Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-190/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednice vijeća te Michala Danečeka i Blaženke Lugar Vladić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Mikšić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog JP i 2. optuženog FP, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. travnja 2026., broj K-494/2026-12, u sjednici održanoj 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni u dijelu kojim je 1. optuženom JP i 2. optuženom FP izrečena djelomična uvjetna osuda, u odnosu na svakog optuženika, na način da se u pogledu kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je svaki od njih osuđen presudom suda prvog stupnja, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11, na temelju članka 57. KZ/11 1. optuženom JP i 2. optuženom FP izriče djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 9 (devet) mjeseci, za svakog optuženika, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ako 1. i 2. optuženi, svaki za sebe, u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo te se na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1. i 2. optuženima u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 19. studenog 2025., pa nadalje.

II. U preostalom, nepreinačenom dijelu, žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu se odbija i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom 1. optuženi JP je proglašen krivim i na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11 i u vezi članka 44. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11, 1. optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 (sedam) mjeseci, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ako 1. optuženi u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. studenog 2025. pa nadalje.

1.1. Pobijanom presudom 2. osumnjičeni FP je proglašen krivim i na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11 u vezi članka 44. stavak 1. i 2. KZ/11, članka 41. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11, 2. optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 (sedam) mjeseci, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ako II optuženi u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 2. optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. studenog 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u nastavku ZKP/08) 1. i 2. optuženi su u cijelosti oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da županijski sud, kao sud drugog stupnja, uvaži žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da 1. optuženog VP i 2. optuženog FP osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. 1. optuženi JP u odgovoru na žalbu podnesenom po branitelju Goranu Srebačiću, odvjetniku u Zagrebu, pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i pobijanu presudu potvrdi.

2.2. 2. optuženi FP u odgovoru na žalbu podnijetom po branitelju Matiji Smiljaniću, odvjetniku u Zagrebu, pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i pobijanu presudu potvrdi.

3. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na mišljenje, koje je vratilo spis ovom sudu 26. svibnja 2026.

4. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je djelomično osnovana.

5. U žalbi se navodi, u bitnom, da je sud prvog stupnja 1. i 2. optuženima izrekao preblagu kaznu. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu smatra da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, dok je otegotnim okolnostima dao nedovoljan značaj. Priznanje počinjenja djela od strane 1. i 2. optuženih nema težinu zbog toga što je njihovo priznanje rezultat personalnih i materijalnih dokaza koji ih terete. Dalje, sud nije trebao cijeniti olakotnim okolnost da je motiv za počinjenje kaznenog djela bio zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba, već štoviše navedena je otegotna okolnost jer su optuženici na protupravan način, činjenjem kaznenog djela, željeli ostvariti imovinsku korist. Naime, oba optuženika su radno sposobni, osobe koji bi zasigurno mogle pronaći posao i na zakonit način privređivati kako za sebe i svoju obitelj, a ne na nedopušten i protupravan način ostvarivati "brzu i laku zaradu". Olakotnim sud nije trebao cijeniti niti činjenicu što su optuženici roditelji maloljetne djece o kojima su dužni skrbiti jer ih je navedena činjenica trebala odvratiti od činjenja kaznenog djela. S druge strane sud prvog stupnja je nedovoljno otegotnim cijenio osobne okolnosti i način počinjenja djela zbog čega izrečena kazna neće u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja na strani 1. i 2. optuženika olakotnim cijenio činjenicu što su oni priznali počinjenje kaznenog djela čime su ne samo pridonijeli bržem i ekonomičnijem okončanju postupka već su i iskazali spremnost da se suoče s posljedicama počinjenja djela, da su izrazili kajanje i žaljenje zbog toga, da je motiv za počinjenje konkretnog djela bilo zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba jer su optuženici bez posla i bez ikakvih prihoda te u teškoj materijalnom situaciji, a 2. optuženi je pokušao zaraditi novac potreban za liječenje teško bolesnog maloljetnog djeteta, kao i činjenicu da su obojica roditelji maloljetne djece o kojima imaju zakonsku obvezu skrbiti te da nema podataka da su do sada kazneno osuđivani.

6.1. Otegotnim na strani 1. i 2. optuženika je cijenjena jačina ugrožavanja zaštićenih dobara koja se ogleda u brojnosti i intenzitetu radnji kojima su ostvarena obilježja kaznenih djela.

7. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, sukladno odredbi članka 47. KZ/11, odlučne za individualiziranje kazne, ali je te okolnosti neuravnoteženo vrednovao, i to samo u dijelu kojim je primijenjena djelomična uvjetna osuda.

7.1. Uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti, osobito priznanje počinjenja djela s jedne strane te okolnosti počinjenja djela i s tim u vezi iskazanu kriminalnu volju i upornost, s druge strane, sud prvog stupnja je pravilno optužene osudio na kaznu zatvora u mjeri bliže zakonskom minimumu kazne zatvora propisane za konkretno kazneno djelo. Cijeneći ponašanje 1. i 2. optuženika nakon počinjenja djela te činjenicu da oni do sada nisu kazneno osuđivani, sud prvog stupnja je pravilno zaključio, u smislu odredbe članka 57. stavka 1. KZ/11, da na strani 1. i 2. optuženika postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga je odluka suda prvog stupnja o primjeni djelomične uvjetne osude u konkretnom slučaju pravilna.

8. S druge strane, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je u pravu kada tvrdi da se svrha kažnjavanja propisana odredbama članka 41. KZ/11 neće ostvariti djelomičnom uvjetnom osudom izrečenom na način kako je to učinio sud prvog stupnja – da se od kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci na koju je osuđen svaki od optuženika ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju sedam mjeseci dok je preostalih jedanaest mjeseci uvjetovano. Naime, loše imovno stanje i nedostatak financijskih sredstava za život optuženih, što je sud prvog stupnja cijenio olakotnim na strani 1. i 2. optuženih, u svakom slučaju poticajno djeluje na stvaranje odluke da se počini određeno kazneno djelo radi stjecanja imovinske koristi. Međutim, u ovom slučaju, kada su optuženici radno sposobni i kao takvi prešli pola kontinenta da bi počinili kazneno djelo za koje su osuđeni ova okolnost ima ograničenu težinu na odluku o blažoj mjeri kazne. Također, osobne okolnosti na strani 1. i 2. optuženih koje je sud naveo u pobijanoj odluci – roditeljstvo maloljetne djece o kojima se optuženici skrbe ili bolest djeteta 2. optuženog, nemaju težinu koju im je sud prvog stupnja dao jer navedene okolnosti, iako životne i realno moguće, ipak u konkretnom slučaju nisu provjerene. Uz to, sud je podcijenio izraženu kriminalnu volju i upornost na strani optuženih kako bi stekli protupravnu imovinsku korist činjenjem konkretnog kaznenog djela, značenje djela za sigurnost građana Republike Hrvatske kao i odgojni učinak kazne na treće osobe koji bi te osobe trebao odvratiti od činjenja sličnih kaznenih djela.

9. Stoga ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja propisna odredbom članka 41. KZ/11 može ostvariti izrečenom kaznom zatvora i uz primjenu djelomične uvjetne osude, ali da dio kazne koju 1. i 2. optuženici moraju izvršiti mora biti u duljem trajanju od dijela kazne zatvora utvrđenog presudom suda prvog stupnja. Iz tih je razloga utvrđeno da će se svrha kažnjavanja ostvariti djelomičnom uvjetnom osudom na način da 1. i 2. optuženici od izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci moraju izvršiti kaznu zatvora u trajanju polovine izrečene kazne zatvora dok se preostala polovina neće izvršiti ako 1. i 2. optuženi u roku provjeravanja od tri godine od dana pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

10. Iz tih je razloga valjalo, obzirom da pobijanom presudom nisu ostvarene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 486. stavka 1. ZKP presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasmina Štrucelj