Poslovni broj Gž 1177/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta br. 1., OIB: 74364571096, protiv tuženice BŽ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Primorac i Kalanj j.t.d. odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 1773/2023 od 17. lipnja 2025., 08. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 1773/2023 od 17. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 1773/2023 od 17. lipnja 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 44/2023 od 9. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tuženici naloženo da isplati tužitelju iznos od 91,53 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Rješenjem istog suda, točkom I. izreke ukinut je predmetni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos glavnice od 91,52 eur, te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba tužitelja povučena. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 138,27 eur u roku od 15 dana.

2.Protiv citirane presude i rješenja, tužitelj izjavljuje žalbu iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja kao neosnovane, te zatražila trošak odgovora na žalbu.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu i rješenje, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime iz stanja u spisu proizlazi:

-da se predmetna tražbina tužitelja odnosi na prostor u [adresa], na adresi [adresa], za prosinac 2021. i siječanj 2022., sa datumom dospjeća od 6. travnja 2022., te za razdoblje od ožujka do zaključno sa svibnjem 2022., sa datumom dospijeća 4. srpnja 2022., te da je šifra kupca ..., broj plinomjera [broj plinomjera],

-da je iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja vidljivo da se sporna tražbina odnosi na kupca sa ranije navedenom šifrom, no da su računi izdani na tuženika i JŽ, da iz tog izvoda nije jasno vidljivo na što se potraživanje odnos, te da su navedeni gore označeni datumi dospijeća,

-da je iz Zahtjeva za demontažu plinomjera i/ili otpajanje priključka građevine od 9. prosinca 2021. vidljivo da se isti odnosi na adresu u [adresa], ... kat, šifra kupca ..., da je Zahtjev poslan e-mailom tužitelju 10. prosinca 2021., kojeg je istog dana zaprimio, u kojem je također navedena adresa tuženika – [adresa], te kontakt [broj telefona],

-da je iz preslike Priključnice br. ... razvidno da je pod gore navedenom šifrom kao kupac bila navedena ŠŽ, te da plinomjer broj [broj plinomjera], 17. rujna 2020. za tu šifru kupca zamijenjen novim plinomjerom broj [broj plinomjera],

-da iz Zapisnika o obustavi isporuke plina po Ugovoru od 14. svibnja 2021., Zapisnika o obustavi isporuke plina zbog nepostojećeg ugovora o opskrbi od 5. veljače 2024., te Zapisnika o obustavi isporuke plina od 24. veljače 2022., proizlazi da tužitelj nije obustavio isporuku plina obzirom da krajnji kupac ne postoji,

-da iz zk. izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađene na adresi [adresa]. -11. tuženica upisana kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (...), stan površine 68,92 m2 u ½ dijela,

-da je prema dokazu o uplati od 6. ožujka 2023., tuženica uplatila dio tražbine tužitelja u iznosu od 91,52 eur.

8.1.Nastavno tome, sud prvog stupnja cijeneći čl. 4. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 158/2013 i dr., dalje: Općih uvjeta), čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO -a), utvrđuje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu čl. 219. st.1. ZPP-a da bi s tuženicom sklopio ugovor o opskrbi plinom, a da ne spori ni da je tuženica podnijela zahtjev za obustavu isporuke plina prije utuženog razdoblja. Pri tome uvažava da je tužitelj pokušavao izvršiti obustavu isporuke plina, no da tuženicu nije zatekao na predmetnoj adresi, a da joj nije ostavio ni obavijest o pokušanoj obustavi na adresu koja je bila navedena u zahtjevu za obustavu isporuke plina, slijedom čega da tuženica ni nije znala da je pokušana obustava isporuke plina zbog nepostojanja ugovora o opskrbi plinom.

8.2.Pored toga, kako tužitelj svoju tražbinu u bitnome temelji na tvrdnji da je tuženica potpisala priključnicu plina od 19. rujna 2020., to sud prvog stupnja smatra da je na istome teret dokaza da je ugovor o opskrbi plinom sklopljen, vodeći računa da je spomenuta priključnica privatna isprava, koja u smislu čl. 230. ZPP-a ne dokazuje istinitost onog što je u njoj navedeno. Konačno se napominje da tužitelj nije dokazao da je do sklapanja ugovora došlo u smislu čl. 294. ZOO -a, budući da isti nije dostavio dokumentaciju iz koje primjerice proizlazi da tuženica živi na predmetnoj adresi. Slijedom tih razloga, sud zaključuje da je osnovan prigovor tuženice glede promašene pasivne legitimacije, ali i neosnovanosti tražbine tužitelja.

8.3.Nadalje, kako je tuženica osporila visinu tražbine tužitelja, to sukladno provedenim dokazima, prvostupanjski sud je stava da tužitelj u konkretnom slučaju, sukladno čl. 219. st.1. ZPP-a nije dokazao ni visinu svoje tražbine, obzirom na to da spisu ne prileži ni jedno očitovanje plinskih brojila. Također u odnosu na dokumentaciju koju je dostavio tužitelj – Izvadak iz poslovnih knjiga i preslike računa, ističe da se radi o privatnim ispravama, koje u smislu čl. 230. ZPP-a ne dokazuju istinitost onog što je u njima navedeno.

Vezano za prednje, sud prvog stupnja ima u vidu da tužitelj specificiranim tužbenim zahtjevom traži glavnicu u iznosu od 91,63 eur sa zateznim kamatama koje na iznos od 42,94 eur teku od 7. travnja 2022., a na iznos od 48,69 eur od 25. prosinca 2021., te ujedno napominje da tražbina s dospijećem od 25. prosinca 2021. nije bila utužena, odnosno da to nije naznačeno u Izvodu iz otvorenih stavaka, kao ni na računima, već da su utužena potraživanja za prosinac 2021., siječanj i veljaču 2022. sa datumom 6. travnja 2022., a potraživanja za ožujak, travanj i svibanj 2022. s datumom 4. srpnja 2022.

Slijedom svega navedenog, stav je prvostupanjskog suda da tužitelj nije tijekom postupka dokazao pasivnu legitimaciju tuženice, osnov, kao ni visinu svoje tražbine, zbog čega da tuženica nije u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos, pa pozivom na čl. 451. st.3. ZPP-a, odlučuje kao u izreci presude.

Kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom umanjio prvotno postavljeni zahtjev, čemu se tuženica nije protivila, to je sud pozivom na čl. 193. st.2. u svezi čl. 456. st.1. ZPP-a, o tome odlučio kao u točki I. izreke rješenja, a o troškovima postupka je odlučio primjenom čl. 154. st.1. u svezi čl. 155. ZPP-a.

9.Rukovodeći se prethodno izloženim, neutemeljenim drži ovaj sud stajalište tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ne postoji obveza tuženice na isplatu utuženog iznosa, u svezi čega ukazuje na čl. 70. ZV-a, čl. 43. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredbe Općih uvjeta opskrbe plinom, Zakona o tržištu plina.

9.1.Vezano za prednje, ponajprije treba reći da i prema uvjerenju ovog suda, kad se radi o obvezama koje proizlaze iz vlasništva posebnog dijela, kao što je i primjerice stan, da suvlasnici tog posebnog dijela nekretnine prema trećim osobama se tretiraju kao jedna osoba, te posljedično tome da za obveze odgovaraju solidarno, dakle da samo jedan od suvlasnika može biti terećen za ukupni iznos tražbine, a da to uključuje i plaćanje komunalnih usluga poput utroška plina.

No, neovisno o tome, prosudba je i ovog suda, da postoje situacije kada predmetne troškove ne snose oba suvlasnika, već samo jedan od njih, a to onda kada samo jedan od suvlasnika faktično koristi nekretninu na koju se odnosi predmetna obveza, kao što je to ovdje slučaj.

9.2.Naime, kako je po stavu ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao pored ostalog ni da bi s tuženicom imao sklopljen ugovor o opskrbi plinom za stan u [adresa], ... kat, odnosno za broj plinomjera [broj plinomjera], niti da je u pravno relevantnom razdoblju živjela u tom stanu, te time dakle uopće koristila uslugu isporuke plina, to se nedvojbeno nameće zaključak da u konkretnim okolnostima, nema valjanog zakonskog uporišta temeljem kojeg se može obvezati tuženicu da isplati tužitelju utuženi iznos.

10.U kontekstu prednje izloženog, pravno irelevantnim smatra ovaj sud preostale žalbene tvrdnje tužitelja kojima ukazuje na pojedine odredbe ranije navedenih zakonskih i drugih propisa, vezano za način očitovanja stanja plina, obveza korisnika usluga i sl.

11.Iako je iz uvodnog dijela žalbe vidljivo da istom tužitelj pobija i rješenje suda, a iz historijata žalbe nije vidljivo zbog kojih konkretnih razloga to tužitelj čini, to ovaj sud analizirajući razloge temeljem kojih je sud prvog stupnja odlučio kao u točkama I. i II. izreke rješenja, zaključuje da u tom dijelu nije bilo nepravilnosti, odnosno da je pravilno postupio sud kada je odlučio kao u točkama I. i II. izreke rješenja.

12.Zbog svih tih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, kao i rješenje istog suda, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

13.Tuženici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić