Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-269/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp, predsjednice, Vesne Britvec, člana i izvjestitelja i Ivane Mašić, člana, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku iz Čakovca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-99/2021-8 od 14. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćenjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-99/2021-8 od 14. lipnja 2022. i sudi:

Nalaže se tuženiku ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova naknade neimovinske štete iznos od 7.521, 73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2018. (dana podnošenja tužbe) pa do konačne isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 8.405,01 EUR do traženih 15.926,74 EUR kao neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 3794.51 EUR, u roku od 15 dana do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka u iznosu 829,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-99/2021-8 od 14. lipnja 2022., djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 33.600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok je točkom II izreke navedene presude s razlikom od 86.400,00 kn odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Točkom III izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.406,25 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. U bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, te tužitelju s osnova kvalifikatornih obilježja povrede prava osobnosti dosudio preniske iznose novčane naknade, a obzirom na utvrđene posljedice štetnog događaja, te da je pogrešan stav prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti/suodgovornosti za nastanak štetnog događa. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kao zahtjev za naknadu troškova postupka, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (nalaza vještaka i iskaza svjedoka).

Iako je činjenično stanje pravilno utvrđeno i pravilno je primijenjeno materijalno pravo da je ozljeđivanjem tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), prilikom određivanja novčane satisfakcije s osnova naknade štete koju potražuje tužitelj, prema stavu ovog suda pogrešan je pristup pitanju suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, kao i u odnosu na novčanu satisfakciju za štetne posljedice, pa je pogrešno odredio i visinu štete izraženu u novčanim jedinicama u ukupnom iznosu od 33.600,00 kn, obzirom na činjenicu da su Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete izmijenjeni na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 31. kolovoza 2014. za koju je, prema navodima tužbe, isključivo odgovoran tuženik. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu na ime neimovinske štete iznos od 120.000,00 kn/15.926,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

7. U prethodnom postupku u ovom predmetu, ovaj sud je rješenjem broj Gž- 532/2019-2 od 1. rujna 2021. ukinuo presudu prvostupanjskog sud broj Pn-5/18-21 od 29. travnja 2019., obzirom je tuženikov prigovor suodgovornosti, prvostupanjski sud paušalno odbio samo pozivom na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu broj KMP-11/16 kojom je tuženik oglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona, a na štetu tužitelja, ne ispitujući osnovanost prigovora suodgovornosti samog tužitelja za nastanak štetnog događaja, koja suodgovornost ukoliko se utvrdi da postoji na strani tužitelja utječe i na visinu dosuđenog iznosa naknade štete tužitelju.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud pozivajući se na pravomoćnu presudu iz kaznenog postupka utvrđuje da je nedvojbeno postojanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, a time i štetnih posljedica koje trpi tužitelj (točka 13. obrazloženja). Međutim, pozivajući se na građansko-pravnu odgovornost koja je šira od kazneno-pravne odgovornosti ponovno je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka AT i FT, prijatelja tuženika, kao i samog tuženika, te zauzeo stav da je tužitelj isprovocirao tuženika čime da je izazvao fizički sukob sa tuženikom i pridonio nastanku štetnog događaja, a da ne pristupajući na ročište radi saslušanja stranaka tužitelj nije osporio iskaze tuženika i svjedoka predloženih po tuženiku, te je zauzeo stav da na strani tužitelja postoji suodgovornost za nastanka štetnog događaj od 20%.

9. Ovaj sud je u ranijoj odluci, obzirom na prigovor suodgovornosti, i obzirom na oskudno obrazloženje prvostupanjskog suda u svezi istaknutog prigovora, uputio prvostupanjski sud da je potrebno utvrditi postoji li eventualna suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, a prvostupanjski sud očito u namjeri ispunjenja upute ovog suda ne dovodi u vezu utvrđenja dana u presudi Kmp-11/16 glede vjerodostojnosti iskaza svjedoka danih u tom postupku sa iskazima tih svjedoka danim u ovom parničnom postupku.

10. Zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj suodgovoran sa 20% za nastalu štetu, protivan je stanju spisa. Naime, svjedok FT je iskazao da nije vidio da bi tuženik ni na koji način ozlijedio tužitelja, da je tužitelj namjerno svakog od njih udario ramenom, a svjedok AT smatra da je tužitelj izazvao sukob, da tužitelja tuženik nije udario ni na koji način, da je tužitelj u naguravanju pao i udario potiljkom u gornji dio šanka. Kako je onda tužitelj zadobio tako teške ozljede, prvenstveno lica i čeljusti ako ga prema iskazima ovih svjedoka nitko nije udario?.

11. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu broj KMP-11/16, u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, posebno iz neposrednog iskaza vještaka dr. Davora Mayera, proizlazi da ozljede koje je zadobio tužitelj odgovaraju kao posljedica udarca stisnutom šakom ili udarca nogom, i da takove ozljede nisu mogle nastati prilikom pada, pa jedino preostaje da ih je tužitelj zadobio, unatoč iskazima svjedoka, udarcem od strane tuženika.

12. Dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedoka i tuženika, koji su skoro identični, sa utvrđenjima iz kaznene presude, nesporno proizlazi da su ozljede tužitelja nastale uslijed udarca zatvorenom šakom kako je u kaznenom postupku i utvrđeno i da ih zadao tuženik.

13. Radi li se o nehotičnom udarcu tužitelja ramenom u gužvi, ili kako prezentiraju svjedoci tuženika i sam tuženik, o namjernom udarcu ramenom u svu trojicu i je li tužitelj pridonio nasilničkom ponašanju tuženika koji bi opravdavao čin tuženika kojim nanosi teške tjelesne ozljede tužitelju?

14. Prema stavu ovog suda, a koji se temelji na provedenim dokazima u prvostupanjskom postupku, tužitelj je nehotično u gužvi proguravanjem između gostiju ugostiteljskog lokala, svojim ramenom udario u rame tuženika, te se ne može govoriti o namjeri tužitelja da ozlijedi tuženika ili bilo koga drugoga. Tužitelj svojim ponašanjem nije inicirao fizički napad tuženika, te na strani tužitelja nema suodgovornosti za štetni događaj. Tuženik je neprimjerenom silom fizički napao tužitelja i zadao mu teške tjelesne ozljede.

15. Dakle, kako je nesporno da je tuženik pravomoćno presuđen u kaznenom postupku radi nanošenja teške tjelesne ozljede utvrđenjem njegove odgovornosti, a u ovom parničnom postupku nije sudu ponudio relevantne dokaze koji bi ga ekskulpirali od odgovornosti za štetne posljedice koje su nastale tužitelju iz tog štetnog događa, prema stavu ovog suda tuženik je u cijelosti odgovorna za štetni događaj.

16. Naime, u ovakvim i sličnim, i verbalnim i fizičkim sukobima, uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja treba pronaći upravo onaj koji je pravno relevantan i koji se može utvrditi kao uzrok određene posljedice. Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na razmjerno smanjenu naknadu. O podijeljenoj odgovornosti može se govoriti samo ako je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj svojim ponašanjem, da je i bilo drsko i provokativno nije doprinio svojoj šteti. To naime proizlazi iz provedenog prvostupanjskog postupka kao i provedenih dokaza u postupku iz kojih nesporno proizlazi da iskaz saslušanih svjedoka nije vjerodostojan, daje dojam iskonstruiranosti, i što je još bitnije kontradiktoran je ostalim dokazima koji ukazuju nesporno da je tuženik fizički, i to prekomjernom uporabom sile nanio ozljede tužitelju koje su utvrđene vještačenjem, dok svjedoci tvrde da tuženik nije fizički napao tužitelja, da ga nije udario, odnosno da oni to nisu vidjeli.

17. Namjerno nanošenje drugome tjelesne ozljede u izravnom fizičkom napadu predstavlja povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje i ne smije se tolerirati. Zbog toga ovaj sud ocjenjuje da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a time i za posljedice koje trpi tužitelj, pa je dužan naknaditi tužitelju štetu koju on trpi zbog predmetnog štetnog događaja. Pravična novčana naknada u konkretnom slučaju nema samo satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju, već također i prevencijsku funkciju.

18. Prvostupanjski sud je raspravljao, utvrđivao i ocjenjivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi budući da su one u smislu članka 1100. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, ali da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, međutim zbog pogrešnog pravnog stava glede doprinosa tužitelja štetnim posljedicama, odnosno suodgovornost za nastanak istih pogrešno je odredio visinu štete koju trpi tužitelj.

19. Prema provedenom liječničkom vještačenju, i prema nalazu i mišljenu vještaka utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio potres mozga i prijelom donje vilice, da se radilo o blažem potresu mozga bez trajnih posljedica, a da prijelom vilice je operativno liječen, da je kao trajna posljedica ostala bol u području donje vilice, otežano žvakanje hrane i ograničeno otvaranje usta i da prema medicinskoj dokumentaciji postoji direktna uzročnoposljedična veza između zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica i da liječenje prijeloma donje vilice završeno je 10. ožujka 2015

20. Prema nalazu vještaka kirurga dr. JT, tužitelj je trpio fizičke bolove, i to jakog intenziteta 5 dana nakon zadobivanja ozljede, nakon operativnog zahvata, srednjeg intenziteta 10 dana, bol nakon operativnog zahvata i slabog intenziteta 110 dana, bol tijekom zarastanja prijeloma, time da se fizički bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ocjenjuju u sklopu umanjenja životne aktivnosti. Kod tužitelja prema kirurgu postoji trajna posljedica u vidu smanjenja životne aktivnosti kao posljedica ozljeda koje u navedenom štetnom događaju zadobio tužitelj koje se očituje kao bol u području donje vilice, otežano i ograničeno otvaranje usta, otežano žvakanje hrane, pa kod tužitelja s obzirom na dob, postoji umanjenje opće, životne i radne aktivnosti, a da navedeno se ocjenjuje u visini od 8 %, u tom obimu će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima i to trajno. Prema stalnom sudskom vještaku mr.sc. Nenadu Horvatu, dr. med., specijalisti za psihijatriju, tužitelj je trpio primarni strah nastao u trenutku incidenta, koji je trajao samo kratko, zatim se pojavio sekundarni strah koji se veže uz težinu i razmjer ozljeda, složenost i zahtjevnost dijagnostičko – terapijskih postupaka i izvjesnost (ili neizvjesnost) uspješnog ishoda liječenja, i to neposredno nakon traume trpio je sekundarni strah u jakom intenzitetu kroz deset dana od ozljeđivanja – sve do 11. rujna 2014., do otpusta s kirurškog odjela, koji strah vežemo uz jake bolove, uz ORL- operaciju, uz sumnju na težu ozljedu mozga (i dijagnostiku vezanu uz to), kao i uz otpust s otorine pa prijem na kirurgiju, zatim sekundarni strah u srednjem intenzitetu tužitelj je nakon toga trpio sve do kontrole oralnog kirurga od 13. listopada 2014., kada se konstatira povoljan tijek saniranja ozljede i djelomični oporavak funkcije čeljusti, a sekundarni strah u manjem intenzitetu trpio je još narednih 15 dana, dakle ukupno 58 dana je kod tužitelja bio prisutan strah.

Prema vještaku psihijatru nakon štetnog događaja kod tužitelj je uslijedila tipična sekvenca psihičke uzdrmanosti: akutna stresna reakcija prvih nekoliko dana, zatim produljena reakcija na stres narednih tjedana, a nakon toga i anksiozno-depresivni sindrom, koji egzistira sve do današnjeg dana i ima respektabilan, neprihvatljiv intenzitet, odnosno da se u dijagnostičkom smislu radi o anksiozno depresivnom poremećaju s elementima PTSP-a. Vještak navodi da kauzalna povezanost između štetnog događaja i spomenutog psihičkog poremećaja na strani tužitelja uopće nije sporna, ona je neupitna, jer isti je prethodno bio psihički i tjelesno sasvim zdrav i sasvim uredne funkcionalnosti, dok nakon štetnog događaja njegovo se psihičko stanje mijenja, a funkcionalnost jasno opada, time i kvaliteta i intenzitet, kao i dinamika simptomatike u vremenu je vrlo tipična, vrlo klasična i u kliničkom i forenzičkom smislu ima reaktivni, odnosno posttraumatski karakter.

Vještak psihijatar je vezano uz duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja dao mišljenje da tužitelj aktualno, dakle u vrijeme vještačenja – zbog svog aktivnog psihičkog poremećaja ima jasno uočljivo i poprilično respektabilno smanjenje životne aktivnosti, koje aktualno iznosi 30 %, ali kako je izostalo psihijatrijsko liječenje i praćenje psihičkog poremećaja, a dva psihijatrijska kontakta u razmaku od tri i pol mjeseca ne mogu se proglasiti psihijatrijskim liječenjem – i to još dovršenim; odnosno prema vještaku psihijatrijsko liječenje nije ni započeto, iako je tužitelj zatečen u lošem psihičkom stanju koje zaslužuje stručnu terapijsku pomoć, pa se stoga o duševnim bolima tužitelja zbog trajnog smanjenja njegove životne aktivnosti sa psihijatrijskog stajališta ne može izjasniti.

21. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i stavak 2. ZOO- a, u vezi odredbe članka 223. ZPP-a, prema stavu ovog drugostupanjskog suda odredio ukupni novčani iznos naknade štete u preniskom iznosu, obzirom na životnu dob tužitelja (rođen 1997.), način ozljeđivanja, i posljedice koje je trpio i koje će trpjeti u budućnosti.

22. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je ozljeđivanjem tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa dosuđuje tužitelju naknadu štete u ukupnom iznosu od 33.600,00 kn, dok odbija tužbeni zahtjev s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 86.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovanim.

23. Prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka pravilno utvrđuje posljedice štetnog događaj, ali smatra da je zahtjev tužitelj za naknadom neimovinske štete postavio u previsokom iznosu.

24. Obzirom na utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli koje je tužitelj trpio u svezi sa predmetnim štetnim događajem, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, i to uzimajući u obzir nelagodnosti liječenja (preglede, pretrage, operaciju, kontrole), u visini od 19.000,00 kuna / 2.521,73 EUR, a koji iznos i ovaj sud smatra primjerenim i osnovanim, ali u cijelosti obzirom da na strani tužitelja nema doprinosa štetnom događaju. Prema stavu prvostupanjskog suda dosuđenje traženog iznosa od 30.000,00 kn s osnova pretrpljenog strah je previsok iznos koji stav prihvaća i ovaj sud, ali utvrđuje da iznos od 14.000,00 kn/1.858,12 EUR prema stavu ovog suda ne predstavlja adekvatnu novčanu satisfakciju povrede prava osobnosti tužitelja po kriteriju straha, a cijeneći način nastanka štetnog događaja, posljedice i tijek liječenja i oporavaka pa smatra da iznos od 2.000,00 EUR za ovaj vid povrede prava osobnosti je pravedna satisfakcija.

U odnosu na tužbeni zahtjev za duševne boli zbog smanjenje životnih aktivnosti prvostupanjski sud smatra da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.000,00 kn/1.194,51 EUR, odnosno nakon umanjenja za doprinos tužitelja od 20%, u iznosu od 7.200,00 kn/955,60 EUR. Obzirom se radi o mladoj osobi, koja će prema mišljenju vještaka zbog povrede čeljusti trajno ulagati pojačane napore kod konzumacije hrane (otvaranje usta, otežano žvakanje), ovaj sud je stava da je iznos od 3.000,00 EUR pravedna novčana satisfakcija za ovaj vid povrede prava osobnosti prije sveg uzimajući u obzir dob tužitelja, koji je u vrijeme ozljeđivanja bio maturant, te težinu povreda koja je zadobio od strane neprimjene reakcije tuženika.

25. Dakle, kako na strani tužitelja nema doprinosa za nastanak štetnog događaja, a time i za obim posljedica tog događaja, na temelju članka 373. ZPP-a, žalba tužitelja djelomično je prihvaćena, a pobijana presuda preinačena, te je tužitelju dosuđen iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti od ukupno 7.352, 30 EUR, zauzevši stav da dosuđeni iznos opravdava svrhu kojoj je namijenjen i njezinom naravi i društvenom svrhom.

26. Obzirom je pobijana presuda preinačena te je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti uvažavajući uspjeh stranaka u ovom sporu. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 12.000,00 kn odnosno 15.926,74 EUR, budući je Republika Hrvatska uvela EUR kao službenu valutu 1. siječnja 2023. godine, čime je zamijenjena hrvatska kuna.

26.1. Tužitelj je uspio u postupku u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 47,22%, a u odnosu na osnovu sa 40%, odnosno uspjeh tužitelja je 87,22 %, a uspjeh tuženika 12,78% te obzirom na odredbu članka 154. ZPP-a proizlazi da je uspjeh tužitelja 74,44% ( 87,22% -12,78%=74,44%).

Troškovi tužitelja se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku na koje ima pravo prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,138/23. - dalje: Tarifa). Troškovi tužitelja sastoje se od: sastav tužbe u iznosu od 3.125,00 kn uključujući i PDV (Tbr. 7.1. Tarife), sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 3.100,00 kn, sastav podneska od 6. prosinca 2018. u iznosu od 3.125,00 kn uključujući i PDV (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištima dana 28. veljače 2018., 28. kolovoza 2018. za svako po 3.125,00 kn uključujući i PDV (Tbr. 9.1. Tarife ), trošak sastava žalbe 3.900,00 kn, zastupanja na ročištima 27. prosinca 2021. i 3. svibnja 2022., za svako ročište 3.900, kn, i trošak sudske pristojbe na presudu 3.100,00 kn. Ukupni trošak tužitelja u iznosu od 30.400,00 kn/ 4.034,77 EUR. Ročišta 1. veljače 2018. i 15. ožujka 2018. nisu održana pa tužitelj neosnovano traži trošak u iznosu od 829,52 EUR. Obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku od 74, 44% to tužitelju se dosuđuje trošak postupka u iznosu od 22.629,76 kn /3.003.49 EUR. Ovom iznosu troškova pribraja se trošak vještačenja po dr. JT u iznosu od 2.000,00 kn, trošak vještačenja po dr. Horvatu u iznosu od 2.980,00 kn i trošak vještačenja 980,00 kn koji troškovi se dosuđuju u cijelosti obzirom su bili neophodni za rješenje ovog postupka, tako da ukupan trošak postupka tužitelja iznosi 28.589,76 kn /3.794.51 EUR, a koji je u obvezi naknaditi tuženik na temelju članka 154 ZPP-a.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.

U Karlovcu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp