Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-788/2026 -2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, u pravnoj stvari tužitelja: 1-MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3- ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4-ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po Marku Tušeku, odvjetniku iz Varaždina protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, OIB: 25376204437, Paldau 40, 8341 Paldau, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. P - 770/2019 od 03. prosinca 2025., dana 08. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. P- 770/2019 od 03. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I) izreke odbijen je prigovor tužitelja od 24.11.2025. protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude u iznosu od 106,18 eura od 12.11.2025. kao neosnovan, dok je toč. II) izreke određeno da će navedenu sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije sukladno rješenju od 12.11.2025. u iznosu od ukupno 106,18 eura tužitelji platiti solidarno.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), te predlažu ukinuti pobijano rješenje, odnosno podredno preinačiti.

3. U žalbi tužitelji u bitnom navode da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud izmijenio rješenje o plaćanju sudske pristojbe na način da je nadodao toč. II) izreke, čime da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navode da je pobijanim rješenjem pogrešno obračunata sudska pristojba jer da im je trebalo odmjeriti plaćanje polovice pristojbe iz Tbr. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( NN 37/23, dalje Tarifa ) i to u visini od 26,55 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju se žalitelji pozivaju jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Isto tako pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja kojim su obvezani na plaćanje sudske pristojbe.

7. Naime, u konkretnom slučaju su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude, te je pravilno prvostupanjski sud odmjerio prijepornu sudsku pristojbu primjenom Tbr.3. Tarife kojom je propisano da se za žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije, reviziju protiv presude, te žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda plaća iznos pristojbe iz st. 1. Tar. br. 1. uvećan za 100%, a što u konkretnom slučaju prema označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura iznosi 106,18 eura.

8. Žalbeni navodi da se na prijedlog za dopuštenje revizije primjenjuje Tbr. 1. st. 2. Tarife nije osnovan jer pažljivim čitanjem te odredbe jasno proizlazi da je istom regulirana, između ostalog, pristojba koja se odnosi na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odredio i da su predmetnu sudsku pristojbu tužitelji dužni platiti solidarno jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18, 51/23 ) kojim je propisano da ako su prema tom zakonu dvije ili više osoba obvezne zajedno platiti pristojbu, njihova obveza je solidarna.

10. Pri tom okolnost da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem posebno naznačio da su tužitelji dužni predmetnu pristojbu platiti solidarno ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja jer je time samo naznačeno da se radi o solidarnoj obvezi, a koja je kao takva ionako zakonski propisana.

11. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 08. lipnja 2026.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović