Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-1993/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Heleni Štuc, na temelju prijedloga sudske savjetnice Matee Bačić, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Dropulić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog prekršaja iz članka 149. stavka 3. Zakona o zaštiti prava potrošača (Narodne novine broj: 19/2022, dalje: Zakon o zaštiti prava potrošača), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Zadru, Klasa: 336-02/23- 01/1936, Ur. broj: 443-02-03-22-23-5 od 17. ožujka 2023., temeljem odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022 , dalje: Prekršajni zakon), 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć, rođen **.**.1981. u [adresa], državljanin RH, s adresom prebivališta u [adresa], vlasnik obrta [obrt], obrt za vulkanizerske usluge i ugostiteljstvo sa sjedištem obrta u [adresa], prekršajno neosuđivan, ostali podaci neutvrđeni,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da je isti u razdoblju od 01.01.2023. do 23.01.2023. godine u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta posebnog naziva TONĆI u [adresa], a koji posluje u sastavu obrta za vulkanizerske usluge i ugostiteljstvo [obrt], [adresa], prilikom pružanja ugostiteljskih usluga neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga, dakle da se okrivljeni koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,

čime da bi počinio prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavku 3. citiranog Zakona.

II. Temeljem odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], podnio je 17. ožujka 2026. protiv okrivljenika optužni prijedlog, Klasa: 336-02/23-01/1936, Ur. broj: 443-02-03-22-23-5, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je ispitujući optužni prijedlog temeljem odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava prema odredbi članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj.

3. Okrivljeniku se optužnim prijedlogom stavlja na teret da je u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 23. siječnja 2023. neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. i doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, koje okolnosti da su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga dakle da se koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, a iznosi maloprodajnih cijena za ugositeljske usluge odnosno iznos povećanja maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. godine u činjeničnom opisu nije naveden, čime da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavku 3. Zakona o zaštiti potrošača.

4. Prema odredbi članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj trgovac - pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. navedenog Zakona.

5. Prema odredbi članka 149. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača, za prekršaje iz stavka 1. istog članka navedenog Zakona, kaznit će se trgovac - fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

6. Prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača, poslovna praksa je nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

6.1. Prema odredbi članka 34. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

6.2. Prema odredbi članka 35. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. istog članka navedenog Zakona, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

6.3. Prema odredbi članka 35. stavka 2. točke 4. Zakona o zaštiti potrošača, cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu predstavlja okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi.

6.4. Prema odredbi članka 38. Zakona o zaštiti potrošača, poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

6.5. Prema odredbi članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača, p rilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

7. Prema odredbi članka 179. stavka 3. Prekršajnog zakona, presuda se može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga.

8. Prema odredbi članka 179. stavka 4. Prekršajnog zakona, sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela.

9. Prema odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/2022, 88/2022, dalje: Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), u svezi sa stavkom 1. istog članka navedenog Zakona, zbog preračunavanja cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti koje se provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenog Zakona, potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden.

9.1. Prema odredbi članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga.

10. Budući da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to proizlazi da sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

11. Odredbom članka 37. Zakona o zaštiti potrošača taksativno je navedeno koji postupci se smatraju zavaravajućom poslovnom praksom, dok je odredbom članka 40. navedenog Zakona taksativno navedeno koji postupci se smatraju agresivnom poslovnom praksom, a niti jednom od citiranih odredbi Zakona o zaštiti prava potrošača nije propisano povećanje maloprodajnih cijena uslijed promjene valute, samo za sebe, kao oblik nepoštene odnosno zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Terminologija „neopravdano povećanje cijene“ te „nepovoljniji financijski položaj“ proizlazi iz temeljnih načela uvođenja eura u smislu odredbi članaka 6. do 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, međutim navedeni Zakon ne uređuje prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata u svezi s neopravdanim povećanjem cijene odnosno isti ne sadrži kažnjivu prekršajnu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanima Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

12. Uzimajući u obzir da je sud vezan elementima nepoštenosti koje je ovlašteni tužitelj naznačio u optužnom prijedlogu, a povećanje cijena uslijed promjene valute, samo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, iz navedenog proizlazi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj. Također, uvođenje eura nije ona „nesretna ili druga okolnost“ kakvu u vidu ima odredba članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje odnosno promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primjeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon 1. siječnja 2023. godine. Takav je stav i prihvaćene sudske prakse, izražen u presudi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske posl. br. Ppž-4733/2023 od 11. prosinca 2024. te presudi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž- 8541/2023 od 11. prosinca 2024. godine.

13. Dakle, opisana radnja povećanja maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine prilikom pružanja ugostiteljskih usluga nema težinu protupravnog postupanja u smislu odredbe članka 149. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom članka 149. stavka 1. točke 49. navedenog Zakona, a također uzimajući u obzir da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nisu niti naznačeni iznosi maloprodajnih cijena za ugositeljske usluge odnosno iznos povećanja maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. godine.

14. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe, jer djelo na način kako se okrivljeniku stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

15. Budući da je sud okrivljenika oslobodio od optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka temeljem odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zadar, 8. lipnja 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Matea Bačić

Helena Štuc

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presudu dostaviti:

1. Tužitelju: Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Zadru

2. Okrivljeniku: ĆJ

3. U spis