REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4272/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Mrkliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa], zastupan po Odvjetničkom društvu Ćurković & Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 23.travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 8.lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 216-345/2005 od 12.09.2015. godine koji je solemniziran pred Javnim bilježnikom UM u [adresa], pod posl.br. OU-609/05, dana 12.09.2005. godine, sklopljenog između Tužitelja, kao korisnika kredita i Tuženika u dijelu kojim je ugovoreno da ugovara promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim internim odlukama banke.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„Dužna je tužena ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ZM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 4.138,72 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od dospijeća pa do isplate i kako slijedi:

na iznos 12,82 EUR od 31.10.2006.;

na iznos 12,80 EUR od 30.11.2006.;

na iznos 12,67 EUR od 31.12.2006.;

na iznos 12,58 EUR od 31.01.2007.;

na iznos 12,62 EUR od 28.02.2007.;

na iznos 12,59 EUR od 31.03.2007.;

na iznos 12,39 EUR od 30.04.2007.;

na iznos 12,29 EUR od 31.05.2007.;

na iznos 12,22 EUR od 30.06.2007.;

na iznos 12,23 EUR od 31.07.2007.;

na iznos 12,26 EUR od 31.08.2007.;

na iznos 19,48 EUR od 30.09.2007.;

na iznos 19,42 EUR od 31.10.2007.;

na iznos 19,55 EUR od 30.11.2007.;

na iznos 19,62 EUR od 31.12.2007.;

na iznos 19,99 EUR od 31.01.2008.;

na iznos 20,13 EUR od 29.02.2008.;

na iznos 38,68 EUR od 31.03.2008.;

na iznos 37,73 EUR od 30.04.2008.;

na iznos 37,35 EUR od 31.05.2008.;

na iznos 37,82 EUR od 30.06.2008.;

na iznos 37,13 EUR od 31.07.2008.;

na iznos 37,17 EUR od 31.08.2008.;

na iznos 37,68 EUR od 30.09.2008.;

na iznos 40,63 EUR od 31.10.2008.;

na iznos 39,09 EUR od 30.11.2008.;

na iznos 44,98 EUR od 31.12.2008.;

na iznos 45,42 EUR od 31.01.2009.;

na iznos 45,62 EUR od 28.02.2009.;

na iznos 45,07 EUR od 31.03.2009.;

na iznos 45,17 EUR od 30.04.2009.;

na iznos 44,12 EUR od 31.05.2009.;

na iznos 43,73 EUR od 30.06.2009.;

na iznos 43,89 EUR od 31.07.2009.;

na iznos 44,22 EUR od 31.08.2009.;

na iznos 44,19 EUR od 30.09.2009.;

na iznos 43,86 EUR od 31.10.2009.;

na iznos 44,47 EUR od 30.11.2009.;

na iznos 44,96 EUR od 31.12.2009.;

na iznos 45,68 EUR od 31.01.2010.;

na iznos 45,54 EUR od 28.02.2010.;

na iznos 46,26 EUR od 31.03.2010.;

na iznos 47,37 EUR od 30.04.2010.;

na iznos 47,64 EUR od 31.05.2010.;

na iznos 49,01 EUR od 30.06.2010.;

na iznos 48,78 EUR od 31.07.2010.;

na iznos 51,72 EUR od 31.08.2010.;

na iznos 50,12 EUR od 30.09.2010.;

na iznos 50,49 EUR od 31.10.2010.;

na iznos 51,46 EUR od 30.11.2010.;

na iznos 50,36 EUR od 31.12.2010.;

na iznos 48,48 EUR od 31.01.2011.;

na iznos 49,20 EUR od 28.02.2011.;

na iznos 48,00 EUR od 31.03.2011.;

na iznos 49,50 EUR od 30.04.2011.;

na iznos 52,22 EUR od 31.05.2011.;

na iznos 52,39 EUR od 30.06.2011.;

na iznos 60,08 EUR od 31.07.2011.;

na iznos 52,79 EUR od 31.08.2011.;

na iznos 51,24 EUR od 30.09.2011.;

na iznos 44,63 EUR od 31.10.2011.;

na iznos 44,74 EUR od 30.11.2011.;

na iznos 45,87 EUR od 31.12.2011.;

na iznos 46,27 EUR od 31.01.2012.;

na iznos 46,15 EUR od 29.02.2012.;

na iznos 45,82 EUR od 31.03.2012.;

na iznos 46,03 EUR od 30.04.2012.;

na iznos 46,36 EUR od 31.05.2012.;

na iznos 45,99 EUR od 30.06.2012.;

na iznos 45,98 EUR od 31.07.2012.;

na iznos 45,85 EUR od 31.08.2012.;

na iznos 45,72 EUR od 30.09.2012.;

na iznos 46,13 EUR od 31.10.2012.;

na iznos 44,78 EUR od 30.11.2012.;

na iznos 44,78 EUR od 31.12.2012.;

na iznos 45,43 EUR od 31.01.2013.;

na iznos 45,38 EUR od 28.02.2013.;

na iznos 46,11 EUR od 31.03.2013.;

na iznos 44,95 EUR od 30.04.2013.;

na iznos 44,61 EUR od 31.05.2013.;

na iznos 44,58 EUR od 30.06.2013.;

na iznos 44,85 EUR od 31.07.2013.;

na iznos 45,27 EUR od 31.08.2013.;

na iznos 45,87 EUR od 30.09.2013.;

na iznos 45,56 EUR od 31.10.2013.;

na iznos 45,78 EUR od 30.11.2013.;

na iznos 46,02 EUR od 31.12.2013.;

na iznos 32,04 EUR od 31.01.2014.;

na iznos 32,35 EUR od 28.02.2014.;

na iznos 32,27 EUR od 31.03.2014.;

na iznos 32,02 EUR od 30.04.2014.;

na iznos 31,91 EUR od 31.05.2014.;

na iznos 31,99 EUR od 30.06.2014.;

na iznos 32,26 EUR od 31.07.2014.;

na iznos 32,40 EUR od 31.08.2014.;

na iznos 32,41 EUR od 30.09.2014.;

na iznos 32,59 EUR od 31.10.2014.;

na iznos 32,80 EUR od 30.11.2014.;

na iznos 32,71 EUR od 31.12.2014.;

na iznos 32,74 EUR od 31.01.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 28.02.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 31.03.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 30.04.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 31.05.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 30.06.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 31.07.2015.;

na iznos 32,74 EUR od 31.08.2015.;

na iznos 32,61 EUR od 30.09.2015.;

pa do konačnog namirenja tužitelja.

Nalaže s tuženoj ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ZM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

III. Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 13.6.2019. poštom preporučeno ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate s tim da nije postavio novčano određen zahtjev već je naveo da mu tuženik treba dostaviti dokumentaciju kako bi isti postavio. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 12.9.2005. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 123.500,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da je navedena odredba ništetna i nepoštena; da je kredit otplaćen 30.9.2015. i da konverzija nije predstavljala obeštećenje; da je tuženik po osnovi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati neosnovano stekao određeni iznos.

1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 24.9.2023. tako da je tražena isplata iznosa od 3.941,39 EUR, a konačni tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 9.11.2023. te je tim podneskom preinačena tužba tako da je tražena isplata 4.138,72 EUR.

Ovaj sud je mišljenja da je preinaka tužbe dopuštena jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da osporava osnovu i visinu; da je kredit otplaćen prije podnošenja tužbe u ožujku 2016.; da je aneksom izvršena konverzija kredita iz CHF valute u EUR valutu; da nije dužan dostavljati tužitelju dokumentaciju kojom on ne raspolaže; da prigovora zastari; da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora; da ne može tražiti stečeno bez osnove već samo naknadu štete; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane i dopuštene te jasne, lako uočljive i razumljive; da se kolektivni spor ne može primijeniti na konkretni slučaj i da sud ne bi bio vezan odlukom iz tog spora; da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo i tužitelj je iste smatrao prihvatljivim; da je tužitelju predočio sve bitne uvjete ugovora te ga obavještavao o promjeni kamatne stope kojim izmjenama stopa tužitelj nije prigovarao; da predmetne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja; da tuženik nema kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, a kamatnu stopu je mijenjao prema stanju na tržištu, riziku posla i troškovima poslovanja; da je klijente upozoravao na rizik koji proizlazi iz sklapanja ovakvih ugovora s valutnom klauzulom; da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF; da osporava i tijek zateznih kamata prije utuženja.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.

Od saslušanja svjedoka VM, ĐM, JM, ZMM i ŠM tuženik je odustao, a svjedokinja UM je umrla. Svjedoci Z i SM te U i PM nisu saslušani kako zbog toga što nakon ročišta od 16.4.2025. tuženik nije inzistirao na njihovom saslušanju, tako i zbog toga što po ocjeni ovog suda saslušanje njih kao solidarnih i založnih dužnika nije nužno u ovoj vrsti spora.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.

Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 12.9.2005. kamatna stopa je iznosila 3,99% godišnje te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. To ne proizlazi ni iz tuženikovih općih uvjeta dostavljenih uz odgovor na tužbu.

Nadalje, u ugovoru je ugovorena i valutna klauzula tako da je kredit dan u kunskoj protuvrijednosti CHF te je i vraćanje bilo na isti način.

Navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.

5.1.Financijskim vještačenjem po vještaku Anti Mrčeli utvrđeno je:

-da je kredit u cijelosti otplaćen 30.9.2015.;

-da razlika ugovornih kamata za razdoblje od 31.10.2005. do 30.9.2015. iznosi 4.138,72 EUR;

-da u spisu nema Dodatka Ugovoru o kreditu o provedenoj konverziji na dan 30.9.2015. niti dokaza o predmetnoj preplati, ni dokaza je li tužitelju navedena preplata uopće odobrena, ako jeste, koji iznos je odobren, je li predmetna preplata tužitelju isplaćena (vraćena) i ako je plaćena, kada je navedeno plaćanje izvršeno. Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci.

Na mišljenje vještaka nijedna od stranaka nije imala primjedbi na matematički izračun. Tuženik je, doduše, naveo da spisu prileži izračun konverzije koji potvrđuje kako je tužitelju već priznata preplata na dan 30.9.2015. u iznosu od 4.386,46 EUR. Međutim, navedeno predstavlja ocjenu dokaza (isprave), a ne prigovor na mišljenje vještaka. Stoga, ovaj sud poklanja vjeru mišljenju vještaka, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.

5.2.Tuženik je tek uz podnesak od 4.12.2023. dostavio Sporazum od 1.3.2016. kojim se vrši konverzija kredita te je navedeno da je stanje dospjelog duga na dan 30.9.2015. 0,00 EUR i da će se preplata od 33.507,43 kuna (tj. sad 4.447,20 EUR nakon konverzije kuna u EUR) tužitelju vratiti u roku od 60 dana. Tuženik nije dostavio nijedan dokaz da je nakon 1.3.2016. taj iznos isplaćen tužitelju, ali je tužitelj tu isplatu priznao u iskazu.

6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (oznake u zaglavlju i podnožju stranica ugovora) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03.

Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

6.2.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Posebno se ističe da iz iskaza tužitelja ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi išla u prilog tuženiku.

Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

Također, s obzirom na vezanost ovog suda odlukom iz kolektivnog spora bespredmetni su prigovori tuženika: da sporne odredbe nisu ništetne već valjane i dopuštene te jasne, lako uočljive i razumljive; da se kolektivni spor ne može primijeniti na konkretni slučaj i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz te parnice; da nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora; da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF; da je kamatnu stopu mijenjao prema stanju na tržištu i troškovima poslovanja.

6.3.Glede pozivanja tuženika na dopuštenost mijenjanja kamatne stope treba reći da je VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.

6.4.Sve gore navedeno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna. Posebno se ukazuje na citirane stavove viših sudova da su sudovi vezani utvrđenjima iz kolektivnog spora. Pritom valja naglasiti da, s obzirom na pravni učinak odredbe čl.502.c ZPP i presude donesene u kolektivnom sporu, ovaj sud ne može zauzeti stajalište da bi tuženik bio ekskulpiran obveze vraćanja stečenog bez osnove ako bi bili npr. točni njegovi prigovori da nema kontrolu nad kretanjem tečaja CHF i da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF te da je klijente upozoravao na rizik koji proizlazi iz sklapanja ovakvih ugovora s valutnom klauzulom. Ovaj potonji prigovor je posebno neosnovan jer kao potkrjepu te svoje tvrdnje tuženik dostavlja primjerak svog glasila "Hypo Times" iz prosinca 2005. tj. nekoliko mjeseci nakon što je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom. Upozorenja, po ocjeni ovog suda, ne mogu djelovati retroaktivno.

6.5.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.110.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.

Što se tiče prigovora tuženika u kojima spominje parnice radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022). Utoliko tužitelj može potraživati iznos stečen bez osnove.

6.6.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja s osnove valutne klauzule jer je tužba podnesena 13.6.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.

Inače, vezano za tuženikov prigovor da je nastupila zastara zbog naknadne preinake tužbe u odnosu na zahtjev naveden u tužbi, treba reći da u situaciji kad je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u kojoj se pozivao na otplatne planove i obavijest o prijevremenom zatvaranju kredita, onda je on činjeničnim navodima vremenski determinirao za koje razdoblje potražuje povrat stečenog bez osnove. Stoga, kasnijim preciziranjem tužbenog zahtjeva tužitelj time nije povrijedio odredbe o zastari jer je zastara u pogledu nominalno neodređenog iznosa (koji iznos je ranije bio neodređen zbog razloga koji se mogu pripisati u krivnju tuženiku) prekinuta podnošenjem tužbe 13.6.2019.

7.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I.

7.1.No, glede odluke o zahtjevu za isplatu treba reći sljedeće.

Kako je tužiteljev kredit bio otplaćen na dan 30.9.2015., to nije bilo osnove da tuženik temeljem Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) nudi tužitelju konverziju ugovora. No, kako je noveliranim čl.26.e tog zakona uvedena prekršajna odgovornost za banke ako potrošaču ne dostavi u propisanom roku i na propisan način izračun konverzije zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, to je ovaj sud mišljenja kako je tuženik svim korisnicima kredita zbog bojazni od plaćanja novčane kazne slao prijedloge za konverziju ugovora.

7.2.Dakle, Sporazum od 1.3.2016. nema učinka u pogledu konverzije jer je kredit već bio otplaćen 30.9.2015. Međutim, odredba kojom tuženik priznaje tužitelju preplatu (koju mu je i isplatio kako je u iskazu priznao tužitelj) je, po ocjeni ovog suda, valjana jer ako je tuženik tijekom otplate kredita stekao bez osnove određeni iznos, onda stranke tog ugovora mogu sporazumno utvrditi visinu potraživanja tužitelja. Stoga, kako je iznos naveden u Sporazumu od 1.3.2016. (koji je isplaćen tužitelju) veći od iznosa preplate utvrđene vještačenjem u ovom predmetu, to je trebalo odbiti tužbeni zahtjev jer je prestalo tužiteljevo potraživanje koji se temelji na stjecanju bez osnove zbog ništetne odredbe.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.4.ZPP. Naime, svaka stranka je uspjela u sporu u pogledu jednog od zahtjeva (tužitelj u pogledu nenovčanog, a tuženik u pogledu novčanog) pa se može reći da je uspjeh stranaka podjednak.

U Splitu, 8.lipnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka