Poslovni broj Pn-255/2018-83
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. IV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Kalavojna d.o.o., OIB 70396163087, Marčana, Loborika 72, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti drugotužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, 8. lipnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti u vidu izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze ukupan iznos od 20.693,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi od 8,14% počev od 1. kolovoza 2015., te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku:
- na iznos od 1.668,55 EUR od 1. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 3.460,31 EUR od 1. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 7.159,95 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 8.404,23 EUR od 1. listopada 2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti u vidu neostvarenih poticaja i subvencija iznos u visini 5.508,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi od 8,14% počev od 1. kolovoza 2015., te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kred ita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku:
- na iznos od 1.377,00 EUR od 1. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.377,00 EUR od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.377,00 EUR od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.377,00 EUR od 26. rujna 2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtjevaju isplatu naknade štete zbog izgubljene dobiti u vidu izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze u iznosu od 182.765,72 EUR sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem zahtijevaju isplatu naknade štete zbog izgubljene dobiti u vidu neostvarenih poticaja i subvencija u visini od 5.109,82 EUR sa zateznim kamatama.
IV Nalaže se tuženiku naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.194,67 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su kao zakupodavci s tuženikom kao zakupnikom 1. travnja 2014. sklopili dva ugovora i to Ugovor o zakupu te Ugovor o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda, kao i da su Ugovorom o zakupu tužitelji dali a tuženik da je primio u zakup nekretnine pobliže označene u predmetnim ugovorima. Ističu da su višekratno upozoravali tuženika na nepravovremeno i neadekvatno ispunjavanje ugovornih obaveza koje se prvenstveno odnose na tuženikovo kašnjenje u plaćanju zakupnine i na tuženikovo nepoštivanje ugovornih obveza u vidu održavanja i gospodarenja vinogradom kako to struka nalaže, te da su tuženiku 13. listopada 2014. uputili opomenu pred raskid Ugovora o zakupu te Ugovora o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda, a da su mu 23. studenog 2014. tuženiku uputili i drugu opomenu pred raskid navedenih ugovora. Nadalje, navode da su 29. siječnja 2015. tuženiku uputili i zahtjev za raskid navedenih ugovora, te 23. ožujka 2015. i upozorenje pred raskid navedenih ugovora, a da su 21. travnja 2015. tuženiku uputili i otkaz Ugovora o zakupu i Ugovora o podzakupu zemljišta i zakupa vinograda te zahtjev za predaju posjeda. Kako tuženik nije postupio po uručenim otkazima ugovora te je i dalje u posjedu nekretnina koje su predmet navedenih ugovora, tužitelji da su bili primorani pokrenuti tužbu radi utvrđivanja otkaza ugovora i predaje citiranih nekretnina u posjed. Ukazuju kako je presudom ovog suda poslovni broj P-2191/2015 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1520/2017 utvrđeno da su otkazani Ugovor o zakupu od 1. travnja 2014. te Ugovor o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda od 1. travnja 2014., te da je tuženik obvezan u roku od 15 dana predati tužiteljima u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], slobodne od osoba i stvari. Ističe kako tuženik nije ispunio svoje obveze koje je preuzeo predmetnim ugovorima o zakupu i da su isti otkazani 21. travnja 2015. te da je od tada do danas tuženik protupravno u posjedu nekretnina koje su predmet navedenih ugovora. S obzirom na navedeno da je tužiteljima nastala imovinska šteta izgubljene dobiti (izmakle koristi) u vidu izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze, a sve radi nemogućnosti korištenja vinograda za što je u cijelosti odgovoran tuženik. Napominju, kako su tuženiku predali u zakup formirane vinograde koje su sami uzgojili, obrađivali i iskorištavali te koji su već tada donosili prinos u grožđu. Pored navedenog ističu da im je nastala i imovinska šteta u vidu izgubljene dobiti (izmakle koris ti) radi neostvarivanja poticaja odnosno subvencija koje bi bili ostvarili da im je tuženik netom nakon uručenih otkaza predao predmetne vinograde u posjed. Naime, stari vinograd Dolac koji se nalazi na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], predan je u zakup tuženiku u punom rodu te se sastoji od deset tisuća trsova, a da svaki trs donosi cca 2,5 kg grožđa što iznosi sveukupno 25.000 kg grožđa po berbi odnosno na godišnjoj razini u navedenom vinogradu. Uzimajući u obzir da je prosječni godišnji prinos 10.000 kg/ha iz čega proizlazi da cijena 1 kg proizvedenog grožđa iznosi 6,37 kn/kg, a čemu da je potrebno dodati i iznos od 1,00 kunu što predstavlja iznos uloženih sredstava za podizanje vinograda, te da iz navedenog proizlazi da realna cijena grožđa iznosi 7,37 kn/kg pa su tužitelji po berbi odnosno na godišnjoj razini na ime izmakle koristi u vinogradu Dolac (10.000 trseva x 2,5 kg po trsu x 7,37 kn/kg) pretrpjeli štetu u visini od 184.250,00 kuna (sada 24.454,18 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450). Nadalje, vezano uz mladi vinograd Galina koji je zasađen 2013. na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te se sastoji od 12.000 trseva, ističu da u prvoj godini sadnje vinograda nema nikakvog uroda vinove loze, a da u drugoj godini uzgoja vinova loza daje prinos od oko 300 g grožđa po trsu, te da se u trećoj godini vinova loza diže na armature i da je prinos od oko 1,5 kg po trsu, a da od četvrte godine nakon sadnje vinograda vinova loza daje puni prinos u prosjeku od oko 2,5 kg po trsu. Kako je vinograd Galina zasađen 2013., a ugovor je otkazan 2015., tužitelji da u 2015. u vinogradu Galina trpe na ime izmakle koristi po berbi odnosno na godišnjoj razini iznos u visini od 132.660,00 kuna (12.000 trseva x 1,5 kg po trsu x 7,37 kn/kg) odnosno 17.607,01 EUR (uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), a od 2016. pa do kraja rujna 2018. da trpe na ime izmakle koristi po berbi odnosno na godišn joj razini iznos od 221.100,00 kuna (12.000 trseva x 2,5 kg po trsu x 7,37 kn/kg) odnosno 29.345,01 EUR (uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450). Stoga, sukladno ukupnom broju trsova, prosječnoj masi grožđa, prosječnom broju grozdova po trsu, prosječnom prinosu po trsu, ukupnom prinosu po osnovi broja trsova te cijeni proizvedenog grožđa, tužitelji da su od 2015. pa sve do 26. rujna 2018. na ime izgubljene dobiti (izmakle koristi) u vidu izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze pretrpjeli štetu u visini od 1.532.960,00 kuna (203.458,76 EUR). Pored navedenog, na ime neostvarenih poticaja i subvencija tužitelji da su pretpjeli štetu u vidu izmakle koristi u visini od 2.500,00 kuna po hektaru godišnje odnosno 12.500,00 kuna godišnje (1.659,04 EUR) s obzirom da se radi o pet hektara vinograda te izmakloj koristi u vidu izgubljene subvencije na plavi dizel u iznosu od 7.500,00 kuna godišnje (995,42 EUR), odnosno 2015. pa sve do 26. rujna 2018. sveukupno 80.000,00 kuna (10.617,82 EUR). Ističu da su se prije pokretanja parničnog postupka i to 18. rujna 2018. obratili tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora, međutim da tuženik nije izvršio svoju obvezu i nadoknadio nastalu štetu tužiteljima, a iz kojeg razloga predlažu da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da tužiteljima na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti u vidu izgubljenih prinosa od uzgoja vinove loze isplati ukupan iznos od 203.458,76 EUR (1.532.960,00 kuna) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 42.061,19 EUR od 1. listopada 2015. pa do isplate, na iznos od 53.799,19 EUR od 1. listopada 2016. pa do isplate, na iznos od 53.799,19 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate, te na iznos od 53.799,19 EUR od 1. listopada 2018. pa do isplate, te kojom će tuženiku naloži i da na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti u vidu neostvarenih poticaja i subvencija isplati iznos od 10.617,82 EUR (80.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.654,46 EUR od 1. lipnja 2016. pa do isplate, na iznos od 2.654,46 EUR od 1. siječnja 2017. pa do isplate, na iznos od 2.654,46 EUR od 1. siječnja 2018. pa do isplate, te na iznos od 2.654,46 EUR od 26. rujna 2018. pa do isplate. Tužitelji od tuženika potražuju i parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode iz tužbe, osim činjenice da su za lokacije Dolac i Galina 1. travnja 2014. zaključeni Ugovor o zakupu te Ugovor o podazkupu zemljišta i zakupu vinograda. Tuženik se u cijelosti protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te ističe da tužitelji u tužbi neosnovano i netočno navode da su ugovori otkazani 21. travnja 2015., budući da su ugovori utvrđeni otkazanima tek temeljem protutužbe u parničnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-2191/2015. Ukazuje kako je točkom II izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2191/2015-49 od 2. prosinca 2016. utvrđeno da su otkazani Ugovor o zakupu od 1. travnja 2014. te Ugovor o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda od 1. travnja 2014., koje su zaključili tuženici – protutužitelji (ovdje tužitelji) kao zakupodavci i tužitelj – protutuženik (ovdje tuženik) kao zakupnik, te je tužitelj – protutuženik obvezan predati tuženicima – protutužiteljima u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], slobodne od osoba i stvari. Ističe kako je od krucijalne važnosti nepobitna činjenica da u citiranom dijelu izreke presude nije naveden rok s kojim su otkazani ti ugovori. Navodi da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 120/2017-2 od 25. srpnja 2018. i da je svojstvo pravomoćnosti stekla 25. srpnja 2018. te ovršnosti 26. rujna 2018., pa tuženik ističe da su tek pravomoćnošću odnosno ovršnošću te presude nesporno otkazani sporni ugovori. Kao dokaz tome jeste činjenica da su tužitelji tek dopisom od 12. rujna 2018. zatražili primopredaju spornih nekretnina 29. rujna 2018. u 9,00 sati, dakle nakon utvrđenja ovršnosti predmetne presude, a tuženik je udovoljio zahtjevu tužitelja pa je tog dana i izvršena dobrovoljna predaja oba vinograda. Kategorički osporava obračun tužbenog zahtjeva te navodi da tužitelji uopće ne uzimaju u obzir nikakve troškove koji nastaju obradom vinograda, režijske troškove, trošak rada, trošak strojeva, amortizaciju i itd. , već da broje samo prihode ne i rashode. Oporava da bi se mogla proizvesti količina grožđa kako to tužitelji navode te ističe da je moguća količina bila daleko manja, a osporava i otkupnu cijenu grožđa od 6,37 kn/kg odnosno 7,37 kn/kg jer je otkupna cijena daleko manja. Tuženik osporava da bi tužitelji doista i dobili poticaje i subvenciju. Navodi da je u ovosudnom predmetu poslovni broj R1-323/2017 izvršeno osiguranje dokaza te da je stalni sudski vještak gospodarske struke VV u svom nalazu, procijeni i mišljenju od 28. rujna 2017. vrlo kvalitetno utvrdio realno stanje u predmetnim vinogradima na lokacijama Dolac i Galina, pa da je tako utvrdio da je 2017. na lokaciji Dolac mogući prihod (uzimajući u obzir i rashodovnu stranu) u visini od 6.215,76 kuna, dok je na lokaciji Galina mogući prihod u visini od -59.914,91 kuna (dakle gubitak). Tužitelji da na tako utvrđene činjenice nisu prigovarali već ga kao dokaz dostavljaju u prilog svoje tužbe kao utvrđeno stanje za 2017. godinu. Nadalje, navodi da tužitelji nisu uzeli u obzir elementarne nepogode koje su u Istri dosta česte i značajne u vidu suša, poplava, tuča i mraza. U tom smislu ukazuje na lokalne novine Glas Istre koje na naslovnoj strani 18. kolovoza 2017. navode da je "zbog nedovoljno oborina prinos pao na 55 do 60 posto od uobičajenog", dok 11. rujna 2017. navode da su "obilne kiše jučer izazvale poplave u zapadnom priobalju poluotoka i središnjoj Istri gdje je palo i do čak 180 litara u samo tri sata". Tužitelji od tuženika eventualno imaju pravo na plaćanje zakupa u nekom određenom periodu kako je to ugovoreno spornim ugovorima, a ne na naknadu štete u vidu izmakle dobiti kako to već navode u tužbi. Tužitelji da su od tuženika primili slijedeće uplate, čime su pristali na zakupni odnos parničnih stranaka te plaćanje zakupnina i nakon 21. travnja 2015. (datuma sa kojim tužitelji navode da su ugovori otkazani), i to za 2014. godinu iznos od 24.721,77 kuna, za 2015. godinu iznos od 37.737,61 kuna, za 2016. godinu iznos od 27.875,00 kuna i za 2017. godinu iznos od 6.250,00 kuna, odnosno ukupno 96.587,36 kuna (sada 12.819,35 EUR). Ističe da se postavlja pitanje zašto su tužitelji primali uplate za cijelu 2015., 2016. i 2017. ako su ugovori otkazani 21. travnja 2015. Također, ističe da tužitelji nisu nikada platili zasađene trsove proizvođaču AZRRI, pa tužitelji mala fidae pokušavaju neosnovano zaraditi od prinosa tuđe stvari u vidu izmakle dobiti prodaje grožđa. Ističe da tužitelji nisu platili armaturu (stupovi, žice, sidrišta, sajle, Gripple) u vinogradu Dolac Pa -vin d.o.o. Temeljem čl. 4. st. 2. Ugovora o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda od 1. travnja 2014. tuženik da je u vinograd Galina sam o svom trošku postavio kompletnu armaturu (stupovi, žice, sidrišta, sajle, Gripple) te proveo sve agrotehničke mjere potrebne za dovođenje tog vinograda u punu rodnost pa je temeljem čl. 5. st. 2. navedenog Ugovora tuženik bio oslobođen plaćati zakupninu prvih pet godina odnosno do 1. travnja 2019. Budući da je moratorij na plaćanje zakupnine određen u roku od pet godina te da je ugovorena zakupnina u visini od 390,00 EUR bez PDV, proizlazi da vrijednost armature i njenog postavljana iznosi 23.400,00 EUR plus PDV odnosno 29.250,00 EUR plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, dok vrijednost izvršenih agrotehničkih mjera vrijedi 100.000,00 kuna (13.272,28 EUR). Kako je navedeni ugovor otkazan presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2191/2015-43 od 2. prosinca 2016. onda tuženik da temeljem čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na povrat onoga što je dao tj. na povrat armature te refundaciju izvršenih agrotehničkih mjera. Slijedom navedenog, tuženik je u odgovoru na tužbu ujedno istaknuo i protutužbeni zahtjev kojim traži da se tužiteljima kao protutuženicima naloži da tuženiku kao protutužitelju vrate svu armaturu (stupovi, žice, sidrišta, sajle, Gripple) ugrađenu na nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], kao i da mu isplate iznos u visini od 13.272,28 EUR (100.000,00 kuna) za provedene agrotehničke mjere u tom vinogradu. Tuženik od tužitelja potražuje i trošak parničnog postupka.
2.1. Raspravnim rješenjem ovog suda od 20. ožujka 2019. odlučeno je da se o protutužbenom zahtjevu neće raspravljati u ovom predmetu, već da će se isti razdvojiti u poseban postupak i voditi pod drugim poslovnim brojem.
3. U dokaznom postupku pročitana je presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P- 2191/2015 od 2. prosinca 2016., presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 120/2017 od 25. srpnja 2018., dopis tužitelja s povratnicom i potvrdom prijema, nalaz, procjena i mišljenje vještaka Paula Dragana, ugovor o zakupu, ugovor o zakupu zemljišta i zakupu vinograda, dopis tužitelja od 12. rujna 2018., dopis tuženika od 21. rujna 2018. s povratnicom, naslovnice preslika iz Glasa Istre, zapisnik o primopredaji vinograda, izvod prometa po računu, rješenje ovog suda R1-736/2015 od 27. srpnja 2015., žalba predlagatelja, dopis tužitelja od 21. travnja 2015. s povratnicama, podaci OPG Vareško Maja, pregled isplata za Kalavojna d.o.o. prema jedinstvenom zahtjevu za 2015., odgovor Agencije za plaćanje u poljoprivredi, izvatci o stanju i prometu, izjava o prijeboju, izvatci o promjenama i stanju na računu, podaci o količini ubranog grožđa od 2015. do 2018., obavijest o ostvarenim pravima za 2016. i 2017., odluka o ostvarivanju prava na potporu za 2017., e mail komunikacija, ispravak podataka glede 2016. od Agencije za plaćanje u poljoprivredi s količinom ubranog grožđa od 2015 - 2018., količine prijavljenog grožđa 2015-2018. s objašnjenjem tuženika, ugovor o eko nadzoru, računi, preslike članaka o ekološkoj proizvodnji, obračun OPG Vareško Maja, certifikat 2019 BioGarantie Austria, preslik prometne dozvole, svjedodžbe, kao i ostala dokumentacija u spisu, nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke, nalaz i mišljenje vještaka gospodarske struke, iskaz vještaka Ranka Anđelinija, ispravak procjedbenog elaborata od 6. ožujka 2023., iskaz drugotužitelja, iskaz zakonskog zastupnika tuženika LV, iskaz svjedoka OV, ŽV, RV, iskaz I tužiteljice PV, iskaz ČV, iskaz svjedoka PVI i ŠV, te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj P- 204/2019 (P-62/2026), pročitani su certifikati, zapisnik o kontroli, protokol uzorkovanja.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene dobiti i to u iznosu od 203.458,76 EUR na ime izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze u razdoblju od otkaza ugovora o zakupu vinograda do 26. rujna 2018. te u iznosu od 10.617,82 EUR na ime neostvarenih poticaja i subvencija u razdoblju od 21. travnja 2015. do zaključno 26. rujna 2018., sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a za koju štetu tužitelji navode da im je nastala jer im tuženik nije predao u posjed vinograde Dolac i Galina po otkazu predmetnih ugovora o zakupu vinograda.
7. Pri tome između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelji kao zakupodavci s tuženikom kao zakupnikom sklopili 1. travnja 2014. dva ugovora i to Ugovor o zakupu te Ugovor o podzakupu zemljišta i zakupu vinograda (list 39-52 spisa), a na temelju kojih ugovora je tuženik kao zakupnik primio u zakup dva vinograda (Dolac i Galina). Nesporno je da je sukladno navedenim Ugovorima za vinograd Dolac ugovorena zakupnina od 325,00 EUR, a za vinograd Galinu u iznosu od 390,00 EUR, sve plativo u kunama s dospijećem do desetog u mjesecu za tekući mjesec, kao i da je ugovoreno da obveza plaćanja za vinograd Dolac dospijeva počevši od 1. travnja 2014., a za vinograd Galinu od 1. travnja 2019. jer je zakupnik ulaganjem u armaturu stekao pravo na moratorij plaćanja zakupa prvih pet godina. Nadalje, nije sporno da je nedugo nakon zaključenja predmetnih ugovora između tužitelja i tuženika došlo do nesuglasnica zbog nepravovremenog plaćanja zakupnine i neprovođenja agrotehničkih mjera u vinogradima te da su tužitelji 21. travnja 2015. otkazali oba ugovora zahtjevajući predaju vinograda u posjed (list 95-98 spisa).
7.1. Također, nije sporno da je između stranaka vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-2191/2015 u kojem postupku je presudom poslovni broj P- 2191/2015-43 od 2 prosinca 2016. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika na utvrđenje da su predmetni ugovori o zakupu na snazi i proizvode pravne učinke, a prihvaćen je protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja te je utvrđeno da su predmetni ugovori o zakupu otkazani te je naloženo ovdje tuženiku da vinograde Dolac i Galinu (odnosno nekrentine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) preda ovdje tužiteljima u posjed, a sve to uz obrazloženje da tužitelji u razdoblju od kolovoza do studenog 2014. nije platio dva uzastopna ili bilo koja obroka zakupnine, te da vinograde nije održavao u skladu s ugovorom, odnosno da nije u ispravnom stanju održavao armaturu, nasadio lozu koja nedostaje i provodio sve mjere za održavanje tih vinograda na koje se obvezao. Nesporno je da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-120/2017-2 od 25. srpnja 2018. te da je presuda ovog suda poslovni broj P-2191/2015-43 od 2 prosinca 2016. stekla svojstvo pravomoćnosti 25. srpnja 2018. te svojstvo ovršnosti 26. rujna 2018.
7.2. Nesporno je da je tuženik predao predmetne vinograde Dolac i Galinu u posjed tužiteljima 29. rujna 2018.
7.3. Nesporno je da je u predmetu ovog suda poslovni broj P-62/2026 (ranije poslovni broj P-204/2019) koji se vodio povodom u ovom predmetu istaknutom i izdvojenom protutužbenom zahtjevu tuženika (točka 2.1. obrazloženja) sud donio presudu poslovni broj P-204/2019-35 od 3. kolovoza 2022. kojom je odbio tužbeni zahtjev ovdje tuženika da se ovdje tužiteljima naloži da mu vrate svu armaturu (drveni stupovi, žica osnovna, željezni stupić promjera 8 mm, sredstvo za zaštitu bilja i vezivo) ugrađenu na nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (vinograd Galina), kao i da ovdje tuženiku isplate iznos od 160.062,54 kuna za provedene agrotehničke mjere u vinogradima Dolac i Galina, te je ovdje tuženiku naloženo da ovdje tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 60.437,50 kuna. Navedena presuda djelomično je potvrđena odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1482/2022-3 od 3. prosinca 2025. i to u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.876,57 EUR (149.760,00 kuna), dok je ukinuta u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za povrat armature i isplatu iznosa od 1.363,40 EUR te u odluci o troškovima postupka a u kojem dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku ovaj sud je rješenjem poslovni broj P- 62/2026-56 od 15. travnja 2026. utvrdio da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 1.363,40 EUR te da se smatra da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva povrat armature ugrađene na nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (vinograd Galina), a ovdje tuženik je obvezan ovdje tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 14.227,48 EUR dok je u preostalom dijelu u iznosu od 12.616,27 EUR prijedlog ovdje tužitelja za priznanje parničnog troška odbijen kao neosnovan. Ovdje tužitelji su 15. svibnja 2026. izjavili žalbu na odluku o parničnom trošku, a o kojoj žalbi još nije odlučeno.
7.4. Nadalje, nesporno je da su parnične stranke pred ovom sudom 13. veljače 2020. (pod poslovnim brojem Pn-58/19) zaključile sudsku nagodbu kojom su utvrdile da su ovdje tužitelji pretrpjeli od strane tuženika materijalnu štetu nastalu na vinogradima Dolac i Galina u iznosu od 70.000,00 kuna te da se ovdje tuženik obvezuje ukupnu materijalnu štetu u iznosu od 70.000,00 kuna isplatiti u dvije rate od kojih svaka iznosi 35.000,00 kuna, s time da će prvu ratu platiti najkasnije do 21. veljače 2020. a drugu ratu najkasnije do 23. ožujka 2020.
7.5. Nesporno je da su prije pokretanja ovog postupka tužitelji pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-323/2017 pokrenuli postupak osiguranja dokaza u kojem je stalni sudski vještak VV izradio nalaz, procjenu i mišljenje od 28. rujna 2017., a vezano uz predmetne vinograde.
7.6. Konačno nesporno je da je tuženik i nakon otkaza ugovora o zakupu tijekom 2015., 2016. i 2017. u korist tužitelja vršio uplate na ime zakupa predmetnih vinograda, te da su mu tužitelji vratili dio navedenih uplata ali ne u cijelosti.
8. Sporno je između stranaka je li tuženik bio u obvezi tužiteljima vratiti posjed vinograda Dolac i Galina i prije pravomoćnosti i ovršnosti presude ovog suda poslovni broj P-2191/2015-43 od 2 prosinca 2016., odnosno kada su otkazani predmetni ugovori te s time u vezi je li tuženik od 21. travnja 2015. do 26. rujna 2018. bio bez pravne osnove u posjedu predmetnih vinograda. Također je sporno je li tužiteljima nastala šteta u vidu izgubljenih prinosa od uzgoja vinove loze te neostvarenih poticaja i subvencija uslijed nemogućnosti korištenja vinograda Dolac i Galina u razdoblju od 21. travnja 2015. do 26. rujna 2018., kao i visina štete koju tužitelji potražuju u ovom postupku i s time u vezi iznos zakupnina koje su u utuženom razdoblju tužitelji primili od tuženika a koji nisu vraćeni tuženiku.
9. Dakle, između stranaka prvenstveno je sporno pitanje trenutka otkaza predmetnih ugovora o zakupu i obveza tuženika da tužiteljima vrati u posjed vinograde Dolac i Galina, budući da tuženik u postupku ističe da je otkaz nastupio tek pravomoćnošću odnosno ovršnošću presude ovog suda poslovni broj P-2191/2015 od 2. prosinca 2016. (koja presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti 25. srpnja 2018. te svojstvo ovršnosti 26. rujna 2018.), dok tužitelji ističu da su predmetni ugovori otkazani dopisom od 21. travnja 2015.
9.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda predmetni ugovori o zakupu vinograda u skladu s odredbom čl. 533. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) otkazani su 21. travnja 2015. kada su tužitelji tuženiku izjavili otkaz ugovora zbog neredovitog plaćanja zakupnine i nepridržavanja ugovornih odredbi u pogledu poduzimanja agrotehničkih mjera u vinogradima (list 95-98 spisa), budući da su prethodno tužitelji u skladu s odrebama čl. 9. Ugovora o zakupu i Ugovora o podzakupu i zakupu vinograda u više navrata upozoravali tuženika na kršenje ugovora pozivajući ga da u roku od osam dana prestane koristiti vinograd suprotno ugovornim odredbama, a što tuženik nije učinio, sve kako je to i pravomoćno utvrđeno u predmetu ovog suda poslovni broj P - 2191/2015. Pri tome nije relevantna okolnost što u izreci presude poslovni broj P - 2191/2015-43 od 2. prosinca 2016. nije naznačen datum otkaza ugovora, budući da je već iz same izreke presude vidljivo da ona nema konstitutivni, već samo deklaratorni učinak.
10. Između stranaka nije sporno da tuženik tužiteljima 21. travnja 2015. nije vratio posjed predmetnih vinograda, već da je tužiteljima posjed predmetnih vinograda vraćen tek 29. rujna 2018., kako je to i utvrđeno iz u tom dijelu suglasnih iskaza tužitelja PV i IV te zakonskog zastupnika tuženika LV.
10.1. Dakle, u razdoblju od 21. travnja 2015. do 28. rujna 2019. tuženik je protupravno držao u posjedu predmetne vinograde, te je time onemogućio tužitelje da koriste i obrađuju vinograde Dolac i Galina u utuženom razdoblju i tako ostvaruju dobit odnosno korist u vidu prinosa od uzgoja vinove loze.
11. U skladu s odredbama čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a predmnijeva se obična nepažnja.
11.1. Prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
12. Iz iskaza prvotužiteljice PV utvrđeno je da je na njeno ime otvoren OPG jer je ona vlasnica predmetnih vinograda, odnosno da je danas vlasnica samo jednog od njih i to starijeg vinograda Dolac; da su 2014. dali vinograde u najam; da se najam nije redovito plaćao i da su se slale opomene više puta, a da se to nije ispoštivalo i da su zato htjeli raskinuti ugovor; da je jedan vinograd bio tek zasađen kad je dan u najam; da se njen suprug IV bavio obradom i održavanjem vinograda , te da ona u tome nije sudjelovala osim što bi po potrebi pomagala; da je ona pomagala na način da bi rezala loze, čupala travu, vezivala, brala grožđe; da je cijelo vrijeme bila zaposlena i da bi samo po potrebi pomagala u vinogradu te da je tako pomagala i prije i nakon što su vinogradi dani u najam odnosno vraćeni; da je IV krenuo graditi vinariju i da je moguće da je podignut kredit za građenje vinarije; da se ne sjeća je li OPG imao kakvih vjerovnika ili dugovanja te da je ona bila vlasnik OPG ali da je sve poslove vodio IV; da se preko OPG ostvarivala i nekakva zarada i da nisu bili stalno gubici, a da je bilo vremena kada je OPG bio u blokadi zbog kredita koji nisu mogli vraćati jer nisu na vrijeme dobivali novac od najma od tuženika; da nije upoznata s vođenjem financija OPG.
13. Iz iskaza drugotužitelja IV utvrđeno je da su s tuženikom sklopili ugovor o zakupu vinograda 2014. te da im tuženik nije plaćao najamninu pa da su nakon sedam ili osam opomena i sudskog vještačenja vinograda raskinuli ugovor te da ih je tuženik tužio radi neosnovanog raskida ugovora, koji sudski postupak je tuženik izgubio; da je tuženik izgubio i spor zbog materijalne štete na vinogradu; da je tuženik kroz sudsku nagodbu isplatio štetu koju je učinio na vinogradu u vrijeme dok je bio u posjedu te da je sačinjen i primopredajni zapisnik po kojem je išla isplata; da im je posjed vinograda vraćen nakon berbe 2018. te da u ovom postupku potražuju štetu na ime količine ubranog grožđa koju je ubrao tuženik te koju zbog toga što je tuženik bio u posjedu nisu mogli oni ubrati, niti ostvariti poticaje koje bi inače ostvarili da su bili u posjedu vinograda; da zajmoprimac nije imao nikakvih primjedbi na stanje vinograda tijekom primopredaje; da smatra da se od predmenih vinograda mogla ostvariti i veća količina ubranog grožđa od one koju je tuženik prijavio; da u OPG rade supruga koja je nositelj i on, a da se po potrebi uključe i ostali članovi obitelji i to kada je berba; da na vinogradu rade u svoje slobodno vrijeme, ali supruga manje jer je zaposlena; da su sami obrađivali vinograde prije nego što su ih dali u zakup; da nemaju zaposlenih radnika u OPG-u; da prije 2019. nisu imali certifikat ekoloških proizvođača; da sam radi sve radove oko oranja, rezidbe, špricanja, vezidbe, popravljanja armature te uz pomoć uže obitelji – punica, otac, majka, kćerka, kao i obitelj supruge odnosno njezin tetak; da bi zaradili puno manje da angažira treće osobe; da u vinogradima ima 22.000 trsa odnosno u vinogradu Dolac da ima 10.000 trsa a u vinogradu Galina da ima 12.000 trsa; da je novi traktor kupio 2019.; da je prije 2014. vinograde isključivo obrađivao OPG; da je Malvaziju d.o.o. naslijedio od strane oca, da se bavio veleprodajom hrane i pića i da je 2009. postao direktor Malvazije d.o.o. ali da nije bio član tog društva; da je OPG kupio sadnice koje je posadio u vinogradu Galina; da su 2014. dignuli kredit i krenuli sa gradnjom vinarije te da su procjenili da bi im uz troškove gradnje vinarije bilo nemoguće nastaviti kvalitetno održavati vinograde; da nije napravljen primopredajni zapisnik; da tuženik nije imao nikakvih primjedbi na stanje vinograda koji su mu predani u posjed; da se nad njime vodio osobni stečaj i to u godini kada je bio u tijeku postupak na sudu dok je tuženik bio u posjedu i nije plaćao zakup; da je prvotuženica radila u Plodinama u Medulinu kao voditeljica i to u jutarnjim i popodnevnim smjenama od osam sati, a da je danas regionalni voditelj u Fibis d.o.o.; da je od 2016. do 2019. bio zaposlen i u inozemstvu; da se tijekom 2014.-2018. bavio vinogradarstvom kao uslužnom djelatnošću.
14. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika LV utvrđeno je kako je do zakupa predmentnih vinograda došlo na molbu BV koji je bio prijatelj s njegovim suvlasnikom ČV; da je vinograd Galina bio zasađen ali da nije bila postavljena armatura te kako tužitelji nisu bili u mogućnosti snositi te troškove da su im ponudili da im isti daju u zakup; da je ugovorena najamnina samo za vinograd Dolac a za vinograd Galina da je ugovoreno da se neće plaćati pet godina jer se ta zakupnina prebijala s troškovima koje je tuženik imao vezano uz postavljanje armature; da nisu sastavili primopredajni zapisnik; da su loze u vinogradu Galini bile u travi i rasle su po zemlji; da su kasnili s plaćanjem ali da su nastavili s plaćanjem, a da su im nakon otkaza ugovora tužitelji vratili dvije do tri rate dok im ostalo nisu vratili te su tako zadržali oko 40.000,00 kuna; da se bez troškova grožđe ne može proizvoditi; da za obradu predmetnih vinograda u konvencionalnoj proizvodnji treba imati dva traktora te čitav spektar za obradu tla i to podrivač, plug, strojeve za unutar rednu obradu, frezu, defolijator za lišće, rezač za zelenu rezidbu, atomizer za primjenu pesticida, a da su od materijala potrebni stupovi koji se mijenjaju na godišnjoj bazi, žica i loze koje eventualno treba zamjeniti, dok je od sredstava potrebno organsko gnjojivo za koja treba imati adekvatna sredstva za primjenu, sredstva za zaštitu bilja, vezivo i jako puno radne snage; da su za vezidbu, za rezidbu, zelenu rezidbu konstantno imali sedam do osam ljudi; da je konvencionalnu proizvodnju lakše organizirati od ekološke proizvodnje; da je od ĐV čuo da je posuđivao traktor tužiteljima nakon što su im vratili u posjed predmetne vinograde; da se sa starim traktorom ne može obrađivati vinograd jer se radi o zastarjelim uređajima i zastarjeloj tehnologiji a da ako bi se koristili bi trebalo puno više vremena za obradu vinograda; da su troškovi kod ekološke proizvodnje veći nego kod konvencionalne proizvodnje; da se on ne bavi ekološkom proizvodnjom; da konvencionalna proizvodnja dozvoljava upotrebu sredstava koji umanjuju količinu što ručnog što strojnog rada; da su prinosi kod ekološke proizvodnje manji u odnosu na konvencionalnu proizvodnju; da se do 15. siječnja mora prijaviti količina proizvedenog grožđa i to količina mošta i dobivenog vina jer se u suprotnom proizvod ne može staviti u prodaju; da se bavi vinogradarstvom 34 godine;
15. Iz iskaza ČV kao prokuriste tuženika utvrđeno je da ga je 2014. otac IV pitao da li bi uzeli u najam vinograd od njegova sina jer je bio u financijskim problemima i nije mogao platiti sadnice i nije imao dovoljno novaca za armaturu; da tužitelj sadnice koje je bio posadio nije uspio staviti na armaturu; da su odlučili uzeti u najam vinograde i kako je bilo proljeće i visoka trava da su ušli u vinograd i prije nego što je potpisan ugovor i nije se sačinio zapisnik o primopredaji; da su bili svjesni u kakvom je stanju vinograd i da su ga odlučili ipak uzeti u posjed i sanirati; da su radili u vinogradu negdje godinu dana kada ih je drugotužitelj tražio da izađu iz posjeda vinograda; da su krenuli sudski postupci i suđenje je trajalo tri godine a da su kada je presuda postala pravomoćna 2018. godine izašli iz posjeda vinograda; da nije agronom i da nije učestvovao u radovima; da su se bavili konvencionalim vinogradarstvom; da je prijave uroda, subvencija, agrotehničke mjere i drugo vodio CV.
16. Iz iskaza svjedoka OV utvrđeno je da je isti zaposlen kod tuženika i da je obrađivao predmetne vinograde; da je kada su preuzeli vinograd Galinu to bilo samo zemljište s travom bez palina i s lozama u travi; da su polako sve očistili i da se nakon toga stavljalo palune, žice, armaturu i da se puštalo loze da rastu te da su se druge godine vezivale; da je vinograd Dolac bio u dobrom stanju i da su ga samo nastavili obrađivati; da ih je u vinogradu radilo tri ili četiri i da je u pravilu on uvijek bio tamo i odorivao.
17. Iz iskaza svjedoka ŽV utvrđeno je da je bio u prijateljskim i obiteljskim odnosima s tužiteljima; da je premetne vinograde obrađivao IV i da su mu oni znali uskakati; da je stari vinograd Dolac već bio zasađen, a da se drugi vinograd sadio te da je bio prisutan u svim fazama od čišćenja do sađenja; da mu nije poznat razloga zašto su vinogradi dani u zakup tuženiku; da je ekološki proizvođač od 2018.; da je prošao prijelazno trogodišne razdoblje i da je ekološki certificiran; da mu je poznato da je tužitelj ekološki proivođač.
18. Iz iskaza ĆV utvrđeno je da je radio kod tuženika ali da tamo ne radi već više od sedam godina; da je obrađivao vinograde Dolac i Galina i to sugurno dvije godine i da ih je kad su obrađivali vinograd uvijek bilo pet te da bi se posao d ijelio između njih, a da je kod rezidbe trebalo i više ljudi; da je stariji vinograd bio spreman za berbu.
19. Iz iskaza svjedoka PVI utvrđeno je da se vinogradarstvom bavi od 1994. te da se bavio i ekološkom proizvodnjom; da se za postoati ekološki proizvođač treba podnijeti zahtjev Agenciji za plaćanje u poljoprivredi te treba naći certificiranu kuću koja vas prati kroz ekološku proizvodnju; da treba proći petogodišnje razdoblje prilagodbe u kojem vas prate da bi nakon pet godina postao certificirani ekološki proizvođač; da je ekološki proizvođač tijekom godine i pod nadzorom državnog inspektorata, poljoprivrednog inspektorata, inspekcije za vinogradarstvo i vinarstvo, ekološkog inspektorata i ostalih; da prije isteka pet godina provjere proizvođač na tržište ne može plasirati proizvod kao ekološki proizvod; da prije nego što prođe ovih pet godina provjere proizvođač ne može ostvarivati poticaj u potpunosti ali da može ostvariti neke benefit; da je ekološka proizvodnja komplicirana i da su troškovi veći; da je prije deset godina ekološka proizvodnja bila u povojima te da gotovno nije bilo ekoloških proizvođača i da nije bilo moguće na tržištu kupiti ekološki proizvod odnosno ekološko grožđe; da se razlika u cijenama proizvoda koji su bili potrebni za proizvodnju kompenzirala kroz veće poticaje i kroz malo veću cijenu konačnog proizvoda na tržištu; da je kod ekološke proizvodnje potrebna veća radna snaga odnosno više radnih sati, da se ne mogu koristi herbicidi i da je potrebno više kopanja, pljevljenja odnosno prozračivanja, obrade tla; da je kod ekološke proizvodnje prinos manji; da je ekološko grožđe odnosno vino imalo skuplju cijenu ali ga nije bilo puno na tržištu; da je 2016. cijena možda bila viša 20 ili 30 %, ali da je trebalo dobiti certifikat; da je ekološki proizvođač za različite kulture ali ne i za grožđe, a da je jedan dio njegovih vinograda u ekološkoj proizvodnju u prijelaznom razdoblju dok je veći dio vinograda u konvencionalnoj proizvodnji; da preparate za zaštitu kod ekološke proizvodnje može napraviti i sam proizvođač ali da se oni moraju potvrditi i prijaviti te da se mora utvrditi sljedivost; da se certifikat mora svake godine obnavljati i da se u posljednih pet godina nešto povećava broj ekoloških proizvođača; da mu nije poznato je li certifikat (list 276 spisa) tužitelja izdan u prijelaznom razdoblju ili nakon prijelaznog razdoblja.
20. Iz iskaza svjedoka ŠV utvrđeno je da je 2009. pokrenuo postupak certifikacije kako bi postao ekološki proizvođač grožđa te da je tri godine bio u prijelaznom razdoblju a da je 2012. postao ekološki proizvođač; da u razdoblju od 2014. do 2023. nije imao certifikat; da se certifikat tužitelja razlikuje od onog kojeg je on dobio te da se ne može očitovati odnosi li se na prijelazno razdoblje; da je bio jedan od prvih ekoloških proizvođača i da je uz njega bio još i UV; da je ekološka proizvodnja skuplja jer su sredstva koja se koriste skuplja, potrebno je više ručnog rada, više mehaničkog rada a da je visina cijene po kojoj će se prodavati grožđe proizvedeno u ekološkoj proizvodnju stvar izbora svakog pojedinca; da prinosi u ekološkoj proizvodnji ne mogu doseći prinose u konvencionalnoj proizvodnji te da kod starijih vinograda prinosi u ekološkoj proizvodnji značajno padaju; da su poticaji veći kod ekološke proizvodnje ali da se s tim poticajima ne može pokriti razlika u troškovima proizvodnje.
21. Sud nije prihvatio dio iskaza prokuriste tuženika ČV u dijelu u kojem ističe da su na vrijeme plaćali zakupninu budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s provaomoćnim utvrđenjima u predmetu ovog suda poslovni broj P - 2191/2015, kao i sa iskazom zakonskog zastupnika tuženika LV. Nadalje, sud nije prihvatio dio iskaza tužitelja IV glede ekološke proizvodnje budući da je njegov iskaz u tom dijelu u suprotnosti i sa iskazima PVI, ŠV i ŽV koji su u svojim iskazima naveli da je prije dobivanja certifikata ekološkog proizvođača potrebno proći prijelazno razdoblje od tri do pet godina, kao i sa sadržajem certifikata iz 2019. godine izdanog od strane Austria Bio Garantie d.o.o. iz kojeg je vidljivo da tužitelji nisu mogli urod s parcela u prvoj godini prijelaznog razdoblja prema ekološkoj poljoprivredi označavati kao ekološki proizvod niti kao proizvod iz prijelaznog razdoblja prema ekološkoj proizvodnji (list 276 -277 spisa). Dodatno, valja ukazati i kako su tužitelji u zakup predmetne vinograde dali tuženiku kao konvencionalnom proizvođaču a ne kao ekološkom proizvođaču, te da se ni prije sklapanja predmetih ugovora o zakupu vinograda tužitelji nisu bavili ekološkom proizvodnom niti su u tom periodu bili u prijelaznom razdoblju prema ekološkoj proizvodnji, niti to navode u svojim iskazima. Pri tome od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravno stvari nisu ni certifikati koje su tužitelji uložili u spis na ročištu održanom 20. travnja 2026. budući da se ne odnose na utuženo razdoblje već na razdoblje od 29. siječnja 2025. do 31. siječnja 2026. te ih ovaj sud stoga nije niti cijenio u postupku. Sud nije posebno cijenio iskaze stranaka i svjedoka vezane uz uz stanje vinograda nakon davanja istih u zakup i primopredaje vinograda 2018. godine, budući da su navedene okolnosti bile predmet razmatranja u drugim postupcima koji su se vodili među strankama (predmeti ovog suda poslovni broj P-2191/2015, Pn-58/2019, P-62/2026), a koji su pravomoćno okončani (kako je to ranije i opisano).
22. U postupku je proveden i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Krešimira Horvata i vještaka poljoprivredne struke Ranka Anđelinija.
23. Vještak mjerničke struke Krešimir Horvat identificirao je predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje u naravi predstavljaju vinograd (Galina) kao jednu posjedovnu cjelinu ukupne površine od 28755 m2, a na koji vinograd se pristupa s javnog makadamskog puta koji se nalazi na sjevernoj strani predmetnog vinograda. Nadalje, vještak je identificirao i k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje u naravi predstavljaju vinograd (Dolac) kao jednu posjedovnu cjelinu ukupne upisane površine od 20911 m2, te na koji se pristupa s javnog makadamskog puta koji se nalazi na južnoj strani predmetnog vinograda.
24. Vještak poljoprivredne struke Ranko Anđelini u svom je nalazu i mišljenju naveo da su u vinogradu Galina predmetni nasadi vinove loze zasađeni na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da čine jednu cjelinu, a da je u arkod površina oznake 3261429 upisana pod gospodarstvo Memento Moris, PV, za uporabu kao vinograda površine 2,21 ha, te da u zemljišnim knjigama isti dolazi upisan kao vlasništvo JV. Nadalje, na lokaciji – vinograd Dolac da su predmetni nasadi vinove loze zasađeni na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i čine jednu cjelinu, te da se vodi pod arkod id 2802572 za gospodarstvo Memento Moris, PV kao vinograd površine 1,94 ha, a u zemljišnjim knjigama kao vlasništvo prvotužiteljice.
24.1. Vještak je pojasnio da su u prikazu izračuna troškova proizvodnje prikazani prosječni troškovi koje je potrebno utrošiti za postizanje navedenih prinosa uz primjenu svih potrebnih agrotehničkih mjera, te da su pojedinačni iznosi prikazani bez PDV-a te da se troškovi proizvodnje u predmetnom razdoblju (2015. – 2018.) nisu bitnije mijenjali te da prikazane vrijednosti predstavljaju srednju vrijednost u navednom razdoblju. Ukupan prinos grožđa da predstavlja prinos grožđa koji se može postići ili se postigao na predmetoj površini, a da prinos gožđa ovisi o nizu faktora i to na one na koje vinogradar može direktno utjecati (pravilna primjena agrotehničkih mjera) ili ne može direktno utjecati (mraz, nevrijeme), te da je ukupan prinos u pravilu promjenjiv od godine do godine, ali da se u literaturi za predmetne sorte grožđa navodi prinos po ha od 10.000 kg kao optimalni prinos u odnosu na uložene troškove proizvodnje. Vještak je s obzirom na ukupan prinos izvršio obračun mogućeg dohotka uz ukupan prinos od 10.000 kg/ha te izračun uz primjenu podataka o ukupnom prinosu po pojedinim sortama za predmetno razdoblje prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralom razvoju – APPRRR (list 157-158 spisa), a kako je prema prijavama proizvodnje u predmetnom razdoblju vidljivo da kod pojedinih sorti u pojedinim godinama nije prijavljena količina ubranog grožđa, da je u takvim slučajevima za potrebe vještačenje vještak koristio podatak o mogućem prinosu od 10.000 kg/ha preračunato na površinu proizvodnje pojedine sorte. Naveo je da je APPRRR (list 166 spisa) izvršila ispravak podataka za sortu Cabernet Sauvignon i to u količini ubranog grožđa sa 1000 kg/0,37 ha na 10000 kg/0,37 ha. U obračunu za 2015. za položaj Galina da će vještak uzeti podatak od 1000 kg/0,37 ha jer smatra da je ne predmetnom vinogradu nemoguće postići tako veliki prinos (27.027 kg/ha). Nadalje, vještak je pojasnio da se tržišna cijena grožđa izražava u kn/kg grožđa te da se tržišna cijena grožđa kroz predmetno razdoblje nije bitnije mijenjala te da korištene cijene predstavljaju prosječnu vrijednost koju je bilo moguće postići u razdoblju od 2015 . do 2018. Za malvaziju istarsku da je vještak koristio podatke iz vlastite arhive o prodaji grožđa tvrtki Agrolaguna d.d. Poreč na bazi preko 18° Baboa, dok se za utvrđivanje cijena ostalih sorti koristio vlastitim iskustvom, kao i podacima TISUP-a (tržišni cijenovni informacijski sustav). Tržišna cijena za crne sorte (Merlot, Cabernet Sauvignon, Syrah, Montepulciano i Carmenere) da je u predmetnom razdoblju bila na nivou 5,00 kn/kg iz razloga jer je ponuda crnog grožđa bila veća od potražnje. Iskazani podaci da predstavljaju cijenu bez PDV-a. Potpora da predstavlja potporu u kunama, koju ostvaruje vinogradar po jedinici površine arkod parcele, a regulirana je Zakonom o poljoprivredi i Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjere Ruralonog razvoja te je vještak u obračun uvrstio iznos od 2.500,00 kuna potpore po 1 ha.
24.2. U pogledu troškova proizvodnje vještak je u Tablici 2. Nalaza i mišljenja (list 340 spisa) iskazao da se odnose na mineralno gnojivo NPK kg/ha, gorivo L, zaštitna sredstva, zaštitu- 5 prskanja (uključuje pripremu škropiva) i 3 prašenja, zimsko oranje, proljetno oranje, proljetno odoravanje, rezidba sati/ha, obrada zemljišta uz lozu, vezidba sati/ha, stupovi za zamjenu, popravljanje armature, malčiranje x3 (uključujući i ranoproljetno malčiranje rozgve) –kn/ha, kultiviranje x2, zelenu rezidbu i pljevljenje, berbu grožđa sati/ha, iznošenje grožđa iz vinograda do prijevoznog sredstva, dodatni troškovi vlastite mehanizacije, potrošni materijal; ostali radovi i ostali troškovi u ukupnom iznosu od 35.062,25 kuna.
24.3. Nadalje u prvoj varijanti obračuna dohotka i to na bazi prosječnog prinosa od 10.000 kg/ha vještak je utvrdio da bi na položaju Dolac u 2015., 2016., 2017. i 2018. bio ostvaren dohodak od +31.279,24 kuna po svakoj od godina, dok su troškovi proizvodnje 68.020,76 kuna po svakoj od godina, a pri tome je vještak kod sorte Chardonnay koristio cijenu od 6,00 kuna, kod sorte Merlot 5,00 kuna i kod sorte Syrah 5,00 kuna. U odnosu na položaj Galina vještak je napomenuo da 2015. godina predstavlja treću godinu uzgoja te da je mišljenja da je realna prinos po lozi 1,00 kg te da ostavljanje većeg opterećenja na lozi direktno utječe na razvoj mladog korjenovog sustava i sa osnove prakse i literature, te da nije preporučljivo veće opterećenje. Glede položaja Galina za 2015. tako je vještak utvrdio da bi bio ostvaren dohodak od - 18.707,57 kuna uz trošak proizvodnje od 77.487,57 kuna, a u 2016., 2017. i 2018. dohodak od +32.042,43 kuna i trošak proizvodnje 77.487,57 kuna za svaku od tih godina, a pri tome je za sortu malvazija vještak koristio cijenu od 4,63 kuna, za sortu Muškat bijeli 6,00 kuna, za sortu Cabernet Sauvignon 5,00 kuna, za Montepulciano 5,00 kuna i za Carmenere 5,00 kuna. Tako je u prvoj varijanti za oba vinograda vještak utvrdio ukupni dohodak za utuženo razdoblje u iznosu od 244.036,68 kuna odnosno 32.389,23 EUR (od kojeg iznosa na potpore otpada iznos od 41.500,00 kuna/5.508,00 EUR).
24.4. U drugoj varijanti vještak je za položaj Dolac u 2015. utvrdio dohodak u iznosu od +64.357,24 kuna, u 2016. u iznosu od +47.353,24 kuna, u 2017. u iznosu od +45.630,24 kuna i u 2018. u iznosu od +42.935,24 kuna, dok je za položaj Galinu u 2015. u toj varijanti utvrdio dohodak od +23.292,43 kuna, u 2016. u iznosu od +32.742,43 kuna, u 2017. u iznosu od +14.563,43 kuna, u 2018. u iznosu od +46.627,33 kuna, dok je trošak proizvodnje bio isti i to u iznosu od 77.487,57 kuna. Tako je u drugoj varijanti za oba vinograda vještak utvrdio ukupni dohodak za utuženo razdoblje u iznosu od 359.001,58 kuna odnosno 47.647,70 EUR (od kojeg iznosa na potpore otpada iznos od 41.500,00 kuna/5.508,00 EUR).
24.5. Zaključak je vještaka da varijanta I predstavlja izračun dohotka (izgubljene dobiti) uzimajući u obzir u obračun visinu prosječnog mogućeg prihoda od 10.000 kg/ha te da isti ukupno iznosi 244.036,68 kuna (sada 32.389,23 EUR) s uključenim potporama, dok varijanta II predstavlja izračun dohotka (izgubljene dobiti) uzimajući u obračun količinu ubranog grožđa prijavljenu Agenciji za plaćanja, na osnovu obavezne godišnje prijave proizvodnje te da isti ukupno iznosi 359.001,58 kuna (sada 47.647,70 EUR) s uključenim potporama. Istakno je da je za objektivniji prikaz moguće dobiti u proizvodnji grožđa prihvatljivija varijanta I s obzirom da daje objektivniji odnos prihoda i rashoda, odnosno dohotka.
24.6. Vještak Ranko Anđelini je i usmeno saslušan u postupku te je odgovorio na pitanja i primjedbe stranaka. Pojasnio je da za izračun ekonomske uspješnosti poljoprivrednog gospodarstva bez obzira na organizacioni oblik vrijeme i uloženi ljudski rad je realan trošak koji u svakoj ekonomskoj kalkulaciji treba uzeti u obzir bez obzira da li ga obavlja vlasnik ili treća osoba; da prihod ne bi bio viši da je vinogradar sam obavljao sve radove te da trošak rada bez obzira tko ga obavlja je realni trošak jer i da rad obavlja vlasnik on u to vrijeme ne može obavljati neki drugi posao kod nekog drugog poslodavca, te ni jedan realni obračun troškova ne izostavlja trošak radne snage; da u kalkulaciji dohotka nema razlike da li je za obavljanje posla angažirana radna snaga ili obavlja vlasnik poljoprivrednog gospodarstva; da se poljoprivredna proizvodnja a posebno vinogradarstvo odvija pod vedrim nebom i da nije uvijek moguće rasporediti slobodno radno vrijeme za obavljanje određenih operacija zbog vremenskih neprilika ili sličnih problema te da ne može dati točan odgovor jer ne znam koliko je članova obitelji bilo radno raspoloživo, tko je kada bio u školi, na poslu i slično te je li s time u vezi potrebno angažirati pomoć plaćene radne snage; da je u točci 8 elaborata prikazao troškove proizvodnje s potrebom utrošenih sati rada i ti se sati odnose na jednu osobu tako da zbroj svih tih sati rada koje je potrebno uključit da bi se postigli prikazani prinosi predstavlja trošak rada na predmetnim površinama, a ovi prikazani troškovi da su prikazani na jediničnu površinu od jednog hektara te su u daljnjem obračunu dohotka svedeni na realne površine položaja Dolac i Galina, površina kojih vinograda je iskazana u točci 6 nalaza i mišljenja. Vještak je istaknuo da je uzeo u obzir konvencionalne vinogradare s obzirom da njegov zadak nije bio da računa prema troškovniku ekološkog vinogradarenja; da je prema znanstvenim radovima odnos između konvencionalne i ekološke proizvodnje grožđa takav da su troškovi ekološke proizvodnje veći od troškova konvencionalne proizvodnje što se prije svega očituje kroz količinu utrošenog ljudskog rada i određenih troškovnih opterećenja koji su veći nego kod konvencionalne proizvodnje; da je u vremenu koje je obuhvaćeno elaboratom razlika cijene grožđa konvencionalnog i ekološkog proizvođača bila minimalna ili nije niti postojala, a da se danas opet ovisno o zahtjevu tržišta može postići veća cijena oko 20 do 30 %; da postoji razlika u tome što konvencionalni vinogradari mogu korove uništavati sa herbicidima odnosno kemijskim sredstvima, da se razlika javlja u trošku gnojidbe s obzirom da je primjena organskog gnojiva skuplja nego aplikacija mineralnim gnojivom, te da je zbog ograničene upotrebe pesticida potrebno angažirati u vegetacijskom periodu veći broj sati radne snage; da bi se moglo utvrditi je li trošak vlastite mehanizacije veći ili manji od troška unajmljene mehanizacije da je potrebno imati podatak o nabavnim vrijednostima te mehanizacije, o amortizaciji, o troškovima skladišnog prostora za tu mehanizaciju; da je u troškovima proizvodnje u točci 8 svog nalaza i mišljenja uključio i trošak operacija koje se poduzimaju u postupku proizvodnje a koje su navedene u Tablici 2 te koji uključuju mehanizaciju, kao dodatne troškove vlastite mehanizacije da je uzeo u obzir troškove dolaska na poljoprivredne površine i druge operacije koje se nisu mogle točno predvidjeti odnosno ako treba neku operaciju dodatno obaviti, zaštitu s obzirom na vremenske neprilike i sl. Nadalje je istaknuo da se subvencije ostvaruju putem natječaja koji definira točne uvjete za prijavu na natječaj i pravo prvenstva, te da svatko tko se javi na natječaj neće dobiti subvenciju jer ovisi između ostalog i o veličini gospodarstva; da je u predmetnom elaboratu prikazao prosječne cijene otkupa i prodaje grožđa u predmetnom razdoblju i da se radi o srednjim vrijednostima a da se u tom razdoblju moglo prodati po višim cijenama ali isto tako s obzirom na ponudu i potražnju na tržištu da se prodavalo i po nižim cijenama od onih koje je prikazao u elaboratu; da ne može ulaziti u elaborat VV posebno jer se ovdje radi samo o jednoj rečenici koja nije jasna te vještak ne vidi odnos između prinosa i prodajne cijene, jer prodajna cijena je cijena koja se u određenom momentu može postići na tržištu i ne ovisi o postignutom prinosu na pojedinom vinogradu pa tako usporedbe radi prošlogodišnja srednja prodajna cijena se kretala u rasponu od 6,30 do 7,00 kuna, a obračunsko razdoblje je 2015. do 2018. kada su cijene prodaje grožđa bile niže; da je u obračunu koristio raspoložive podatke o cijenama iz konvencionalne proizvodnje, ali da je u predmetnom razdoblju u odnos između grožđa proizvedenog putem konvencionalne metode i ekološke metode bila vrlo mala razlika ili ista nije niti postojala; da je godišnje prijave grožđa uzeo u obzir prilikom izrade varijante II obračuna; da je u varijanti I smatrao da treba prikazati moguće prinose u predmetnom razdoblju i to prema srednjim vrijednostima koje se navode u literaturi gdje se uzima prosječni prinos od deset tisuća kilograma, a da su u varijanti II uzeti raspoloživi podaci o prijavi proizvodnje grožđa međutim kako kod određenog asortimenta, položaja i godina vještak nije imao raspoložive podatke u takvom slučaju da je uzeo prosječni prinos od deset tisuća kg po hektaru; da ovisi o tome je li osoba zaposlena kod drugog poslodavca kroz kojeg se onda uplaćuju doprinosi ili se pak ti doprinosi uplaćuju kroz OPG; da je u svom nalazu uzeo u obzir općenito troškove proizvodnje koji su neminovni da bi se proizvela navedena količina grožđa, a da su ti troškovi prikazani u srednjim vrijednostima; da se ne može decidirano odgovoriti na pitanje je li tužitelj mogao prodati grožđe i po višoj cijeni s obzirom da postignuta prodajna cijena ovisi o nizu faktora između ostalog o kvaliteti grožđa, o sposobnosti prodavatelja, o odnosu ponude i potražnje na tržištu; da Agrolaguna d.d. nema slučajni otkup već da su svi odnosi ugovorno definirani sa definiranim cijenama koje ovise o kvaliteti grožđa i koje po mišljenju vještaka predstavljaju srednje vrijednosti cijena grožđa na tržištu; da se niže cijene prodaje grožđa u pojedinim godinama postižu pri kraju berbe kada određeni proizvođači uvide da imaju višak proizvodnje i tada se postižu znatno niže cijene od prosječne; da je kod obračuna uzeo podatak o potporama za konvencionalni način proizvodnje; da trošak goriva nije posebno obračunavao već je taj trošak plavog dizela ukalkuliran u operacije koje sam prikazao da se izvode sa mehanizacijom; da se za izradu procjedbenog elaborata koristio potrebnim podacima iz predmetnog spisa a da zadatak suda nije bio uvid u stanje poslovnog subjekta tužitelja prije 2014. i nakon 2018.. Vještak je naveo da je površina predmetnih vinograda nešto manja od pet hektara; da je za predmetnu površinu potrebno posjedovati ili iznajmiti pogonski stroj te priključne strojeve za obradu tla, za gnojidbu i za aplikaciju zaštitnih sredstava, a da je pogonski stroj traktor; da je jačina traktora proporcionalna sa vremenom izvođenja radova zato što se kod traktora manje snage može priključiti priključni strojevi koji odgovaraju takvoj snazi i sa takvim agregatom (traktor plus priključni stroj) se može izvesti određena operacija u dužem vremenskom razdoblju nego što je to kada bi pogonski stroj bio jači a time i priključni stroj prilagođen toj jačini traktora; da što se tiče priključnih strojeva za obradu zemljišta ovisi o načinu obrade koji je prihvatljiv za proizvođača a da to može biti plug za zimsku ili proljetnu obradu, kultivator, freza, stroj za obradu zemljišta između loza, za aplikaciju zaštitnih sredstava da se koriste raspršivači ili atomizeri čija veličina i snaga opet ovisi o pogonskom stroju, traktoru, da proizvođač može koristiti i druge strojeve s kojima brže obavi određene operacije kao što je šišač vinograda, defolijator i slični strojevi; da je za berbu predmetne površine potrebno utrošiti oko 800 sati; da se berba obično obavlja u devetom ili desetom m jesecu ovisno o sorti i epohi dozrijevanja a da dnevna količina ubranog grožđa ovisi o mogućnosti prihvata te količine u podrumu a kako vještaku nisu poznati kapaciteti tužitelja da se ne može izjasniti koliko je dnevno mogao ubrati grožđa; da nije posebno obračunavao poreze i doprinose zato jer mu nije poznat status tužitelja u predmetnom razdoblju te za takav obračun nema dovoljno elemenata; da je cijena s računa na listu 214-223 spisa nešto niža od prikazanih cijena u elaboratu što znači da su primijenjene cijene u elaboratu srednje vrijednosti prodaje grožđa u predmetnom razdoblju; da prosječan prinos po lozi ovisi o broju postavljenih pupova; da mu je jedino poznato stanje vinograda na dan 17. srpnja 2020. odnosno na dan očevida a stanje je prikazano u elaboratu sa fotografijama te je u to vrijeme bilo vidljivo da je proizvođač upotrebljavao sve neophodne agrotehničke mjere za održavanje nasada.
24.7. Vještak je naveo da je uočio da je omaškom krivo zbrojena količina grožđa po pojedinim godinama ali da napominje da greška u zbroju ukupnog prinosa po stavkama nije utjecala na iznos dohotka po varijanti I ni po varijanti II, te je u spis predao ispravljeni obračun (list 369-402 spisa).
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke kao stručno i pravilno s obzirom da niti stranke nisu imale primjedbe na isti. Također, sud je u cijelosti prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke budući da je isto izrađeno stručno i u skladu sa zadaćom suda, te je vještak detaljno i jasno odgovorio na sve primjedbe i pitanja stranaka, te stoga ovaj sud ne nalazi razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost danog nalaza i mišljenja.
25.1. Pri tome je vještak Ranko Anđelini jasno obrazložio kojim se kriterijima koristio prilikom utvrđivanja prosječne cijene grožđa te iz kojih razloga ne može prihvatiti navod vještaka VV o cijeni od 7,37 kuna (u postupku osiguranja dokaza ovog suda poslovni broj R1-323/2017), a koje razloge prihvaća i ovaj sud, sve to posebno imajući u vidu da su prosječne cijene sorti grožđa utvrđene od strane vještaka Ranka Anđelinija više od otkupnih cijena po kojima je tuženik prodvao grožđe u predmetnom razdoblju (kako je to vidljivo iz računa na listu 214-223 spisa). Iz navedenih razloga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se u postupku na okolnost cijene grožđa sasluša kao svjedok VV, kao i da se provede nadvještačenje po Institutu za poljoprivredu i turizam.
26. Ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja treba primijeniti varijantu I obračuna vještaka, s obzirom da se isti u obzir uzima visinu prosječnog mogućeg prihoda od 10.000 kg/ha te da daje objektivniji prikaz moguće izgubljene dobiti u proizvodnji grožđa. Pri tome valja ukazati kako tužitelji na kojima je bio teret tog dokaza u skladu s odredbom čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP nisu dokazali da bi u utuženom razdoblju ostvarili i veći prihod odnosno da bi u razdoblju koje je prethodilo utuženom razdoblju ostvariva li iznadprosječne prihode, to posebno imajući u vidu i iskaz drugotužitelja da se vinogradima bavio u slobodno vrijeme te da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kao i njegova supruga koja je nositelj OPG-a.
26.1. Sukladno navedenom ocjena je ovog suda kako je u utuženom razdoblju od 21. travnja 2015. do 26. rujna 2018. tužitelju nastala šteta zbog nemogućnosti korištenja vinograda u iznosu od 32.389,23 EUR, a koji iznos uključuje i moguće potpore ostvarene u predmetnom razdoblju, pa tako od navedenog iznosa na dohodak otpada iznos od 26.881,24 EUR (i to u 2015. u iznosu od 1.668,55 EUR, u 2016. u iznosu od 8.404,23 EUR, u 2017. u iznosu od 8.404,23 EUR te u 2018. u iznosu od 8.404,23 EUR, a na potpore iznos od 5.508,00 EUR (varijanta I nalaza i mišljenja - list 399 spisa).
27. Međutim, tuženik pravilno ukazuje da je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo uzeti u obzir i iznose zakupnina koje su tužitelji primili u predmetnom razdoblju, a koje nisu vratili tuženiku. Naime, tužitelji ne mogu za utuženo razdoblje ostvarivati naknadu štete s osnove izmakle koristi na ime izgubljenih prinosa loze i neostvarenih poticaja te istodobno i s osnova izmakle koristi u vidu neostvarene zakupnine, budući da se takvi zahtjevi međusobno isključuju.
27.1. Uvidom u po strankama dostavljene izvode po računima (listovi 75-79 i 114-152 spisa) utvrđeno je da je u utuženom razdoblju tuženik izvršio uplatu zakupnine za mjesec travanj 2015. u iznosu od 3.125,00 kuna, a da su mu vezano uz navedenu uplatu tužitelji 3. lipnja 2015. izvršili povrat razlike u iznosu od 1.979,17 kuna. Nesporno je da su predmeti ugovori o zakupu otkazani 21. travnja 2015., a tuženik je i nakon tog datuma u korist tužitelja vršio uplate zakupnine i to za mjesece 05/2015 u iznosu od 3.125,00 kuna (12. svibnja 2015.), za 06/2015 u iznosu od 3.125,00 kuna (8. lipnja 2015.), za 07/2015 u iznosu od 3.125,00 kuna (3. srpnja 2015.), za 08/2015 u iznosu od 3.125,00 kuna (11. kolovoza 2015.), za 09/2015 u iznosu od 3.125,00 kuna (11. rujna 2015.), za 10/2015 u iznosu od 3.125,00 kuna (12. listopada 2015.), za 11/2015 u iznosu od 3.250,00 kuna (9. studenog 2015.) te za 12/2015 u iznosu od 3.250,00 kuna (7. prosinca 2015.). Nadalje je iz izvoda po računima vidljivo da su tuženici vratili sve uplate izvršene na ime zakupnine za razdoblje od mjeseca svibnja do zaključno mjeseca prosinca 2015. i to uplatama na račun tuženika od 19. lipnja 2015., 10. srpnja 2015. i 19. siječnja 2016. te da su pritom tužitelji u opisu plaćanja jasno naznačili zakupnine koje vraćaju po mjesecima. Tako su tužitelji zaključno s 19. siječnjem 2016. tuženiku vratili sve uplate na ime zakupnina za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2015.
27.2. Tuženik je i nadalje nastavio s plaćanjem zakupnine te je za mjesec 01/2016 uplatio iznos od 3.250,00 kuna (11. siječnja 2016.), za 02/2016 iznos od 2.750,00 kuna (10. veljače 2016.), za 03/2016 iznos od 3.125,00 kuna (14. ožujka 2016.), za 04/2016 iznos od 3.125,00 kuna (11. travnja 2016.), za 05/2016 iznos od 3.125,00 kuna (12. svibnja 2016.), za 06/2016 iznos od 3.125,00 kuna (13. lipnja 2016.), za 07/2016 iznos od 3.125,00 kuna (15. srpnja 2016.), za 08/2016 iznos od 3.125,00 kuna (10. kolovoza 2016.), za 09/2016 iznos od 3.125,00 kuna (12. rujna 2016.), za 10/2016 iznos od 3.125,00 kuna (13. listopada 2016.), za 11/2016 iznos od 3.125,00 kuna (11. studenog 2016.) te za 12/2016 iznos od 3.125,00 kuna (19. prosinca 2016.), odnosno ukupno 37.250,00 kuna odnosno 4.943,92 EUR, a koje iznose tužitelji nisu vratili tuženiku. Također, tuženik je i u 2017. na ime zakupa vinograda tužiteljima 7. veljače 2017. uplatio iznos od 3.125,00 kuna, zatim 16. ožujka 2017. iznos od 3.125,00 kuna i 19. travnja 2017. iznos od 3.125,00 kuna, odnosno ukupno 9.375,00 kuna (1.244,28 EUR) u 2017., a koje iznose tužitelji nisu vratili tuženicima. Kako je uvidom u predmet ovog suda poslovni broj P-62/2026 utvrđeno da navedene uplate nisu bile predmet raspravljanja u tom postupku, tuženik u ovom postupku osnovano ukazuje kako se primljene uplate na ime zakupnine vinograda trebaju uzeti u obzir u ovom postupku. Slijedom navedenog, valjalo je utvrđeni dohodak koji se odnosi na 2016. sukladno varijanti I nalaza i mišljenja (list 399 spisa) u iznosu od 8.404,23 EUR (63.321,67 kuna) umanjiti za po tuženiku uplaćeni iznos zakupnina za razdoblje od siječnja do prosinca 2016. u ukupnom iznosu od 4.943,92 EUR te utvrđeni dohodak koji se odnosi na 2017. sukladno varijanti I nalaza i mišljenja (list 399 spisa) u iznosu od 8.404,23 EUR (63.321,67 kuna) umanjiti za po tuženiku uplaćeni iznos zakupnine za razdoblje do travnja 2017. u iznosu od 1.244,28 EUR. Tako je na ime izgubljenog prinosa od uzgoja vinove loze tužiteljima valjalo priznati ukupan iznos od 20.693,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.668,55 EUR od 1. listopada 2015. pa do isplate, na iznos od 3.460,31 EUR od 1. listopada 2016. pa do isplate, na iznos od 7.159,95 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate, na iznos od 8.404,23 EUR od 1. listopada 2018. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu za iznos od 182.765,72 EUR sa zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika.
28. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužitelji u postupku osnovano potražuju i izgubljenu korist s osnova neostvarenih poticaja jer bi tužitelji da su u utuženom razdoblju bili u posjedu predmetnih vinograda mogli podnijeti zahtjev za ostvarivanje poticaja i ostvariti pravo na poticaj, a što nisu bili u mogućnosti učiniti s obzirom da se tuženik protupravno nalazio u posjedu predmetnih vinograda. Pri tome je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da na ime potpora za utuženo razdoblje otpada iznos od 5.508,00 EUR odnosno 1.377,00 EUR za svaku od utuženih godina, pa je i u tom dijelu sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je iznad dosuđenog za iznos od 5.109,82 EUR sa zateznim kamatama po tom osnovu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
29. U skladu s odredbom čl. 1086. ZOO sud je obvezao tuženika da štetu naknadi tužiteljima uvećanu za zatezne kamate koje na dosuđene iznose teku od trenutka nastanka štete, a s obzirom na to da je visina štete utvrđena prema cijenama u utuženom razdoblju.
30. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelji su osnovano pokrenuli predmetni parnični postupak radi isplate naknade štete pa se smatra da su uspjeli u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, dok su u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjeli u omjeru od 12% pa njihov ukupni uspjeh u sporu iznosi 56%, dok uspjeh tuženika iznosi 44%. Tuženik je stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP dužan naknaditi tužiteljima troškove postupka u omjeru od 11%.
30.1. Tužiteljima je pri tome priznat trošak zastupanja u postupku po odvjetniku i to za sastav za sastav tužbe u visini od 3.544,20 EUR (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), za zastupanje na ročištima od 15. listopada 2019., 17. srpnja 2020., 5. prosinca 2022., 6. travnja 2023., 13. prosinca 2023., 7. studenog 2024., 21. veljače 2025., 12. svibnja 2025., 12. prosinca 2025., 3. siječnja 2026. i 20. travnja 2026. u visini od 3.544,20 EUR za svako (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), za zastupanje na ročištima od 20. ožujka 2019. i 2. svibnja 2019. u visini od 100,00 EUR za svako (Tbr. 9/5 u vezi s Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), za sastav podneska od 11. ožujka 2019., 5. prosinca 2019., 29. prosinca 2019. i 22. siječnja 2026. u visini od 3.544,20 EUR za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), za sastav podneska od 23. veljače 2026. u visini od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 u vezi s Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), te za pristup na ročište za objavu presude 100,00 EUR (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), odnosno ukupno 57.057,20 EUR što uz pripadajući iznos PDV-a od 25% (14.264,30 EUR) iznosi sveukupno 71.321,50 EUR. Međutim, tužiteljima nije priznat trošak sastava opomene pred tužbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, kao ni trošak sastava podneska od 2. listopada 2019. jer isti ne prileži ovom spisu, dok su tužitelji podnesak od 14. listopada 2019. predali na ročištu 15. listopada 2019. pa su navodi iz tog podneska mogli biti izneseni na ročištu (trošak kojeg je priznat tužiteljima) te se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ove parnice, a tužiteljima nije priznat ni trošak ročišta od 18. prosinca 2023. jer isto nije uopće održano u ovom postupku. Tužiteljima je priznat trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 663,61 EUR i za presudu u iznosu od 1.500,00 EUR (u skladu s Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi „Narodne novine“ broj 37/23 i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi „Narodne novine“ 50/26), kao i trošak zastupanja u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 1.176,76 EUR (26,54 EUR na ime uplaćenih sudskih pristojbi za prijedlog i rješenje, 654,22 EUR na ime utrošenog predujma za uviđaj i vještačenje te 500,00 EUR na ime sastava prijedloga i zastupanja na uviđaju u skladu s Tbr. 11 i Tbr. 12 Tarife) . Tako utvrđene troškove tužiteljima je valjalo priznati sukladno utvrđenom uspjehu u sporu od 11% odnosno u iznosu od 8.212,81 EUR, te je dodatno tužiteljima valjalo priznati u cijelosti trošak predujma za vještačenje u ovom postupku i to u utrošenom iznosu od 981,86 EUR i to neovisno o ostvarenom uspjehu u sporu.
30.2. Tuženicima u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njihovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.
31. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Dostaviti:
- tužiteljima po punomoćniku
- tuženiku po punomoćnici
