REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-4116/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 23.travnja 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 8.lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odredba članka 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE, Ugovora o kreditu broj 9012271715 od 8. veljače 2007. godine zaključenog između tužitelja NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 128,61 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 10.veljače 2007. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.106,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8.lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 28.10.2024. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate 128,61 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome: da je tužitelj 8.2.2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 21.317,00 CHF; da je u ugovoru odredba o tzv. ulaznoj naknadi koja je ništetna i nepoštena; da je tuženik po osnovi te ugovorne odredbe neosnovano stekao utuženi iznos.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da osporava osnovu i visinu zahtjeva; da prigovora zastari; da je on prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita je imao određene troškove koji se „pokrivaju“ tom naknadom; da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naknada za njegovu uslugu; da u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade; da je iznos naknade obrade kredita tužitelju bio poznat odmah prilikom sklapanja ugovora o kreditu u fiksnom iznosu i nije bio vezan nekim vanjskim kriterijima koji bi mogli utjecati na njegovu visinu; da iznos ulazne naknade koji se tužbom potražuje u odnosu na isplaćeni iznos kredita ne predstavlja iznos koji bi u tolikoj mjeri bio značajan za ravnotežu među strankama.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja i saslušanjem tužitelja.
Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da bude saslušana kao svjedok njegova djelatnica IN.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe i isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka.
Sporno je da li je predmetna odredba ugovora ništetna, a samim time i tuženikova obveza podmirenja potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U predmetnom ugovoru o kreditu od 8.2.2007. ugovoreno je da tužitelj treba platiti tuženiku prije korištenja ili istovremeno s korištenjem naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita koji kredit je dan u iznosu od 21.317,00 CHF. Prema čl.3.3.ugovora iznos naknade je odbijen od iznosa odobrenog kredita. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Imajući u vidu ono navedeno pod točkom 5., ta naknada bi iznosila 213,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju. Prema knjigovodstvenoj kartici (list 9), koju je sastavio tuženik, a tužitelj dostavio uz tužbu, ta naknada je naplaćena 9.2.2007. Na taj dan srednji tečaj za CHF naspram EUR (prema povijesnim podacima javno dostupnim na tuženikovoj internetskoj stranici) je iznosio 0,615970 što znači da bi naknada preračunata u EUR iznosila 131,31 EUR. Dakle, i više od utuženog iznosa.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o naknadi (tzv. ulazna naknada ili naknada za obradu kredita), za navesti je da u kolektivnom sporu, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod br. P-1401/12, takve odredbe ugovora o kreditu nisu bile predmet spora pa stoga sud u pogledu ovih odredbi nije vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora u smislu čl.502.c ZPP.
6.1.Po pitanju ništetnosti (ništavosti) ugovorne odredbe o toj naknadi, recentna sudska praksa je zauzela sljedeće stavove:
-Sud Europske unije je u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.", a imajući u vidu navedeni stav Suda Europske unije u predmetu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1656/2022 pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te odredbe budući da tuženik nije dokazao koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom;
-ništetan je dio odredbe Ugovora, prema kojem tužiteljica snosi ulazne kreditne naknade u visini sukladno odluci o naknadama kreditora jer su sporne ugovorene naknade očito uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženik nakon isplate kredita umanjenog za iznose predmetnih naknada obračunavao tužitelju ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se te sporne odredbe ugovora ukazuju nepoštenima prema tužitelju kao korisniku kredita i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženika (ŽS Sl.Brod: Gž-662/2022);
-kako tuženik nije dokazao da predmetna naknada za obradu kredita odgovara nekim stvarno pruženim uslugama ili stvarno nastalim troškovima, ocijenjeno je da je ista nepoštena (ŽS Bjelovar: Gž-1308/2022).
6.2.S obzirom na to:
-da je predmetni ugovor sastavljen na tuženikovom obrascu što je vidljivo iz izgleda predmetnog ugovora (oznake na prvoj stranici), a i tužitelj je iskazao da nije sudjelovao u sastavljanju tog teksta, već sam dobio gotov obrazac ugovora,
-da je tužitelj iskazao da mu je ugovor dan po principu "uzmi ili ostavi" odnosno nije bilo mogućnosti nekakvog dogovaranja ili pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi te da mu je samo rečeno da se ta naknada mora platiti,
-da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo,
-da u ugovoru o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi i tuženik nije dokazao koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu,
-da je tužitelju zbog plaćanja ove naknade isplaćeno 1% manje kredita od iznosa navedenog u ugovoru, a obračunavanje anuiteta i kamata je vršeno kao da mu je isplaćen kredit u punom iznosu čime je stvorena značajna neravnoteža na strani tužitelja kao ugovorne podređene stranke,
to se temeljem čl.81.st.1., 2. i 4. te čl.87.st.1.ZZP/03, a uzimajući u obzir i gore citiranu sudsku praksu, po ocjeni ovog suda radi o nepoštenoj tj. ništetnoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.
6.3.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Glede ovog predmetnog potraživanja s osnove naknade za obradu kredita, zastara nije ni počela teći jer tek ovom presudom sud utvrđuje ništetnost te odredbe, a ta vrsta odredbe nije bila predmet ranije kolektivne parnice.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I.
7.1.Što se tiče odluke u izreci pod II., treba reći sljedeće. Imajući u vidu utvrđenje pod točkom 7., posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO).
Kako je ovaj sud utvrdio da je tužitelj platio tuženiku i više od 128,61 EUR, to je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.ZOO platiti tužitelju traženi iznos 128,61 EUR na ime naplaćene naknade za obradu kredita.
7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos dosuđen pod točkom II., treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.
Zatezne kamate na iznos ulazne naknade su dosuđene od 10.2.2007. kao prvog dana nakon dana stjecanja do isplate jer je tog dana tuženik kao nepošteni stjecatelj naplatio tu naknadu od tužitelja.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
8.1.Ukupan trošak zastupanja tužitelja iznosi kako slijedi: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska od 28.10.2025. te ročišta od 28.1.2026., 23.4.2026., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR, a kad se dodaju pristojbe tužbe i presude (106,18 EUR), dobije iznos od 1.106,18 EUR. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 8.lipnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka
