REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-826/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Dubravka Glavan, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-410-22/24- 09/55107, URBROJ: 513-02-7017/22-24-2 od 7. kolovoza 2024. te se odbija zahtjev za oglašavanje ništetnim rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/24-01/135, URBROJ: 513-04- 25-3 od 4. srpnja 2025.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove upravnog spora u iznosu 500,00 EUR (pet stotina eura) i to u roku 60 (šezdeset) dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
III. Preostali dio zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelju u ukupnom iznosu 1.500,00 EUR (tisuću pet stotina eura) sud je odbio kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-410-22/24-09/55107, URBROJ: 513-02-7017/22-24-2 od 7. kolovoza 2024. naloženo je obvezniku plaćanja MO na ime posebnog poreza na motorna vozila za rabljeno motorno vozilo Audi A8 platiti iznos 15.868,52 eura u roku 15 dana od dana dostave rješenja.
1.1. Drugostupanjskim rješenjem KLASA: UP/II-471-01/24-01/135, URBROJ: 513- 04-25-3 od 4. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.
2. Sud ističe da je tužitelj prvotno 8. kolovoza 2025. podnio tužbu zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u zakonom propisanom roku, a 26. rujna 2025. je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/II-471-01/24-01/135, URBROJ: 513-04-25-3 od 4. srpnja 2025. Na navedenu tužbu tuženik nije podnio odgovor, unatoč dvama pozivima. S obzirom na činjenicu da je jedan tužitelj pred istim sudom pokrenuo dva spora koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi Sud je izvršio spajanje spisa pod poslovnim brojevima: Us I-826/2025 i Us I-929/2025.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je korisnik vozila Audi A8, a koje vozilo je registrirano u [adresa] i u vlasništvu je trgovačkog društva Connect EU GmbH. Ističe kako se vozilo primarno koristi za prekogranično poslovanje tog društva, dok za osobne potrebe u Republici Hrvatskoj tužitelj koristi drugo vozilo. Napominje da je 2. kolovoza 2024., mobilna jedinica Carinske uprave provela nadzor te privremeno oduzela vozilo, uz uputu tužitelju da u roku 10 dana podnese poreznu prijavu zbog „nezakonite uporabe“. Tužitelj tvrdi da je prijavu podnio isključivo pod prisilom i radi izbjegavanja poslovne štete, jer mu je vozilo neophodno kao sredstvo rada. Ističe da upravna tijela nisu utvrdila činjenice o unosu vozila za vlastite potrebe prema članku 7. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 15/2013, 108/2013, 115/2016, 127/2017, 121/2019, dalje: ZPPMV), već su poreznu obvezu konstruirala na temelju iznuđene prijave. Tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 17. ZPPMV -a, prema kojima se vozilo ne smatra nezakonito uporabljenim ako se koristi za poslovne svrhe strane pravne osobe u kojoj je korisnik zaposlen ili je njezin suvlasnik. Također, navodi se da je mjera oduzimanja vozila bila nerazmjerna i da vlasnik vozila nije bio uključen u postupak.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana te predlaže sudu da je odbije bez rasprave, u cijelosti ostajući pri razlozima iznesenim u pobijanom drugostupanjskom rješenju.
5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 11. svibnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" broj: 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, dok za tuženika nije nitko pristupio unatoč urednoj dostavi poziva.
5.1. U tijeku dokaznog postupka Sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i spis upravnog postupka te saslušao tužitelja.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su carinska tijela donijela u postupku utvrđivanja tužitelju posebnog poreza na motorna vozila za motorno vozilo marke Audi A8, njemačkih registarskih oznaka koje je u trenutku donošenja poreznih rješenja bilo u vlasništvu društva Connect EU GmbH, a zbog nezakonite uporabe tog vozila u Republici Hrvatskoj.
7.1. Posebni porez na motorna vozila tužitelju je utvrđen na temelju članka 9., 11., 12. i 13. ZPPMV-a i članka 2. i 3. Uredbe o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 156/2022.) te članka 87. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 15/2025.).
8. Nije sporno da je u trenutku izdavanja poreznog rješenja predmetno vozilo bilo u vlasništvu pravne osobe Connect EU GmbH kao i da je tužitelj imao adresu prebivališta na [adresa]. Nije sporno niti da je tužitelj navedeno vozilo stranih registarskih oznaka unio na područje Republike Hrvatske gdje ga je i koristio. Također, nije sporna niti činjenica da tužitelj nije prijavio Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske kao što nije niti najkasnije u roku pet dana od dana prvog unosa motornog vozila na područje Republike Hrvatske podnio zahtjev Carinskom uredu prema mjestu svog prebivališta radi donošenja odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske. U konačnici nije sporna niti visina porezne osnovice kao i sam iznos poreza.
9. Međutim, prvenstveno je sporno namjena i način korištenja motornog vozila u Republici Hrvatskoj, odnosno sporno je, je li u izloženom činjeničnom stanju riječ o nezakonitoj uporabi motornog vozila u Republici Hrvatskoj te posljedično potpada li tužitelj pod obveznike plaćanja navedenog poreza. Naime, tužitelj smatra da nije riječ o nezakonitoj uporabi i da nije obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u smislu članka 17. stavak 1. ZPPMV-a, a s obzirom na to da se vozilo nalazi u posjedu ili uporabi kod fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] koja je jedan od suvlasnika pravne osobe u drugoj državi članici Europske unije, a samo vozilo je u vlasništvu navedene pravne osobe.
9.1. O gore navedenim činjeničnim okolnostima kako spornim tako i nespornim iskazivao je i sam tužitelj na ročištu 11. svibnja 2026., a navedeni iskaz će biti analiziran kroz daljnji tijek ove presude.
10. Prema članku 4. stavku 1. točki c. ZPPMV-a nezakonita uporaba motornih vozila je svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
10.1. Nadalje, prema članku 6. stavku 1. ZPPMV-a obveznik plaćanja posebnog poreza (u daljnjem tekstu: porezni obveznik) je 1. fizička i pravna osoba koja, radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj, stječe motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj ili koja takvo motorno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez uvozi ili unosi u Republiku Hrvatsku , 2. osoba koja je izvršila prenamjenu drugog motornog vozila u motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, 3. osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske, dok prema stavku 2. u smislu stavka 1. točke 3. ovog članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra se i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske.
10.2. Člankom 7. stavkom 1. točkom 2. ZPPMV-a je propisano da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u [adresa] te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.
10.3. Prema članku 8. stavku 1. ZPPMV-a obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske. Nadalje, stavkom 2. istog članka navedeno je da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje: 1. kad proizvođač, trgovac ili trgovac rabljenim motornim vozilima isporuči drugoj osobi motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez prije izdavanja računa ili bez izdavanja računa ili takvo motorno vozilo uporabi za svoje potrebe; 2. kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. Stavkom 3. istog članka propisano je da se smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.
10.4. Ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako se motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije: 2. nalazi u posjedu ili uporabi kod fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] koja:
a) ima registriran obrt ili slobodno zanimanje u drugoj državi članici Europske unije, a motorno vozilo je registrirano na ime nositelja obrta, odnosno slobodnog zanimanja; b) je odgovorna osoba, partner, dioničar ili član trgovačkog društva ili poduzeća registriranog u drugoj državi članici Europske unije, a motorno vozilo je u vlasništvu tog stranog pravnog subjekta; (članak 17. stavak 1. točka 2. ZPPMV-a).
10.5. U slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka prvenstvena namjena motornog vozila mora biti obavljanje poslova ili uporaba izvan područja Republike Hrvatske (članak 17. stavak 2. ZPPMV-a).
10.6. U slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka fizička osoba s prebivalištem u [adresa] je dužna prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske te najkasnije u roku od pet dana od dana prvog unosa motornog vozila na područje Republike Hrvatske podnijeti zahtjev carinskom uredu prema mjestu svog prebivališta radi donošenja odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojim osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske. Prekoračenje tog roka smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske (članak 17. stavak 3. ZPPMV-a).
11. Tužitelj je na ročištu 11. svibnja 2026. izjavio da u trenutku izdavanja poreznog rješenja nije bio zaposlenik Connect EU GmbH, ali je imao odobrenje tvrtke za korištenja automobila A8 s tim da je navedeno odobrenje dostavio Carinskoj upravi tek nakon što mu je carinska kontrola oduzela vozilo. Nadalje, tužitelj je izjavio da se prije ulaska na teritorij Republike Hrvatske nije prijavio Carinskoj upravi, a radi ishođenja odobrenja za upravljanjem motornim vozilom na području Republike Hrvatske.
12. Dakle, s obzirom na izložene nesporne činjenice i kazivanje samog tužitelja, a u situaciji kada je on sam potvrdio da nije prijavio unos stranog vozila i/ili da nije podnio zahtjev za izdavanje odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske u rokovima predviđenim člankom 17. stavkom 3. ZPPMV-a Sud ocjenjuje da su osporena rješenja zakonita, razumljiva i dostatno obrazložena te da ista sadrže sve razloge rješavanja upravne stvari koje imaju uporište u činjenicama utvrđenima tijekom postupka pa i one vezane za ocjenu navoda stranke.
13. Sud ne drži uvjerljivim niti točnim navode iz tužbenog zahtjeva prema kojima je rezultat nastanka porezne obveze izveden iz iznuđene prijave. Tužitelj je u tužbi naveo kako je podnio prijavu za utvrđenje porezne obveze i to pod prisilom jer mu se prijetilo postupkom po službenoj dužnosti i privremenim oduzimanjem vozila koje je ključno za poslovanje vlasnika. Navodi kako takva prijava nije dobrovoljno očitovanje o postojanju porezne obveze, nego čin poslušnosti prema službenom aktu. Sud takvu argumentaciju ne može prihvatiti prvenstveno iz razloga što navedeno svojom jačinom ne udovoljava uvjetima koji bi sugerirali da se u konkretnom slučaju radi o ništetnosti. Tužitelj je prilikom navedene iznude, a i nakon toga ostao potpuno pasivan te u tom smislu nije poduzeo nikakve radnje u smislu zaštite svojih prava, odnosno eventualnog utvrđenja kaznenog djela. Navedeno potvrđuje i izjava tužitelja prema kojoj je nakon proteka određenog vremena navedeno motorno vozilo otkupio od tvrtke Conekt EU Gmbh te je vozilo sada u njegovom vlasništvu čime je opravdao postupanje carinskog tijela i u konačnici vlastito podnošenje porezne prijave za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila. Nadalje, na ročištu 11. svibnja 2026. je izjavio kako su ga djelatnici Carinske uprave zaustavili neoznačenim vozilom te na kulturan način zamolili da im pokaže zdravstvenu iskaznicu. Nadalje, opisujući postupanje prvostupanjskog tijela od strane tužitelja Sud ne nalazi spornih okolnosti, odnosno jasno je opisano da se u konkretnom slučaju radilo o poštivanju zakonske procedure. Vezano za navod tužitelja da „plaćanjem porezne obveze nije postao vlasnik automobila“ Sud ističe kako za obvezu nastanka porezne obveze nije nužno da osoba ima u vlasništvu automobil, već da se radi o korištenju ili posjedovanju motornog vozila na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
14. Dakle, suprotna pravna stajališta koje je iznio tužitelj o nepostojanju porezne obveze, odnosno oslobođenju na temelju članka 17. stavka 1. ZPPMV-a, nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom pravu. Naime, članak 17. stavak 1. ZPPMV-a se mora tumačiti i primjenjivati zajedno i sa združenim učinkom sa stavkom 3. toga članka. Shodno navedenom uporaba konkretnog vozila od strane tužitelja smatra se nezakonitom uporabom u smislu članka 17. stavka 3. ZPPMV-a budući da tužitelj po svom jasnom i nedvosmislenom priznanju nije prijavio unos vozila na područje Republike Hrvatske kao što nije podnio niti zahtjev za izdavanje odobrenja o uvjetima korištenja vozila na tom području. Izraženo pravno stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud republike Hrvatske u presudama poslovni broj: Usž-621/22 od 9. ožujka 2022. i Usž-2755/23 od 8. ožujka 2024.
15. S obzirom na to da su osporene odluke zakonite i s obzirom na to da nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009., 110/2021., - dalje: ZUP). valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. odbiti ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
16.1. Međutim, kako je već navedeno u konkretnoj situaciji se radi o spojenim predmetima. Sud ističe kako je iz stanja spisa vidljivo, a imajući na umu trenutak izrade pisane presude da je tužba zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u zakonom propisanom roku u potpunosti opravdano podnesena. Naime, navedena tužba je podnesena 8. kolovoza 2025., a žalba protiv prvostupanjskog rješenja je podnesena 9. kolovoza 2024. Drugostupanjsko tijelo je o navedenoj žalbi odlučilo tek 4. srpnja 2025. pa je u potpunosti jasno da nije ispoštovan rok 60 dana iz članka 110. stavka 1. ZUP-a , odnosno da je tužitelj navedenu tužbu opravdao podnio. Kako u trenutku pisanja presude više nije bilo suštinske potrebe nalagati donošenje odluke po žalbi jer je ista donesena (i utužena) kao što je gore navedeno, potrebno je tužitelju kao opravdan trošak dosuditi trošak sastava tužbe zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u zakonom propisanom roku i to u skladu s Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i postavljenom zahtjevu. Stoga se tužitelju priznaje nagrada od zatraženih 250 bodova za sastavljanje tužbe prema Tbr. 27. točki 1. Tarife. Prema Tbr. 54 vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, što računanjem (250 bodova x 2,00 EUR) sveukupno iznosi 500,00 EUR koji se priznaju tužitelju. Slijedom iznesenog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točki II. izreke presude.
16.2. Kako tužitelj s drugim tužbenim zahtjevom nije uspio, ne pripada mu ni pravo na naknadu troška te je odbijen s ukupno 750 bodova, odnosno 1.500,00 EUR o čemu je odlučeno u točki III. izreke presude.
Osijek, 8. lipnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćenici
2. Tuženiku
