnika više nije bio potreban. Bilo im je potrebno samo da netko ove radove odradi kvalitetno i u što kraćem roku. Ugovor o radu na određeno vrijeme potpisali su osobno on i IĐ kojemu je uredno isplatio plaću i doprinose. U vrijeme zaključenja ugovora nije znao je li IĐ zdravstveno osiguran. Bilo mu je hitno ući u taj prostor jer je bio u najmu drugog poslovnog prostora. Sada je sjedište trgovačkog društva SB Invest d.o.o., na toj istoj adresi Horvatova 36B. Trenutno je u TD SB Invest d.o.o., zaposleno troje ljudi, a u vrijeme izvršenja radova misli da ih je bilo pet. Upitan zašto je sklopio Ugovor o radu, a ne Ugovor o djelu sa prvotuženikom, iskazao je da mu nije poznata razlika između ta dva ugovora te da je za sve uvijek sklapao Ugovor o radu. Nije se s nikim savjetovao o tome koji ugovor sklopiti. U knjižari je uzeo gotovi obrazac ugovora o radu. Objektivni razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, je bio izvršenje građevinskih radova u poslovnom prostoru koji je kupio i u kojem i danas posluje. Nije znao da je to potrebno navesti u ugovoru o radu. Prema njegovoj evidenciji prvotuženik je stvarno radio oko petnaestak dana. Postoji evidencija radnog vremena, a koliko se sjeća radno vrijeme prvotuženiku je bilo određeno od 8 do 16 sati te mu je on bio nadređen. Upitan je li prvotuženik sam obavljao poslove, iskazao je da mu je on osobno pomagao, a kasnije je došla još jedna firma. Prvotuženik je jedina osoba s kojom je sklopio Ugovor o radu na određeno za tako kratko vrijeme. Upitan zašto se tvrtka nije očitovala na upit HZZO-a prije pokretanja ovog parničnog postupka, iskazao je da je poslao Ugovor o radu. Nadalje, upitan smatra li da je za te poslove bilo nužno zasnovati radni odnos tj. je bilo nužno zaposliti nekoga, iskazao je da je bilo nužno iz razloga što je mogao angažirati neku firmu koja bi posao mogla obaviti za 6 mjeseci, ali da je teško pronaći radnu snagu za tako sitne radove.

8.2. Iskaze prvotuženika i zakonskog zastupnika drugotuženika sud ocjenjuje iskrenim jer su otvoreno o svemu iskazivali, a njihovi su iskazi suglasni jedan drugome kao i sklopljenom Ugovoru o radu i ostaloj priloženoj materijalnoj dokumentaciji.

9. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da su prvotuženik i drugotuženik zasnovali radni odnos dana 28. rujna 2021., a što potvrđuje i činjenica da je s navedenim datumom prvotuženik upisan u registar osiguranih osoba tužitelja kao što to proizlazi i iz priloženog Ugovora o radu. Da je prvotuženik doista radio poslove za koje je zasnovao radni odnos potvrdio je zakonski zastupnik drugotuženika koji ga je angažirao za obavljanje poslova i s njim sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme.

10. Tužitelj tužbom traži od suda da utvrdi ništetnost predmetnog ugovora o radu jer smatra da je isti prividan pa samim time i ništetan.

10.1. Međutim, ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 154/22., 155/23, dalje: ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10.2. Ispitavši navedene pretpostavke ništetnosti ugovora po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da predmetni ugovor o radu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti kojem prisilnom propisu.

10.3. Sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio protivan moralu društva niti je našao utvrđenim činjenice da bi opisano postupanje tuženika bilo protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora.

10.4. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17, 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu, a prema odredbi stavka 2. istoga članka ZR-a, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

10.5. Zapošljavanje osoba na kraće vrijeme, odnosno na određeno vrijeme dopušteno je i zakonito.

10.6. U pogledu motiva za zasnivanje takvog radnog odnosa za istaknuti je da je teret dokaza na tužitelju, a tužitelj u konkretnom slučaju ničim ne dokazuje da bi tuženici zasnovali radni odnos isključivo da bi prvotuženik stekao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

10.7. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, posebno sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da prvotuženik i drugotuženik nisu sklopili ugovor o radu kako bi kod trećih izazvali lažan dojam već da je volja i namjera bila sklapanje ugovora o radu i uspostava radnog odnosa.

10.8. Slijedom svega naprijed navedenoga, sud je utvrdio da predmetni ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije ništetan.

11. Naime, tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan i da je sklopljen samo da bi prvotuženik ostvario prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

12. Prema odredbi članka 285. ZOO na koju se poziva tužitelj, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

13. Dakle, prividan ugovor u smislu članka 285. stavka 1. ZOO podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

13.1. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo") i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

14. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju.

14.1. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

15. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

16. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

17. Neovisno o tome što sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti.

17.1. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj tužbom i tijekom postupka. Takvo shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost“, kao i s odlukom poslovni broj Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je „pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti“.

18. Jedina iznimka je propisana člankom 7. stavkom 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

19. Tužitelj u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan jer je riječ o prividnom ugovoru nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Međutim, prividnost nije razlog za ništetnost ugovora.

20. Imajući u vidu da iz činjeničnih tvrdnji tužbe ne proizlazi da se tužitelj pozivao na nemoralnost spornog ugovora kao niti druge razloge ništetnosti, a da sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva nego samo činjenicama na kojima se zahtjev temelji, predmetni je ugovor, kao prividni ugovor, pravno neegzistirajući i nema učinaka među ugovornim stranama te ne može biti "protivan moralu društva" pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2357/15 od 2. veljače 2016.), valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o radu kojega su sklopili tuženici ništetan i da ne proizvodi pravne učinke pa je odlučeno kao u izreci presude (jednako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-519/2024-3 od 21. siječnja 2025., Općinski sud u Osijeku, Pr-62/2023-11 od 26. lipnja 2025., Općinski sud u Velikoj Gorici, P-501/2023-6 od 14. ožujka 2025.).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi sa odredbom članka 155 ZPP. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

21.1. Tuženik zastupan po punomoćniku, odvjetniku je sukladno odredbi članka 164. stavka 3. ZPP popisao trošak u ukupnom iznosu od 2.378,09 eura. Tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

21.2. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu 220,00 eura (Tbr. 7. toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.8.1. i Tbr.40 Tarife, 100 bodova s povećanjem od 10% za zastupanje dvije osobe), za sastav obrazloženih podnesaka od 15. listopada 2025., 19. veljače 2026., 27. veljače 2026. i 20. travnja 2026. za svaki u iznosu 220,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr. 40 Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu 12. studenog 2025. u iznosu 220,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, u vezi sa Tbr.40), na ročištima za glavnu raspravu održanima 26. veljače 2026. i 29. travnja 2026. za svako u iznosu 220,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, u vezi sa Tbr.40) te pristup ročištu za objavu presude 8. lipnja 2026. u popisanom iznosu 100,00 eura (Tbr.9.3. Tarife) što ukupno iznosi 1.860,00 eura uvećano za PDV u iznosu 465,00 eura (Tbr.46) iznosi 2.325,00 eura, uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu 53,09 eura, iznosi ukupno 2.378,09 eura pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb,

2. IĐ, po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu.

3. SB INvest d.o.o. po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu.