K-4/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene CB, zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), na raspravi održanoj u nazočnosti zamjenika branitelja okrivljene Nevenka Jurišića odvjetnika u Splitu i zamjenice ODO-a u Splitu OB, te nakon objave odluke dana 08. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24)

OPTUŽENA: CB, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kći ĆB i KB, rođena **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Novi Sad, srpskog državljanstva, trenutno nezaposlena, inženjer pejzažne arhitekture, sa završenom srednjom tehničkom školom, udana, suprug nezaposlen trenutno, bez djece,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 24. srpnja 2009.godine, zajedno sa za sada nepoznatom muškom osobom, u Baškoj Vodi, u rent a car agenciji M&M na adresi [adresa], u cilju da za sebe pribavi znatnu nepripadajuću materijalnu korist, od djelatnice iste agencije Merlin Mihajlović zatražila da unajmi osobno vozilo, neistinito joj predočivši da će isto vratiti 27. srpnja 2009., a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa kada joj je EB povjerovala s istom je toga dana zaključila ugovor o najmu vozila marke Opel Astra 1.4 registarske oznake i broja [registarska oznaka] vlasnosti Hypo leasing Kroatien d.o.o. temeljem kojeg joj je predala predmetno vozilo te prometnu dozvolu, policu osiguranja i zeleni karton za isto, da bi dana 27. srpnja 2009. telefonski produžila najam do 28. srpnja 2009. nakon čega unajmljeno vozilo nije vratila u rent a car agenciju, pribavivši time za sebe, a na štetu Hypo leasing Kroatien d.o.o., novčani iznos od 62.069,35 kuna/8.238,01 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

čime da bi u stjecaju počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u čl. 224. stav. 1. i 4. Kaznenog zakona (KZ/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/97).

Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) oštećenik FB vlasnik rent-a-car agencije "M&M" iz Baške Vode, se sa postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Makarskoj podnijelo je Općinskom sudu u Makarskoj optužni prijedlog pod br. K-DO-240/09 od 29. listopada 2009. protiv okrivljene DB (sada CB) da bi u stjecaju počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u čl. 224. stav. 1. i 4. Kaznenog zakona (KZ/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/97).

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-976/12-3 od 02. srpnja 2012., Općinski sud u Splitu je određen kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u kaznenim predmetima Općinskog suda u Makarskoj pa tako i u navedenom, a isti se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

3. Naime, sukladno odredbi čl. 3. Kaznenog zakona (KZ/11) koji je stupio na snagu dana 01. siječnja 2013.godine prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Sukladno odredbi čl. 3. Kaznenog zakona (KZ/11) utvrđuje se kako kazneno djelo iz čl.224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/97) ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11).

4. Pred ovim sudom pred ovim sudom dana 09. prosinca 2021. zaprimljeno je ukidno rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Kž-297/2025 kojim ukida prvostupanjska presuda p.broja: K-1406/2021 i predmet vraća na ponovno suđenje i odluku.

5. Temeljem odredbe čl. 404. st. 5. (ZKP/08) u ponovljenom postupku rasprava je održana bez prisutnosti optužene.

6. Pozvana da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnog akta, okrivljena je izjavila kako se ne smatra krivom.

7. U svojoj obrani okrivljena je navela da nije kriva za počinjenje kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret. Iskazala je kako je točno da je dana 24.07.2009.g. bila društvu prijateljice RB i tadašnjeg momka MB u [adresa]. MB je htio da iznajme vozilu kako bi mogli ići u obilazak po jadranskoj obali, te su toga dana MB i ona otišli u agenciju, a kako MB nije imao osobne dokumente kod sebe, ona je priložila svoje dokumente kako bi sa rent a car agencijom zaključila ugovor o najmu vozila. Sporni ugovor je zaključila na rok od tri dana te je potom vozilo trebalo vratiti rent a caru 27.07.2009.g. Dana 24.07.2009.g. joj je uručeno predmetno vozilo, prometna dozvola, polica osiguranja i zeleni karton za vozilo. Vozilo su koristili njih troje, ali je MB uvijek vozilo predmetno vozilo. MB je predložio da dana 26.07.2009.g. odu u Novi Sad, budući je njoj rođendan 27.07.2009.g te da ga tamo proslavi sa obitelji. Dana 27.07.2009.g. su je na telefon nazvali iz rent a car agencije da mora vratiti vozilo, budući je MB bio tu pored nje on joj je rekao da toj gospođi iz agencije kaže da vozilo produžuju za još jedan dan i da će vozilo vratiti za 24 sata. Dana 27.07.2009.g. na njenoj rođendanskoj proslavi MB joj je rekao da treba otići u Mostar i prijaviti krađu vozila, te da joj je već kupio autobusnu kartu za Mostar, međutim ona je to odbila uraditi budući da vozilo nije ukradeno, a MB je rekao da ga je prodao na otpad u Kraljevu, nakon čega ju je MB fizički napao, prijetio joj je da će nauditi njenom bratu ukoliko ne ode u Mostar. Dana 27.07.2009.g. je sjela na autobus za Mostar te prvo prema Draženovoj uputi otišla kod Draženovog brata u Trebinje koji ju je trebao odvesti na policiju u Mostar, što je isti odbio, pa ju je odveo neki Draženov prijatelj nadimka " C". U policiji je prvo prijavila krađu vozila, međutim nakon ispitivanja policijskih inspektora istima je rekla cijelu istinu, te da je sve ovo uradila jer je MB to od nje tražio. Tada je od doznala da je MB došao u Novi Sad kako bi izbjegao postupke koji se protiv njega vode u Bosni te u Hrvatskoj. Nakon toga je tog " C" nazvala s govornice i rekla mu da je završila na policiji te da može doći po nju, a dvoje policajaca su napravili "sačekušu" te su uhapsili istog. Taj C ju je odveo do Trebinja te se ponovno autobusom vratila u Novi Sad i našla s MB koji ju je odmah pretukao. Nakon toga je prekinula emotivnu vezu sa MB, međutim isti ju je nastavio pratiti, zvati telefonom, uhodio ju je, te je čak i oteo.

8. U dokazne svrhe pregledani su i pročitani nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Joze Šituma od 17. kolovoza 2016.godine (list 146-149 spisa), čita se zapisnik o saslušanju svjedoka-oštećenika FB od 16. ožujka 2016.godine (list 132 spisa), svjedoka EB od 16. ožujka 2016.godine (list 133 spisa), svjedoka RB od 21. srpnja 2017.godine (list 186-188 spisa), te ĐB od 15. listopada 2017.godine (list 196-197 spisa), svjedoka TB od 16. veljače 2012.godine (list 18 spisa), svjedoka JB od 16. veljače 2012.godine (list 18 spisa), Ugovor o najmu vozila izdan 24. srpnja 2009.godine (list 8 spisa), preslika knjižice vozila br. 6663434 (list 50-51 spisa), ponuda broj: 7985-9564 PSC Dalmacija i račun uz narudžbenicu (list 52-54 spisa), Zahtjev za financiranje pravne osobe Hypo Group Alpe Adria od 27. prosinca 2007.godine (list 55-56 spisa), Zahtjev za financiranje obrtnika Hypo Alpe Adria bank (list 57-58 spisa), obrtnica broj: [broj obrtnice] (list 59-60 spisa), izvadak iz obrtnog registra za Rent-a-car "M&M" (list 61-63 spisa), preslika osobne (list 64-66 spisa), podaci o solventnosti Zagrebačke banke od 10. siječnja 2018.godine (list 67 spisa), privremeno porezno rješenje (list 68-69 spisa), rekapitulacija knjige primitaka i izdataka (list 70-71 spisa), prijava poreza na dohodak za 2006. godinu (list 72-81 spisa), ugovor o financijskom leasingu motornog vozila HR/020900877 (list 82-85 spisa), plaćenost potraživanja Heta Asset Resolution od 24. srpnja 2009.g. te pregled uplata (list 137-139 spisa).

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka Sud smatra kako nema dokaza da je okrivljena počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret i to kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u čl. 224. stav. 1. i 4. Kaznenog zakona (KZ/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/97).

10. Sud je nakon provedene rasprave, uvida u izvedene dokaze te ocjene obrane okrivljene, donio oslobađajuću presudu, jer nije dokazano da je okrivljena počinila djelo koje joj se stavlja na teret, a postupanje koje proizlazi iz činjenica eventualno ima obilježja građansko-pravne neurednosti, ali ne kaznenog djela.

11. Nesporno je da je okrivljena predmetne prigode na svoje ime sklopila ugovor o najmu vozila marke Opel Astra 1.4 registarske oznake i broja [registarska oznaka] vlasnosti Hypo leasing Kroatien d.o.o. temeljem kojeg joj je EB predao predmetno vozilo te prometnu dozvolu, policu osiguranja i zeleni karton za isto, da bi dana 27. srpnja 2009. telefonski produžila najam do 28. srpnja 2009., koje nakon isteka ugovora nije vraćeno. Okrivljena priznaje zaključenje ugovora, ali u svojoj obrani navodi da je vozilo, odmah nakon preuzimanja, koristila treća osoba i to MB (tadašnji dečko) nad kojom nije imala kontrolu, te da je bila spriječena poduzeti odgovarajuće korake, uključujući prijavu nestanka vozila. Također je navela da je pokušala prijaviti krađu, ali je bila spriječena. U ovom postupku također nije utvrđeno da je okrivljena dovela u zabludu oštećenika prilikom sklapanja ugovora, niti da je djelovala s namjerom da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist. Okrivljena u svojoj obrani nije osporavala zaključenje ugovora, ali je detaljno opisala da je istog dana vozilo koristila zajedno s osobom MB, koji je prema njenim navodima bio nositelj faktičke kontrole nad vozilom. Navela je da je bila izložena fizičkoj prisili i manipulaciji, te da joj je u više navrata bilo onemogućeno da prijavi krađu ili poduzme pravne korake. Dio njezine obrane potvrđuju i svjedoci koji navode da je viđena s tom osobom u relevantno vrijeme, a nije isključeno da je upravo treća osoba koristila vozilo nakon preuzimanja.

12. Nakon ponovljenog postupka, izvođenja svih raspoloživih dokaza te njihove pojedinačne i međusobne ocjene sukladno članku 450. stavku 2. ZKP-a, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti potrebnim za donošenje osuđujuće presude utvrditi da je okrivljenica CB počinila kazneno djelo prijevare koje joj se optužnicom stavlja na teret.

12.1. Nije sporno da je okrivljenica dana 24. srpnja 2009. godine u rent-a-car agenciji zaključila ugovor o najmu vozila Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] te da predmetno vozila po isteku ugovor g roka nije vraćeno vlasniku. Nije sporno niti da je ugovor o najmu sklopljen upravo na ime okrivljenice te da je ona preuzela vozilo zajedno s pripadajućom dokumentacijom. Međutim, navedene okolnosti same za sebe nisu dovoljne za zaključak da je okrivljenica počinila kazneno djelo prijevare.

12.2. Za postojanje kaznenog djela prijevare nije dovoljno utvrditi da ugovorna obveza nije izvršena niti da je druga ugovorna strana pretrpjela štetu. Potrebno je nedvojbeno dokazati da je počinitelj već u trenutku sklapanja ugovora ili najkasnije tijekom njegova izvršenja postupao s unaprijed stvorenom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi te da je drugu osobu doveo ili održavao u zabludi upravo radi ostvarenja takvog cilja. U konkretnom slučaju takva prijevarna namjera nije dokazana.

13. Sud je posebnu pozornost posvetio iskazu svjedokinje EB na što je ukazano i ukidnim rješenjem drugostupanjskog suda. Svjedokinja je iskazala da je upravo okrivljenica zaključila ugovor o najmu vozila te da ju je telefonski kontaktirala radi produženja najma za jedan dan. Sud prihvaća navedeni iskaz kao vjerodostojan jer je logičan, uvjerljiv i suglasan dokumentaciji u spisu. Međutim, iz činjenice da je okrivljenica produžila trajanje najma ne proizlazi zaključak da je već tada imala namjeru trajnog zadržavanija vozila. Naprotiv, sama komunikacija s rent-a-car agencijom i zahtjev za produženjem najma predstavljaju okolnosti koje se mogu tumačiti i kao postupanje osobe koja ne skriva svoje kretanje niti prekida kontakt s vlasnikom vozila. Sud stoga nalazi da navedeni iskaz potvrđuje činjenicu sklapanja i produženja ugovora, ali ne predstavlja dokaz postojanja prijevarne namjere.

14. Sud je nadalje detaljno analizirao obranu okrivljenice. Okrivljenica je tijekom postupka u bitnim dijelovima ostala dosljedna navodeći da je vozilo koristila zajedno s ĐB, da je upravo on faktično raspolagao vozilom nakon odlaska iz Hrvatske te da ona nije donosila odluke o daljnjoj sudbini vozila. Sud je svjestan da sama dosljednost obrane ne predstavlja dokaz njezine istinitosti. Međutim, jednako tako činjenica da je obrana usmjerena na drugu osobu ne znači da je nevjerodostojna. Sud nije utvrdio bitne kontradikcije koje bi obranu činile očigledno neistinitom ili životno nelogičnom.

15. U odnosu na iskaz svjedoka ĐB, sud nalazi da isti ne potvrđuje obranu okrivljenice u cijelosti, ali istodobno ne sadrži činjenice iz kojih bi proizlazilo nedvojben zaključak da je upravo okrivljenica počinila kazneno djelo prijevare. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je bio neposredno povezan s okrivljenicom u vrijeme predmetnih događaja te da je sudjelovao u okolnostima vezanim uz korištenje vozila. Samim time njegov iskaz ne otklanja mogućnost da je upravo on imao značajnu ulogu u daljnjem raspolaganju vozilom nakon njegova napuštanja Republike Hrvatske.

16. Sud pritom posebno naglašava da tijekom postupka nije izveden nijedan neposredni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je upravo okrivljenica nakon isteka ugovora raspolagala vozilom kao svojim, da ga je prodala otuđila, sakrila ili na drugi način pribavila sebi ili drugome protupravnu imovinsku korist. Nije utvrđeno gdje je vozilo završilo nije utvrđeno tko je njime raspolagao nakon odlaska iz Hrvatske niti je utvrđeno da je okrivljenica ostvarila bilo kakvu imovinsku korist.

17. Sud je imao u vidu i činjenicu da je protiv okrivljenice pokrenut kazneni postupak zbog navraćanja vozila, no sama činjenica navraćanja vozila nije dovoljna za zaključak o postojanju prijevare. Kazneno pravo ne sankcionira svako neispunjenje ugovorne obveze. Razgraničenje građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti upravo se nalazi u postojanju prijevarne namjere, a ona u ovom postupku nije dokazana.

18. Sud je također vodio računa o proteku vremena od predmetnog događaja. Od sklapanja ugovora do donošenja odluke proteklo je više godina, pri čemu pojedine odlučne činjenice više nije moguće neposredno provjeriti. Međutim posljedice takve dokazne situacije ne mogu ići na štetu okrivljenice.

19. Teret dokazivanja krivnje nalazi se na tužiteljstvu, a ne na okrivljenici. Sud ne može osuđujuću presudu temeljiti na pretpostavci da je osoba koja je zaključila ugovor automatski i osoba koja je kasnije donijela odluku o ne vraćanju vozila. Kaznena odgovornost mora biti utvrđena izvan razumne sumnje.

20. Nakon ocjene obrane okrivljenice iskaza svjedokinje IB, iskaza svjedoka ĐB, ugovorne dokumentacije i svih ostalih izvedenih dokaza, sud nalazi da nije dokazano da je okrivljenica već prilikom sklapanja ugovora imala namjeru trajnog zadržavanja vozila, da je dovela rent-a-car agenciju u zabludu radi pribavljanja protupravne imovinske koristi, da je upravo ona donijela odluku da se vozilo ne vrati, da je nakon isteka ugovora raspolagala vozilom ili da je ostvarila bilo kakvu imovinsku korist iz predmetnog događaja.

21. Sud ocjenjuje da opisano ponašanje, iako pravno relevantno u ugovornom smislu, ne ispunjava zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/97), jer nije dokazano postojanje ni umišljaja, ni protupravne koristi, ni aktivnog dovođenja u zabludu. Čak i kada bi se radilo o neispunjavanju obveze preuzete ugovorom, takvo ponašanje može predstavljati osnov za građansko-pravnu odgovornost, ali ne i kaznenopravnu. Kazneno pravo se primjenjuje isključivo kada postoji voljna i svjesna radnja kojom se ostvaruje protupravna dobit na štetu druge strane, što ovdje nije dokazano.

22. Uzimajući u obzir da nema dokaza da je okrivljena ostvarila protupravnu imovinsku korist, nije utvrđeno dovođenje u zabludu, da ponašanje okrivljene u najgorem slučaju upućuje na neuredno ispunjenje obveze najamnog odnosa, Sud zaključuje da optužba nije dokazana, a da činjenični opis eventualno ukazuje na građanskopravnu problematiku, ne na kaznenu odgovornost u smislu Kaznenog zakona. Činjenica da osoba ne vrati predmet najma u ugovorenom roku, sama po sebi ne čini kazneno djelo, ako uz nju nisu dokazani i elementi kaznene odgovornosti - prije svega namjera dovođenja u zabludu, postojanje protupravne koristi, i radnje koje ukazuju na prījevarno ponašanje. Takvo ponašanje može predstavljati neuredno ispunjenje ugovornih obveza, što se sankcionira kroz građanskopravne institute: naknadu štete, raskid ugovora, povrat predmeta najma, regresnu odgovornost. Kazneno pravo, kao krajnja instanca društvene reakcije, primjenjuje se isključivo kada se ponašanje okrivljenika ne može na drugi način sankcionirati, i kada se ispunjavaju svi zakonski elementi propisanog kaznenog djela. U ovom predmetu takvi elementi nisu utvrđeni.

23. Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) oštećenik FB vlasnik rent-a-car agencije "M&M" iz [adresa], se sa postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje u parnicu. Oštećenik je postavio imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 10.157,73 CHF, te je naveo kako sud Hypo Leasing Kroatine isplatili sve leasing obroke, dok je u činjeničnom opisu naveden kao oštećenik Hypo leasing Kroatien d.o.o. za novčani iznos od oko 80.000,00 kuna/10.617,82 eura, dok iz vještva vještaka dipl.ing. Joze Šituma i dipl.oec. ŽB proizlazi kako šteta za vlasnika vozila u ovom slučaju iznosi 62.069,35 kuna/8.238,01 eura, dok je vrijednost novog automobila na dan počinjenja djela 75.724,61 kuna/10.050,35 eura. Stoga je sud sukladno vještvu vještaka korigirao iznos u činjeničnom opisu kako je to navedeno u izreci.

24. U kaznenom postupku teret dokazivanja je na tužiteljstvu, koje mora nedvojbeno dokazati krivnju okrivljenika. Ako ostane razumna sumnja u način na koji se događaj odigrao, sud mora postupiti u korist okrivljenika. U ovom slučaju, sud zaključuje da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je okrivljena zaista počinila djela koja joj se stavljaju na teret. Sukladno načelu "in dubio pro reo", koje propisuje da se u slučaju dvojbe presuđuje u korist okrivljenika, sud je okrivljenu oslobodio od optužbe kako je to odlučeno u izreci.

25. Kako ne postoje drugi dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na okrivljenu kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud je istu oslobodio temeljem točke 3. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.

26. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 08. lipnja 2026.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- okrivljenoj

- branitelju

- ODO u Splitu

- u spis

PO PRAVOMOĆNOSTI:

- oštećeniku O