Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2463/2023-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Kuvač, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Kuvač, u Rijeci, protiv tuženika JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Bojana Pavković, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja, 27. ožujka 2026., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 14. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP- a) 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice GŠ koji glase:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na čitavom suvlasničkom udjelu tuženika na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao: grč. 97 stambena zgrada od 100 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je na listu B spomenutog z.k.ul. upisana kao: 1. suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E -1), stepenište označeno br. I i br. III, 2. suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-2), prizemlje zgrade u nacrtu označeno br. II, 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-4), cijeli prvi kat zgrade, koji suvlasnički udio je povezan s pravom vlasništva nad:
-zajedničkim vanjskim stubištem
-dijelom prizemlja spomenute zgrade koji se prije građevinskih radova izvršenih po tuženiku u naravi sastojao od: sobe od 10.36 m2, kupaonice od 3,52 m2 i prostora unutarnjeg stubišta- kotorata od 2,24 m2, i bio je evidentiran na nacrtu sudskog vještaka ing. građ. Marka Agbabe iz veljače 2020 godine br. 5/20, a trenutačno se sastoji od prostora ukupne površine 4,47m x 3,75m, odnosno ukupno 16 m2,
-dijelom prvog kata spomenute zgrade koji prostorno odgovara skici 1. kata na str. 9 vještačenja sudskog vještaka ing. građ. Marka Agbabe iz veljače 2020. godine br. 5/20 u kojem je vještak naveo sljedeće prostorije:
-soba od 17,28 m2
-pretprostor od 7,16 m2
-hodnik od 2,36 m2, odnosno sveukupno 26,78 m2
a koji dijelovi su na prethodno opisani način detaljnije opisani u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina PŠ od 27. veljače 2025., broj elaborata 1646-02-25, koji predstavlja dio ove presude, pa se tužiteljica ovlašćuje ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva na čitavom suvlasničkom udjelu tuženika.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed prizemlje zgrade koja je u zemljišnim knjigama upisana kao grč. 97 stambena zgrada od 100 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dimenzija 4,47m x 3,75m , tako da joj preda sve primjerke ključeva ulaznih vrata ko ja se nalaze u prizemlju predmetne zgrade, a koja su prikazana na slici br.3. na stranici 8. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina PŠ od 27. veljače 2025., broj elaborata 1646-02-25, koji predstavlja dio ove presude, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u suposjed I kat zgrade koja je u zemljišnim knjigama upisana kao: grč. 97 stambena zgrada od 100 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da joj preda jedan primjerak ključeva ulaznih vrata koja se nalaze na vrhu vanjskog kamenog stubišta koje vode na I kat predmetne zgrade, a koje je prikazano na slici br.11 na stranici 9. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina PŠ od 27. veljače 2025., broj elaborata 1646- 02-25, koji predstavlja dio ove presude, sve u roku od 15 dana.
IV. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana.“
II Tužiteljica GŠ je dužna nadoknaditi parnični trošak tuženika JŠ u iznosu od 6.000,00 Eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 9. studenog 2023. navodi da je pred naslovljenim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, već vodila identičnu parnicu (u odnosu na druge tuženike ) koja je pravomoćno okončana usvajanjem tužbe i tužbenog zahtjeva presudom Gž-1136/2021 Županijskog suda u Rijeci. Spomenutom presudom nisu bili obuhvaćeni tuženik (odnosno njegovi pravni prednici kao nasljednici pok. TŠ) iz procesnih razloga, budući da su tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na njih odbačeni rješenjem P-529/10-51 od 17. rujna 2013., na što se osvrće i točka 9. obrazloženja priložene presude Županijskog suda u Rijeci Gž-1136/2021. 3. Istom presudom je utvrđeno da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva nad nekretninom koja je u zemljišnim knjigama upisana kao: grč. 97 stambena zgrada od 100 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je na listu B spomenutog z.k.ul. upisana kao: 1. suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1), stepenište označeno br. I i br. III, 2. suvlasnički udio s neodređnim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E -2), prizemlje zgrade u nacrtu označeno br. II, 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-4), cijeli prvi kat zgrade, koji suvlasnički udio je povezan s pravom vlasništva nad: - dijelom prizemlja spomenute zgrade koji se sastoji od sobe od 10.36 m2, kupaonice od 3,52 m2 i prostora unutarnjeg stubišta - kotorata od 2,24 m2, dijelom prvog kata spomenute zgrade koji se sastoji od predprostora od 7,16 m2 i jedne sobe od 17,28 m2 do kojeg dijela se dolazi zajedničkim vanjskim stubištem od 10 m2 i zajedničkim hodnikom od 2,34 m2, a koji dijelovi su detaljnije prikazani u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina Marka Agbabe ing.građ. iz veljače 2020. broj 5/20 koji predstavlja sastavni dio presude Gž - 1136/2021 Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2022. Tuženik je pravni slijednik pok. TŠ, a upis uknjižbe prava vlasništva nad preostalim suvlasničkim udjelima njenih nasljednika ishodio je temeljem presude P-910/2017 Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji o kojoj tužiteljica nije imala saznanja sve dok nije ishodila provedbu svoje presude Gž-1136/2021 Općinskog suda u Rijeci kroz zemljišne knjige.
1.1. Za razliku od tužiteljice, tuženik i njegovi pravni prednici (koji žive u [adresa]) nikada nisu bili u posjedu predmeta spora. O načinu i okolnostima pod kojima je tuženik ishodio upis uknjižbe prava suvlasništva nad predmetnom zgradom i suvlasničkim udjelima nasljednika pok. TŠ tužiteljica će se detaljnije očitovati u slučaju osporavanja tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužiteljica u bitnome ponavlja odlučne navode vezane uz historijat dugogodišnjeg savjesnog posjeda nad prijeporom koji je opisan pod t.2, koji su potvrđeni i prethodno spomenutom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci; Tužiteljica je zemljišnoknjižna suvlasnica i savjesna posjednica nekretnine opisane u t.2 historijata predmetne tužbe, a isti posjed izvršava samostalno i kontinuirano još od 1968. Istu nekretninu je kupila od sada pok. TŠ te ju je od tada koristila za stanovanje zajedno sa svojom obitelji sve do 1996. kada je dobila na korištenje stan u [adresa], nakon čega je određeno vrijeme ovu nekretninu iznajmljivala podstanarima. Predmetna nekretnina se trenutno ne koristi za stanovanje te je zbog dugogodišnjeg nesređenog zemljišnoknjižnog stanja ostala u zapuštenom i derutnom stanju. Tužiteljica je čitav svoj suvlasnički udio nad predmetnom nekretninom koji joj je pripao temeljem presude Gž-1136/2021 darovala svojoj kćeri IŠ, a isto ima namjeru učiniti i sa preostalim suvlasničkim udjelom po okončanju ove parnice. Predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva u kojem traži utvrđenje vlasništva na suvlasničkom dijelu vlasništva tuženika a koji da su dijelovi detaljnije prikazani u nalazu i mišljenju vještaka Marka Agbabe ing.građ. iz veljače 2020 broj 5/20 koji da predstavlja sastavni dio ove presude , te potražuje parnični trošak.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava sve navode iz tužbe tužiteljice. Prije svega tuženik se protivi da se bilo kakvi dokazi iz predmeta P-680/2017 Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji koriste u ovom predmetu budući da tuženik nije bio stranka u navedenom predmetu te ni na koji način nije sudjelovao u istome. Tuženik osporava da isti nije bio obuhvaćen navedenom tužbom iz procesnih razloga, odnosno njegovi pravni prednici iz razloga koje će tuženik pojasniti u nastavku. Tuženik se također protivi da se u ovom predmetu koristi vještačenje koje je obavljeno u predmetu P-680/2017 budući da tuženik nije sudjelovao u navedenom predmetu, a i stanje na terenu je bitno drugačije nego što to navodi tužiteljica. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da je tuženik pravni slijednik iza pok. TŠ, odnosno da je upis uknjižbe prava vlasništva nad preostalim suvlasničkim udjelima njezinih nasljednika ishodio temeljem presude O-910/2017 OS Rijeka, SS u Opatiji. Navedena tvrdnja je netočna u cijelosti, a da je tužiteljica uz tužbu dostavila povijesni vlasnički list, a ne samo predložila uvid u isti, navedena činjenica bi bila lako provjerljiva i od strane suda i od strane tužiteljice. Dakle, tužiteljica potpuno neistinito navodi da je tuženik stekao pravo vlasništva temeljem nekakve presude te kao dokaz predlaže uvid u javnu ispravu koju je sama mogla lako pribaviti. Dakle, tuženik osporava u cijelosti da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao temeljem bilo kakve presude, a na tužitelju je da dokaže svoje tvrdnje. Također nejasno je što tužiteljica želi poručiti kada navodi da nije imala saznanja za nekakvu presudu (koja ne postoji!) kada su sve promjene u vlasništvu upisane u zemljišne knjige koje su javne. Koga je tužiteljica tužila, a koga nije, te na koji je način vodila svoj postupak P - 680/2017 ne može biti od utjecaja na tuženikova stečena prava. Osporava se da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine, dok se ističe da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da tuženik nije u posjedu predmetne nekretnine kao i da njegovi prednici nisu bili u posjedu predmetne nekretnine. Tužiteljica samo navodi da će po potrebi predložiti druge dokaze te na taj način onemogućava tuženika da kvalitetno i cjelovito odgovori na tužbu. Dokaza da tuženik nije u posjedu, a da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine nema. Tuženik osporava da je tužiteljica suvlasnica i savjesna posjednica i da isti posjed izvršava samostalno i kontinuirano još od 1968. Tuženik osporava da je tužiteljica nekretninu kupila od pok. TŠ i da je nekretninu koristila sve do 1996. kada je dobila na korištenje stan u [adresa] nakon čega da je određeno vrijeme nekretninu iznajmljivala podstanarima. Sve navedene tvrdnje su u cijelosti netočne. Točna je tvrdnja da se cijela nekretnina ne koristi za stanovanje i da je u zapuštenom i derutnom stanju. Tuženik ponovno ističe da se u cijelosti pro tivi korištenju bilo kakvih dokaza iz spisa P-680/2017. Tuženik ujedno ne vidi zašto tužiteljica ističe svoju namjeru što će napraviti sa nekretninom nakon dovršetka ovog postupka, čime insinuira da će sud prihvatiti njezin tužbeni zahtjev. Tuženik u cijelosti osporava postavljeni tužbeni zahtjev budući da se protivi da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje vještaka iz postupka u kojem tuženik nije sudjelovao. Tuženik nadalje ističe da tužiteljica nije navela temeljem čega traži da se utvrdi da je is ta stekla pravo vlasništva. Da li u konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla dosjelošću ili kupnjom od pok. TŠ. Ako tužiteljica tvrdi daje nekretninu stekla kupnjom od pok. TŠ, tuženik osporava u cijelosti da je tužiteljica ikada kupila nekretninu od pok. TŠ. Ugovora o kupoprodaji nema, a tuženik nadalje ističe da pok. MŠ nije ni bila vlasnik predmetne nekretnine, a da bi ju mogla prodati tužiteljici. Naime, MŠ je bila upisana kao suvlasnica (a ne vlasnica nekog posebnog dijela) pored ZŠ, ĆŠ i Bugermaister VŠ. MŠ su naslijedili G ŽŠ, BŠ, ČŠ i OŠ. Tužiteljica ne može tvrditi da je tuženik slijednik iza pok. TŠ za dio koji je pripadao ZŠ, SŠ i Bugermaister VŠ budući one nisu slijednici pok. TŠ. Dakle, ne može tužiteljica tražiti da se utvrdi vlasnicom temeljem kupoprodaje i tvrditi da je tuženik slijednik pok. TŠ za suvlasničke dijelove koji su upisani na prije navedene tri osobe budući su iste bile upisane kao suvlasnice u isto vrijeme kao i pok. MŠ.
2.1. Stoga tuženik u cijelosti osporava da bi tužiteljica uopće mogla tražiti da se utvrdi da je ista vlasnik nad svim suvlasničkim dijelovima na kojima je upisan tuženik jer historijat njezine tužbe, odnosno činjenice koje ista navodi su naprosto netočne. Dakle, tuženik nije slijednik pok. TŠ, a na tužitelju je teret dokaza za tvrdnje koje isti iznosi u svojoj tužbi. Nadalje, otac tuženika HŠ je bio upisan kao vlasnik već u vrijeme dok je tužiteljica vodila spor P-680/2017 pa tužiteljica njega nije nikada tužila. Tuženiku je nejasno zašto tužiteljica tuži njegov suvlasnički omjer koji je pripadao njegovom ocu FŠ, a koji se ni u kojem kontekstu ne navodi ni ovoj, ni prijašnjoj tužbi tužiteljice. Ponovno tužiteljica treba dokazati da je tuženik slijednik pok. TŠ i u kojem omjeru, a koja se činjenica mogla utvrditi da je tužitelj uz tužbu dostavio povijesni vlasnički list. Ukoliko tužiteljica navodi da je nekretninu stekla temeljem dosjelosti, tuženik ističe da tužiteljice nema osnovnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je poštenje. Naime, tužiteljica nije koristila predmetnu nekretninu temeljem ugovora o kupoprodaji ni temeljem bilo kakve osnove koja omogućava stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužiteljica je predmetnu nekretninu koristila temeljem stanarskog prava, a koje nije omogućavalo stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kao dokaz navedenome tuženik dostavlja dopis Općinskog sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno pravne poslove kojim se dostavlja valorizacija zgrade u [adresa]., gdje je izvršena valorizacija i stana koji je koristila tužiteljica temeljem stanarskog prava i gdje je utvrđeno da ista plaća stanarinu za predmetni stan. Predmetni dopis je iz 1972. godine, dakle očito je s obzirom da se vršila valorizacija, da je tužiteljica i prije toga plaćala stanarinu i koristila predmetni stan temeljem stanarskog prava. U prilog ovome ide i tvrdnja same tužiteljice, da je ona jednostavno napustila nekretninu u kojoj je imala stanarsko pravo kada joj je priznato stanarsko pravo za stan u [adresa] (nije postojala mogućnost imanja dva stanarska prava). Tužiteljica je predmetni stan koristila na način da je cijelo vrijeme priznavala tuđe vlasništvo na predmetnom stanu i s obzirom da je plaćala stanarinu, očito nije smatrala da se radi o njezinom stanu. Kao dokaz da su sve osobe navedene u dopisu imale stanarsko pravo, tuženik dostavlja i Zapisnik o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana za AŠ iz 1970. u kojem je jasno navedeno da je vlasnik stana LŠ, rođ. NŠ, [adresa]. Dakle, navedeni zapisnik, odnosno zapisnici zacijelo postoje i za stan koji je temeljem stanarskog prava koristila tužiteljica, no tuženik takve zapisnike ne posjeduje. Tužiteljica dakle, nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću budući je ista predmetnu nekretninu koristila temeljem stanarskog prava i budući ju je napustila odmah po dobivanju drugog stana u [adresa]. Vezano uz navod tužiteljice da prednik tuženika nije imao posjed utužene nekretnine, tuženik dostavlja dokumentaciju koja ukazuje suprotno: ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom koji je sklopio HŠ kao prednik tuženika sa DŠ iz 2015., nagodba koju je HŠ sklopio sa ŠŠ iz 2015. gdje isti predmetni prostor predaje u posjed predniku tuženika - ugovor o najmu stana sklopljen 24.11.2015. između FŠ i UŠ, potvrda o prijavi boravišta FŠ na adresi [adresa] iz 2015., porezno rješenje na ime HŠ kojim se istome razrezuje porez na ugovor o darovanju nekretnina sklopljen sa KŠ od 28.11.2017., ugovor o najmu stana sklopljen između EŠ i FŠ **.**.2018., porezno rješenje iz 2018. na ime HŠ za porez na dohodak od imovine. Imajući u vidu dokumentaciju vidljivo je da je prednik tuženika HŠ godinama imao posjed nekretnine za koju tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva i da pok. HŠ nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada posjed i vlasništvo na predmetnoj nekretnini. HŠ je dakle bio vlasnik i posjednik predmetne nekretnine u cijelosti. Isti je predmetnu nekretninu kupio od upisanog suvlasnika CŠ, a kako bi uskladio stvarno i zemljišnoknjižno stanje i to 28.02.2022. U nekretnini su u vrijeme kupnje bile samo osobe kojima je upravo RŠ dozvolio da se služe nekretninom , te stoga isti nije imao razloga posumnjati da na nekretnini postoje nekakva prava trećih, a uostalom sam prodavatelj je to potvrdio u ugovoru o kupoprodaji pod materijalnom i kaznenom odgovornošću. Pored CŠ, pok. HŠ sklopio je dana 25.05.2022. ugovor po kupoprodaji i sa NŠ i ĐŠ gdje su stranke ugovorile da GT i NŠ prodaju svoj suvlasnički dio FŠ za cijenu od 30.000,00 eur, a koju cijenu je HŠ platio u cijelosti. U predmetnom ugovoru stranke su utvrdile da postoji spor tužiteljice, ali samo na dijelu gdje je bilo upisana zabilježba spora tužiteljice i pok. HŠ je smatrao da su svi drugi suvlasnički dijelovi „čisti“, odnosno da vlasništvo nad istima nije upitno. Prodavatelji su također pod materijalnom i kaznenom odgovornošću naveli da je predmetna nekretnina njihovo isključivo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim knjižnim ili vanknjižnim teretima ili stvarnim pravima trećih osoba, osim suvlasničkog dijela na kojem je postojala zabilježba spora tužiteljice. Kako je prodavatelj objasnio pok. FŠ, GŠ je tužila ĐŠ i NŠ samom za dio na kojem je postojala zabilježba spora, a pok. FŠ HŠ nije imao razloga sumnjati u navedeno s obzirom da je na tom dijelu postojala zabilježba spora, dok su drugi suvlasnički dijelovi bili bez ikakve zabilježbe. Dakle, pok. HŠ je sklopio dva kupoprodajna ugovora, s time da je već bio prijašnji vlasnik jednog suvlasničkog dijela sa povjerenjem u zemljišne knjige, a u koje nije imao razloga sumnjati s obzirom na to da se već temeljem prijašnjeg dopuštenja nalazio u cjelokupnom posjedu zgrade na adresi [adresa]. Tužiteljicu pok. HŠ nije nikada vidio na spornoj nekretnini. Pošteni stjecatelj nekretnine pok. HŠ preminuo je dana 11. studenog 2022. i istoga je u cijelosti naslijedio tuženik pa tako i vezano uz nekretnine koje su predmet ovog postupka. Tuženik je dakle vlasništvo nad predmetnim nekretninama stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju, a ne temeljem bilo kakve presude te ponovno, budući je njegov otac bio u posjedu cjelokupne nekretnine na adresi [adresa] i bio i upisani vlasnik bez ikakvih tereta, sumnjati da mu ne pripada pravo na vlasništvo. Jedina osoba koja se nalazila u predmetnoj nekretnini je JT koji je dana 21.11.2023. potpisao tuženiku izjavu da je u stan koji je koristio ušao temeljem dopuštenja pok. FŠ i da ga je on uveo u posjed i predao mu ključeve. Također isti je potvrdio da je nakon smrti FŠ tuženik postao vlasnik i jedini posjednik predmetne nekretnine. Tuženik nadalje ističe da je isti predmetnu nekretninu očistio u cijelosti budući je bila prepuna smeća i svakakvog otpada i budući je bilo štakora pa je predstavljala i opasnost za stanare i druge osobe. Također nekretnina je u izuzetno derutnom stanju, predmetna nekretnina nema čak niti krov. Tuženik je organizirao i obavio putem trećih osoba raščišćavanje navedenog građevinskog materijala budući je postojala opasnost za život i zdravlje ljudi. Tuženik ističe da u cca 30 godina koliko je njegov otac bio posjednik predmetne nekretnine, tužiteljica nije nikada došla na lice mjesta niti je vodila računa o bilo kojem dijelu nekretnine. Takvo postupanje se ne bi očekivalo od osobe koja tvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik ne spori da je tužiteljica koristila dio nekretnine temeljem, stanarskog prava, ali ni na koji način nije mogla steći pravo vlasništva nad bilo kojim dijelom sporne nekretnine jer je znala i morala znati da joj ne pripada pravo vlasništva temeljem bilo kojeg pravnog osnova. Također, tuženik ističe da tužiteljica nije nikada bila upisana niti u katastar kao posjednik, a o čemu se kao dokaz dostavlja posjedovni list. Tuženik još jednom ističe da je isti stvarni i upisani vlasnik i posjednik utužene nekretnine u cijelosti. Tuženik je svoje pravo vlasništva stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju, a njegov je prednik pravo vlasništva stekao naplatnim pravnim poslom i to u trenutku kada nisu postojali nikakvi razlozi da tuženikov prednik posumnja u istinitost zemljišnih knjiga. Pok. HŠ je znao da tužiteljica vodi nekakav postupak za utvrđenje prava vlasništva, ali samo na dijelu na kojem se i upisala kao vlasnik jer je na tom dijelu postojala zabilježba spora. Nakon toga tuženik je nasljeđivanjem stekao nekretninu koja je bila u vlasništvu i posjedu njegova oca i nije imao nikakvog razloga posumnjati da postoje bilo kakva prava trećih na predmetnoj nekretnini osobito kad se uzme u obzir stanje nekretnine. Zbog navedenog je tuženik predmetnu nekretninu očistio, te poduzeo radove kako bi spriječio nastanak daljnje štete kao i opasnost koja je prijetila od ruševne zgrade. Za cijelo to vrijeme tužiteljica, koja je stekavši stanarsko pravo na drugoj nekretnini, napustila nekretninu koja je predmet ovog postupka (jer joj je prestalo stanarsko pravo) te se u istu više nikada nije vraćala niti je o njoj vodila brigu. Takvo postupanje se ne očekuje od osobe koja je vlasnik nekretnine. Presuda ko ja je donesena u predmetu P-680/2017 je pogrešna i nepravilna te njeno postojanje ne može za posljedicu imati ponovno donošenje pogrešne i nepravilne presude kojom će tužiteljici neosnovano biti priznato pravo vlasništva, a koje je tuženik stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju, a njegov prednik temeljem naplatnog pravnog posla. Sukladno čl. 130. st. 2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Tuženik ponovno ističe da je njegov prednik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te da je u dobroj vjeri, temeljem naplatnog pravnog posla, upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini. Tuženik sa druge strane svoje pravo vlasništva stekao je nasljeđivanjem te je isto upisao u zemljišne knjige, a stanje nekretnine je takvo da ni on ni njegov prednik nisu imali razloga posumnjati da na njihovim suvlasničkim omjerima postoje prava trećih osoba (koja ni ne postoje). Naposljetku tuženik u cijelosti osporava ovako postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica traži da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na cijelom suvlasničkom dijelu tuženika, a da bi zatim tražila da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na posebnom, točno određenom dijelu nekretnine. Neutvrđeno je da li suvlasnički dio tuženika odgovara tom posebnom dijelu nekretnine za koji tužiteljica tvrdi da je njezino vlasništvo! Nadalje, nejasno je zbog čega bi tuženik u cijelosti izgubio svoje vlasništvo, a da sa druge strane tužiteljica nije tužila PT Dakle, tužbeni zahtjev kako je sada postavljen je u cijelosti nepodoban za raspravljanje budući da ne može tužiteljica tražiti utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu ako tvrdi da je vlasnik točno određenog dijela. Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužiteljicu na snošenje parničnih troškova ovog postupka tuženiku.
3. Tužiteljica u podnesku od 8. travnja 2024. navodi da je prije pripremnog ročišta saznala da je stanje stvari na terenu u međuvremenu izmijenjeno budući da je tuženik samovoljno, bez dopuštenja tužiteljice, u razdoblju nakon podnošenja tužbe nasilno promijenio vrata na prvom katu i u prizemlju, te ih drži zaključanima, čime je uznemirava tužiteljicu u njenim vlasničkim pravima budući da joj je onemogućio posjed nad prijeporom, zbog čega je tužiteljica prisiljena ovim podneskom proširiti tužbu i tužbeni zahtjev i na točku 2. Tužiteljica je o svemu obavijestila nadležnu PP Opatija. Nastavno na navode iz odgovora na tužbu, tužiteljica ističe da tuženik nije bilo kakva fizička osoba koja je u dobroj vjeri stekla pravo vlasništva nad suvlasničkim udjelima svojih prednika. Upravo suprotno, on i njegov pok. otac HŠ su iskusni trgovci nekretninama i vlasnici agencije za posredovanje u prodaji nekretninama koja djeluje na području [adresa], te na (najblaže rečeno) domišljate načine stječu vlasništvo nad nekretninama sa zastarjelim “nesređenim” zk stanjem kao što je prijeporna. Priložena dokumentacija koju je tužiteljica pribavila iz zbirke isprava upućuje ne samo na zaključak da se radi o nesavjesnim kupcima, već otvara i opravdanu sumnju da su tuženik JŠ i njegov otac pok. HŠ zloupotrebljavali specijalnu punomoć Cossovi Franca sklapajući fiktivne pravne poslove kako bi na nezakonit način izvršili upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama, i stekli nepripadnu imovinsku korist, a moguće i da su takvu ispravu koristili i u prijedlozima za raspoređivanje naknadno pronađene imovine te u nasljedničkim izjavama u ostavinskim postupcima koje su pokretali u kratkom razdoblju tijekom 2022.. Neovisno o tome da li se u konkretnom slučaju radi o počinjenju kaznenog djela, dinamika potpisivanja priloženih isprava i ugovora koje su priložene ovim podneskom, njihov sadržaj kao i dinamika pokretanja ostavinskih postupaka odnosno zahtjeva za raspoređivanjem naknadno pronađene imovine iza odavno preminulih suvlasnika, upućuju da su tuženik odnosno njegov otac pok. HŠ nesavjesni kupci, štoviše. Tužiteljica dodatno ističe da tuženik osobno dobro poznaje njenu majku i njenu sestru, da je s njima često bio u kontaktu i da je dobro upoznat s činjenicom da one već 12 godina vode postupke kojima pokušavaju riješiti nesređeno zk. stanje na prijeporu i upisati se kao njegove vlasnice. Činjenica da je veći suvlasnički udio kupio upravo od istih osoba koje su već pravomoćno izgubile identičnu parnicu protiv spomenute pravne prednice tužiteljice je još jedan u nizu argumenata, koji svaki za sebe, a osobito u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak da se radi o nesavjesnom kupcu. Nastavno na izneseni historijat tužbe, dodaje se da formalno upisani suvlasnici koji se spominju u priloženim rješenjima o nasljeđivanju, a od kojih je tužitelj navodno otkupio suvlasničke udjele (KŠ te GT i NŠ), nikada nisu bili u posjedu prijepornog dijela nekretnine pa ga slijedom navedenog nisu niti mogli pokazati tuženiku kao savjesnom kupcu niti ga uvesti ga u posjed. Činjenica da su prednici tužitelja koji se spominju u priloženim rješenjima o nasljeđivanju ili o raspoređivanju naknadno pronađene imovine odavno preminu li, sami po sebi potkrepljuju tvrdnje tužiteljice da se radilo samo o formalno upisanim suvlasnicima koji nisu polagali nikakva prava nad prijeporom, Svi navodi tuženika o posjedu spomenutih osoba nad prijeporom ili o uvođenju tuženika ili njegovog oca u posjed su obična laž, što je osobito razvidno iz rezultata dokaznog postupka u predmetu P- 680/2017, te iskaza pok. TT koji je jedini ostao živjeti, i koji je potvrdio da su jedini dugogodišnji posjednici prijepora upravo tužiteljica odnosno njena majka.
4. Na ročištu održanom 9. travnja 2024. pun.tužiteljice navodi da se u međuvremenu dogodila promjena na licu mjesta, da je punomoćnik po pozivu stranke osobno bio prisutan licu mjesta slijedom čega da će sačiniti podnesak i priložiti novu dokumentaciju i dokaze, te proširiti tužbeni zahtjev na predaju u posjed, a ujedno ističe da potražuje i parnični trošak. Tuženik da je bez odobrenja i znanja tužiteljice promijenio ulazna vrata u prizemlju, bravu, a na katu vratu i počeo sa renoviranjem bez dozvole tužiteljice i ikakve obavijesti. Osporava savjesnost tuženiku u kupnjama predmetne nekretnine. Tuženik na istom ročištu osporava navode tužitelja i protivi se preinaci, smatra da nije došlo do nikakvih novih okolnosti pa da bi sud trebao dopustiti preinaku.
5. U podnesku od 23. travnja 2024. tuženik se ponovo protivi preinaci tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbije navedenu preinaku. Tuženik će se ipak očitovati i na preinačeni tužbeni zahtjev, a upravo iz razloga kako bi sud odbio navedenu preinaku. Prije svega tuženik ističe da je stanje u vrijeme podnošenja tužbe te stanje u vrijeme pisanja podneska tužitelja u cijelosti nepromijenjeno. Tužiteljica nije imala posjed navedene nekretnine ni u jednom trenutku dok su u posjedu bili tuženik i njegov prednik. Nikakva vrata na predmetnoj nekretnini nisu promijenjena, a jedina promjena do koje je došlo i koju je izvršio tuženik je ta da je tuženik očistio građevinski materijal i smeće koje se nalazilo u cijeloj kući i što je izvršeno kako bi se spriječila opasnost za život i zdravlje ljudi. Naime, na predmetnoj je kući pao krov koji se urušio na niže katove i tuženik kao vlasnik i posjednik predmetne nekretnine nije imao druge mogućnosti nego izvršiti radove kojima bi spriječio daljnju štetu kao i daljnje propadanje nekretnine. Nadalje, ne postoji niti jedan osnov temeljem kojeg tužiteljica može tražiti predaju u posjed. Ista nije bila posjednik predmetne nekretnine, a da bi tuženik izvršio nekakvo smetanje posjeda pa da tužiteljica temeljem posjedovne zaštite traži predaju u posjed. Sa druge strane tužiteljica nije ni vlasnik niti jednog dijela nekretnine grč. 97 k. o. [katastarska općina]. Upisani vlasnik manjeg dijela nekretnine je IŠ, a tužiteljica nema vlasništvo niti jednog dijela nekretnine. Stoga reivindikacijska tužba ne dolazi u obzir. Sa druge strane, sve i da tužiteljica bude utvrđena vlasnikom nekog dijela nekretnine, ne radi se o dijelu koji je u vlasništvu i posjedu tuženika. Tuženik ponovno ističe da tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva za dio koji je navodno kupila od TŠ, a sa druge strane od suda traži donošenje presude kojom će tuženiku biti u cijelosti oduzeto vlasništvo u svim suvlasničkim omjerima kojih je vlasnik, mada isti ne odgovaraju opisu nekretnine iz tužbenog zahtjeva. Stoga se tuženik protivi preinačenju tužbenog zahtjeva budući da je posjed predmetne nekretnine u cijelosti ostao isti kako u vrijeme podnošenja tužbe tako i danas, a stvarna situacija je takva da tužiteljica nije imala niti ima posjed predmetne nekretnine. U slučaju da sud prihvati preinačenje tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor retencije koji će precizirati po donošenju odluke suda, a gdje tuženik odbija predaju u posjed sve do isplate troškova koje je imao kod sanacije nekretnine. Vezano uz navode tužiteljice o uredovanju nadležne PP, tuženik mora istaknuti da policija nije izvršila uredovanje na način da su bili na terenu već su samo telefonski kontaktirali tuženika stoga je nejasno kakav bi to zapisnik trebalo pribaviti. Nadalje, tuženik ponovno mora istaknuti da iz podnesaka tužiteljice ponovno proizlazi da je tužiteljica IŠ, dok je u tužbi označena GŠ. Tuženik predlaže tužiteljici da o navedenome vodi računa budući se ovakvim postupanjem tuženik dovodi u zabludu glede aktivne legitimacije u ovom postupku. Tužiteljica u svome podnesku ne navodi nikakve nove činjenice i dokaze već samo ponavlja nedokazane i maliciozne tvrdnje o tuženiku i njegovom ocu. Pok. HŠ bio je suvlasnik predmetne nekretnine i u vrijeme kada je tužiteljica vodila prvi postupak radi utvrđenja prava vlasništva i u tom postupku tužiteljica nije nikada dovela u pitanje njegovo poštenje i vlasništvo. Sada tužiteljica kada pokušava neosnovano steći vlasništvo nad nekretninom za koju je imala stanarsko pravo, a nije ju otkupila, dovodi u pitanje poštenje tuženika i njegovog prednika. Pok. HŠ je sa nasljednicima upisanih vlasnika dogovorio kupoprodaju predmetne nekretnine te je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Budući je rješavanje ostavinskih postupaka bilo dugotrajno, KŠ i pok. HŠ su dogovorili sklapanje darovnog ugovora, te podnošenje tužbe sudu, a radi utvrđenja prava vlasništva. Darovni je ugovor sklopljen 2015., a tužba je sudu podnesena 21.07. 2017. U tijeku postupka, pok. HŠ je od strane suda upoznat sa činjenicom da je ipak potrebno provesti sve ostavinske postupke te je stoga IT odlučio provesti ostavinske postupke bez obzira na vrijeme trajanja istih. Tako je proveden ostavinski postupak iza pok. MT gdje su nasljednici utvrđeni GT i KŠ, iza pok. OŠ gdje su utvrđeni isti nasljednici, iza pok. ZT gdje su utvrđeni isti nasljednici te iza pok. ĆT gdje su ponovno utvrđeni isti nasljednici. Budući su u tom trenutku kao suvlasnici predmetne nekretnini bili upisani GT i IT, pok. HŠ je sklopio stvaran ugovor o kupoprodaji sa istima, a sve sukladno dogovoru iz 2015. Pok. HŠ je upisanim vlasnicima za njihove suvlasničke dijelove platio punu dogovorenu kupoprodajnu cijenu. Za cijelo to vrijeme, dakle govori o razdoblju od gotovo deset godina, na suvlasničkim dijelovima navedenih osoba nije bila upisana nikakva zabilježba spora. Obzirom da je na jednom dijelu bila upisana zabilježba spora (i to samo na manjem dijelu GT i NŠ) pok. HŠ je u ugovoru o kupoprodaji sa NŠ i ĐŠ tražio da se stavi odredba prodavatelj jamči da predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim knjižnim i izvanknjižnim pravima trećih osoba. Također za dio gdje je postojala zabilježba spora, stranke su ugovorile da neće tražiti utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji u slučaju da tužiteljica bude utvrđena vlasnicom na dijelu na kojem je postojala zabilježba spora.
5.1. Dakle, pok. HŠ je bio upoznat da se za dio nekretnine gdje je bila upisana zabilježba spora vodi sudski spor, no nije imao nikakvog razloga sumnjati da bi ista osoba koja je stavila zabilježbu spora na dio nekretnine, vodila i postupak za bilo koji drugi dio nekretnine. Ponovno se napominje da su suvlasnički omjeri koje je pok. HŠ kupio i platio godinama bili bez zabilježbe spora, a da je pok. HŠ bio upisan kao vlasnik i ranije. Pored činjenice da stanje u zemljišnim knjigama nije dovodilo u sumnju da su kupljeni suvlasnički omjeri bez ikakvih tereta te prava trećih na istima, stanje na terenu je potvrđivalo navedeno budući se radi o derutnoj i ruševnoj zgradi gdje tužiteljica nije bila u posjedu godinama. Nakon smrti pok. HŠ, tuženik je stekao pravo vlasništva i posjeda temeljem rješenja o nasljeđivanju. Tuženik dakle, još jednom ističe da se protivi preinačenju tužbenog zahtjeva, budući da nema nikakvog osnova da bi sud dopustio preinaku. Tužiteljičino eventualno pravo na predaju u posjed ne zastarijeva s time da ista nema nikakvog pravnog osnova za zahtijevati navedeno. Tuženik i dalje ističe da je isti pravo vlasništva i posjeda crpi iz prava njegova prednika, a temeljem pravnog osnova nasljeđivanja, dok je njegov prednik pravo vlasništva stekao kupoprodajom. I tuženik i njegov prednik nisu imali razloga sumnjati u istinitost zemljišnoknjižnog stanja osobito iz razloga stvarnog stanja nekretnina, ali i razloga što je tužiteljica vodila postupak i imala zabilježbu spora samo na jednom manjem suvlasničkom omjeru ĐŠ i NŠ i to dugi niz godina.
6. Na ročištu održanom 3. lipnja 2024. sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva smatrajući da je ista svrsishodna kako bi stranke razriješile cjelokupni odnos.
7. U podnesku od 9. svibnja 2025. tužiteljica potvrđuje primitak nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sačinjenog nakon provedenog očevida na licu mjesta. Navodi da je na očevidu utvrdila da je tuženik izvršio građevinske radove bez njene suglasnosti, da je porušio pregradne zidove i unutarnje stepenište koje je povezivalo prizemni dio stana tužiteljice s prostorijama na 1. katu, zbog čega je se posjedovno stanje i izgled prijepora promijenio u odnosu na stanje koje ja bilo na očevidu u predmetu P-680/2017, te koje je bilo prikazano u nalazu i mišljenju vještaka Marka Agbabe iz 2020. Radovima da je tuženik devastirao dio prijepora na kojem tužiteljica polaže pravo vlasništva i isključivog posjeda, pa zbog toga specificira zahtjeve iz točke 1. i 2. tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 191 st. 2 ZPP-a vrši djelomičnu preinaku tužbenog zahtjeva iz točke 2.
8. U podnesku od 27. svibnja 2025. tuženi se protivi preinaci tužbenog zahtjeva nakon provedenog građevinskog vještačenja.
9. Sud je na ročištu održanom dana 24. studenog 2025. dopustio preinaku obzirom je doista utvrđeno da je stanje na licu mjesta drugačije u odnosu na stanje kakvo je bilo zatečeno na licu mjesta nakon kojeg je izrađen nalaz i mišljenje vještaka Marka Agbabe iz 2020., a i tuženik ne spori da je izvodio radove, s time da za ovaj postupak nije odlučno zbog čega ih je izvodio i koliko oni vrijede.
10. U tijeku postupka provedeni su dokazi čitanjem presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1136/21-3, izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalaza i mišljenja br. 5/20 o stvarnom stanju dijela nekretnine sačinjenog za potrebe postupka P-680/17, potvrde o prijavi boravišta FŠ, valorizacije zgrade u [adresa] grad br. 99 od 7. travnja 1972., prijepisa posjedovnog lista br. 36 k. o. [katastarska općina], ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenog između FŠ i DŠ, poreznog rješenja FŠ od 28. studenog 2017. Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija, ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenog između FŠ i EŠ od 12. ožujka 2018., poreznog rješenja FŠ od 13. ožujka 2018., zapisnika o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana na adresi [adresa], nosiocu stanarskog prava VT, nagodbe zaključene između ŽT i FŠ od 2. travnja 2015., Izjave JT od 21. studenog 2023., 11 fotografija prijepora, Ugovora o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključenog između ĐŠ i NŠ kao prodavatelja te FŠ kao kupca od 25. svibnja 2022., Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenog između FŠ i BT od 24. studenog 2015., rješenja o nasljeđivanju iza pok. HŠ donesenog po javnom bilježniku Radmili Mandić iz [adresa] kao povjerenika ovog suda pod posl.br. O- 3958/22, Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između Cossovi IT kao darovatelja i FŠ kao obdarenika od 27. srpnja 2015., Aneksa ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između ČT i FŠ, specijalne punomoći izdane od GŠF JŠ **.**.2015., preslike osobne iskaznice [adresa] IT i Apostile punomoći, tužbe GŠF HŠ protiv tuženika Cossovi Franca u predmetu kod ovoga suda pod posl.br. P-1910/17, ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između Cossovi Franca kao prodavatelja i FŠ kao kupca od 28. veljače 2022., povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopunskog rješenja o nasljeđivanju iza pok. MT donesenog po javnom bilježniku Radmili Mandić povjereniku ovoga suda pod posl.br. O-2761/20-17 od 9. kolovoza 2021., dopunskog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda pod posl.br. O-2075/20-9 u ostavinskom predmetu iza pok. OŠ od 20. siječnja 2021., rješenja o nasljeđivanju iza pok. MT pod posl.br. O-2761/20 od 17. svibnja 2021. donesenog po javnom bilježniku Radmili Mandić iz [adresa] kao povjereniku ovoga suda, rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZT od 20. travnja 2021. pod posl.br. O-249/21 donesenog po javnom bilježniku Radmili Mandić iz [adresa] kao povjereniku ovoga suda, rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆŠ (Dragomire) Markota od 11. ožujka 2021 . pod posl.br. O- 250/21 donesenog po javnom bilježniku Srđanu Markišu iz Opatije kao povjereniku ovoga suda, Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između ĐŠ i NŠ kao prodavatelja i FŠ kao kupa od 25. svibnja 2022., proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke PŠ, a na kojem su saslušani svjedoci GT, OT, ST, IŠ, JT, DŠ i HT, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka PŠ od 27. veljače 2025. , e-mail poruke od 8. svibnja 2025., 12. lipnja 2024., 2. lipnja 2024. i 1. lipnja 2024., pogledano je 7 fotografija prijeporne nekretnine, saslušani su u sudnici svjedoci FT, AT, tužiteljica LT, tuženik JŠ, saslušan je vještak PŠ, svjedok NT, saslušan je u Domu za starije osobe Volosko svjedok DT. Izvršen je uvid u ovosudne predmete P-680/17 i P-1910/17.
11. Iz ovosudnog predmeta pod posl. br. P-680/2017, a koji je ranije imao broj Pup- 6221/2015 i P-529/2010 utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine 23. rujna 2010. spram ŠT, ĆŠ, Burgermaister VŠ, UT, KT, [adresa] JŠF, NŠ i ĐŠ. U tom predmetu na listu 8 nalazi se Potvrda ET za primitak od ovdje tužiteljice, tada nastanjene u [adresa] iznosa od 3.000 dinara na račun ugovorene kupovnine od 5.000 dinara za prodaju joj njenog suvlasničkog dijela zgrade u [adresa] označene kao grč. 97 k. o. [katastarska općina]. Kupoprodaja da će biti naknadno sastavljena kada kupac bude bio u mogućnosti isplatiti ostatak kupovnine. Potpisana je po CT i tužiteljici, te sastavljena 11. rujna 1968.
11.1. U tom spisu se nalazi i povijesni vlasnički list za predmetnu nekretninu (list 65- 91 spisa) uz nacrt etaža, a u ovom predmetu posl. br. P-2463/2023 nalazi se povijesni vl.list za predmetnu nekretninu koji je iz kasnijeg razdoblja. Iz istih se utvrđuje da je MŠ **.**.1960. upisana kao korisnik u 1/6, tj. 1/4 dijela zgr. budući je od 1960. upisano zemljište bez zgrade kao društveno vlasništvo, ali ne samo na suvlasničkom dijelu nje i njenih suvlasnika na onom što su naslijedili, već i na dijelu Cochich Roze (upis pod brojem 6) . Ona je prije podruštovljenja stekla suvlasništvo od 1/6 dijela, na 6/8 dijela stepeništa koje je označeno na nacrtu brojem I i III, na ½ dijela prizemlja na nacrtu označeno brojem II, te ¼ dijela na dijelu prvog kata kuće izgrađene na grč. 97 k. o. [katastarska općina], s time da je suvlasništvo stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza RT žene ĐT, uz ZŠ - 2/6 dijela, GU - 1/6 dijela, VŠ - 2/6 još 1957, odnosno na dijelu prvog kata naslijedila je s njom GU u ¼ dijela, a na II katu označenom na nacrtu sa br. IV , V i VI , te tavan br.VII i VIII naslijedile su Predieri Angelina i Burgermeister Georgina svaka u ¼ dijela.
11.2. Od 1975. postoji upis da se zabilježuje da nekretnina RT, odnosno njenih nasljednika ostaje i nadalje njima u vlasništvu na temelju Sporazuma između Vlade SFRJ i Rep. Italije od 3.7. 1965.
11.3. MŠ, koja je umrla **.**.1982. naslijedili su na njenom dijelu od 6/32 stepeništa označenog na nacrtu sa brojem I i III, ½ dijela prizemlja na nacrtu označeno br. II i ¼ dijela I kata: braća JU i PU, sestre BŠ, TU i IU.
11.4. MU i ZU, suprugu pok. MU (Franjula) naslijedili su NŠ i GT. Spram ovih suvlasnika je tužiteljica uspjela u ovom postupku pod posl. br. P-680/2017 koji je bio zabilježen u zemljišnoj knjizi od 3. 10.2012. i to u dijelu 1. suvlasničkog dijela sa 6/160 dijela, 2. suvlasničkog dijela 6/360, 4. suvlasničkog dijela 6/120 dijela.
11.5. ĆU (ZT) naslijedio su GT i IT.
11.6. ĆT naslijedili su GT i IT.
11.7. TU naslijedio je IT
11.8. VU naslijedili su [adresa] IT, UT, GT.
11.9. Predieri UT naslijedili su [adresa] IT i GT.
11.10. Od suvlasnika ČT, NŠ i ĐŠ nekretnine je stekao HŠ, a njega je naslijedio tuženi JŠ.
12. U postupku posl. br. P-680/2017 (ranije P-529/2010) sud je donio rješenje 17. rujna 2013. pod posl. br. P-529/20-51 kojim je odbacio tužbu u odnosu na ŽU, ĆT, BU, UT, KT i ČU, isto je pravomoćno od 19.11.2013.
13. U predmetu pod posl. br. P-1910/17 je priložena preslika ostavinskog predmeta iza pok. RT rođ. J iz [adresa], posl. br. O- 123/56. Ona je imala muža ĐT koji je umro, te devetero djece: OU, SU, ZŠ, MŠ, HU, FU, AU, LU, NU. U tom postupku su se nasljednici dogovorili da kućama u [adresa] i 90 upravlja DU osim II kata kuće br. 94 kojim će upravljati MŠ. Također je odsutnim i nepoznata boravišta nasljednicima ŠU, ZŠ, SŠ, UU, KU postavljen staratelj u osobi FU, odnosno kasnije u osobi EU. U tom postupku spojeni je i postupak iza njenog pok. supruga ĐT posl. br.O- 72/55.Nadalj, u tom postupku CT je najprije izjavila da ništa ne želi od nasljedstva, te nije htjela potpisati zapisnik, a kasnije je izjavila da priznaje oporuku svoje majke i traži da je se proglasi nasljednicom četvrte želje pokojnice, prihvaća i legat od 1 kompletnog kreveta. Drugo ništa ne traži iz ostavine. Prihvatila se i nasljedstva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sa nasljednicima su na raspravi identificirane nekretnine koje su raspoređene oporukom pok, ostaviteljice te je nespornim utvrđeno da nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ([adresa])- stube pod I i III imaju pripasti svima jednako, I. kat pripada MŠ i ĆT, II kat označen V,IV i VI, pa tavan VII i VIII pripada ZŠ i CU, cijelo prizemlje tj. dio pok. RT ima pripasti CT, SŠ, ZŠ i Geoprgini Burgermeister i to MŠ i RU u 1/3, a ostali dio koji je pod voltom tj. 2/3 dijela P VU. U rješenju o nasljeđivanju iza pok. RT i ĐU podl. br. O-123/56-27 utvrđeno je da su pokojnici, tj. RT između ostalih suvlasnica: nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoje od grč. 97 stambene kuće broj 70 - suvlasnica prizemlja, I kata, II kata označenog sa brojem IV i VI u ½ dijela, vlasnica II kata označenog sa brojem V i tavana sa brojem VII i VIII, suvlasnici dijela kuće označenu sa brojem I i III, u 6/8 dijela. Od tih nekretnina dio označen na nacrtu brojem I i III pripada na ravne dijelove MŠ, SŠ, Predieri Angelini , Burgermeister Georgini, zatim I kat u cijelosti na ravne dijelove MŠ i SŠ, te1/3 dijela prizemlja na ravne dijelove. Nadalje, Predieri Angelini, Burgermeister Georgini ima pripasti 2/3 dijela prizemlja na ravne dijelove, te II kat označen pod brojem IV, V i VI te tavan pod br. VII i VII na ravne dijelove. Rješenje je pravomoćno. U ovom predmetu je i prijepis vlasničkog lista za predmetnu nekretninu iz kojeg je također razvidno da je suvlasnica u ½ dijela cijele nekretnine Cochich Rosa.
14. Dakle, sud je zaključio nakon uvida u gore navedenu dokumentaciju da je pok. MŠ naslijedila od ½ dijela prizemlja predmetne nekretnine njezine majke pok. Ane Franjul 1/3 dijela zajedno sa svojom sestrom RU, od ½ dijela stubišta naslijedila je ¼ dijela sa svoje tri sestre GU, ZŠ, Burgermeister VU, te od ½ dijela stana na 1. katu naslijedila je ½ dijela sa RU. Obzirom da je ona aktivno sudjelovala u ostavinskom postupku kada su se identificirale nekretnine nesporno po nasljednicima, znala je točno što joj pripada.
15.U ovom postupku tužiteljica nije dokazala da je kupila nekretninu, pa makar i ovaj dio koji je pripadao pok. MŠ, a nije dokazala ni da je imala osnove smatrati da je ono što je koristila sve bilo od pok. TŠ. Već iz ostavinskog postupka pok. majke TŠ je razvidno da je većina njezine djece odselila i da nisu bile poznate njihove adrese, pa su naslijedili kao odsutne osobe, a što znači i da nisu već tada posjedovali u naravi nekretnine, niti se pojavljivali, brinuli o istima. U nastavku će sud obrazložiti zašto smatra da su neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice.
16.U postupku pod posl. br. P-680/2017 (ranije P-529/20) sud je saslušao svjedokinju GD koja je živjela u starom gradu u [adresa] godina i u bitnome iskazala da je obitelj tužiteljice, kojoj je bila prva susjeda, živjela u predmetnoj nekretnini i prije 1968, da je bila prisutna kod isplate gospođi za koju misli da se zvala MŠ, ne zna kako je tužiteljica došla u posjed prijepora, zna da je bio iznos od 2.000 dinara ali nije brojila. Svjedok JD je pak izjavio da uopće ne povezuje MŠ, koju je poznavao, sa ovom predmetnom nekretninom. Izjavio je i da je tužiteljica kupila nekretninu od jedne ženske osobe, ali ne sjeća se da li je to bila MŠ ili neka druga osoba. Izjavio je da tužiteljica isplatila 2.000 dinara jednoj ženskoj osobi i da ih je zvala da budu prisutni prilikom isplate.
17. Tužiteljica GŠ je u bitnome u tom postupku iskazala da je MŠ bila isključiva vlasnica prijepora, da smatra da je kupoprodajni ugovor Potvrda sa lista 8 spisa. Kod odvjetnika da je novac isplatila u rujnu, tada da je sastavljen ugovor i tada da joj nije ništa rečeno da se neće moći knjižiti i da će biti problema, kasnije da je proizašlo da je majka TŠ bila optant, 80-tih godina da su ishođeni papiri i da je po istima prijepor bila imovina s kojom se moglo raspolagati. Ostatak cijene da je isplatila na ruke bez potvrde, jer da ju je tako zamolila prodavateljica kako ne bi to saznao suprug prodavateljice. Uselila da je u nekretninu u studenom 1968. Prijepor da se sastojao od konobe u prizemlju i kata koji je imao dvije sobe koje da su jedino bile upotrebljive.
18.Iz iskaza GD i PD, a koji nisu mogli biti saslušani u ovom postupku , jer su u međuvremenu umrli, sud ne može zaključiti da je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu za prijepor. Ovi svjedoci nisu uvjerljivo po ocjeni ovog suda iskazivali, naime da ih je netko zvao za svjedoke kod kupoprodaje nekretnine, a što nije uobičajeno i beznačajno bilo bi logično da su zapamtili kome je isplaćen novac, nelogično je da to nisu zapamtili, a sami su živjeli u [adresa], u [adresa] godina, bili prvi susjedi od tužiteljice, koja je živjela na broju 90, ranije na broju 130, a i MŠ je živjela u [adresa] na broju 60, u [adresa]. Dio iskaza GD je proturječan iskazu tužiteljice kada izjavljuje da je živjela tužiteljica u prijeporu i prije 1968.
19.Tužiteljica LT u ovom je postupku saslušana, te je u bitnome izjavila da je kupila 1967. zajedno sa suprugom negdje u 6. ili 7. mjesecu predmetnu nekretninu od ET, zvana T. Uselili su negdje u 11. mjesecu 1968. Bili su kod odvjetnika Peršića i ona je donijela sve papire koje je imala sa gruntovnice. Odvjetnik je napravio ugovor za jedan dio, a za drugi dio je trebao pokrenuti postupak jer je njena majka bila optant. T je loše živjela sa svojim suprugom i nije htjela da on vidi da je dobila sve novce pa je molila da joj dio novaca isplati na ruke. Nije htjela niti pokretati postupak za ovaj dio koji je bio od njene majke koja je bila optant jer se trebalo dobiti novac, a nije htjela da to zna njezin suprug. Odvjetnik, nakon što je sve provjerio nije mogao napraviti drugi ugovor. Jedan dio novaca kao prvu ratu joj je platila kod odvjetnika na ruke, a ovu drugu ratu koju je htjela da joj da tako da ne sazna njezin suprug je platila unutar mjesec dana u ovoj kući koju su kupili i imala da je za to svjedoke GD i JD. Ta kuća je imala dole podrum koji su ustvari koristili kao kuhinju, dnevni boravak, kupaonu, špajzu i stepenice koje su vodile gore na kat u sobu. To je sve maleno, ali je tu odgojila troje djece. Gore na katu je u stvari jedna veća soba i jedna manja koje je kupila. Bio je tu i jedan hodnik. Na taj kat se moglo doći i po vanjskim stepenicama ali oni su napravili i ove unutarnje. Kasnije da je od Općine Opatija, nakon što su došli iz Općine neki I i AT, dobila na tom katu još jednu sobu. Poslije je dobila još dvije male sobe kada je otišla jedna žena TD i onda je imala cijeli kat, i od tada plaća tužiteljica sve komunalije. Postojao je u kući još jedan kat gdje je živio DT. On je živio tamo prije nje. Njoj da je ova gospođa koja joj je prodala kuću rekla da su one bile četiri sestre i da je njihova majka podijelila kuću tako da su dvije sestre imale ovaj dio koji je ona kupila, a dvije sestre ovaj dio gdje je živio DT. Tu gdje je živio DT je bilo pet prostorija. On je isto ulazio najprije po ovim vanjskim stepenicama i došao bi na kat gdje je dio soba tužiteljica koristila i onda je s tog kata prolazio gore po stepenicama. On je imao i dva podruma dole gdje je živio M, to je bio jako mali prostor. U taj prostor se ulazilo ispod volte i tu je bilo dosta podstanara. Sejo je plaćao DT. Njoj da je DT pričao da su mu nudili stan od Adriatika ali da nije prihvatio već je dobio novce i uredio je ovaj kat na kojem je živio, doveo je vodu, napravio kupaonu, tužiteljica da je tek kasnije dovela vodu. Ona da je 1988. iselila iz ove kuće ali je radila i bila prisutna u [adresa] do 1996. Kada bi radila po noći znala bi spavati u toj kući, a i njena kćerka je tu stanovala do 1994. kada je odselila u Njemačku. Ne zna kada je ova kuća ovako propala. Ona da je dozvolila BT i njegovoj ženi da dođu živjeti kada su ostali oboje bez posla. to je bilo 1992. i živjeli su godinu dana bez da su išta trebali platiti. Nisu ih ništa pitali da plate, a koristili su u stvari tri sobe i kod nje dole kupaonu. Nakon što je prošlo to vrijeme nisu htjeli ni dalje ništa platiti, ali su 1994. dogovorili da više ne mogu koristiti kupaonu pa su je i napravili gore na katu od te jedne sobe. Pristali su i da plate 2.200 DEM za ono što je tužiteljica uložila na tom katu. To su bile ove sobe koje je dobila kao stanar. Ona da je kasnije dolazila rjeđe u kuću kada je vidjela da više nije u dobrim odnosima sa BT. Kasnije da je iznajmljivala na katu svoj stan. Nju da nitko nije tjerao iz ove nekretnine prije pokretanje ovog postupka. Poznaje ID i NŠ, njih je upoznala kroz ovaj postupak. Ne zna tko je MD, ta osoba je nije nikada kontaktirala i bilo što tražila od ove nekretnine. Prije ovog postupka nije nikada prije upoznala tuženika, a niti je poznavala njegovog oca HŠ. Njena kćerka IŠ je inače kontaktirala s tuženikom i bila s njim u dobrim odnosima te su sve dogovarali što će se sve popraviti. IŠ mu je dala ključ jer su se dogovorili da će on izbaciti i tužiteljičine stvari iz kuće. Nije ni znala da je kćerka dala ključ tuženiku koji je s vremenom pobacao sve njihove stvari, također i od TT. Kasnije im je ipak vratio ključ kada su tražili. Tuženik da je sve srušio, a teško da je stekla tu kuću. MŠ da je točno pokazala što im prodaje. Nitko od njezine rodbine tada nije bio prisutan. Ona je imala rodbinu tada u Italiji, oni su se tražili ali se nikada nisu javili. Tužiteljici da NŠ i ID nisu nikada rekli da su oni nasljednici od ovih u Italiji. Bili da su kod odvjetnika Peršića nakon što su već isplatili novac za kuću, odnosno kod odvjetnika se napravio ugovor i tamo je platila više od pola, a ostalo je platila u kući na ruke. Nakon smrti ET je zvala ID ali nije došao, ustvari njegov otac je bio nasljednik iza TŠ. Taj otac se njoj došao izviniti jer je vidio da je kupila stan, a inače nije razgovarao sa sinom ID. Otac od ID se prihvatio nasljedstva jer nije znao da je ona kupila pa se zato izvinio. Možda godinu dana nakon što su kupili kuću je odvjetnik utvrdio da je to stvarno od ET. Trebalo je tražiti da li je MŠ, odnosno njena mama dobila novac u inozemstvu za ovu predmetnu nekretninu. U kupoprodajnom ugovoru je bila navedena cijena za oba dvije rate, a pisalo se da će isplatiti drugu ratu kada bude u mogućnosti jer se ona bojala svog muža da on ne posumnja. Nisu je tražili da potpiše kada su isplatili drugu ratu, već joj je vjerovala. Muž tužiteljice je radio u 3.Maju i oni da su dobili stan sa stanarskim pravom. Ne zna kako su dobili stan u [adresa] obzirom da su prije dobili ove sobe sa stanarskim pravom. Ne zna tko je ZD.
20. Iz iskaza ovdje tužiteljice sud zaključuje da ona nije kupila prijepor, a što tvrdi u ovom postupku. Naime, sama iskazuje da je MŠ donijela sve papire o svom vlasništvu kod odvjetnijka, iz vlasničkog lista i rješenja o nasljeđivanju koje je i sud čitao u ovom postupku je utvrđeno da nije bila samovlasnica ničega od prijepora. U ovom postupku ne postoji neka dokumentacija koja bi ukazivala na to da je MŠ bila samovlasnica. Nadalje, sama tužiteljica iskazuje da joj je prodavateljica rekla da je prijepor dobila od majke zajedno sa sestrom, pa nije mogla prodavati tuđe, tj. dio i od svoje sestre. Budući je tužiteljica bila i kod odvjetnika koji je provjeravao vlasništvo kako i sama izjavljuje logično je da je znala da nije prijepor od TŠ u cijelosti.To što ju je MŠ uvela u posjed podruma, dvije sobe na katu i stepeništa ne znači da je imala iz opravdanih razloga smatrati da je ušla u samovlasništvo TŠ. MŠ je očito objasnila vlasništvo cijele kuće kada je spominjala sestre i podjelu kako to iskazuje sama tužiteljica. Nadalje, da je znala vlasničko stanje tužiteljica proizlazi iz toga što je kasnijih godina na još dvije sobe dobila stanarsko pravo, pa je očito znala čije je što. Osim ovog zaključka suda iz kojeg prozlazi da njen posjed nije mogao biti pošten u odnosu na cijeli prijepor, već samo eventualno na idealnom dijelu TŠ, sud smatra da tužiteljica nije dokazala ni da je isplatila preostalu dogovorenu cijenu za dio TŠ. Nelogično i neživotno iskazuje da nije tražila pisanu potvrdu od prodavateljice prikom navodne isplate drugog dijela kupoprodajne cijene. Mogla je prodavateljica potpisati potvrdu i predati je tužiteljici, pa je ne bi vidio njen suprug, nelogično je to i stoga što je prvi dio potvrđen kod odvjetnika, pa da se imalo nešto skrivati, skrivala bi se cijela kupoprodaja. Nadalje, nejasno je ako je izvršena kupoprodaja zašto nije sastavljen kupoprodajni ugovor, ili kada bi trebao biti sastavljen ako se morala skrivati kupoprodaja. Tužiteljica je ustvari proturječna sama sebi jer s jedne strane iskazuje da se moralo skrivati da je isplatila kuporodajnu cijenu, a s druge strane proizlazi da je odvjetnik bio angažiran da provjeri što je sve potrebno za uknjižbi i tvrdi da je 80-tih godina bila moguća uknjižba. Tada je još bila živa MŠ koja je umrla 1982. a očito joj je već umro i suprug. Naslijedila su je braća i sestre. Upis društvenog vlasništva je bio brisan na prijeporu već 1975. pa ako je to bila prepreka, onda je već tada uklonjena. To što je tužiteljica raspolagala prijeporom i kada je odselila, i bila u posjedu istoga nije odlučno za ovaj postupak. Ovo stoga što nije dokazala pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u ovom postupku.Sud nije posebno obrazlagao preostalu dokumentaciju u predmetu jer nije odlučna za ishod postupka.
21. Odredbom čl. 388 st 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV-a) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka. Tužiteljica je u posjed prijepora stupila 1968., za vrijeme važenje OGZ-a, isti je izvršavala u vrijeme stupanja na snagu (1. rujna 1980.) Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91-dalje ZOVO), te u vrijeme stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), a time je ispunila jednu od pretpostavki stjecanja prva vlasništva dosjelošću (izvanredna dosjelost) je je posjed izvršavala u kontinuitetu kroz razdoblje preko 20 godina. Naime, odredbom čl. 28 st. 4 ZOVO-a kao i odredbom čl. 159 st. 3 sada važećeg ZV-a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od vremena kada posjednik stupi u posjed stvari, a završava sa protekom vremena potrebnog za dosjelost to je u konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost isteklo još 1988., pa je tužiteljica protekom toga vremena stekla jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Bez obzira na sadašnji izgled prijepora, on je bio u njenom posjedu u proteklom vremenu, imala je ključ, svoje stvari u njemu, i sam tuženi izjavljuje da je njenoj kćerci vratio ključ prijepora kad ga je ispraznio.
21.1.Osim dovoljnog dugog vremena posjeda, za izvanrednu dosjelost potrebna je i savjesnost posjeda, a savjestan je posjednik koji ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, odnosno kada opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika. Sud je već obrazložio iz čega je utvrđeno da je tužiteljica znala da posjeduje tuđu stvar i nije mogla smatrati da ju je pribavila od samovlasnika bez obzira na činjenicu što nije dokazala da je kupila prijepor, a što bi onda značilo da u ovom postupku dokazuje redovnu dosjelost. To što tužiteljici nije nitko branio posjed prijepora ne znači da je bio njezin i da je mogla smatrati da je njezin. Ne samo ona, već i druge osobe koje su živjele u nekretnini, pa ne samo u prijeporu već u cijeloj kući su očito bili svjesni da vlasnici nisu osobe koje su dostupne i koje pokazuju svoju vlast. Tako su stanari prepuštali dijelove prijepora prema svojoj slobodnoj volji naplatno ili besplatno, a tek se kao jedan od vlasnika legitmirao prednik tuženika, koji je zaključivao ugovore sa osobama koji su živjelu u nekretnini, ali i u drugim dijelovima od onih koje je koristila tužiteljica. Sama nekretnina, obzirom nije bilo prisutnih vlasnika nije bila održavana, uređivana, već je s vremenom sve više propadala. Oni koji su živjeli u istoj su eventualno nešto popravili u dijelu koji su koristili, a bilo je njih koji nisu ništa ulagali. Ovo sve proizlazi kako iz iskaza stranaka, tako i mnogobrojnih svjedoka koji su saslušavani na okolnosti posjeda i stjecanja prijepora. Sud neće posebno cijeniti iskaze saslušanih svjedoka jer ono što je odlučno za ishod ovog postupka, a to je osnov posjeda tužiteljice, nitko od njih i ne zna.
22.Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti sve tužbene zahtjeve tužiteljice. Ona nije dokazala pravo vlasništva na prijeporu, nije dokazala ni da je kupila dio od TŠ, da je to dokazala mogla bi osnovano tražiti pravo vlasništva na dijelu tuženika koji je velik onoliko koliki je bio velik dio TŠ. Naime, njegovi pravni prednici su dijelom i sami bili suvlasnici prijepora, a nisu suvlasništvo izvodili samo iz dijela TŠ. Budući se nije legitimirala kao vlasnica, a niti više kao suvlasnica neosnovano traži i predaju u posjed od tuženika.
22.1.Samo uzgredno se navodi da je tuženi osporavao identitet prijepora obzrom da njegov današnji izgled ruševine ne odgovara upisanom stanju, no to nije odlučno u ovom postupku. Sud bi donio odluku prema opisu nekretnine kakva je sada u zemljišnoj knjizi, odnosno ona je precizirala tužbene zahtjeve sukladno nalazima građevinskih vještaka, da je tužiteljica dokazala pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Ono ne prestaje ako upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju, uostalom i tuženi je upisan kao suvlasnik na etažama koje u naravi ne odgovaraju stvarnom stanju pa se smatra vlasnikom.
23.Temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a valjalo je tužiteljicu obavezati da plati parnični trošak tuženika koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 Eur uvećan za PDV od 125,00 Eur (Tbr. 8 toč. 1), na sastav 4 podneska u iznosu od 2.125,00 Eur (13.3.2025.,12.05.2025., 27.5.2025., 23.4.2024.- svaki 500,00 Eur,a ovaj od 23.4.2024. uvećan za PDV od 125,00 Tbr. 8. toč. 1), na zastupanje na 6 rasprava u iznosu od 3.250,00 Eur (9.4.2024., 3.6.2024.svaka 500,00 Eur uvećane za PDV od 250,00 Eur, 4.11.2024., 24.11.2025., 10.2.2026., 14.5.2026. - svaka 500,00 Eur-Tbr. 9. toč. 1).
U Opatiji 8. lipnja 2026.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 270,00 Eur Pun. tuženika
Po pravomoćnosti:
Sudska pristojba za odgovor na tužbu
