Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-684/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po ODO Pazin , protiv tužene KR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Predragu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, te po protutužbi protutužiteljice KR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52220 Labin, protiv protutuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po ODO Pazin, radi zaštite od uznemiravanja i utvrđenja prava vlasništva, u povodu žalbe tužene izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-1034/2024-16 od 26. ožujka 2026., dana 8. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužene i ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-1034/2024-16 od 26. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena protutužba protutužiteljice od 21. prosinca 2024.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužena protutužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud pobijanom odlukom odbacuje protutužbu primjenom odredbe čl. 186. a. ZPP-a te razloge za svoju odluku vidi u okolnostima da je u protutužbi navedeno da je do kupoprodaje nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stara izmjera) na kojima se traži utvrđenje prava vlasništva došlo tijekom 1978. godine, odnosno 1979. godine, dok se u zahtjevu za mirno rješenje spora navodi da je pravni prednik tužene ČR kupio samo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) dana 01. studenog 1978. godine, te da ga je AR uveo u posjed kupljene nekretnine tijekom studenog 1978. godine, pa bi prema protutužbi proizlazilo da je do kupoprodaje došlo i možda tijekom 1979. godine i spominje se kupoprodaja tri nekretnine. Nadalje prvostupanjski sud navodi da tužena u zahtjevu za mirno rješenje spora ističe da bi samo k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] predstavljale jednu prostornu i gospodarsku cjelinu, dok u protutužbi navodi da bi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljale jednu prostornu i gospodarsku cjelinu, pa smatra da ne postoji nepodudarnost zahtjeva za mirno rješenje spora i protutužbe te protutužbu odbacuje.
6. U podnesenoj žalbi tužena u bitnom smatra da je netočan zaključak prvostupanjskog suda kako ne postoji nepodudarnost zahtjeva za mirno rješenje spora i protutužbe , objašnjavajući navedeno detaljno činjenicama vezanim za stjecanja vlasništva od strane pravnih prednika tužene.
7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio donošenju istog utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.
9. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je prvenstveno pogrešno primijenio odredbu čl. 186. a. ZPP-a donoseći pobijano rješenje o odbačaju tužbe. Naime uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 18. listopada 2024., koji je potkrijepljen ispravama i dokazima te činjenično podrobnije dopunjen upravo nakon tužiteljevog traženja da se isti ispravi (dopis od 8. srpnja 2024.), vidljivo je da tužena traži utvrđenje prava vlasništva na istim nekretninama i iz istih činjenica kao što to traži i u podnesenoj tužbi, pri čemu sitne nedosljednosti u navođenju datuma kupoprodaje (1978. ili 1979. godina), kao i u pogledu toga koje su od utuženih nekretnina jedinstvena cjelina, ne mogu dovesti do zaključka da se radi o zahtjevu koji je izgubio identitet u odnosu na onaj iz tužbe.
10. Ovakvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa standardima prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i praskom Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice, U-III-1941/2011 od 14. veljače 2013.) prema kojoj je, u vezi s ustavnopravnim standardima (načelima), osobito važno naglasiti da se svi propisi i akti kojima se pojedincima daju prava ili nameću obveze moraju tumačiti na način koji će, u skladu s njihovim ciljem i svrhom, omogućiti stvarnu i djelotvornu pravnu zaštitu ustavnih prava pojedinca prema specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ne manje važno je naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 467/2023-2 od 6. lipnja 2023. otklonio pretjerano formalistički pristup u primjeni odredbe članka 186.a ZPP-a.
11. Uz to valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 186. st. 3. ZPP parnični sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo, a slijedom toga za pravnu osnovu nije vezano ni nadležno državno odvjetništvo kojem se stranka obratila prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske jer zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati i tužba. Stoga bi bio pretjerani formalizam da se u ovakvim i sličnim slučajevima tužena mora ponovno obraćati sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer je samo promijenila pravnu osnovu ili je pak svoj zahtjev dopunila manjim činjeničnim navodima. Takvo pravno shvaćanje izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-467/2023-2 od 6. lipnja 2023.
12. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu te pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
13. Uzimajući u obzir ranije navedene razloge iz ove drugostupanjske odluke prvostupanjski sud će nastaviti postupak po podnesenoj protutužbi poduzimanjem daljnjih procesnih radnji.
U Varaždinu 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Požar