REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-694/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Restović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. odvjetnicima u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 11. lipnja 2025., poslovni broj: P-624/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. I. Žalba tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-624/2025-7 od 11. lipnja 2025., u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, te dijelu točke III. izreke, kojim je dosuđen trošak postupka tužitelju.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja JA, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-624/2025-7 od 11. lipnja 2025., u odbijajućem dijelu točke III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d. Zagreb da tužitelju JA naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu žalba tužitelja odbija se kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d. Zagreb da tužitelju JA naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 106,92 eura u roku od 15 dana.

IV. Tuženica se odbija sa zahtejvom za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 216-354/2006 od 8. lipnja 2006. i to odredba članka 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 1. i članka 6. stavka 2. Ugovora u dijelu u kojem banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika, važećem na dan korištenja kredita kao i to da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke kao i dijelu kojem korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

II Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 4,57 eura / 34,43 kuna od 31. ožujka 2008. do isplate,

-na iznos od 18,16 eura / 136,83 kuna od 31. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 7,42 eura / 55,91 kuna od 2. prosinca 2008. do isplate, 2 Poslovni broj: P-624/2025-7

-na iznos od 23,14 eura / 174,35 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 25,94 eura / 195,44 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 27,20 eura / 204,94 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 23,72 eura / 178,72 kuna od 31. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 26,02 eura / 196,05 kuna od 30. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 20,66 eura / 155,66 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 16,71 eura / 125,90 kuna od 30. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 17,76 eura / 133,81 kuna od 31. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 19,84 eura / 149,48 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 19,66 eura / 148,13 kuna od 30. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 17,56 eura / 132,31 kuna od 2. studenoga 2009. do isplate,

-na iznos od 21,51 eura / 162,07 kuna od 30. studenoga 2009. do isplate,

-na iznos od 24,67 eura / 185,88 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 29,17 eura / 219,78 kuna od 1. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 28,14 eura / 212,02 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 34,25 eura / 258,06 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 33,09 eura / 249,32 kuna od 30. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 36,28 eura / 273,75 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 54,91 eura / 413,72 kuna od 30. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 50,88 eura / 383,36 kuna od 2. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 63,18 eura / 476,03 kuna od 31. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 58,93 eura / 444,01 kuna od 30. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 52,10 eura / 392,55 kuna od 2. studenoga 2010. do isplate,

-na iznos od 66,52 eura / 501,19 kuna od 30. studenoga 2010. do isplate,

-na iznos od 84,86 eura / 639,38 kuna od 31. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 71,87 eura / 541,50 kuna od 31. siječnja 2011. do isplate, -na iznos od 76,87 eura / 579,18 kuna od 28. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 71,08 eura / 535,48 kuna od 31. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 72,13 eura / 543,46 kuna od 30. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 96,68 eura / 730,70 kuna od 31. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 95,05 eura / 716,15 kuna od 4. srpnja 2011. do isplate

koje kamate se određuju u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 2.222,40 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan."

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 186.b ZPP-a time što je sud, nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, dopustio preinaku tužbenog zahtjeva. Tvrdi da provođenje vještačenja nije nužno niti dopušteno radi određivanja i postavljanja tužbenog zahtjeva te da je tužitelj, ukoliko nije raspolagao potrebnim stručnim znanjem za izračun visine potraživanja, trebao angažirati stručnu osobu prije podnošenja tužbe. Stoga smatra da je tužbu trebalo odbaciti jer nije bila uredna prije zaključenja prethodnog postupka.

2.2. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud trebao saslušati tužitelja i djelatnika banke kao jedine osobe koje su sudjelovale u sklapanju ugovora, pri čemu ističe da sama činjenica što se ugovor sastoji od pet stranica formata A4 ne znači da je riječ o standardiziranom ugovoru. Također smatra da je tužbeni zahtjev neodređen jer iz izreke presude nije vidljivo koji se dio dosuđenog iznosa odnosi na stjecanje bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio na ništetnost valutne klauzule.

2.3. Tuženica nadalje smatra pogrešnim pravno stajalište prvostupanjskog suda prema kojem negativne razlike ne treba uračunavati pri izračunu potraživanja. U tom smislu poziva se na odredbu članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa smatra da pobijana presuda odstupa od ustaljene sudske prakse. Također drži da je prvostupanjski sud bez dostatnih i zakonom utemeljenih razloga otklonio njezin prigovor zastare.

2.4. Tuženica nadalje ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prihvatio, niti valjano ocijenio, njezine prigovore na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Matije Trogrlića.

2.5. Nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda o njezinoj nesavjesnosti kao stjecatelja i dosuđene zakonske zatezne kamate te pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Smatra da tužitelju nije trebalo priznati trošak sudske pristojbe na presudu jer taj trošak kao potrošač nije bio dužan platiti. Također osporava pravo tužitelja na naknadu troška zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude smatrajući da taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

2.6. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu tuženice nije podnesen.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima parničnog postupka sadržanog u dijelu točke III. izreke presude, zbog svih zakonskih žalbenih razloga.

4.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud priznao trošak podneska od 6. listopada 2020., ali nije naveo iznos u kojem taj trošak priznaje. Nadalje smatra da mu je za zastupanje na ročištima održanim 14. listopada 2020. i 29. kolovoza 2022. trebalo priznati punu nagradu za zastupanje, a ne iznos od 100,00 eura, jer se na tim ročištima nije raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima. Također smatra da mu je trebalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 26,54 eura, sukladno dostavljenom dokazu o uplati. Konačno, ističe da mu je za zastupanje na ročištu održanom 14. svibnja 2025. trebalo priznati trošak u iznosu od 200,00 eura. Predlaže da se odluka o troškovima parničnog postupka preinači na način da mu se na ime troškova parničnog postupka dosudi daljnji iznos od 526,54 eura. Traži trošak sastava žalbe.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženice nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje niti jedne od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8.2. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude nisu proturječni sadržaju izvedenih dokaza niti postoji proturječnost između izreke i obrazloženja presude. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi na temelju kojih je činjenica i dokaza prvostupanjski sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, te iz kojih razloga nije prihvatio pojedine prigovore tuženice, slijedom čega se pravilnost i zakonitost pobijane presude mogu valjano ispitati.

8.3. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženica ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

8.4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženici tijekom postupka bilo omogućeno raspravljanje pred sudom, te da joj nije bilo uskraćeno pravo na izjašnjavanje o činjenicama i dokazima odlučnim za donošenje odluke. Tuženica je tijekom postupka iznosila sve činjenice na kojima temelji svoje prigovore, predlagala dokaze, te se očitovala na provedene dokaze, pa nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8.5. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP- a, u vezi s člankom 186.b ZPP-a, time što je nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja dopustio preinaku tužbenog zahtjeva.

8.6. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b ZPP-a, budući da u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao podacima potrebnim za određivanje točne visine novčane tražbine, a koji su se nalazili u sferi tuženice.

8.7. Svrha instituta stupnjevite tužbe upravo je omogućiti tužitelju da nakon pribavljanja podataka kojima ranije nije raspolagao postavi određeni kondemnatorni zahtjev. Stoga naknadno preciziranje visine novčanog zahtjeva nakon pribavljanja dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ne predstavlja preinaku tužbe u smislu članka 191. ZPP-a, već ostvarenje procesnog ovlaštenja koje proizlazi iz članka 186.b ZPP-a.

8.8. Slijedom navedenoga neosnovano tuženica smatra da je tužbu trebalo odbaciti kao neurednu.

8.9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da se pobijana presuda ne može ispitati jer iz njezine izreke nije razvidno koji se dio dosuđenog iznosa odnosi na ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji na ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8.10. Naime, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 1.390,56 eura po osnovi stjecanja bez osnove na temelju utvrđenja iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja prema kojem upravo toliko iznosi razlika nastala primjenom ništetne valutne klauzule vezane uz CHF. Stoga između izreke i razloga presude nema proturječja niti postoje nedostaci zbog kojih se pravilnost i zakonitost pobijane presude ne bi mogla ispitati.

8.11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženica osporava način obračuna visine stečenog bez osnove smatrajući da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine tražbine bio dužan uzeti u obzir i tzv. negativne tečajne razlike.

8.12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za povrat više plaćenih iznosa koje je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dok tuženica tijekom postupka nije istaknula prigovor radi prebijanja niti je podnijela protutužbu radi ostvarivanja eventualne vlastite tražbine.

8.13. Suprotno žalbenim navodima, predmet restitucije nije ukupno kretanje tečaja tijekom trajanja ugovornog odnosa, već isključivo povrat onoga što je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe. Kako tuženica nije istaknula prigovor radi prebijanja niti je postavila vlastiti zahtjev, prvostupanjski sud nije imao osnove umanjivati utvrđenu tražbinu za tzv. negativne tečajne razlike.

9. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica ističe da je prvostupanjski sud trebao saslušati zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu.

9.1. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon ukidanja ranije donesene presude prvostupanjski sud, postupajući po uputi drugostupanjskog suda, odredio izvođenje dokaza saslušanjem zaposlenice tuženice ČA. Međutim, podneskom od 21. veljače 2025. sama je tuženica izričito odustala od izvođenja toga dokaza, pa se u žalbenom postupku neosnovano poziva na neizvođenje dokaza od kojeg je tijekom postupka sama odustala.

9.2. Neosnovano tuženica ističe i da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio njezine primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Matije Trogrlića.

9.3. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženica predlagala dopunu vještačenja radi izračuna primjenom kunske kamatne stope. Međutim, predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari nije bio restitucijski zahtjev koji proizlazi iz ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, već isključivo zahtjev za povrat više plaćenih iznosa nastalih primjenom ništetne valutne klauzule vezane uz CHF.

9.4. Budući da je vještak Matija Trogrlić utvrdio visinu takve tražbine na temelju dokumentacije dostavljene od strane tuženice, a predložena dopuna nije bila od utjecaja na odlučne činjenice relevantne za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio prijedlog za provođenje dodatnog vještačenja.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF.

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su navedene ugovorne odredbe ništetne polazeći od pravnih učinaka presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, te Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017.

10.2. U navedenim postupcima pravomoćno je utvrđeno da su banke ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pri čemu su utvrđenja iz navedenih odluka obvezujuća u smislu članka 502.c ZPP- a.

10.3. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost spornih ugovornih odredbi.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost odluke o zastari.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da utužena tražbina nije zastarjela.

11.2. Sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022., zastarni rok za restitucijske zahtjeve koji proizlaze iz ništetnih ugovornih odredbi počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača kojom je utvrđena ništetnost tih ugovornih odredbi.

11.3. U odnosu na restitucijske zahtjeve koji proizlaze iz ništetnosti valutne klauzule u CHF zastarni rok počeo je teći 15. lipnja 2018., odnosno prvoga dana nakon pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

11.4. Budući da je predmetna tužba podnesena 10. lipnja 2019., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan.

12. Neosnovano tuženica osporava i odluku o zakonskim zateznim kamatama.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa.

12.2. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, nepošteni stjecatelj dužan je platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

12.3. Budući da je riječ o iznosima koje je tuženica stekla primjenom ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana svake pojedine uplate.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima pobija odluku o troškovima postupka.

13.1. Neosnovano tuženica ističe da tužitelju nije trebalo priznati trošak sudske pristojbe na presudu jer kao potrošač nije bio dužan platiti navedenu pristojbu. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke o troškovima proizlazi da prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu, slijedom čega navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13.2. Nadalje, neosnovano tuženica osporava pravo tužitelja na naknadu troška zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude smatrajući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

13.3. Prema ocjeni ovoga suda, riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer je punomoćnik tužitelja pristupio ročištu za objavu presude na koje je bio uredno pozvan, pri čemu od objave presude počinje teći rok za podnošenje žalbe, zbog čega stranka ima opravdan interes biti upoznata sa sadržajem donesene odluke radi ocjene potrebe izjavljivanja pravnog lijeka.

13.4. Stoga je prvostupanjski sud pravilno priznao navedeni trošak primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), pa žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.

14. Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se tuženica poziva, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka priznao trošak sastava podneska od 6. listopada 2020. primjenom Tbr. 8. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), ali pritom nije naveo iznos toga troška, niti proizlazi da ga je uračunao u ukupno dosuđeni iznos troškova postupka.

15.1. Nadalje, osnovano tužitelj pobija odluku o troškovima u dijelu kojim mu za zastupanje na ročištu održanom 14. svibnja 2025. nije priznata puna nagrada za zastupanje.

15.2. Iz stanja spisa proizlazi da se na navedenom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, te je zaključena glavna rasprava pa tužitelju za navedeno ročište pripada nagrada prema Tbr. 9. točki 1. Tarife. Budući da mu je prvostupanjski sud za navedeno ročište priznao samo iznos od 100,00 eura, osnovano zahtijeva daljnjih 100,00 eura.

15.3. Nasuprot tome, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj osporava visinu priznate nagrade za zastupanje na ročištima održanim 14. listopada 2020. i 7. rujna 2022.

15.4. Naime, na ročištu održanom 14. listopada 2020. punomoćnik tužitelja ostao je kod navoda iz tužbe i ranije podnesenih podnesaka, te se očitovao na podnesak tuženice, nakon čega je ročište odgođeno, dok je na ročištu održanom 7. rujna 2022. ostao kod ranije iznesenih navoda, te je i to ročište odgođeno. Budući da se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su izvođeni dokazi, prvostupanjski sud pravilno je navedene radnje vrednovao primjenom Tbr. 9. točke 2. Tarife.

15. 5. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim tužitelj zahtijeva naknadu troška sudske pristojbe na žalbu. Budući da tužitelj u ovom postupku ima svojstvo potrošača, nije bio dužan platiti sudsku pristojbu na žalbu pa se navedeni izdatak ne može smatrati potrebnim troškom postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.

15.6. Slijedom navedenoga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tužitelja, te preinačiti odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke na način da se tužitelju, uz već dosuđeni iznos od 2.222,40 eura, dosudi daljnji iznos od 300,00 eura, dok je u preostalom dijelu žalbu odbijena.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

16.1. Tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka jer sa svojom žalbom nije uspjela.

16.2. Tužitelj je sa žalbom djelomično uspio budući da je pobijana odluka o troškovima postupka preinačena u njegovu korist.

16.3. Tužitelj je sa žalbom djelomično uspio budući da je pobijana odluka o troškovima postupka preinačena u njegovu korist za iznos od 300,00 eura od ukupno pobijanih 526,54 eura.

16.4. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe razmjerno uspjehu ostvarenom u žalbenom postupku, pa mu je od zatraženog iznosa od 187,50 eura dosuđen iznos od 106,92 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

Slavonski Brod, 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak