Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1968/2025-15

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GG HAUS BAU-TOP j.d.o.o., Novo selo Palanječko, Topolovac, Vukovarska 15, OIB: 76948921467, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženih 1. ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lorena Sandalj Kojundžić, odvjetnica u Matuljima i 2. KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi prestanka uznemiravanja , 8. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja ovosudnog postupka pod posl. br. R1-307/2025.

II Postupak će se nastaviti nakon pravomoćnog okončanja gore navedenog predmeta ili ako sud utvrdi da ne postoje više razlozi za prekid ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu Opatija ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] PERASOVO PAŠNJAK, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženi da su vlasnici nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu Opatija ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] ANTONA DUBROVIĆA DVORIŠTE VOĆNJAK STAMBENA ZGRADA, RC, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Radi se o dvije susjedne nekretnine koje neposredno graniče. Tuženi da su svoju okućnicu bespravno proširili na nekretninu tužitelja na način da su na dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji neposredno graniči s njihovom nekretninom, uzduž međe, u širini od cca 1-1,5 metra izbetonirali podlogu i sagradili betonski zidić. Isto da se jasno vidi na priloženim fotografijama koje prikazuju među označenu crvenim točkama na betonskoj podlozi koju su sačinili tuženi te užem. Slijedom svega navedenog, a kako su se u konkretnom slučaju ostvarili svi uvjeti predviđeni čl. 167. i 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj podnosi ovu tužbu sa zahtjevom da se utvrdi uznemiravanje tužitelja u vlasništvu njegove nekretnine betoniranjem podloge i gradnjom betonskog zidića uzduž međe, traži uklanjanje betonske podloge i zidića, te predlaže prihvaćanje iste i tužbenog zahtjeva.

2. Drugotužena KC u odgovoru na tužbu navodi da istu osporava u cijelosti, te da je predmet spora zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja nekretnine, a temeljem odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema citiranoj odredbi da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnički zahtjev) ili pravni temelj ili istinit način svojeg stjecanja posjeda nekretnine te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvarnih prava. Tužena u prvom redu osporava aktivnu legitimaciju tužitelja odnosno ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva jer nije ni neposredni niti posredni posjednik spornog dijela nekretnine. Tužena i njen brat, tuženi ČC su nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekli nasljedstvom iza svojih pok. roditelja, oca OC i majke SC. Njihovi roditelji predmetnu nekretninu stekli su temeljem Ugovora o kupoprodaji 1972., na istoj sagradili obiteljsku kuću te od tada su u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na terenu je na međi oduvijek postojao stari kameni suhozid. Na sjeveroistočnom dijelu međe prema ulici Antuna Dubrovića, tuženici su unatrag 20 godina sagradili betonski zid i podlogu koji i danas postoji dok je u preostalom dijelu, među i dalje označavao stari kameni suhozid. Tijekom 2000. u svrhu evidentiranja obiteljske kuće tuženika u katastarskim planovima od strane geodeta JC izrađen je Elaborat- Skica premjeravanja br. 614 iz koje je nesporno i jasno vidljiva međa – stari kameni suhozid između nekretnina parničnih stranaka. Među - stari kameni suhozid nikada nitko nije osporavao te su tuženici osobno i putem svojih prednika bili u poštenom i mirnom posjedu nekretnine do postojeće međe na terenu. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana od 22.07.2025. te stupio u posjed iste do postojećeg međašnog zida na terenu. Prednik tužitelja nikada nije osporavao među između nekretnina niti je ista ikada bila sporna, a tuženici su u zakonitom, poštenom i mirnom posjedu prijepora i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do postojećih međašnih oznaka (starog suhozida i betonskog zidića). Prednik tužitelja je tijekom 2018. kao naručitelj izradio Geodetski projekt oznake 40/2018 izrađen po Geo Legal d.o.o. Viškovo, kojim projektom je nesporno utvrđeno postojanje betonskog međašnog zida kao i betonskog podesta sagrađenog po tužiteljima na mjestu prijepora te se niti tada nije obratio tuženicima s vlasničkim zahtjevom. Tek početkom izvođenja građevinskih radova, pozivom ovlaštenih geodeta, ovdje tužitelj utvrđuje među različitu od stvarne međe na terenu te započinje s izvođenjem građevinskih radova i uništava postojeću među. U rujnu 2025. godine, nakon što tužitelj započinje s izvođenjem građevinskih radova, tuženici angažiraju geodeta, dipl. ing. geod. CC koji je na licu mjesta označio među prema posljednjem mirnom posjedu i postojećim međašnim oznakama te izradio geodetski snimak stvarnog stanja iz kojeg snimka su vidljive međašne oznake ( betonski zid i stari kameni suhozid). Slijedom navedenog, tužena ističe da do događaja opisanih u tužbi, kao čin uznemiravanja prava vlasništva, tužitelj nije bio posjednik niti vlasnik prijepornog dijela nekretnine, da je betonski zidić i podloga izgrađena pred više od 20 godine te predstavlja ograđenu okućnicu kuće tuženika, da su tuženi i njihovi prednici u posjedu prijepora još od 1973. Cijeneći iznijete činjenice te priložene materijalne dokaze ističe se da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva jer nije bio posjednik ni posredni ni neposredni, niti vlasnik prijeporne površine. Nastavno, na sve prednje navedenog tužena posebice ističe da tužitelj nema posjed prijepora niti je ikad bio u posjedu prijepora, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime citirana zakonska odredba propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Međutim u konkretnom slučaju, tuženici posjeduju prijepor, te su u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu prijepora. Slijedom navedenog, uslijed činjenice da tužitelj nije niti je ikada bio u posjedu prijepora, nema pravo na zaštitu od uznemiravanja. Zaključno, tužena ističe da je uslijed izvođenja građevinskih radova po tužitelju, stara postojeća međa na terenu uništena, a i sporna između parničnih stranaka, pa je stoga pred Naslovnim sudom iniciran izvanparnični postupak radi uređenja međe koji se vodi pod posl. br. R1-307/2025. Budući da se u naznačenom postupku mora urediti međa između nekretnina u vlasništvu parničnih stranaka odnosno uskladiti stvarno, faktično i posjedovno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem i podacima katastarskog operata, isto je prethodno pitanje za daljnje postupanje u ovoj pravnoj stvari te tužena pozivom na odredbu članka 213. Zakona o parničnom postupku predlaže prekid postupka u ovoj pravnoj stvari sve do pravomoćnog okončanja postupka radi uređenja međe pod posl. br. R1-307/2025.

3. Prvotuženik ČC u odgovoru na tužbu navodi da istu osporava u cijelosti. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja nekretnine, a temeljem odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema citiranoj odredbi da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnički zahtjev) ili pravni temelj ili istinit način svojeg stjecanja posjeda nekretnine te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvarnih prava. Tuženik prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja odnosno ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva jer nije ni neposredni niti posredni posjednik spornog dijela nekretnine. Tuženik i njegova sestra, tužena KC, su nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekli nasljedstvom iza svojih pok. roditelja, oca OC i majke SC. Njihovi roditelji predmetnu nekretninu stekli su temeljem Ugovora o kupoprodaji 1972. godine, na istoj sagradili obiteljsku kuću te od tada su u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na terenu je na međi oduvijek postojao stari kameni suhozid. Na sjeveroistočnom dijelu međe prema ulici Antuna Dubrovića, tuženici su unatrag 20 godina sagradili betonski zid i podlogu koji i danas postoji dok je u preostalom dijelu, među i dalje označavao stari kameni suhozid. Tijekom 2000. u svrhu evidentiranja obiteljske kuće tuženika u katastarskim planovima od strane geodeta JC izrađen je Elaborat- Skica premjeravanja br. 614 iz koje je nesporno i jasno vidljiva međa – stari kameni suhozid između nekretnina parničnih stranaka. Među - stari kameni suhozid nikada nitko nije osporavao te su tuženici osobno i putem svojih prednika bili u poštenom i mirnom posjedu nekretnine do postojeće međe na terenu. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana od 22.07.2025. te stupio u posjed iste do postojećeg međašnog zida na terenu. Prednik tužitelja nikada nije osporavao među između nekretnina niti je ista ikada bila sporna, a tuženici su u zakonitom, poštenom i mirnom posjedu prijepora i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do postojećih međašnih oznaka (starog suhozida i betonskog zidića). Prednik tužitelja je tijekom 2018. kao naručitelj izradio Geodetski projekt oznake 40/2018 izrađen po Geo Legal d.o.o. Viškovo, kojim projektom je nesporno utvrđeno postojanje betonskog međašnog zida kao i betonskog podesta sagrađenog po tužiteljima na mjestu prijepora te se niti tada nije obratio tuženicima s vlasničkim zahtjevom. Tek početkom izvođenja građevinskih radova, pozivom ovlaštenih geodeta, ovdje tužitelj utvrđuje među različitu od stvarne međe na terenu te započinje s izvođenjem građevinskih radova i uništava postojeću među. U rujnu 2025. godine, nakon što tužitelj započinje s izvođenjem građevinskih radova, tuženici angažiraju geodeta, dipl. ing. geod. CC koji je na licu mjesta označio među prema posljednjem mirnom posjedu i postojećim međašnim oznakama te izradio geodetski snimak stvarnog stanja iz kojeg snimka su vidljive međašne oznake ( betonski zid i stari kameni suhozid). Slijedom navedenog, tužena ističe da do događaja opisanih u tužbi, kao čin uznemiravanja prava vlasništva, tužitelj nije bio posjednik niti vlasnik prijepornog dijela nekretnine, da je betonski zidić i podloga izgrađena pred više od 20 godine te predstavlja ograđenu okućnicu kuće tuženika, da su tuženi i njihovi prednici u posjedu prijepora još od 1973. Cijeneći iznijete činjenice te priložene materijalne dokaze ističe se da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva jer nije bio posjednik ni posredni ni neposredni, niti vlasnik prijeporne površine. Nastavno, na sve prednje navedenog tuženik posebice ističe da tužitelj nema posjed prijepora niti je ikad bio u posjedu prijepora, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime citirana zakonska odredba propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Međutim u konkretnom slučaju, tuženici posjeduju prijepor, te su u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu prijepora. Slijedom navedenog, uslijed činjenice da tužitelj nije niti je ikada bio u posjedu prijepora, nema pravo na zaštitu od uznemiravanja. Zaključno, tuženik ističe da je uslijed izvođenja građevinskih radova po tužitelju, stara postojeća međa na terenu uništena, a i sporna između parničnih stranaka, pa je stoga pred Naslovnim sudom iniciran izvanparnični postupak radi uređenja međe koji se vodi pod posl. br. R1-307/2025. Budući da se u naznačenom postupku mora urediti međa između nekretnina u vlasništvu parničnih stranaka odnosno uskladiti stvarno, faktično i posjedovno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem i podacima katastarskog operata, isto je prethodno pitanje za daljnje postupanje u ovoj pravnoj stvari te tuženik pozivom na odredbu članka 213. Zakona o parničnom postupku predlaže prekid postupka u ovoj pravnoj stvari sve do pravomoćnog okončanja postupka radi uređenja međe pod posl. br. R1-307/2025.

4. U podnesku od 23.3.2026. tužitelj se očituje na odgovore na tužbu, osporava iste i prigovore nedostatka aktivne legitimacije, ponovo ističe da je označio među postavljanjem crvenih oznaka, užeta, po ovlaštenom geodetu sukladno pravomoćno izdanoj građevinskoj dozvoli prije početka izvođenja radova. Pomaknuo da je na terenu stvari tužitelja, kanistre i građevinski materijal, pa smatra da je u posjedu prijepora. Ističe i da je 1. tuženi osobno sudjelovao u postupku povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te da nije imao primjedbe na među i formiranje nove k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To da je bilo 2011. Međa da je prikazana između dvije čestice pri ishođenju Građevinske dozvole kada je izrađen Geodetski elaborat 2018. u sklopu kojeg je i geodetski situacijski nacrt. Jasno da je na istoj vidljiv prijepor (zid i betonirani dio-sve izgrađeno po tuženima) koji da se potpuno bespravno nalazi u nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Protivi se prijedlogu za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka R1 -307/2025. On da se i protivi uređenju međa na način koji bi bio protivan aktualnom katastarskom planu.

5. U podnesku od 8. travnja 2026. 1. tuženi navodi da ustraje kod prijedloga za prekid postupka. U postupku R1-307/2025 da je 8. travnja 2026. održan očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, saslušao je sud svjedoke.

6. Između stranaka je sporna međa, naime tužitelj smatra da su izgrađeni zid, betonski podest izgrađeni po tuženima na njegovoj nekretnini, a tuženi smatraju da upravo zidani zid, betonski podest i ranije postojeći suhozid, koji je sada srušen po tužitelju predstavljaju među između nekretnina stranaka. O tom spornom pitanju je u tijeku izvanparnični postupak. Naime, da bi sud u ovom postupku odlučio o zahtjevu tužitelja najprije mora utvrditi da li se betonski podest i zidani zid nalaze na njegovoj nekretnini, a to je sporno. Iz navoda stranaka tijekom ovog postupka u postupku uređenju međa tužitelj predlaže da međa bude određena sukladno katastarskom planu, a tuženi po posljednjem mirnom posjedu. Spisu prileži i zapisnik iz predmeta R1 -307/2025 sa očevida na licu mjesta, prileži i Izjava 1. tuženika od dana 17. veljače 2011.u kojoj izjavljuje da je suglasan sa izloženim podacima utvrđenim novom katastarskom izmjenom i klasiranjem zemljišta.

7. Iz utvrđenih činjenica sud zaključuje da postoji opravdani razlog za prekid ovog postupka do okončanja citiranog postupka. Naime, taj postupak se vodi o spornoj činjenici u ovom postupku i predstavlja prethodno pitanje za razrješenje ovog predmeta. Dakle, postoje pretpostavke određene čl. 12, čl. 213 i čl. 215 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) pa je valjalo odlučiti kao u izreci.

U Opatiji 8. lipnja 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa rješenja, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. 1. tuženika

2. tužena