REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1647/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja CREATIVE PROJECTS d.o.o., Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 72310777902, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Paripović & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika SLADOVIĆ d.o.o., Zagreb, Pavlinovečka ulica 43, OIB: 90591097530, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Frani – Mateju Barišiću u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 08. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 22. svibnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2887/2023 od dana 24. veljače 2025., presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1754/2025 od dana 13. kolovoza 2025. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-876/23 od dana 13. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2887/2023 od dana 24. veljače 2025., presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1754/2025 od dana 13. kolovoza 2025. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-876/23 od dana 13. prosinca 2023. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 22. svibnja 2026. podnio sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2887/2023 od dana 24. veljače 2025., presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1754/2025 od dana 13. kolovoza 2025. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-876/23 od dana 13. prosinca 2023.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 29. travnja 2026. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedenih odluka. Navodi da predmetna tražbina proizlazi iz odnosa između društva Metro Living d.o.o. i ovršenika u iznosu od 230.008,63 EUR. Metro Living d.o.o. je prethodno vodio postupak protiv BKS bank AG pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-3384/2023 radi naplate iste tražbine temeljem bankarskih garancija izdanih od strane BKS bank AG, za koje je banka tvrdila da su krivotvorene i osporavala svoju obvezu isplate. Međutim, tijekom predmetnog postupka Metro Living d.o.o. i BKS bank AG sklopili su nagodbu, pri čemu je istaknut prijeboj tražbina. Presudom na temelju odricanja od dana 21. travnja 2026. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku. Dakle, BKS Banka je podmirila svoju obvezu prema Metro Living d.o.o., jer u suprotnom, postavlja se pitanje zašto bi se netko odrekao tužbenog zahtjeva ako nije namiren. Stoga, ovršenik smatra da je potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku koji je predmet ovog postupka u cijelosti namireno. Zatim, Metro Living d.o.o. kao ustupitelj i BKS Bank Ag kao primatelj formalno su sklopili Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine od dana 14. travnja 2026., ovjerenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar pod posl.br. OV-3033/2026, kojim društvo Metro Living d.o.o. prenosi tu istu tražbinu prema ovršeniku u iznosu od 230.008,63 EUR, za koju je sklopljena nagodba, na BKS Bank Ag. Takav pravni posao bio je isključivo prividan odnosno simuliran, budući da stvarna svrha nije bila kupoprodaja ili prijenos tražbine radi naplate od ovršenika, već zatvaranje međusobnih odnosa između Metro Living d.o.o. i BKS Bank AG. Naime, BKS Bank AG nije željela izvršiti isplatu po bankarskim garancijama jer bi time priznala valjanost istih, pri čemu nema pravo regresa prema ovršeniku, već je kroz prividni pravni posao „otkupila“ tražbinu putem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od dana 14. travnja 2026.g., čime je pokušala postići isti ekonomski učinak uz formalno izbjegavanje priznanja svoje obveze iz garancija. BKS Bank AG je nakon toga sklopila novi Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine od 15. travnja 2026., ovjerenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar pod posl.br. OV 3065/2026, kojim istu tražbinu prema ovršeniku u iznosu od 230.008,63 EUR prenosi na treću osobu, ovdje ovrhovoditelja, za iznos od svega 1,00 EUR. Navedeno jasno ukazuje da predmetni pravni poslovi nisu zaključeni radi stvarnog gospodarskog interesa niti predstavljaju bona fide prijenos tražbine, već isključivo služe stvaranju privida pravnog kontinuiteta tražbine prema ovršeniku, čime banka pokušava izigrati pravni sustav sklapanjem fiktivnih pravnih poslova, prvo otkupa tražbine prema ovršeniku, a zatim ustupa iste trećoj osobi, ovdje ovrhovoditelju. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Ovršenik predlaže sudu i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, pri čemu ne navodi do kada predlaže odgodu. Provođenjem predmetne ovrhe ovršenik trpi nenadoknadivu štetu budući da se zbog iste nalazi u blokadi te nije u mogućnosti izvršavati svoje poslovne obveze, zbog čega mu prijeti otvaranje stečaja.

3. O prijedlogu ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 02. lipnja 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 22. svibnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 9. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Nastanak nenadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što se zbog provedbe predmetne ovrhe nalazi u blokadi te nije u mogućnosti izvršavati svoje poslovne obveze, zbog čega mu prijeti otvaranje stečaja. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

11. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

12. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

13. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

14. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

16. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a.

18. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

19. U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st 1. toč. 9. OZ-a, tj. smatra da je potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku koji je predmet ovog postupka u cijelosti namireno.

20. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

21. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 22. svibnja 2026.

22. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga od dana 22. svibnja 2026. nije osnovan.

23. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

24. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

25. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 02. lipnja 2026. na prijedlog ovršenika.

26. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

27. Naime, čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

28. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

29. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 08. lipnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis

Z/ kal.20 dana