REPUBLIKA HRVATSKA

P-913/2025-18

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja BM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice CM, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj BM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je na geodetskom situacijskom nacrtu koji su izradila Geodetska mjerenja d.o.o. dana 20. veljače 2024. godine, označen slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 7.613 m2, a koji u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio ĆM, ing. geod. dana 10. studenoga 2025. godine, označen brojevima 7-8-9-10-11-12-7, površine 7.613 m2.

II. Utvrđuje se da je tužitelj BM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je na geodetskom situacijskom nacrtu koji su izradila Geodetska mjerenja d.o.o. dana 20. veljače 2024. godine, označen slovima A- B-C-D-E-A, površine 1.796 m2, a koji u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio ĆM, ing. geod. dana 10. studenoga 2025. godine, označen brojevima 1-2-3-4-1, površine 1.796 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su predmet ovog postupka:

- zemlja zv. "Vrh Klabarice - Košutenjače" koja da se katastarski identificira kao dio nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane Geodetska mjerenja d.o.o. 20. veljače 2024. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-

A, površine 7.613 m2 i

- zemlja zvana "Vrh Hodomašnice" koja se katastarski identificira kao dio nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane Geodetska mjerenja d.o.o. 20. veljače 2024. označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 1.796 m2,

a koje da je stekao 2019. nasljeđivanjem oca ČM pok. LM koji, pak, da ih je stekao 2013. nasljeđivanjem supruge ČM, a ona 1985. nasljeđivanjem oca LM pok. UM i diobom provedenom sa sunasljednicima iza smrti istog. Ujedno je naveo da je pok. LM rečene parcele stekao 1948. nasljeđivanjem oca UM pok. B. Osim toga, naveo je da su obje predmetne parcele sva svih strana ograđene suhozidom koji da je vidljiv i na ortofoto snimku iz 1968., kao i da njemu ili njegovim pravnim prednicima nitko nije osporavao vlasnički posjed izvršavan glede predmetnih parcela. Suviše toga, naveo je da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednik predmetnih nekretnina bio upisan djed mu LM pok. UM, dok da je danas upisana tuženica koja da je upisana i kao vlasnica te nekretnine. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelj je konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj poziva u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Osim toga, navela je da su obje predmetne parcele upisane kao njezino vlasništvo i posjed (čime da je oborena presumpcija poštenog posjeda), kao i da se iste ne navode u rješenjima o nasljeđivanju iza smrti pravnih prednika tužitelja, makar kao izvanknjižno vlasništvo. Nadalje je navela da su LM pok. UM i ŠM imali više nasljednika glede kojih da nije dokazano kako bi se podijelili. Ujedno je navela da na ortofoto snimku iz 1968. i novijim snimcima nije vidljivo da bi predmetne parcele bile ograđene ili privredene svrsi. Stoga je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 10. studenog 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku C (nom. ĆM) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 22. veljače 2026., Geodetskih situacijskih nacrta izrađenih 20. veljače 2024. od strane AM, ing. geod. iz tvrtke „Geodetska mjerenja“ d.o.o., Šibenik, Odluke o nasljedstvu br. O 92/43 od 22. ožujka 1948., rješenja ovog suda br. O-319/84 od 20. siječnja 1985., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. O-497/13 od 9. rujna 2013., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. O-421/2019 od 20. svibnja 2019., iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka RM i FM, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja u cijelosti nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetni realni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljaju maslinike (površina 7.613 m2 i 1.796 m2) koji su starim suhozidima i gribljama (granicama obrađivanja) s međnim kamenjem vidno odijeljeni od susjednih nekretnina, te na kojima su zatečeni i ostaci vinograda,

- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice, dok je prije toga bila upisana u smislu titulara kojeg je poznavalo ranije društveno uređenje, s tim da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednik predmetne nekretnine u površini od 11.500 m2 počev od revizije posjeda izvršene 1954. pa do 2019. bio upisan djed tužitelja LM, dok je od 2019. kao posjednik upisana tuženica, i to na temelju vlasničkog lista za tu nekretninu,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka RM /rođ. 1947./ i FM /rođ. 1946./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim su zatečeni tragovi dugogodišnjeg posjeda predmeta spora, i to stari kameni suhozidi kojima su djelomično ograđene predmetne parcele i ostaci nekadašnjih vinograda), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (oca mu ČM pok. LM, majke ČM, djeda LM. UM i pradjeda UM pok. B) koji su ih kontinuirano koristili kao vinograd odnosno maslinik, a dijelom i kao pašnjak na kojeg su dovodili blago koje su držali (ovce i mazgu).

7. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. ZV, a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama navoda istaknutih u činjeničnom supstratu tužbe (iz kojih zapravo proizlazi i da bi predmetne parcele po njegovom pravnom predniku bile stečene dosjelošću), te polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika, i to pradjeda mu UM, djeda LM i majke ČM, glede predmetnih parcela izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su u postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), i to na način da su ih koristili u poljoprivredne svrhe - kao vinograde i maslinike, odnosno u gospodarske svrhe - kao pašnjake, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnoj evidenciji (zemljišnim knjigama) samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, te suprotno stajalištu tuženice, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane imenovanih pravnih prednika tužitelja (od kojih je djed mu LM do 2019. bio upisan kao posjednik dijela predmetne nekretnine u površini od 11.500 m2) kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je majka tužitelja JM, računajući i posjed izvršavan glede odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine od strane oca joj LM i djeda UM, odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekla ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, potom, po ocu tužitelja ČM nasljeđivanjem potonje imenovane stvarne samovlasnice istih, te konačno po tužitelju nasljeđivanjem oca ČM, slijedom čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, a u vezi s kojom odlukom se ističe da okolnost što predmetne parcele formalno nisu utvrđene ostavinom iza smrti pravnih prednika tužitelja nije od utjecaja na ocjenu utemeljenosti postavljenog zahtjeva tužitelja, a to stoga jer vlasništvo naslijeđenih stvari prelazi na nasljednike u vrijeme otvaranja nasljedstva tj. u trenutku smrti ostavitelja, pa samim nastupanjem te činjenice nasljednici stječu vlasništvo nekretnina koje ulaze u ostavinu (tako i tužitelj glede ovdje predmetnih parcela), slijedom čega rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni karakter glede stjecanja vlasništva nekretnina koje čine ostavinsku masu. Osim toga, navodi tuženice o tome da bi više osoba bilo proglašeno sunasljednicima iza smrti pravnih prednika tužitelja ukazuju se irelevantnima za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja, a to stoga jer isti predstavljaju prigovor iz prava trećih osoba, a što tuženica nije ovlaštena činiti.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 8. lipnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženici, po zakonskom zastupniku