REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-127/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Nikolini Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u [adresa], naspram tuženika pod 1) mal. EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) mal. JG, [adresa], oboje zastupani po majci, zakonskoj zastupnici LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnicima Draganu Mijoču i Andrei Bakić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mijoč&Bakić d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Mislava Balića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika pod 1) i pod 2) ĆG, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Mijoč&Bakić d.o.o. na ročištu za objavu odluke, dana 8. lipnja 2026.

presudio je

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se u svom dijelu nedopuštenom izravna ovrha rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr- OB- 28/22 od 30.08.2022.g. određena na nekretnini označnoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] i to na 219. suvlasnički dio:

14/19187 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-219) 2 dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja parking mjesto oznake PM 222, površine 13,74 m2, u suterenu 2, dilatacija Il objekta, razina +50,00, koje je položeno na središnjem dijelu garažnog prostora, te 448.suvlasniki dio 78/19187 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-448) 2. dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stan oznake x-4/1, površine 72,70 m2, na zapadnom dijelu dilatacije I, 3. kat, ulaz 10, razina 65,15, orijentacije zapad-istok koji se sastoji od dnevnog boravka sa blagovaonicom, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, WC-a i hodnika te loggie površine 7,36 m2 po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika, protiv ovršenika- tužitelja u sveukupnom iznosu od 118.500,00 kn uvećano za traženu zakonsku zateznu kamatu.

II.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženicima iznos od 2.836,00 eura u roku od 15 dana od 8. lipnja 2026. sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 6. ožujka 2023. navedeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 30.08.2022.g., odredena je ovrha ovršenikana nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] i to na 219. suvlasnički dio: 14/19187 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-219) koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja parking mjesto oznake PM 222, površine 13,74 m2, te 448.suvlasnčiki dio 78/19187 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-448) koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stan oznake x-4/1, površine 72,70 koji se sastoji od dnevnog boravka a blagovaonicom, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, Wc-a i hodnika te loggie površine 7,36 m2. Na temelju tog rješenja, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split od 21.11.2022.g, dopuštena je zabilježba predmetne ovrhe na nekretninama u vlasništvu ovršenika za cijelo, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja iz novanog iznosa dobivenog njihovom prodajom. Temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pob- 495/16 od 14.07.2017.g.. te Županijskog suda u Zagrebu br. G2- 1008/17 od 03.10.2017.g. ovršenik je obvezan s osnova uzdržavanja svoje mldb. djece doprinositi mjeseni iznos od 2.775,00 kn. Pobijano rješenje o ovrsi nije na zakonu osnovano, prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika nije u skladu sa odredbama Ovršnog zakona, ovršenik je u međuvremenu vršio uplate temeljem pravomoćne presude što i ovrhovoditelji potvrduju u svom ovršnom prijedlogu, a već je pred naslovnim sudom u tijeku postupak br. Ovr- Ob- 66/18 po istom činjeničnom pitanju, te navedeni iznos iz ovršnog prijedloga na kojem je određena ovrha nije na zakonu osnovan niti utvrđen, slijedom čega se predlaže sudu postupanje sukladno čl. 52. OZ-a. Također, pozivajući se na čl. 80.b. Ovršnog zakona smatraju da sud nije na pravičan način uzeo okolnosti slučaja, pri ocjeni da li je navraena ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, odnosno da je vrijednost tražbine rješenja o ovrsi ovog poslovnog broja manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha, te da se upravo radi o nekretnini koja služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovraenika i članova njegove obitelji, posebno ato ovrhovoditelj izvraava svoje obveze. Predmetni ovršni prijedlog na nekretninama ovršenika je nezakonit i nedopušten, ovršna isprava nije na zakonu osnovana, kao niti iznos naznčen u istom, slijedom čega se predlaže postupiti sukladno čl. 52 i 55. OZ-a, a tužitelj je pokrenuo parnični postupak protiv ovih tuženika na izmjenu presude o uzdržavanju i smanjenje mjesečnog iznosa sukladno svojim mogućnostima i financijskim primanjima. Navodi se da tuženik nema pravne osnove da tražiti ovrhu protiv ovog tužitelja, pogotovo ne s osnove po kojoj je u tijeku parnični postupak. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom ovrhu proglašava nedopuštenom te naložiti tuženicima plaćanje parničnog troška. Uz tužbu je dostavljeno rješenje kojim se tužitelj upućuje u parnicu te prijedlog za ovrhu.

2. U odgovoru na tužbu od 8. studenog 2023. navodi se da se osporava tužba te da se tuženici izričito protive svim navodima iz iste kao pravno i činjenično neutemeljenima zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Navodi se da nije sporno da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-495/2016 od dana 14. srpnja 2017. godine, kao i presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-1008/2017 od dana 03. listopada 2017. godine, tužitelj u obvezi s osnove održavanja svoje mldb. djece, ovdje tuženika, doprinositi mjesečni iznos u visini od 2.775,00 kn, da je rješenjem o ovrsi donesenom od strane Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr Ob-28/2022, od dana 30. kolovoza 2022. godine određena ovrha na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš na: 219. suvlasnički dio: 14/19187 ETAŽNO VLASNIŠTVO (A-219) 2. dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja parking mjesto oznake PM 222, površine 13,74 m2, u suterenu 2, dilatacija II objekta, razina + 50,00, koje je položeno na središnjem dijelu garažnog prostora, i 448. suvlasnički dio: 78/19187 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 448) 2. dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stan oznake X-4/1, površine 72,70 m2, na zapadnom dijelu dilatacije II, 3. kat, ulaz 10, razina 65,15, orijentacije zapad-istok, koji se sastoji od dnevnog boravka sa blagovaonicom, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, WC-a i hodnika te loggie površine 7,36 m2. Navodi se da je promašeno osporavanje predmetnog rješenja o ovrsi od strane tužitelja s obzirom da isti kontinuirano nastavlja sa svojim protupravnim postupanjem na način da ne izvršava svoju obvezu uzdržavanja svoje maloljetne djece, ovdje tuženika ad.1. i ad.2., te jednako tako ničim nije dokazano da bi isti izvršavao svoje obaveze, kako to paušalno s ciljem poboljšanja vlastitog položaja navodi. Tužitelj se poziva na odredbu članka 80.b Ovršnog zakona navodeći da sud ne bi na pravičan način uzeo okolnosti slučaja pri ocjeni je li ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, odnosno je li vrijednost tražbine rješenja o ovrsi manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha, te da bi se radilo nekretnini koja da služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji. U pogledu navodnog ispunjenja uvjeta iz članka 80.b Ovršnog zakona zbog kojih da bi postojala narušena ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, napominje se kako su istim tim člankom propisane iznimke u kojim slučajevima se ta odredba ne primjenjuje, a to je između ostalog situacija kada je „prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja“, što je slučaj u konkretnoj pravnoj stvari i razlog zbog kojih predmetna zakonska odredba na koju se tužitelj poziva u konkretnom slučaju ne nalazi svoju primjenu. Nadalje, krajnje je netočan navod tuženika da bi njemu i njegovoj obitelji predmetna nekretnina bila prijeko potrebna za život posebno iz razloga što isti u predmetnoj nekretnini uopće ne stanuje niti istome služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, kako njega tako ni njegove obitelji. Napominje se kako tužitelj stanuje u svom drugom stanu čiji je vlasnik, zajedno sa svojom majkom, i to stanu položenom na kat. čest. [katastarska čestica], ZGRADA E-781, i to 59. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-30), stan 26 – na VII. (sedmom) katu, površine 53,15 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i balkona, orijentacije J/Z, s pripadajućom drvarnicom. Iz navedenog da jasno proizlazi kako tužitelj iznosi neistinite tvrdnje. Također je netočno da bi tužitelj izvršavao svoje obveze uzdržavanja kako isti to pokušava sudu predstaviti, s obzirom da su tuženici upravo iz razloga ne postupanja tužitelja prema njegovim zakonskim i presudom naloženim obvezama bili primorani pred nadležnim sudom pokrenuti prema istome čak tri ovršna postupka, a također su protiv tužitelja podnijeli i kaznene prijave od kojih se jedna vodi pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem: Kzd- 53/2019, dok je druga zaprimljena pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu pod brojem: KOz-DO-60/2023. Tužitelj ističe i da bi zbog nezakonitosti ovršnog prijedloga na nekretninama sud trebao postupiti sukladno člancima 52. i 55. Ovršnog zakona. Bitno je napomenuti kako nije nastupio niti jedan od razloga propisanih člancima 52. i 55. u svezi s člankom 50. st.1.toč. 7, 9, i 11 Ovršnog zakona, a koji bi dozvoljavali i omogućavali proglašenje ovrhe nedopuštenom. Dakle, tužitelj raznim neistinitim i nepotkrijepljenim navodima pokušava aslovni sud dovesti u zabludu u pogledu bitnih činjenica ne bi li na taj način pokušao poboljšati svoj pravni položaj i istovremeno nastaviti s namjernim propuštanjem izvršenja zakonske obveze koje ima naspram svoje mldb. djece.

3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom tužbe od 6. ožujka 2023., zaključka Općinskog suda u Splitu br Ovr Ob-28/2022 od 15. veljače 2023., prijedoga za ovrhu od 27. srpnja 2022., odgovora na tužbu od 8. studenog 2023., ZU 14231 KO [katastarska općina], presude i rješenja Općinskog suda u Splitu br. P Ob-495/2016 od 14. srpnja 2017., kaznene prijave, zahtjeva za izravnu naplatu na temelju presude i i rješenja Općinskog suda u Splitu br. P OB-495/2016 od 14. srpnja 2017. te presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1008/2017 od 3. listopada 2017., pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. P Ob-495/2016, P Ob-644/2022, Ovr Ob-28/22, Kzd-53/19 te saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Pregledom spisa ovog suda br. Ovr Ob-28/22 utvrđeno je da je ovrha određena na temelju pravomoćnih i ovršnih odluka i to presude i i rješenja Općinskog suda u Splitu br. P OB-495/2016 od 14. srpnja 2017. te presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1008/2017 od 3. listopada 2017. te da je žalba ovršenika odbijena rješenjem Županijskog suda u Zadru br Gž Ovr-2/2022 od 14. studenog 2022. osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 9. i 10 Ovršnog zakona.

6. Pregledom zaključka Općinskog suda u Splitu br Ovr Ob-28/2022 od 15. veljače 2023. utvrđeno je da je ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe određene rješenjem istog suda br. OVR OB-28/2022 od 30. kolovoza 2022. i to zbog razloga da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka. Sud u obrazloženju navodi da je ovršenik u žalbi naveo da je u međuvremenu vršio uplate temeljem ovršnih isprava radi čega iznos temeljem kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu nije osnovan pa je sud primjenom odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ), a s obzirom na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a istog uputio u parnicu. Pregledom žalbe od 14. rujna 2022. utvrđeno je da je izjavljena iz razloga što je ovršenik u međuvremenu vršio uplate temeljem pravomoćne presude što i ovrhovoditelji potvrđuju, da je pred istim sudom u tijeku ovrha po istom činjeničnom pitanju te da navedeni iznos iz ovršnog prijedloga nije na zakonu osnovan ni utvrđen, kao i da sud nije na pravičan način uzeo okolnosti slučaja pri ocjeni je li narušena ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te da se upravo radi o nekretnini koja služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba članova njegove obitelji, posebno što ovrhovoditelj izvršava svoje obveze. U predmetnom ovršnom postupku rješenje o dosudi doneseno je 2. svibnja 2025. te je pravomoćno 15. svibnja 2025., a zaključak o predaji nekretnine kupcu donesen je 2. rujna 2025.

7. Iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je ovrha pokrenuta za razdoblje od veljače 2020. pa do dana podnošenja prijedloga (27.07.2022.) te da je to treća pokrenuta ovrha dok se ranije ovrhe vode pod br. Ovr Ob- 66/2018 za razdoblje do lipnja 2018., pod br. Ovr Ob-4/2020 za razdoblje od srpnja 2018. pa do siječnja 2020. po istim ovršnim ispravama. Navodi se da je tuženik izvršio određene uplate pa je tako navedeno da su uračunate uplate od 14. travnja 2020., 15. rujna 2020, 23. ožujka 2021., 20. prosinca 2021., 10. lipnja 2022.

8. Pregledom spisa predmeta br. P Ob-644/2022 proizlazi da je dana 24.11.2022. podnesena tužba radi smanjenja uzdržavanja u kojoj pravnoj stvari odluka nije donesena. Tužbenim zahtjevom tužitelj izmjenu presude Općinskog suda u Splitu br. P Ob-495/2016 od 14. srpnja 2017. i to na način da se tužitelj mjesečno doprinosi iznos od 1.000,00 kn za svako dijete i to počevši od 10. listopada 2016. pa ubuduće. Tužitelj je na ročištu od 10. prosinca 2023. predložio da se prekine postupak do donošenja odluke u postupku radi smanjenja uzdržavanja. Sud postupak nije prekinuo s obzirom na to da se ne radi o prethodnom pitanju u ovoj pravnoj stvari. Prvenstveno se ističe da je tužba radi smanjenja obveze uzdržavanja podnesena studenom 2022. dok se predmetna ovrha odnosi na razdoblje od veljače 2020. pa do 27. srpnja 2022., a čl. 430 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ-a) propisuje, u odnosu na sporove radi smanjenja uzdržavanja da se sud odlučiti o iznosu koji je obveznik uzdržavanja dužan plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana nakon tog dana, ili će zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari radi se o parnici radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom te je sud vezan razlozima iz kojih je ovršenik upućen podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno takvu tužbu moguće je s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenog razloga zbog kojeg je tužitelj (ovršenik) upućen na parnicu te se ona može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a tužitelj je upućen iz ranije citiranog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a pa eventualna odluka o smanjenju obveze uzdržavanja za razdoblje nakon podnošenja tužbe radi smanjenja ne bi imala utjecaj na ovaj postupak.

9. Tužitelj, saslušan na ročištu od 29. travnja 2026. navodi da je stan u ovršnom postupku za koji se traži utvrđenje ovrhe nedopuštenom prodan. Vodi ovaj postupak iz razloga što iznos duga nije utvrđen, a govori se o razlici od oko 30.000,00 eura između uplaćenog iznosa na ime uzdržavanja te trenutno važeće sudske odluke. U tom dijelu vodi se postupak radi smanjenja uzdržavanja, a koji se vodi još od 2017. Taj iznos je zbroj potraživanja iz tri ovršna postupka. Nakon što je stan prodan ostala dva spisa su pripojena. U prvom postupku je otprilike iznos od 10.000,00 eura, kao i u preostala dva. Za 10.000,00 eura su određene dvije nekretnine za prodaju, stan i parkirno mjesto, a samo parkirno mjesto pokriva taj iznos koji je tražen ovrhom. Smatra da je to pogreška zbog koje treba ponoviti postupak. Ne vidi zašto se dvije nekretnine određuju za ovrhu za 10.000,00 eura te navodi da je to osnovna proceduralna pogreška. Nakon što je stan prodan u svibnju prošle godine do danas ja nije dobio novac jer je stan prodan bez da je određena ovršna masa. Nakon toga je zbrda zdola određena i to je palo na drugom stupnju i vratilo se na ponovni postupak. To sada može trajati dvije, tri godine, stan je prodan a cijene stanova rastu po 10% godišnje. To je druga proceduralna pogreška zbog koje treba vratiti novac kupcu te poništiti ovrhu. Izjavljuje da je prema donesenoj pravomoćnoj presudi uplaćivao do kraja 2016. iznose na ime alimentacije, a nakon toga je pokrenut postupak za smanjenje uzdržavanja te uplaćuje smanjeni iznos 300,00 eura mjesečno, da je alimentacija određena kao da je zaposleni pomorac, a da 10 godina ne plovi te da je sudski vještak u kaznenom postupku potvrdio razloge iz kojih se ne može zaposliti kao pomorac.

10. Po provedenom postupku sud nije utvrdio da bi tužbeni zahtjev bio osnovan. Naime, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi na bilo koji način tražbina maloljetnih ovrhovoditelja prestala i da bi to bilo na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Tužitelj nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost da bi vršio isplate osim onih koje su nesporne među strankama i navedene u prijedlogu za ovrhu. Dakle, prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju ovršnih isprava, ovrhovoditelji su uračunali plaćene iznose, a za iznos za koji je zatražena ovrha tužitelj nije dokazao da bi ga podmirio ili da bi na drugi način prestala njegova obveza pa ovrha nije nedopuštena zbog razloga zbog kojeg je došlo do upućivanja na parnicu.

11. U odnosu na prigovor da predmeta nekretnina na kojoj je provedena ovrha služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji na navedene okolnosti tužitelj nije dostavio dokaze, isti u vlasništvu ima i drugu nekretninu u istom gradu (ZU 14231 KO [katastarska općina]). Dakle, utvrđeno je da je ovrha zakonita i donesena je u legitimnom cilju namirenja obveze uzdržavanja maloljetne djece tužitelja, miješanje u vlasništvo je nužno upravo da bi se ostvarila tražbina maloljetne djece na uzdržavanje, a tužitelj ima i mogućnost smještaja u drugoj nekretnini koje je vlasnik i u kojoj stanuje njegova majka (prema iskazu tužitelja u predmetu br. P Ob- 644/2022 list 35 tog spisa). Dodatno, u slučaju kada je nekretnina prodana ovršenik, bi i bez obzira na status stambenog doma, gubio pravo posjeda i dužan je nekretninu predati kupcu odmah po dostavi zaključka o predaji (čl. 127. st. 1. OZ-a). Dakle, pozivanje da nekretnina služi za stanovanje kod već provedenog ovršnog postupka je bespredmetna.

12. Dakle, upravo zato što tužitelj ovu tužbu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom sukladno članku 55. stavku 3. u vezi s člankom 52. stavka 5. OZ-a može temeljiti samo na opozicijskom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a radi kojeg je upućen na parnicu, svi drugi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je ovrha nedopuštena nisu predmet ispitivanja suda o ovom postupku. Drugi razlozi na koje se tužitelj poziva iz čl. 80. b OZ-a sud nije ispitivao s obzirom na to da je ograničen razlozima izjavljenim u žalbi, a OZ-om nije predviđeno da bi se te činjenice preispitivale po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, kao razlozi su predviđeni to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč 7. i 9.-11. OZ-a) sve temeljem čl. 52. st. 1. i 3. Oz-a pa sud navode u odnosu na čl. 80.b OZ-a nije ispitivao, a o istom je već i odlučio Županijski sud u Zadru rješenjem br. Gž Ovr Ob-2/2022-a od 14. studenog 2022.

13. Tuženici su u cijelosti uspjeli u parnici pa im je temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025 - dalje: ZPP) i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: OT) priznat temeljem Tbr. 8. toč. 1. sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2025., 25. veljače 2026. i 29. travnja 2026. priznato po 250 bodova (Tbr. 9 toč. 2 OT), za pristup ročištu za objavu 50 bodova, a što ukupno nosi 1100 bodova te pomnoženo sa vrijednošću boda (Tbr. 42 OT) i uz povećanje za zastupanje više osoba od 10% i uz 25% PDV-a iznosi 2.835,00 eura. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Trošak pristojbe nije obistinjen jer su maloljetnici temeljem čl. 11. st. 1. toč. 11. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni plaćanja sudske pristojbe.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 8. lipnja 2026.

S U D A C:

Nikolina Dujić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine objave. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za nadleženi županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- mal. tuženoj pod 1) po punomoćniku

- mal. tuženom pod 2) po punomoćniku

- u spis.