REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-187/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Aniti Plenča, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Oslovčan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OC, zbog kaznenog djela iz čl. 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-149/2026 od 22. travnja 2026., nakon provedene i zaključene rasprave 3. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku UC, okrivljenika, branitelja okrivljenika Milana Macure, odvjetnika u Šibeniku i oštećenika, uz javnu objavu 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP/08)

okrivljenik ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŽC i DC rođene DC, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, keramičar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, vlasnik osobnog automobila Opel Corsa god. proizvodnje 2002. i motora Honda god. proizvodnje 2002., srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, u istražnom zatvoru

k r i v  j e

što je u vremenskom razdoblju od početka 2025. do 17. veljače 2026. u [adresa], u kući u kojoj živi s roditeljima ŽC i DC, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), u cilju da ponizi i omalovaži roditelje, gotovo svakodnevno u alkoholiziranom stanju, agresivno se ponašao prema roditeljima, vrijeđao ih raznim pogrdnim riječima, da su smeća, gnjide, jadni penzići, dolazio po noći i prijetio će ih uništiti i ubiti, a od početka 2026. u cilju da ustraši roditelje, govorio da će ih ubiti i da ih mora uništiti i da će ih na kraju ubiti, da je naoštrio sjekiru, te je dana 17. veljače 2026. oko 22,00 sati, u alkoholiziranom stanju, zatražio oca da mu dade ključ automobila, što isti odbio, pa u cilju da tjelesno ozlijedi oca, uhvatio ga rukama za prsa i gurnuo ga, zbog čega njegov otac da bi se obranio uzeo metalnu šipku i udario ga u predjelu spoja vrata i ramena, na što uhvatio šipku za drugi kraj i udarao oca laktom u bradu te trzao šipkom pri čemu njegov otac udarao glavom o zid, pri tome svemu govoreći roditeljima da će ih uništiti i što ih briga za njegov život, uslijed čega je ocu ŽC nanio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine glave desno čeono, kojim cjelokupnim ponašanjem je oca ŽC i majku DC doveo u ponižavajući položaj i povrijedio njihovo dostojanstvo te izazvao kod njih strah i bojazan za njihove živote i sigurnost,

dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliskih osoba izazvao strah za njihovu sigurnost i doveo ih u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti , a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama i drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio u stjecaju pet kaznenih djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji - opisana i kažnjiva po članku 179. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. i 136/25. - dalje KZ/11), dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavak 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisano u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 179.a KZ/11 okrivljeniku ŠC se za svako kazneno djelo nasilja u obitelji

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD PO 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljeniku ŠC se za svako kazneno djelo prijetnje

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD PO 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, okrivljeniku ŠC se za kazneno djelo tjelesne ozljede

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju odredbe čl. 51. st. 2. KZ/11 okrivljeni ŠC se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme od uhićenja 17. veljače 2026. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-104/2026-3 od 19. veljače 2026., pa nadalje.

IV. Na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ŠC izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

V. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik ŠC se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podnijelo je ovom sudu optužnicu broj KO-DO-149/2026 od 22. travnja 2026. protiv okrivljenika OC zbog počinjenja u stjecaju pet kaznenih djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, okrivljenik ŠC se na raspravi izjasnio da se djelomično smatra krivim, što se ima smatrati da se okrivljenik ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te je isti ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. Okrivljenik je u svojoj obrani u prethodnom postupku naveo da ne živi s roditeljima već šest mjeseci, da je na udaljenosti 50-100 m od kuće napravio garažu gdje živi, radi i spava, a navečer dok oni spavaju da se tušira u kući. Roditelji govore da imaju jednog sina i da im on nikada ne valja. Sebi radi kućicu i da im ni to ne valja. Zbog imovine roditelji nisu dobri s njim, stalno su protiv njega. Pije tablete, ali ne s alkoholom, a dnevno popije dva ili tri piva nakon posla uz jelo i nekad nave čer. Zaposlen je, uglavnom radi na bageru, ali i sve druge poslove. Većina za što se tereti nije istina, roditeljima ne prijeti sjekirom, sa sjekirom radi skulpture od drveta, tako odmara psihu, a kada ga majka vidi sa sjekirom odmah počne nešto vikati. Roditeljima je u afektu govorio da su smeće, ološ i govna jer se diraju u njega, miješaju se, traže drogu, a on se prestao drogirati prije 20 godina. Ovo od početka veljače 2026. ništa nije istina. Vezano za zadnji događaj, došao je kući reći majci da mu ne ulazi u garažu, otac je stajao sa šipkom i oca je samo odgurnuo, otac je njega udario šipkom i nije istina da je oca udarao šakama.

4. U obrani koju je dao na raspravi kod ovog suda okrivljenik je naveo da se sve ovo dogodilo iz razloga što mu je otac u više navrata rekao da on ima samo jednog sina, a pritom bi mislio na njegovog brata. Ima mlađeg brata koji je oženjen, ima djecu i svoj obrt. On (okrivljenik) je bivši ovisnik o heroinu te ga otac uvijek vrijeđa da je nitko i ništa, da u životu ništa neće postići. Najviše ga je zaboljela situacija kada je njegov otac svom unuku, njegovom nećaku, prepisao stan u [adresa], a da njega o tome nitko ništa nije pitao. Roditelji su ti koji njega uvijek vrijeđaju, govore mu da ništa ne valja i iz tih razloga je otišao iz kuće. Živi u garaži koja je nekih 50 metara udaljena od obiteljske kuće u kojoj žive njegovi roditelji. Iako se maknuo od njih, njima ni to ne valja. Istina je da je roditeljima govorio razne riječi, da su penzići, vrijeđao ih, ali to je sve bilo u afektu, to bi im znao više govoriti u šali u smislu da se oni malo trgnu. Majka ga nikad nije ozbiljno shvatila. Isto tako istina je da im je rekao da će ih ubiti i uništiti, ali to je isto sve bilo u afektu. Boli ga što oni preferiraju njegovog brata i što god on napravio ne valja, brat je uvijek bolji od njega. Ovog kritičnog dana 17. veljače 2026. malo je popio, 2-3 pive i čašu vina te je uzeo i tablete za spavanje i došao je kod svojih roditelja u kuću kako bi oca pitao ključeve za automobil i već je tada otac u ruci imao metalnu šipku. Oca je uhvatio za prsa i pitao ga što će mu ta šipka, a nakon čega ga je on s tom šipkom udario. Držao se za tu šipku i gurnuo oca na pod, dalje se ne sjeća što se događalo. Inače konzumira alkohol, obično popije dvije do tri pive i navečer tablete za spavanje. Bio je kod psihijatra i on mu je propisao terapiju, međutim tu terapiju nije uzimao, bilo mu je lakše popiti alkohol. Istina je da je svojim roditeljima govorio da će ih ubiti, međutim to je sve bilo u afektu i ljutnji, ni je ih s tim htio plašiti, nikada im ne bi naudio. Na poseban upit branitelja okrivljenika da li je svjestan da takvo njegovo ponašanje i riječi predstavljaju kršenje zakona, naveo je da je svjestan toga. Žao mu je zbog svega što je učinio, iskreno se kaje. Volio bi se pomiriti sa svojim roditeljima, imati s njima dobar odnos, da žive kao normalna i složna obitelj. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je svjestan da mu alkohol šteti i ukoliko mu sud odredi sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, da li je spreman pridržavati se izrečene mjere, naveo je da je svjestan da mu alkohol šteti, ali njega je alkohol smirivao. Svjestan je da se mora liječiti i pridržavat će se mjere liječenja ukoliko mu ista bude određena. Na poseban upit zastupnika optužbe da li zna iz kojeg razloga mu otac nije htio dati ključeve od automobila, naveo je da je otac vidio da je u alkoholiziranom stanju i da mu upravo iz tog razloga nije htio dati ključeve. Na daljnje pitanje da li je majka bila prisutna kada je otac držao šipku u rukama, naveo je kada je ušao u kuću i vidio šipku pitao je oca što će mu tolika šipka, a na što je majka rekla da nije mogla naći manju. Tada se sukobio s ocem, a majka je izašla vani i nešto vikala, pretpostavlja da je zvala upomoć. Još jednom je naveo da mu je žao što je do svega toga došlo, izražava svoje iskreno kajanje i žaljenje. Prije nego je završio u istražnom zatvoru bio je zaposlen, međutim kako je sada u istražnom zatvoru ostao je bez posla, dobio je otkaz.

5. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci oštećenici ŽC i DC, ispitan je vještak psihijatar dr. Ante Bilić te je sud izveo dokaze pregledom i čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod okrivljenika OC od 18. veljače 2026. (list 37 spisa), prijave Opće bolnice šibensko-kninske županije od 17. veljače 2026. za žrtvu ŽC (list 38 spisa). Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Ante Bilića, dr.med.spec. psihijatar od 30. ožujka 2026. (list 111-114). Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Kristijana Bečića od 31. ožujka 2026. (list 116 spisa). Pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OC sastavljen u prostorijama PU Šibensko-kninske, PP Šibenik s Ispostavom Primošten od 18. veljače 2026., s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 31-36 spisa) te zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika OC sastavljen u prostorijama ODO [adresa] 19. veljače 2026., s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 56-60 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 164-165 spisa).

6. Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz spisa je izdvojena službena bilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s DC (list 39 spisa) jer se na istoj ne može temeljiti sudska odluka.

7. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

8. Svjedok oštećenik ŽC, otac okrivljenika na raspravi pred ovim sudom naveo je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao na dokaznom ročištu kada je naveo da već dulje vrijeme supruga i on imaju problema sa sinom OC . Sa 17 godina počeo je s konzumacijom droge, kasnije s godinama je počeo konzumirati i alkohol te kockati. Kad nije pod utjecajem ovih sredstava OC je super, vrijedan radnik, ne pravi nikakve probleme. Volio bi da se sada ovdje ne nalazi i da ne mora svjedočiti protiv svog sina, ali situacija je eskalirala do te mjere da nema druge. Posebno je situacija postala teška od nove godine odnosno od početka 2026. kad je suprugu i njega budio noću, govorio im da će ih ubiti, da ih mora uništiti i da će ih na kraju ubiti. To ustvari nije govorio on nego neka druga osoba iz njega. Usto tako bi znao reći da je naoštrio sjekiru. Vezano za zadnji događaj, ne sjeća se točnog datuma, uglavnom bio je dan prije početka Korizme, 16. ili 17. veljače, bio je utorak. Navečer oko 22,00 sata OC je od njega zatražio da mu da ključ od automobila, što je on odb io i na taj način je došlo do njegovog napada na njega, na način da ga je uhvatio za prsa, točnije za njegovu odjeću i gurnuo ga. On je tada uhvatio jednu metalnu šipku, duljine 30 do 40 cm te se krenuo braniti, misli da ga je uspio udariti šipkom u njegovu lijevu stranu, između vrata i ramena, potom je okrivljenik tu šipku uhvatio, tako da su je skupa držali, kako je držao šipku udarao ga je laktom u bradu, ne zna točno koliko puta, onda mu je krv potekla sa čela, ne može točno kazati od kojeg udarca mu je potekla krv. Dok su obojica držali šipku okrivljenik je njega trzao jer je mnogo jači od njega i tom prilikom je glavom udarao u zid, ne može reći koliko točno puta. Tada mu se nekako sve zavrtjelo, kao da mu je došao mrak pred oči. Nakon toga je OC odustao od ovakvog ponašanja, mogao ga je tada i ubiti da je htio. Tu je cijelo vrijeme bila njegova supruga, ona ga je pokušala obraniti, no OC je nju samo gurnuo. Nije toliko ni obraćao pažnju što se s njom događa. Te prilike je govorio da će ih uništiti, „što vas briga za moj život“. Tog dana nije bilo drugog fizičkog nasilja prema njemu i supruzi osim ovoga što je opisao. Misli da je najvažnije da njegov sin ozdravi i da se liječi. Želi mu sve najbolje. OC cijelo vrijeme živi s njim i suprugom, jedan period su živjeli u [adresa] pa su se vratili u [adresa], tako se i OC vratio s njima. Nema poseban interes za kažnjavanje okrivljenika, htio bi da ga se uputi na liječenje. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Boji se sina OC, on im je utjerao strah, supruga i on se često bude noću bojeći se da im nešto ne napravi. Protiv OC su već dva puta vođeni postupci zbog nasilja u obitelji, u vezi s tim bio je u zatvoru, taj postupak se vodio pred prekršajnim sudom. Iz zatvora je izišao prije dvije godine. Nakon njegova izlaska iz zatvora pa sve do trenutka kada je u ovom sad postupku uhićen OC je njemu i supruzi većinom po noći dolazio i govorio da će ih uništiti, ubiti. Jednom mu je bio došao s nekakvim papirom da mu potpiše ostavštinu, znao bi im govoriti da su smeće, gnjide, jadni penzići i sl. Cijelo to vrijeme živio je u ujakovoj kući koja se nalazi na udaljenosti od oko 500 m od njihove kuće iz razloga što mu je bila određena mjera zabrane približavanja. U ujakovoj kući je bio samo možda mjesec ili dva nakon izlaska iz zatvora dok je trajala ta mjera. Nakon toga se vratio u njihovu kuću s tim da je znao nekad biti u garaži, a to je bilo ponekad unutar zadnjih 6 mjeseci. Dok je bila na snazi mjera zabrane približavanja njemu i supruzi okrivljenik se te mjere pridržavao i nije im pravio nikakve probleme. Što se tiče liječenja OC je bio u komuni oko 2 godine, ali to je bilo davno, misli 1995. do 1997., nakon toga je bio dobro no u zadnje vrijeme se nije pokušavao liječiti. Jedina želja mu je da se njegov sin izliječi i da se vrati s njima živjeti u istu kuću. Na raspravi je svjedok naveo da on samo želi da se njegov sin liječi, nije htio da završi u istražnom zatvoru, misli da je sada proteklo neko vrijeme te smatra da je okrivljenik već sada puno bolje. Na poseban upit branitelja okrivljenika da li se sada sa odmakom vremena i dalje boji svog sina OC, naveo je da se ne boji, "zašto bih se bojao svoga sina". Kada je iskazivao pred sucem istrage naveo je da ga se boji, ali to je bila tada njegova ishitrena reakcija. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li smatra da je njegov udarac šipkom kritične prigode doveo do počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede na njegovu štetu, naveo je da možda i je. To je bila neka situacija vezana za ključeve od automobila i dogodilo se to što se dogodilo.

9. Svjedokinja oštećena DC, majka okrivljenika, u svom iskazu na raspravi navela je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dala na dokaznom ročištu kada je navela da za svog sina OC može reći da je dobar kao kruh i jedino što želi je da on ide na liječenje, da se vrati onaj njihov sin OC kakvoga poznaje. Prije njegovog uhićenja koje je bilo 17. veljače 2026. nekih sedmicu prije on bi dolazio navečer iz garaže njima u kuću i govorio njoj i njezinom suprugu da će ih ubiti, a da će poslije ubiti sebe. Dolazio im je i po noći, gnjavio ih, govorio bi im što spavaju, da se dižu, ali to nije on. Uzrok tih problema i toga što se on promijenio je droga, alkohol i kocka. Prije toga on je bio super. Što se tiče njegovog sukoba s ocem prije nego š to je sada uhićen ona je bila tu samo na početku događaja, OC je nju gurnuo za rame i tada je ona izašla iz kuće i vikala upomoć. Osim ovih sedam dana prije kritičnog događaja kada im je prijetio, nije ranije činio nešto slično. Ona ga je pozvala da se vrati iz garaže i dođe živjeti u kuću gdje ima svoju sobu, ali on nije htio. Sukob s ocem ove zadnje prilike započeo je na način da je OC 10-tak puta ulazio izlazio iz kuće, tražio je od oca da mu da auto, a kako otac to nije htio on je oca uhvatio za robu u predjelu prsa, a potom je otac krenuo na njega, odnosno otac je njega uhvatio za prsa, a potom je OC oca ponovno uhvatio i počeo ga tresti te udarati njegovom glavom o zid. Ove prigode kad je bio sukob OC i oca nije vidjela nikakvu šipku, za nju je to bio grozan događaj te joj je sve to teško palo. Na raspravi je svjedokinja navela da se ona svog sina OC ne boji, on bi nju uvijek grlio. On nije za zatvor, njemu je potrebno liječenje. Konstatirano je da je svjedokinja tijekom davanja iskaza plakala i bila vidno uznemirena.

10. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu kod okrivljenika od 18. veljače 2026. proizlazi da je okrivljenik odbio ispitivanje te je navedeno da je konzumirao više alkoholnih pića tokom dana.

11. Iz prijave Zavoda za hitnu medicinu ŠKŽ, Primošten od 17. veljače 2026. za oštećenika ŽC proizlazi da je istome dijagnosticirana tjelesna ozljeda u vidu ekskorijacije desne frontalne regije uz mogućnost prekvalifikacije.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu doc. dr. sc. Kristijana Bečića od 31. ožujka 2026. proizlazi da je kod oštećenika ŽC utvrđena ozljeda u vidu oguljotine glave desno čeono koja ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje tangencijalnim povlačenjem po koži nekog tupotvrdog sredstva ili kože po takvom sredstvu ili pak okomitim udarcem tupotvrdim predmetom o kožu, odnosno kože o tupotvrdi predmet pri čemu površinski sloj kože „puca“ (tzv. crush oguljotina) te joj se mehanizam nastanka može uklopiti u okolnosti fizičkog nasilja, a kakve proizlaze iz stanja spisa.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. spec. psihijatra Ante Bilića od 30. ožujka 2026. proizlazi da je okrivljenik ŠC osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja kojem je dijagnosticiran poremećaj uzimanja alkohola u umjerenom stupnju (odnosno ovisnost o alkoholu prema DSM 4 klasifikaciji) i poremećaj ličnosti. Uvažavajući ranije navedeno vještak je mišljenja da je u trenutku počinjenja kaznenih djela njegova sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno. Budući da su predmetna kaznena djela počinjenja pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a prisutan je značajan stupanj opasnosti da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, preporuča se izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

13.1. U svom iskazu na raspravi stalni sudski vještak psihijatar dr. med. Ante Bilić je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 30. ožujka 2026. Na pitanje branitelja okrivljenika da li, s obzirom na protek vremena te da se okrivljenik već neko vrijeme nalazi u istražnom zatvoru, i dalje ostaje kod svog prijedloga za izricanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja o ovisnosti o alkoholu, vještak je naveo da ukoliko se dokaže da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, a ista su počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te je kod okrivljenika prisutan značajan stupanj opasnosti da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, zbog čega i dalje ostaje kod preporuke za izricanjem navedene sigurnosne mjere. Boravak okrivljenika u istražnom zatvoru sigurno je na istog djelovao u smislu detoksikacije i odmaka od alkohola i tableta, međutim vještak smatra da je istome i dalje potrebno liječenje od ovisnosti o alkoholu.

14. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu doc. dr. sc. Kristijana Bečića od 31. ožujka 2026. te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. med. Ante Bilića od 30. ožujka 2026., sud je ocijenio kao stručne i objektivne, sačinjene u skladu sa pravilima struke, te ih kao takve u cijelosti prihvaća, jer u istima nema nejasnoća ni proturječnosti, a na koje nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi.

15. Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik ŠC upravo na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom počinio u stjecaju pet kaznenih djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

16. U predmetnom postupku nije sporno da su oštećenici ŽC i DC roditelji okrivljenika, pa u tom smislu, sukladno odredbi čl. 87. st. 9. KZ/11 bliske osobe okrivljenika. Također, u postupku nije sporno da je okrivljenik govorio svojim roditeljima da su smeća, gnjide, jadni penzići, prijetio da će ih ubiti, da ih mora uništiti, da je naoštrio sjekiru.

17. Međutim, sporno je da li je on to govorio u cilju da ponizi i omalovaži svoje roditelje te da kod istih izazove osjećaj straha i bojazni za njihove živote i sigurnost . Također, sporno je da li je okrivljenik tjelesno ozlijedio svog oca.

18. Da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 proizlazi prvenstveno iz iskaza oštećenika ŽC i oštećene DC koji su detaljno, okolnosno i životno opisali ponašanje okrivljenika u utuženom periodu. Tako iz iskaza svjedoka oštećenika ŽC proizlazi da je okrivljenik njemu i supruzi većinom po noći dolazio i govorio da će ih uništiti, ubiti, jednom mu je došao s nekakvim papirom da mu potpiše ostavštinu, govorio im da su smeće, gnjide, jadni penzići i sl. I svjedokinja oštećena DC u svom iskazu je navela da im je okrivljenik dolazio po noći, gnjavio ih, govorio im što spavaju, da se dižu.

18.1. Iskaze oštećenika žrtava ŽC i DC sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ih vjerodostojnim, istinitim, uvjerljivim i životnim. Naime, oštećenici su detaljno i okolnosno iskazivali o predmetnim događajima, u njihovim iskazima nema kontradiktornosti i nelogičnosti te sud smatra kako isti nemaju nikakvog opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika, tim više što su njihovi iskazi u skladu s ostalim dokazima, nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. Ante Bilića od 30. ožujka 2026. te obranom okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da je istina da je roditeljima govorio razne riječi, da su penzići, vrijeđao ih, te im rekao da će ih ubiti i uništiti.

18.2. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Citirano kazneno djelo propisano je kao blanketno kazneno djelo koje izravno upućuje na definiciju nasilja u obitelji sadržanu u odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 114/22. – dalje ZZNO). Prema odredbi čl. 10. ZZNO nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanje, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

18.3. Iz ponašanja okrivljenika kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude te kako su ga opisali roditelji ŽC i DC, a što navodi i okrivljenik u svojoj obrani, proizlazi da je on ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 budući da je, protivno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u inkriminiranom razdoblju, oštećene ŽC i DC, svoje roditelje, svakodnevno u alkoholiziranom stanju vrijeđao raznim pogrdnim riječima, da su smeća, gnjide, jadni penzići, dolazio po noći i prijetio da će ih uništiti i ubiti, čime je vršio psihičko nasilje nad svojim roditeljima, a čime je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, koje ponašanje je oštećene ŽC i DC kao bliske osobe i članove obitelji, dovelo u ponižavajući položaj, izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i nemoći, budući da takvo ponašanje prelazi granice uobičajenog, uljudnog ponašanja kako unutar obitelji tako i općenito .

19. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 analizom iskaza oštećenika ŽC i DC, koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, a kako je to navedeno u dijelu ove presude koji se odnosi na kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik oštećenicima uputio navedene riječi prijetnje opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se tereti. I sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je roditeljima rekao navedene riječi prijetnje, ali da je to bilo u afektu.

19.1. Nužno je za istaknuti da za ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li počinitelj upućujući drugome prijetnju ozbiljno mislio, već je bitno da je prijetnja takva da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost ili osobnu ugroženost. Elementi kaznenog djela prijetnje ostvareni su već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi, budući da se radi o kaznenom djelu apstraktnog ugrožavanja tako da nije potrebno da je tom ozbiljnom prijetnjom kod žrtve ujedno stvoren osjećaj straha i osobne nesigurnosti.

19.2. Slijedom svega navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik oštećenicima, svojim roditeljima, dakle bliskim osobama, u smislu odredbe čl. 87. st. 9. KZ/11 uputio riječi prijetnje da će ih ubiti, da ih mora uništiti i da će ih na kraju ubiti, da je naoštrio sjekiru, kako je to pobliže opisano u izreci ove presude, te su takve riječi prema ocjeni ovog suda, pod svim okolnostima u kojima su izrečene kao i u kontekstu njihovih narušenih odnosa, objektivno podobne da kod svakog prosječnog čovjeka izazovu opravdan osjećaj straha za vlastitu sigurnost, odnosno podobne da ustraše i uznemire onoga kome su upućene, a kako su ustrašile i uznemirile oštećene o čemu su isti iskazivali.

20. Nadalje, da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na štetu svog oca ŽC , sud je nedvojbeno utvrdio na temelju iskaza oštećenika ŽC, DC te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Kristijana Bečića. Sud poklanja vjeru iskazu svjedoka oštećenika ŽC jer je isti detaljno, životno i emocionalno uvjerljivo opisao dinamiku događaja, mehanizam nastanka ozljede, trenutak kada je okrivljenik uhvatio šipku za drugi kraj i udarao ga laktom u bradu te trzao šipkom pri čemu oštećenik udarao glavom o zid, što se podudara s iskazom oštećene DC te nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Kristijana Bečića.

20.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu proizlazi da je oštećenik ŽC kritične prigode zadobio oguljotinu glave desno čeono koja ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje tangencijalnim povlačenjem po koži nekog tupotvrdog sredstva ili kože po takvom sredstvu ili pak okomitim udarcem tupotvrdim predmetom o kožu, odnosno kože o tupotvrdi predmet pri čemu površinski sloj kože „puca“ (tzv. crush oguljotina) te joj se mehanizam nastanka može uklopiti u okolnosti fizičkog nasilja, a kakve proizlaze iz stanja spisa.

20.2. Ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu sud je prihvatio kao logičan, jasan, stručan, napravljen u skladu s pravilima struke te stranke na isto nisu imale primjedbi.

20.3. Stoga, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu te dovodeći isto u vezu s obranom okrivljenika i iskazom oštećenika ŽC i DC, u konkretnom slučaju utvrđeno je postojanje uzročno-posljedične veze između ponašanja okrivljenika i zadobivanja tjelesne ozljede oštećenika ŽC, a koji se prema čl. 87. st. 9. KZ/11 smatra bliskom osobom, kojim ponašanjem je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

21. Iako okrivljenik u svojoj obrani ne negira svoje ponašanje prema roditeljima na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, isti navodi da je to sve bilo u šali, u afektu, međutim sud njegovu obranu u tom dijelu, da je sve bilo u šali, afektu, smatra neistinitom, neživotnom i nelogičnom, takvom obranom želi umanjiti značaj i težinu svog postupanja prema oštećenicima te je njegova obrana prije svega usmjerena ka otklanjanju kaznene odgovornosti.

22. Slijedom svega navedenog, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik ŠC ponašanjem opisanim u izreci ove presude počinio pet kaznenih djela i to dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11, dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

23. Na okolnost ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, provedeno je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po stalnom sudskom vještaku dr. med. spec. psihijatru Anti Biliću, koje rezultate vještačenja je sud prihvatio smatrajući ih stručnim i objektivnim te danim u skladu s pravilima struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik ŠC osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja kojem je dijagnosticiran poremećaj uzimanja alkohola u umjerenom stupnju (odnosno ovisnost o alkoholu prema DSM 4 klasifikaciji) i poremećaj ličnosti. Uvažavajući ranije navedeno vještak je mišljenja da je u trenutku počinjenja kaznenih djela njegova sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno.

24. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je okrivljenik kaznena djela za koja se tereti u predmetnom postupku počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih djela, odnosno protupravnosti svog ponašanja te je htio njihovo počinjenje, isti je mogao shvatiti značenje svog djelovanja i upravljati svojim postupcima iako su kod njega te sposobnosti, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, bile smanjene, ali ne bitno.

25. Slijedom navedenog, kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja pet kaznenih djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179. a KZ/11, dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, to ga je za navedena kaznena djela valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

26. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima ovisi izricanje njezine vrste i mjere, primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela.

26.1. Tako je sud okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da prema izvatku iz kaznene evidencije nije osuđivan. Kao olakotnim cijenjeno je njegovo izraženo žaljenje i kajanje te korektno držanje pred sudom.

26.2. Kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio njegovu raniju prekršajnu osuđivanost. Naime, isti je u dva navrata osuđivan zbog prekršaja iz čl. 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji presudama Općinskog suda u Šibeniku i to presudom broj Pp-1829/2023 od 22. srpnja 2023., pravomoćna istog dana, na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, uvjetno na 12 mjeseci te mu je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u trajanju od 6 mjeseci i presudom broj Pp- 753/2024 od 26. kolovoza 2024., pravomoćna 20. studenog 2024., na kaznu zatvora u trajanju od 60 dana uvjetno na 12 mjeseci, koje prekršaje je počinio na štetu roditelja. Također, kao otegotno sud je okrivljeniku cijenio težinu, brojnost i sve okolnosti učina kaznenih djela za koja se tereti u predmetnom postupku, a radi se o kaznenim djelima s elementima nasilja u kojima je pokazao izraženu bezobzirnost te visok stupanj ustrajnosti i kriminalne volje.

26.3. Stoga je, cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kao i okolnosti koje se tiču osobe okrivljenika, težine počinjenih kaznenih djela, stupnja krivnje koji je najveći jer su djela počinjena s izravnom namjerom te okolnosti pod kojima su predmetna kaznena djela počinjena, sud okrivljeniku za učin dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11, na temelju iste zakonske odredbe utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako, za učin dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako te za učin kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom ga primjenom odredbi o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca. Okrivljeniku su za svako pojedino kazneno djelo utvrđene kazne zatvora u visini donjeg minimuma te je potom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, jer će se po ocjeni ovog suda jedino tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, dakle, izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela. Također će okrivljeniku nakon što izdrži kaznu biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela te će imati priliku uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela i poštivati pozitivnopravne propise te pokazati da je konačno shvatio svu nedopuštenost ovakvog načina postupanja.

27. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme od uhićenja 17. veljače 2026. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-104/2026-3 od 19. veljače 2026., pa nadalje.

28. Na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ŠC je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, obzirom da je vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju zaključio da je okrivljenik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu kao i da postoji značajan stupanj opasnosti da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo zbog čega se preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Uzimajući u obzir navedeno mišljenje vještaka psihijatra, sud je mišljenja da je okrivljenik zbog svoje ovisnosti o alkoholu potencijalno opasna osoba slijedom čega je u takvim okolnostima liječenje okrivljenika od ovisnosti o alkoholu kako je preporučio vještak psihijatar prijeko potrebno radi sprječavanja opasnosti od počinjenja istih ili sličnih odnosno težih kaznenih djela.

29. Iako je okrivljenik oglašen krivim za učin kaznenih djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom da je nezaposlen, bez primanja te je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 8. lipnja 2026.

S U D A C

Anita Plenča

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN-a:

1. ODO Šibenik, na broj KO-DO-149/2026

2. okrivljenik ŠC (putem Zatvora u Šibeniku)

3. branitelj okrivljenika Milan Macura, odvjetnik u Šibeniku

4. Uprava Zatvora u Šibeniku

5. oštećenik ŽC

6. oštećena DC

7. u spis