REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-1194/2026-12

(spojen: Us I-1022/2026)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po opunomoćenici Nataši Vujčić, odvjetnici iz Zagreba, Ulica fra Luje Maruna 9, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi poništavanja rješenja, 08. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev SM i OM te se poništava točka I. rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-04/25-01/18, URBROJ: 524-11-01/1-26-3 od 19. veljače 2026. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-034-01/25-01/2, URBROJ: 139-086-11/13-25-2 od 07. studenog 2025. godine, a u tom dijelu se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Odbija se tužbeni zahtjev EM i mlt. VM za poništavanje točke II. rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-04/25-01/18, URBROJ: 524-11-01/1-26-3 od 19. veljače 2026. godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljima SM i UM solidarno isplati trošak od 1.100,00 €.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelji IM i OM tužbom osporava ju t. I. drugostupanjskog rješenja od 19. veljače 2026. godine, kojom je odbijena njihova žalba protiv (spojen: Us I-1022/2026)

prvostupanjskog rješenja od 07. studenog 2025. godine. Ujedno osporavaju i to prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen njihov zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa vezanih uz obiteljskopravno postupanje u pogledu njihove djece, mlt. VM i tada još mlt. EM (tada: ŠM). Tužitelji EM i mlt. VM tužbom osporavaju t. II. drugostupanjskog rješenja od 19. veljače 2026. godine, kojom je odbačena njihova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 07. studenog 2025. godine.

Tužitelji u tužbi ističu nekoliko navoda koji će biti spomenuti u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana t. I. drugostupanjskog rješenja od 19. veljače 2026. godine i prvostupanjsko rješenje od 07. studenog 2025. godine su nepravilni i nezakoniti. Tužbeni zahtjev za poništavanje t. II. osporavanog drugostupanjskog rješenja od 19. veljače 2026. godine je neosnovan.

Tužitelji IM i OM su od prvostupanjskog upravnog tijela 20. listopada 2025. godine zatražili nadopunu pristupa osobnim podacima, odnosno dopunu postupanja po zahtjevu od 29. rujna 2025. godine; konkretno su zatražili dostavu socijalne anamneze, listâ procjene razvojnih rizika, internih bilješki, zapisnika i stručnih zaključaka iz svih upravnih predmeta koji se vode u pogledu obiteljskopravne zaštite njihove djece, mlt. VM i (tada još mlt.) EM (tada: ŠM). Pritom su se pozvali na Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka - GDPR).

No, iako su se pozvali na GDPR (na čemu inzistiraju i u ovoj tužbi), oni suštinski zapravo ne traže informacije o obradi osobnih podataka po GDPR-u, nego uvid u pojedine dokumente u spisu upravnog predmeta u kojem su stranke, što znači postupanje po čl. 84. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), koji propisuje načelno pravo na razgledavanje i umnožavanje spisa. Prvostupanjsko upravno tijelo je osporavanim rješenjem od 07. studenog 2025. godine odbilo zahtjev SM i OM za uvid u spise i za umnožavanje spisa vezanih uz obiteljskopravno postupanje u pogledu njihovih kćeri. Pritom je ovo tijelo navelo da je zahtjev bio konkretiziran u pogledu predmeta KLASA: 552-01/24-01/68 - što je netočno, jer su oni svojim zahtjevom tražili sve spomenute dokumente iz svih upravnih predmeta u kojima se oni nalaze. Ovo tijelo se također pozvalo na čl. 11. internog Pravilnika o poslovnoj i profesionalnoj tajni (od 18. ožujka 2024. godine). Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 19. veljače 2026. godine odbio žalbu SM i OM (t. I.), uz obrazloženje da nemaju pravnog interesa za dobivanje stručnih procjenâ utvrđenih stručnim radom. Istovremeno je (u t. II.) odbacio žalbu EM i mlt. VM, jer njih dvije nisu ni podnijele zahtjev. Tužitelji u tužbi navode da su socijalne anamneze, liste procjene razvojnih rizika, interne bilješke, zapisnici i stručni zaključci osobni podaci kojima kao identificirane osobe i stranke moraju imati pristupa te se pozivaju na presudu Suda EU C-434/16 i na čl. 15. GDPR-a. Ističu da pravo pristupa osobnim podacima po GDPR- u nije vezano uz status stranke te da njihovo pravo po GDPR-u uključuje i pravo na ispravak osobnih podataka.

(spojen: Us I-1022/2026)

U odnosu na navedeno sud napominje da se u ovoj pravnoj stvari zapravo uopće ne radi o pristupu osobnim podacima, njihovoj obradi i informacijama u vezi obrade osobnih podataka prema voditelju obrade tih osobnih podataka, već o pitanju prava stranaka na uvid u spis upravnog predmeta, što regulira čl. 84. ZOUP-a. Uostalom, tužitelji su se stoga i obratili sudu, a ne Agenciji za zaštitu osobnih podataka.

Tužitelji se nadalje pozivaju i na presudu Upravnog suda u Rijeci UsI-705/25 od 28. listopada 2025. godine, ali to je presuda vezana uz odluku o određivanju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi, koja također upućuje na pravo uvida u spis na temelju čl. 84. ZOUP-a.

S druge strane, zahtjev SM i OM iz upravnog postupka je ipak osnovan.

Naime, ti tužitelji su svojim zahtjevom tražili dostavu socijalne anamneze, listâ procjene razvojnih rizika, internih bilješki, zapisnika i stručnih zaključaka iz svih upravnih predmeta koji se vode u pogledu obiteljskopravne zaštite njihove djece, mlt. VM i (tada još mlt.) EM (tada: ŠM).

Već uvodno se napominje da predmet zahtjeva SM i OM u smislu propisanih izuzetaka iz čl. 84. st. 1. ZOUP-a nisu bili zapisnici o vijećanju i glasanju ni nacrti rješenja; nadalje, ništa od navedenog što su tražili ovi tužitelji nije priloženo u dostavljenom spisu upravnog predmeta pa nije moguće utvrditi ni da je nešto od toga u smislu čl. 84. st. 1. ZOUP-a označeno određenim stupnjem tajnosti, niti je ovdje bilo što od traženog protivno interesu stranke ili trećih osoba (radilo se spisima koji se odnose na tada još mlt. djecu podnositelja zahtjeva).

Dakle, na temelju čl. 84. st. 1. ZOUP-a stranke imaju pravo razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa u pogledu cjelokupne dokumentacije, osim u vezi zapisnika o vijećanju i glasanju, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

Zapisnici o vijećanju i glasanju i nacrti rješenja uopće nisu bili predmet zahtjeva SM i OM.

U pogledu označavanja akata određenim stupnjem tajnosti sud napominje da su u čl. 4. Zakona o tajnosti podataka (NN 79/07 i 86/12 - ZTP) kao stupnjevi tajnosti navedeni „vrlo tajno“, „tajno“, „povjerljivo“ i „ograničeno“. Sud nije mogao neposrednim uvidom utvrditi je li tražena dokumentacija označena spomenutim stupnjevima tajnosti, jer tuženik niti uz dostavljeni spis upravnog predmeta nije dostavio i sudu omogućio prethodni uvid u tu spornu dokumentaciju.

Na temelju prijelazne odredbe čl. 34. ZTP-a na snazi su kao važeće i dalje ostale odredbe čl. 26. i čl. 27. ranijeg propisa, odnosno Zakona o zaštiti tajnosti podataka (NN 108/96 i 79/07 - ZZTP). Na temelju čl. 26. ZZTP-a općim aktom pravne osobe pobliže se određuje način upotrebe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne. Na temelju čl. 27. ZZTP-a profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju socijalni djelatnici.

Iz navedenih odredbi ZZTP-a je očito da taj propis jasno razlikuje poslovnu (čl. 26.) i profesionalnu tajnu (čl. 27.), pri čemu samo za poslovnu tajnu predviđa mogućnost detaljnijeg reguliranja općim internim aktom pravne osobe. Iz navedenog dalje proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije imalo zakonsku mogućnost vlastitim internim aktom (Pravilnikom, u čl. 11.) propisivati dodatno ograničenje mogućnosti razgledavanja i umnožavanja pojedinih akata, izvan izuzetaka propisanih u čl. 84. st. (spojen: Us I-1022/2026)

1. ZOUP-a, jer tu sasvim sigurno ne može biti riječ o poslovnoj, već eventualno samo o profesionalnoj tajni. Posebno valja ukazati na neprihvatljivost i nezakonitost spornog čl. 11. Pravilnika prvostupanjskog upravnog tijela i zbog toga što nije moguće parcijalnim internim propisom jednog od brojnih istovrsnih prvostupanjskih tijela na razini cijele zemlje ograničavati pravo na razgledavanje i umnožavanje spisa strankama koje sudjeluju u upravnoj stvari, jer bi to predstavljalo očitu, nezakonitu i neustavnu feudalizaciju jedinstvenog pravnog poretka na razini Republike Hrvatske. Iako tuženik nije sudu omogućio neposredan prethodni uvid u dokumentaciju koju su tražili tužitelji IM i OM, iz samog označavanja (naziva) te dokumentacije bi proizlazilo da ona ne sadržava nikakvu poslovnu tajnu prvostupanjskog upravnog tijela (čl. 26. ZZTP-a), već eventualno profesionalnu tajnu, odnosno podatke o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju socijalni djelatnici (čl. 27. ZZTP-a).

Profesionalna tajna je osim u općoj odredbi čl. 27. ZZTP-a nešto detaljnije propisana i u specijalnom propisu, odnosno u čl. 255. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 61/25 - ZSS). U odredbi čl. 255. st. 1. ZSS-a je propisano da su stručni radnici u sustavu socijalne skrbi dužni poštivati osobnost korisnika te dostojanstvo i nepovredivost njegovog osobnog i obiteljskog života. U čl. 255. st. 2. ZSS-a stoji da su stručni radnici dužni kao profesionalnu tajnu čuvati sve što saznaju o osobnom i obiteljskom životu korisnika. Na temelju čl. 255. st. 4. ZSS-a povreda čuvanja profesionalne tajne je teža povreda obveza iz radnog odnosa. Uvažavajući spomenute odredbe čl. 255. ZSS-a, sud napominje da se obveza čuvanja profesionalne tajne po prirodi stvari prvenstveno odnosi na treće osobe, a ne na same stranke upravnog postupka, konkretno upravnog postupka iz sustava socijalne skrbi, te u tom smislu sud ponovno upućuje na opću odredbu čl. 84. st. 1. ZOUP-a koja stranci upravnog postupka načelno omogućava uvid u svu dokumentaciju iz tog postupka, osim u zapisnike o vijećanju i glasanju i u nacrte rješenja (što uopće nije predmet ove upravne stvari), u akte koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti (što nije utvrđeno u ovoj upravnoj stvari) ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

U pogledu ovog posljednjeg uvjeta najprije valja utvrditi da zatraženi uvid u dokumentaciju iz spisa predmeta upravnih tijela ne može biti protivan interesu sam ih tužitelja koji su i zatražili takav uvid. U tom smislu se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika u osporavanom drugostupanjskom rješenju o tome da IM i OM nemaju pravnog interesa za dobivanje stručnih procjenâ utvrđenih stručnim radom, jer se njihov pravni interes kao stranaka upravnog postupka podrazumijeva. Preostaje utvrditi je li zahtjev tužitelja SM i OM za uvid u dokumentaciju upravnih predmeta u kojima sudjeluju kao stranke eventualno bio u suprotnosti s interesima trećih osoba, odnosno u konkretnom slučaju u suprotnosti s interesima njegovih maloljetnih kćeri.

U tom smislu sud prije svega ima u vidu Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenog 1989. godine (Konvencija), u kojoj je u čl. 3. st. 1. navedeno da se u svim radnjama koje u vezi s djecom poduzimaju ustanove socijalne skrbi, sudovi ili državna uprava mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Osim toga, čl. 3. st. 2. Konvencije propisuje da je potrebno uzimati u obzir i prava i dužnosti djetetovih roditelja, a u čl. 3. st. 3. Konvencije je propisana potreba stručnog nadzora ustanova odgovornih za skrb ili zaštitu djece, kao i zahtjev za stručnošću osoblja tih ustanova.

(spojen: Us I-1022/2026)

Iz navedenog proizlazi nedvojben prioritet interesa djece, ali osim toga i uzimanje u obzir i prava roditelja.

Da bi sud u konkretnom slučaju mogao utvrditi u kojoj se mjeri interesi djece tužitelja SM i OM eventualno sukobljavanju s interesima tih tužitelja po pitanju njihove mogućnosti uvida u spornu dokumentaciju, sud je smatrao nužnim izvršiti prethodni neposredan uvid u tu dokumentaciju. Međutim, te dokumentacije nema u dostavljenom spisu upravnog tijela (iako je trebala biti priložena), iz čega sud može izvući jedino moguć i logičan pravni zaključak o tome da mogućnost uvida SM i OM u spornu dokumentaciju ne bi bila u suprotnosti s interesima njihove tada još mlt. djece. U situaciji nedostavljanja sudu relevantne dokumentacije nemoguće je izvesti suprotan zaključak, jer bi to impliciralo da tužitelj i IM i OM ne mogu ostvariti uvid u dokumentaciju spisa upravnog predmeta u kojem su stranke, a da se o opravdanosti takvog onemogućavanja uvida sud uopće nema pravo izjasniti, odnosno - drugim riječima - to bi značilo da ne bi postojala nikakva efektivna mogućnost sudske kontrole upravnopostupovnog onemogućavanja stranke u razgledavanju spisa predmeta.

Svi ovi pravni stavovi su već verificirani u sudskoj praksi istovrsnih slučajeva, primjerice u pravomoćnoj presudi ovog suda UsI-149/19 od 10. lipnja 2020. godine. Konačno, prvostupanjsko upravno tijelo je - bez ikakvog temelja u podnesenom zahtjevu SM i OM - zaključilo da se taj zahtjev odnosio samo na jedan spis upravnog predmeta. Upravo suprotno, ti tužitelji su svojim zahtjevom tražili uvid i pravo na umnožavanje konkretiziranih akata iz svih upravnih predmeta u kojima se ti akti nalaze, dakle iz svih upravnih predmeta koji su se vodili ili se vode u pogledu obiteljskopravne zaštite njihove djece.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da je zahtjev SM i OM iz upravnog postupka nepravilno i nezakonito odbijen, zbog čega je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) njihov tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena (t. I. drugostupanjskog rješenja i prvostupanjsko rješenje). Predmet je potom vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje će u ponovljenom postupku tužiteljima SM i UM na temelju njihovog zahtjeva bez ikakve odgode omogućiti uvid i umnožavanje svih akata iz svih upravnih predmeta obiteljskopravne zaštite njihove djece - osim zapisnika o vijećanju i glasanju, osim nacrta rješenja i osim akata koji su eventualno još ranije označeni određenim stupnjem tajnosti.

Tužbeni zahtjev EM i mlt. VM za poništavanje t. II. osporavanog drugostupanjskog rješenja (kojim je njihova žalba odbačena) je kao neosnovan odbijen (čl. 116. st. 1. ZUS-a), jer te tužiteljice uopće nisu podnijele nikakav zahtjev u upravnom postupku pa stoga s obzirom na nedostatak svojstva stranke nisu imale ni mogućnost izjavljivanja žalbe.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev SM i OM usvojen, ti tužitelji na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a imaju pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega navedenim tužiteljima na temelju Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - Tarifa) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada 500 bodova, uvećano za 10% za zastupanje dvije osobe (Tbr. 40/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 1.100,00 €.

Sud je pritom imao u vidu da zbog odbijanja tužbenog zahtjeva EM i mlt. VM nisu nastali nikakvi posebni troškovi (čl. 147. st. 3. ZUS -a). Međutim, (spojen: Us I-1022/2026)

zbog toga tužiteljima nije priznata razlika traženih troškova, kao za odvjetničko zastupanje četiri osobe.

U Zagrebu, 08. lipnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Nataša Vujčić

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78