Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-278/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u parničnom predmetu tužiteljice DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željan Hrvatin, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Neda Milotić, odvjetnica u Puli i punomoćnik AR, radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj Psp-46/2024-71 od 19. prosinca 2025., 8. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj Psp-46/2024-71 od 19. prosinca 2025. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tuženik samovlasno smetao tužiteljicu u posljednjem faktičnom i mirnom suposjedu dvorišta, vrta i obiteljske kuće na adresi [adresa] koji se nalaze na k. č. broj [katastarska čestica]/Z i k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način što je promijenio bravu na ulazu (portunu) u dvorište te bravu na ulaznim vratima obiteljske kuće pa mu je naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje vraćanjem prijašnjih brava koje je koristila tužiteljica ili predajom ključeva novih brava te mu je zabranjeno takvo ili slično smetanje (točka I izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.081,82 eura sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2025. do isplate(točka II).

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

3. U žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja propustio izvesti dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-140/2019 prema prijedlogu tužiteljice, zbog čega da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Osporava i ocjenu iskaza stranaka i svjedoka, tvrdeći da je pogrešno primijenjena odredba čl. 8. ZPP-a. Pritom analizira narečene iskaze te s tim u svezi ocjenu koju je dao sud u pobijanom rješenju te zaključuje da je počinjena povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su proturječni sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Tako da iz obrazloženja proizlazi da sud vjeruje tužiteljici i svim svjedocima čije je saslušanje ona predložila, dok ne poklanja vjeru tuženiku i svjedocima čije je saslušanje on predložio, a da nisu izneseni razlozi zbog kojih je takvo stajalište formirano. Tako navodi da su svjedoci tužiteljice iskazivali o okolnostima o kojima ne mogu imati saznanja, budući da ne žive u neposrednoj blizini prijepora pa da je stoga nejasan zaključak suda kako su svjedoci iskazivali neposredno uvjerljivo. Naglašava da je između stranaka vođen višegodišnji parnični postupak u Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču koji je okončan donošenjem pravomoćne presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem postupku da nije bilo sporno kako tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] te da na toj adresi kontinuirano prebiva. Smatra da narečena povreda postupka predstavlja i povredu ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, jer da je neadekvatno obrazložena, arbitrarna te donesena po osobnom uvjerenju, a ne na temelju brižljive ocjene provedenih dokaza.

4. Naglašava da iz provedenih dokaza proizlazi da mu je njegova baka, a majka tužiteljice GR za života dozvolila da prijavi prebivalište na narečenoj adresi te da ga je ovlastila na gospodarenje i posjedovanje njezine imovine te mu je za ž ivota „prepisala“ nekretninu k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, čime da je na njega prenijela kvalificirani posjed prijepora. Smatra da su dokazi koje je sud propustio ocijeniti bitni, jer da se odnose na odlučnu činjenicu u ovom sporu je li tužiteljica imala pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje prijepora, što se prije svega odnosi na uvjerenja o prebivalištu tuženika te isprave koje se nalaze u spisu kojeg je tužiteljica predložila pribaviti. Navodi da su tužiteljica te svjedoci koje je predložila saslušati znali da on ima na prijeporu prebivalište, da prebiva još od 2016. na toj adresi, da je u zemljišnim knjigama upisan sa istom adresom te da nisu nastupile neke okolnosti zbog kojih bi posjed prestao, pri čemu naglašava da tuž iteljica nije preuzela u zakonskom roku nasljednički posjed pa da ne može imati kontinuitet eventualnog posljednjeg mirnog suposjednika. Tvrdi da iz svih provedenih dokaza proizlazi da ne postoji pravna osnova za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici, up ravo stoga što je nekretnina k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u isključivom vlasništvu i posjedu tuženika, a ne i tužiteljice.

5. Smatra da je sud prvog stupnja propustio pravni odnos stranaka cijeniti kroz odredbe čl. 19. i čl. 28. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) o načelu trajnosti posjeda, te pretpostavkama prestanka posjeda.

6. Predlaže stoga pobijano rješnje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi parnični trošak, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je pružio tužiteljici zaštitu suposjeda dvorišta, vrta i obiteljske kuće na adresi [adresa] , na nekretninama k. č. broj [katastarska čestica]/Z i k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.

9. Predmet ovog spora je zaštita suposjeda tužiteljice na nekretninama koje u naravi predstavljaju kuću te okućnicu, dvorište i vrt na adresi [adresa], s tim što tužiteljica tvrdi da ju je tuženik promjenom brave na ulazu (portunu) u dvorište te brave na ulaznim vratima obiteljske kuće smetao u suposjedu dvorišta i kuće, dok tuženik iznoseći prigovor prekluzije osporava pravo tužiteljice na zaštitu suposjeda.

10. Na temelju ocjene provedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice:

- da se obiteljska kuća nalazi na k. č. broj [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina], dok se na k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi dvorište te pomoćni objekti, s tim što između tih dviju nekretnina nema vidljive međe na terenu,

- da je cijeli posjed omeđen zidom te da se u dvorište ulazi kroz željezna vrata

– portun na kojem se nalazi brava, a preko dvorišta se dolazi do obiteljske kuće s ulaznim vratima na kojima je postavljena brava,

-da su narečene nekretnine bile u vlasništvu roditelja tužiteljice, odnosno bake i djeda tuženika, TR i GR, da je TR preminuo 2011. te je iza njega vođen ostavinski postupak u kojemu su se njegove kćeri ČR, FR, ŽR, IR i DR (tužiteljica) sporazumjele da ostavina iza njihovog oca pripadne njihovoj majci GR,

-da je GR preminula **.**.2016. te su tijekom ostavinskog postupka iza majke, tužiteljica i njezine tri sestre saznale da je njihova majka zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom 15. studenog 2016. te su pokrenule parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti narečenog ugovora,

-da je nakon smrti TR u kući na adresi [adresa] nastavila živjeti GR, a tužiteljica i njezine sestre su imale ključeve brave željeznih vratiju – portuna te ulaznih vratiju kuće,

-da je tužiteljica početkom rujna 2020. prilikom pokušaja obilaska prijepora ustanovila da ne može otvoriti glavni portun za ulaz u dvorište , jer je promijenjena brava, da je u kontaktu s tuženikom saznala da je on promijenio bravu jer je stara bila pokvarena, da tužiteljici nisu predani ključevi novih brava te da se po uputi odvjetnika poslužila institutom samopomoći i promijenila obje brave te o tome izvijestila tuženika,

-da je dan nakon telefonskog razgovora s tuženikom , tužiteljica ustanovila da su brave opet promijenjene te je podnijela tužbu radi smetanja suposjeda 30. listopada 2020.,

-da je tijekom ovog postupka okončan ostavinski postupak iza pok. GR te je doneseno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja , poslovni broj O-1722/2022-28 od 31. ožujka 2023., kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. GR čini, između ostalih, nekretnina kč. br. [katastarska čestica] kuća, štala i dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] te su njezin im nasljednicama proglašene kćeri, svaka u jednoj petini,

-da iz narečenog rješenja proizlazi da je parnični postupak koji se vodio između tužiteljice i triju sestara, protiv tuženika OR pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž - 602/2022, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda na način da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 6. studenog 2016. između GR i tuženika, solemniziranog od javnog bilježnika 15. studenog 2016.

11. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je zauzeo stajalište da je tužiteljica bila u zadnjem mirnom suposjedu prijepora, budući da je obilazila imanje, dvorište i objekte te obiteljsku kuću, što su činile i njezine sestre, a tuženik je, promjenom brave na željeznim vratima i brave na ulaznim vratima u obiteljsku kuću tužiteljicu smetao u suposjedu. Oc ijenjeno je da je tužba podnesena u roku od trideset dana od saznanja za smetanje i počinitelja, sukladno čl. 21. ZV-a, jer je tužiteljica saznala da svojim ključevima više ne može otključati brave 2. rujna 2020., potom je promijenila brave 30. rujna 2020., čime se poslužila institutom dopuštene samopomoći, a kako je 2. listopada 2020. saznala da je tuženik ponovno promijenio obje brave, da je tužbu podnijela 2. studenog 2020., unutar propisanog prekluzivnog roka.

12. Tvrdnju tuženika da je bravu na željeznim vratima, portunu , promijenio početkom svibnja 2018., nakon čega da tužiteljica više nije bila u posjedu prijepora, sud prvog stupnja ocjenjuje nedokazanom, pri čemu takav zaključak temelji, između ostalog, i na razlikama u iskazima svjedoka MR, za kojeg utvrđuje da početkom mjeseca svibnja 2018. nije boravio u [adresa], dok je u iskazu ustvrdio suprotno.

13. Stoga je tužiteljici pružena zaštita suposjeda primjenom čl. 22. i čl. 24. ZV- a, a odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP -a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa) u iznosu od 1.750,00 eura te su priznati troškovi sudskih pristojbi te uviđaja i vještačenja, odnosno ukupan iznos od 2.081,82 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

14. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je sve dokaze ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a, dakle, svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio da tužiteljici pripada pravo na zaštitu suposjeda. Treba reći da tuženik ne spori da je tužiteljica bila u suposjedu prijepora te ne spori da je promijenio bravu na željeznim vratima, portunu, kroz koja se ulazi u okućnicu i dolazi do obiteljske kuće te promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, međutim, tvrdi da je bravu na željeznim vratima promijenio početkom svibnja 2018., čime pokušava potkrijepiti prigovor prekluzuje.

15. Međutim, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza utvrdio da je suposjed tužiteljice trajao sve do 2. rujna 2020., kada je tužiteljica saznala za promjenu brava, nakon čega se poslužila institutom dopuštene samopomoći iz članka 27. ZV-a i promijenila brave na portunu i ulaznim vratima kuće te je 2. listopada 2020. saznala da je tuženik ponovno promijenio brave, pri čemu je odbio tužiteljici predati primjerak ključeva pa je tužiteljica tužbu podnijela unutar prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZV-a.

16. Prema čl. 24. ZV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Tuženik je, već promjenom brave na željeznim vratima, portunu, onemogućio tužiteljicu u vršenju suspojeda i na obiteljskoj kući, budući da se do kuće može doći isključivo kroz portun pa je na takav način potpuno isključena od dotadašnjeg suposjeda, zbog čega ima pravo na sudsku zaštitu.

17. Tuženik u žalbi pokušava osporiti zakonitost pobijanog rješenja kroz analizu iskaza svjedoka i stranaka, u usporedbi s ocjenom provedenih dokaza od strane suda, međutim, na takav način nije doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Glede tvrdnje o povredi postupka do koje je došlo zbog toga što nisu provedeni svi dokazi koje je predložila tužiteljica, treba navesti da sud provodi dokaze u skladu s čl. 7. ZPP- a pa ukoliko stranka odustane od prijedloga za provođenje određenih dokaza, nije ovlašten te dokaze provesti, ukoliko se ne radi o slučaju iz čl. 7. st. 2. ZPP-a. Tvrdnja da je u ovom sporu odlučna činjenica je li tužiteljica imala pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje prijepora je pogrešna, budući da prema čl. 22. st. 2. ZV -a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Za ishod ovog postupka je bilo bitno utvrditi isključivo posljednje stanje suposjeda, čin smetanja suposjeda te je li sudska zaštita zatražena unutar propisanog prekluzivnog roka, dok ostale činjenice kao što su pravo na posjed, ili pak, pravni temelj posjeda, nisu od značaja za ishod takve vrste parnica.

18. Žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na činjenice o prijavi prebivališta, o podacima o prijavljenoj adresi u zemljšnim knjigama te o korištenju prijepora, također ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, budući da tužiteljica u ovom postupku ne traži zaštitu posjeda, već zaštitu suposjeda, čime priznaje i tuženiku status suposjednika.

19. Zakonita je i odluka o parničnom trošku, koja je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te mjerodavnih odredbi Tarife.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke te točki II. izreke u dosuđujućem dijelu potvrditi, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je rješenje u preostalom dijelu točke II. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan